WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

2025-06-22T10:31:44Z

Zamjena teksta - '' u ''

←Starija inačica		Inačica od 22. lipanj 2025. u 10:31
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Susenios I.'''-->~~{{Infookvir monarh		{{Infookvir monarh
	\| ime = Susenios I.		\| ime = Susenios I.
	\| titula = Etiopski car		\| titula = Etiopski car

WikiSysop: čišćenje redirekcija za infookvir monarh

2022-03-07T17:19:57Z

čišćenje redirekcija za infookvir monarh

←Starija inačica		Inačica od 7. ožujak 2022. u 17:19
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Susenios I.'''-->{{~~Monarh~~		<!--'''Susenios I.'''-->{{Infookvir monarh
	\| ime = Susenios I.		\| ime = Susenios I.
	\| titula = Etiopski car		\| titula = Etiopski car

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-20T10:43:56Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Monarh
| ime = Susenios I.
| titula = Etiopski car
| slika =
| opis slike =
| vladavina = [[1606.]] – [[1632.]]
| krunidba =[[1608.]]
| ostale titule =
| puno ime =
| datum rođenja = [[1572.]]
| mjesto rođenja =
| datum smrti = [[1632.]]
| mjesto smrti =
| mjesto pokopa =
| datum pokopa =
| prethodnik = [[Jakob Etiopski]]
| nasljednik = [[Fasilides]]
| način nasljeđivanja =
| prijestolonasljednik =
| supruga =
| suprug =
| supruga 1 =
| supruga 2 =
| supruga 3 =
| supruga 4 =
| supruga 5 =
| supruga 6 =
| supruga 7 =
| supruga 8 =
| djeca =
| obitelj =
| dinastija = [[Salomonska dinastija]]
| vladarska himna =
| otac = kraljević Fasilides
| majka =
}}

'''Susenios I.''' ([[Geez]]: ሱስንዮስ) vladarskog imena ''Malak Sagad III.'' ( između [[1572.]]- [[1577.|77.]] - [[1632.]]), bio je [[Etiopija|etiopski]] car ([[Neguš|neguš negasti]]) od ([[1606.]] do [[1632.]]).

==Životopis==
Njegov otac bio je Abeto (princ) Fasilides, unuk kralja [[Davit II.|Davita II.]] zbog toga neki drže Suseniosa članom [[Salomonska dinastija|Salomonske dinastije]], neki ga pak drže za utemeljitelja [[Gondarska dinastija|Gondarske dinastije]] (ali i ona je u konačnici dio Salomonske dinastije.)

Još kao dječak, pao je zajedno s ocem u zarobljeništvo, skupini pljačkaša iz plemena [[Oromci|Oromo]]. U zatočeništvu je proveo više od godinu dana, spasio ih je [[dejazmač]] Asebo. Nakon izbavljenja živio je s kraljicom Admas Mogasom, majkom [[Sarsa Dengel|Sarse Dengela]] i udovicom cara Menasa.
===Uspon na tron===
Susenios je [[1590.]] godine ušao u krug potencijalnih nasljednika cara [[Sarsa Dengel|Sarse Dengela]], obzirom da su njegovi sinovi bili premladi. Kako bi ga otstranila iz kruga potencijalnih kandidata za carski tron, carica Marjam Sena protjerala je Suseniosa, no on je uspio pobjeći i pronaći sigurno utočište kod naroda [[Oromci|Oromo]]. Nakon što je umro [[car]] [[Za Dengel]], Susenios je proglašen za njegova nasljednika, te se vratio iz progonstva, no i nadalje se nastavio boriti protiv cara [[Jakob Etiopski|Jakoba]].

Susenios je postao car tek nakon što je porazio svoje protivkandidate; Za Selasa i [[Jakob Etiopski|Jakoba]] u Bitci kod Gola [[1607.]] godine, u južnom [[Godžam|Godžamu]]. Nakon poraza, Za Selase je zatvoren, a nakon bijega ubijen, međutim leš Jakoba nije pronađen, a nije se znalo ni gdje je nestao.

Susenios nije dugo uživao na carskom tronu, već [[1608.]], izbila je velika pobuna u blizini Debre Bizena. Budući da se sudbina [[Jakob Etiopski|Jakoba]] nakon bitke kod Gola, nije znala, izbile su sumnje da je on osobno vođa te pobune. Sumnje su tim bile veće što je navodni Jakob imao lice pokriveno maramom, skrivajući tako svoje iznakaženo lice. Upravitelj [[Tigraj (regija)|Tigraja]] Sela Krestos uspio je uz pomoć [[Portugal|portugalskih]] vojnika razbiti pobunjenike, ali nije uspio uhvatiti vođu pobune navodnog Jakoba, koji je pobjegao u planine Hamasien.<ref>James Bruce, Travels to Discover the Source of the Nile (1805 edition), vol. 3, str. 290-292</ref>

Potom se Susenios morao pozabaviti provalama brojnih [[Oromci|oromskih]] plemena koja su navalila sa juga na [[Etiopska visoravan|etiopsku visoravan]]. Prvi sukob s [[Oromci|oromskim]] Marava plemenom blizu gornjeg toka rijeke [[Rijeka Reb|Reb]] završio je etiopskim porazom. Međutim Susenios nije izgubio glavu, prikupio je svoje ljude i ponovno napao, taj put ih je uspio razbiti. Marave su potom napravili savez s drugim [[Oromci|oromskim]] plemenima te ujedinjeni navalili na [[Bedžemder]] da se osvete za nanijeti im poraz. Susenios je saznavši za to, prikupio respektabilnu vojsku, pozvavši snage svog sina Juliusa i Kifla Krestosa, te navalio na napadače kod Ebenata [[17. siječnja]] [[1608.]] i uspio ih poraziti. Nakon tog je okrunjen za cara u povijesnom [[Aksum (grad)|Aksumu]] [[18. ožujka]] [[1608.]]
Susenios se nakon toga mogao posvetiti pobunjeniku - ''lažnom Jakobu'', kojeg je uspio likvidirati tek nakon što je ubacio svoje ljude u njegov logor. Tad je ustanovljeno da to nije bivši etiopski car [[Jakob Etiopski|Jakob]], koji je poginuo u Bitci kod Lebarta.

===Susenios i katoličanstvo===

Suseniosov vladavina je najpoznatija po tome što je to bio kratak period u povijesti Etiopije kad
je [[katoličanstvo]] postalo službena religija u zemlji. [[Car]] je postao zainteresiran za
katoličanstvo, djelomično zbog utjecaja koji je na njega imao [[Evangelizacija|misionar]] Pedro Páez, ali i zbog čisto prozaičnih razloga poput vojne pomoći koju su mu ponudili zajednički [[Portugal]] i [[Španjolska]]. Nekoliko desetljeća ranije ([[1541.]]), Cristóvão da Gama je došao sa svojim malim kontigentom [[Portugal|portugalskih]] vojnika da spasi etiopskog cara [[Gelavdevos|Gelavdevosa]] od silovitih napada [[imam]]a [[Ahmad Granj|Ahmada Granja]], koji je gotovo uništio [[Etiopsko carstvo|etiopsko planinsko carstvo]]. Susenios je htio dobiti novi kontingent dobro naoružanih [[Europa|europskih]] vojnika, želivši uz njihovu pomoć skršiti pobunu naroda [[Oromci|Oromo]], koji su iskoristili bezvlašće proteklih deseljeća i u velikom broju provalili na [[Etiopska visoravan|Etiopsku visoravan]] i ugrozili egzistenciju Etiopije. Zato je preko [[Isusovci|isusovačkih]] misionara slao molbe za vojnu pomoć u [[Portugal]] ([[10. prosinca]] [[1607.]]) te drugo [[Papa|papi]] ([[14. listopada]] [[1607.]]) Kao dokaz svoje zahvalnosti, isusovcima u Etiopiji dodijelio je brojne zemljišne posjede, među njima su najpoznatiji oni pored [[Gorgora|Gorgore]], na [[Jezero Tana|Jezeru Tana]].

Susenios je potom [[1613.]] uputio jedno poslanstvo u [[Madrid]] i [[Rim]], koje je vodio [[Redovnik|fratar]] António Fernandes. Plan je bio da se pomoć Etiopiji uputi preko luke [[Malinda|Malinde]] (koja je danas u [[Kenija|Keniji]]) i tako razbije [[Osmansko carstvo|osmanska]] pomorska blokada Etiopije. Međutim ta pomoć nikad nije uspjela stići do Malinde.

Susenios je napokon objavio svoje obraćenje na [[katoličanstvo]] na javnoj svečanosti [[1622.]], te se u skladu s tim odrekao svih svojih brojnih [[Poligamija|žena i inoča]], osim prve žene.
Nakon toga umro je tolerantni i pažljivi [[Isusovci|isusovački]] prelat Pedro Paez, umjesto njega
poslan je Afonso Mendes, koji je stigao u [[Massawa|Massawu]] [[24. siječnja]] [[1624.]]. Po
svemu sudeći on je nažalost bio ''krut, beskompromisan, zatucan i netrpeljiv čovjek'' <ref>Wallis Budge, A History of Ethiopia: Nubia and Abyssinia, 1928 (Oosterhout: Anthropological Publications, 1970), str. 390</ref>Tako da je postao uzrok mnogih razdora i pobuna zbog prisilnog obraćenja na katoličanstvo i krute primjene crkvenih pravila. Već je [[1626.]] godine na javnoj ceremoniji, proglasio primat [[Rim]]a u odnosu na [[Etiopska pravoslavna tevahedo Crkva|etiopsku crkvu]], i osudio lokalnu praksu blagdanske subote i čestih [[Post|postova]].
No i pored toga uz carsku pomoć broj [[katolik]]a je rastao, po [[Britanci|britanskom]] povjesničaru Richardu Pankhurstu on je narastao do broja 100.000. Ali ubrzo se rodila i jaka oporba, prvu ozbiljnu grupu pobunjenika predvodila je trojka u kojoj je bio njegov bratić Jimena Krestos, potom eunuh po imenu Kefla Vahad, i njegov polubrat Julije. Susenios je uspio izbjeći njihov prvi pokušaj da ga ubiju, potom su oni pobjegli u pokrajinu Dembiju i podigli bunu protiv njega. Susenios ih je iznenadio neočekivano provalivši u Dembiju, kad ga pobunjenici nisu očekivali, te brzo ubio Julija. Potom je uhvatio i Jimenu Krestosa, koji se jedno vrijeme skrivao te ga osudio na progonstvo<ref>James Bruce, Travels to Discover the Source of the Nile (1805 edition), vol. 3, str. 344-350</ref>.

Nakon toga uslijedile su brojne puno ozbiljnije pobune protiv njega, koje su predvodili prvaci
[[Etiopska pravoslavna tevahedo Crkva|Etiopske pravoslavne tevahedo crkve]]. Takva je bila
pobuna plemena [[Agaj]] u pokrajini [[Lasta]]. Tu bunu poveo je [[Melka Krestos]], daljnji član
[[Salomonska dinastija|salomonske dinastije]]. Susenios je svoj prvi vojni pohod na njih započeo u veljači [[1629.]], sa 30.000 vojnika, napavši [[Godžam]], ali je poražen, tu je nastradao i njegov sin Gebra Krestos koji je ubijen. Nakon toga je Melka Krestos, provalio sa 4000 svojih ljudi u [[Tigraj (regija)|Tigraj]] i opljačkao ga. Susenios je potom po drugi put organizirao pohod na Lastu, ali je se nemalo iznenadio kad je ustanovio da je moral njegovih vojnika pao na niske grane, zbog tog im je dozvolio da se vrate svom tradicionalnom postu srijedom, kojem se inače žestoko opirao [[Papa|papin]] legat Afonso Mendes. Unatoč ustupcima koje je napravio svojoj vojsci, njegov pohod nije uspio slomiti otpor u Lasti.

Susenios je pokušao još jednom vojnički smiriti pobunjenu [[Lasta|Lastu]] i silom nametnuti
[[katoličanstvo]]. Ovaj put carsku vojsku vodio je njegov sin [[Fasilides]] a pobunjenike njih oko 25.000 Melka Krestos. Dvije vojske sukobile su se [[26. srpnja]] [[1631.]], nakon bitke na bojištu je ostalo je oko 8.000 poginulih pobunjenika, a Melka Krestos je i taj put pobjegao. Nakon obilaska bojnog polja i vidjevši toliko leševa palih vojnika, Suseniosov sin Fasilides je navodno rekao; ''Ovi ljudi koje vidite zaklane po zemlji, nisu ni [[Politeizam|pogani]] ni [[Muhamed|muhamedanci]], čijoj smrti bi se trebali radovati, - ne oni su [[Kršćanstvo|kršćani]], vaši podanici i vaši rođaci. To nije pobjeda, to je samoubojstvo.''

Ni godinu dana nakon te bitke, [[14. lipnja]] [[1632.]] Susenios je objavio da se slijedbenicima [[Katoličanstvo|katoličanstva]] to i nadalje dopušta, ali se zabranjuje bilo koji oblik prisile nad slijedbenicima drugih vjera u cilju njihova obraćenja. Taj čin najavio je kraj katoličke Etiopije. <ref>James Bruce, Travels to Discover the Source of the Nile (1805 edition), vol. 3, str. 403</ref>

===Naslijednik===

Podkralj [[Bedžemder|Bedžemdera]], Sarsa Krestos, samoinicijativno je proglasio Suseniosovog
sina [[Fasilides|Fasilidesa]] za cara [[1630.]] godine, zbog tog je odmah zatvoren i obješen.
Unatoč tom činu, otac i sin (uzročnici problema) ostali su i nadalje u dobrim odnosima. <ref>Paul B. Henze, ''Layers of Time'' (New York: Palgrave, 2000), str. 98</ref> Nakon toga Susenios je objavio ukaz o vjerskoj toleranciji, te odstupio s carskog trona i prepustio ga svom sinu - [[Fasilides|Fasilidesu]]. Ubrzo nakon toga je umro [[1632.]], te je pokopan u crkvi Genneta Ijasus.

==Izvori==
{{izvori}}

{{Redoslijed|
|prethodnik = [[Jakob Etiopski]]
|gl_članak_funkcija = [[Neguš|Etiopski car]]<br />(1632.-1667.)
|suvladar =
|nasljednik = [[Fasilides]]
}}

[[Kategorija:Salomonska dinastija]]
[[Kategorija:Etiopski vladari]]
[[Kategorija:Povijest Etiopije]]

Susenios I. - Povijest promjena

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

WikiSysop: čišćenje redirekcija za infookvir monarh

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica