WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

2025-06-22T10:31:27Z

Zamjena teksta - '' u ''

←Starija inačica		Inačica od 22. lipanj 2025. u 10:31
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Sunčeva svjetlost'''-->~~[[datoteka:Sunshine at Dunstanburgh.JPG\|mini\|desno\|250px\|Sunčeva svjetlost svijetli kroz oblake.]]		[[datoteka:Sunshine at Dunstanburgh.JPG\|mini\|desno\|250px\|Sunčeva svjetlost svijetli kroz oblake.]]

	[[datoteka:Heliograph wendelstein 2002 00a.jpg\|mini\|desno\|250px\|Campbell–Stokesov [[heliograf]].]]		[[datoteka:Heliograph wendelstein 2002 00a.jpg\|mini\|desno\|250px\|Campbell–Stokesov [[heliograf]].]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-28T02:35:16Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[datoteka:Sunshine at Dunstanburgh.JPG|mini|desno|250px|Sunčeva svjetlost svijetli kroz oblake.]]

[[datoteka:Heliograph wendelstein 2002 00a.jpg|mini|desno|250px|Campbell–Stokesov [[heliograf]].]]

[[datoteka:Hukseflux radiometer sr11 photo.jpg|mini|desno|250px|[[Piranometar]].]]

[[datoteka:Hukseflux solarradiation dr01 photo.jpg|mini|desno|250px|[[Pirheliometar]].]]

'''Sunčeva svjetlost''', '''Sunčeve zrake''', [[Sunčevo zračenje]] ili [[solarno zračenje]] je cijelokupni spektar [[elektromagnetsko zračenje|elektromagnetskog zračenja]] koje nam dolazi sa [[Sunce|Sunca]]. Na [[Zemlja|Zemlji]], Sunčeva svjetlost se prigušuje i filtrira kroz [[Zemljina atmosfera|Zemljinu atmosferu]]. Ona je najveća na gornjoj granici atmosfere, a kako se približava tlu slabi, zbog upijanja i raspršenja na molekulama [[plin]]ova i primjesa u atmosferi. Sunčevoj svjetlosti treba 8,3 minute da stigne sa Sunca na Zemlju.

Kada direktno Sunčevo zračenje nije prikriveno s oblacima, mi doživljavamo [[sunčanje]], što je mješavina blještavog [[svjetlost|svjetla]] i [[toplinsko zračenje|toplinskog zračenja]]. Kada je Sunce prekriveno s [[oblaci]]ma, onda doživljavamo [[raspršeno Sunčevo zračenje]] ili [[difuzno Sunčevo zračenje]].

[[Svjetska meteorološka organizacija]] definira sijanje Sunca kao razdoblje u kojem je intenzitet Sunčevog zračenja veći od 120 [[Vat|W]]/[[Četvorni metar|m2]]. Trajanje sijanja Sunca ili osunčavanje se mjeri u [[sat]]ima. <ref> [http://www.wmo.int/pages/prog/www/IMOP/publications/CIMO-Guide/CIMO%20Guide%207th%20Edition,%202008/Part%20I/Chapter%208.pdf] "Chapter 8 – Measurement of sunshine duration", publisher=World Meteorological Organization, 2008.</ref>

Sunčevo zračenje se može snimati [[Heliograf|Campbell-Stokesovim heliografom]], [[Piranometar|piranometrom]] i [[Pirheliometar|pirheliometrom]]. <ref> [http://www.eihp.hr/hrvatski/sunceva_energija10.htm] "Sunčevo zračenje", Energetski institut Hrvoje Požar, 2011.</ref>

Sunčevo zračenje ima [[Luminozitet|luminozitetnu]] efikasnost svjetlosnog toka od 93 [[lumen]]/vat, koje uključuje [[Infracrveno zračenje|infracrvenu]], [[Svjetlost|vidljivu]] i [[Ultraljubičasto zračenje|ultraljubičastu svjetlost]] (vidi: [[Stupanj iskorištenja raznih izvora svjetlosti]]). Blještava Sunčeva svjetlost omogućuje osvjetljenje od 100 000 [[luks]]a ili lumen/m2, na Zemljinoj površini.

Sunčeva svjetlost ima odlučujuću ulogu za [[fotosinteza|fotosintezu]], koja je ključna za [[život]] na Zemlji.

==Proračun==
Da bi izračunali Sunčevo zračenje koje stigne do tla, treba uzeti u obzir i eliptičnu putanju Zemlje i prigušenje Zemljine atmosfere. Izvanzemaljsko Sunčevo osvjetljenje (''Eext''), ispravljeno s eliptičnom putanjom, koristeći dan u godini (dn), dat je izrazom:

:<math>E_{\rm ext}= E_{\rm sc} \cdot (1+0.033412 \cdot \cos\left(2\pi\frac{{\rm dn}-3}{365}\right)),</math>

gdje je: ''dn'' = 1 za 1.siječanj; ''dn'' = 2 za 2.siječanj; ''dn'' = 32 za 1.veljače itd. U ovom izrazu uzeto je ''dn – 3'', jer je u zadnje vrijeme Zemljin [[periapsis]], točka na putanji Zemlje kada je najbliža Suncu, 3.siječnja. Vrijednost 0,033412 se određuje poznavajući odnos periapsisa (0,98328989 [[Astronomska jedinica|AU]]) i [[apoapsis]]a (1,01671033 AU).

Konstanta Sunčevog osvjetljenja (''Esc''), jednaka je 128 000 [[luks]]a. Direktno Sunčevo osvjetljenje treba ispraviti s djelovanjem prigušenja atmosfere:

:<math>E_{\rm dn}=E_{\rm ext}\,e^{-cm},</math>

gdje je: ''c'' – koeficijent atmosferskog slabljenja i ''m'' – relativni put Sunčevog svjetla kroz [[atmosfera|atmosferu]], sa Sunca.

==Sunčeva konstanta==
{{glavni|Sunčeva konstanta}}
Sunčeva konstanta je mjera gustoće svjetlosnog toka, dolazećeg Sunčevog elektromagnetskog zračenja, po jedinici [[površina|površine]], okomito na ulazne zrake, na udaljenosti od Sunca do Zemlje (1 [[astronomska jedinica]]). Sunčeva konstanta uključuje sve vrste [[elektromagnetsko zračenje|elektromagnetskog zračenja]], ne samo vidljivu svjetlost. Prosječna vrijednost je 1,366 kW/m2, i neznatno se mijenja sa [[Sunčev ciklus|Sunčevim ciklusima]]. <ref>[http://acrim.com/TSI%20Monitoring.htm] "Satellite observations of total solar irradiance"</ref> <ref> Willson, R. C., and A. V. Mordvinov (2003): "Secular total solar irradiance trend during solar cycles 21–23", Geophys. Res. Lett.,[http://www.acrim.com/Reference%20Files/Secular%20total%20solar%20irradiance%20trend%20during%20solar%20cycles%2021%E2%80%9323.pdf ACR]</ref> <ref> "Construction of a Composite Total Solar Irradiance (TSI) Time Series from 1978 to present" [http://www.pmodwrc.ch/pmod.php?topic=tsi/composite/SolarConstant] 2005.</ref>

==Sunčevo zračenje u Sunčevom sustavu==
Različita nebeska tijela u [[Sunčev sustav|Sunčevom sustavu]] primaju Sunčevo zračenje obrnuto proporcionalno s kvadratom udaljenosti od Sunca. Sljedeća tablica daje usporedbu različitog primljenog Sunčevog zračenja na [[planet]]ima: <ref>[http://starhop.com/library/pdf/studyguide/high/SolInt-19.pdf] Starhop.com </ref>

{| class="wikitable" border="1"
|-
! [[Planet]]
! [[Periapsis]] - [[apoapsis]] udaljenost ([[Astronomska jedinica|AU]])
! Sunčevo zračenje maksimum i minimum (W/m2)
|-
| [[Merkur]]
| 0,3075 – 0,4667
| 14 446 – 6 272
|-
| [[Venera]]
| 0,7184 – 0,7282
| 2 647 – 2 576
|-
| [[Zemlja]]
| 0,9833 – 1,017
| 1 413 – 1 321
|-
| [[Mars]]
| 1,382 – 1,666
| 715 – 492
|-
| [[Jupiter]]
| 4,950 – 5,458
| 55,8 – 45,9
|-
| [[Saturn]]
| 9,048 – 10,12
| 16,7 – 13,4
|-
| [[Uran]]
| 18,38 – 20,08
| 4,04 – 3,39
|-
| [[Neptun]]
| 29,77 – 30,44
| 1,54 – 1,47
|}

Stvarni sjaj Sunčeve svjetlosti na površini planeta ovisi i o svojstvima i sastavu atmosfere. Na primjer, gusta atmosfera na Veneri reflektira više od 60% Sunčeve svjetlosti. Stvarno osvjetljenje na površini Venere je oko 14 000 luksa, što je ako usporedimo sa Zemljom, “dan zamračen s gustim oblacima”.

==Sastav==
[[datoteka:Sunčevo zračenje 1.png|mini|desno|300px|Spektar Sunčevog zračenja iznad atmosfere i na tlu.]]
Spektar Sunčevog zračenja je gotovo jednak [[toplinsko zračenje|toplinskom zračenju]] idealnog [[crno tijelo|crnog tijela]] s temperaturom 5778 [[Kelvin|K]] (5505 [[Celzijev stupanj|ºC]]).<ref> [http://solarsystem.nasa.gov/planets/profile.cfm?Display=Facts&Object=Sun] "NASA Solar System Exploration - Sun: Facts & Figures", 2011.</ref> Sunce emitira elektromagnetsko zračenje gotovo duž cijelog spektra. Iako se na Suncu stvaraju i [[Gama-čestica|gama-čestice]], kao rezultat [[Nuklearna fuzija|nuklearne fuzije]], ti visokoenergetski [[foton]]i, prije nego stignu Sunčevu površinu ili [[fotosfera|fotosferu]], pretvaraju se u fotone niže energije, tako da na kraju Sunce ne emitira gama-čestice. Sunce emitira [[Rendgenske zrake|rendgenske]], ultraljubičaste, vidljive, infracrvene zrake, pa čak i [[Radio valovi|radio valove]]. Dio ultraljubičastog zračenje koje nije zaustavila atmosfera, izaziva crvenilo na ljudskoj koži i pigmentaciju kože. <ref>[http://www.windows2universe.org/sun/spectrum/multispectral_sun_overview.html] Windows2universe.org</ref>

Spektar elektromagnetskog zračenja, koje dolazi do Zemljine atmosfere, nalazi se u rasponu od 100 nm do oko 1 mm [[valna duljina|valne duljine]]. Može se podijeliti u 5 područja: <ref> Naylor Mark, Kevin C. Farmer: "Sun damage and prevention", publisher = The Internet Dermatology Society, 1995. [http://www.telemedicine.org/sundam/sundam2.4.1.html]</ref>
*Ultraljubičasto C ili UVC zračenje, u rasponu od 100 do 280 nm. [[Ultraljubičasto zračenje]] ima valne duljine manje od vidljive svjetlosti i zato je nevidljivo za ljudsko oko. Zahvaljujuci Zemljinoj atmosferi, gotovo neznatna količina stigne na tlo ([[litosfera]]). UVC zračenje uništava najveći broj mikroorganizama, jer uništava [[Deoksiribonukleinska kiselina|deoksiribonukleinsku kiselinu]] (DNK), koja ima vršnu vrijednost ([[Wienov zakon pomaka]]) na 260 nm.
*Ultraljubičasto B ili UVB zračenje, u rasponu od 280 do 315 nm. Veći dio tog zračenja upija Zemljina atmosfera, i zajedno s UVC zračenjem, omogućuje fotokemijsku reakciju, koja stvara [[ozonski omotač]].
*Ultraljubičasto A ili UVA zračenje, u rasponu od 315 do 400 nm. Ono stvara spontanu i neposrednu pigmentaciju kože povećanom proizvodnjom melanina.
*[[Vidljiva svjetlost]], u rasponu od 380 nm do 780 nm.
*[[Infracrveno zračenje]], u rasponu od 700 nm do 1 mm. To je važan dio zračenja, koje doprinosi zagrijavanju Zemlje (oko 49 %). Može se podijeliti na:
::*IC – A: 700 nm–1400 nm
::*IC – B: 1400 nm–3000 nm
::*IC – C: 3000 nm–1 mm

== Izvori ==
{{izvori|3}}

[[Kategorija:Sunce]]
[[Kategorija:Elektromagnetsko zračenje]]
[[Kategorija:Optika]]

[[no:Sollys]]

Sunčeva svjetlost - Povijest promjena

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica