Sunčeva jedrilica - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Jubilarni članak\|(.*)}}' u ''

2026-03-13T12:22:04Z

Zamjena teksta - '{{Jubilarni članak\|(.*)}}' u ''

←Starija inačica		Inačica od 13. ožujak 2026. u 12:22
Redak 1:		Redak 1:
	~~{{Jubilarni članak\|96.000}}~~
	[[Datoteka:IKAROS solar sail.jpg\|mini\|desno\|300px\|IKAROS sonda sa Sunčevim jedrom u letu (umjetnički prikaz)]]		[[Datoteka:IKAROS solar sail.jpg\|mini\|desno\|300px\|IKAROS sonda sa Sunčevim jedrom u letu (umjetnički prikaz)]]
	[[Datoteka:Cosmos1 in orbit.jpg\|mini\|desno\|300px\|Umjetnički prikaz svemirke letjelice Cosmos 1 u orbiti]]		[[Datoteka:Cosmos1 in orbit.jpg\|mini\|desno\|300px\|Umjetnički prikaz svemirke letjelice Cosmos 1 u orbiti]]

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Citiranje web|' u '{{citiranje weba|'

2025-09-14T01:18:03Z

Zamjena teksta - '{{Citiranje web|' u '{{citiranje weba|'

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

2025-06-22T10:39:35Z

Zamjena teksta - '' u ''

←Starija inačica		Inačica od 22. lipanj 2025. u 10:39
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Sunčeva jedrilica'''-->~~{{Jubilarni članak\|96.000}}		{{Jubilarni članak\|96.000}}
	[[Datoteka:IKAROS solar sail.jpg\|mini\|desno\|300px\|IKAROS sonda sa Sunčevim jedrom u letu (umjetnički prikaz)]]		[[Datoteka:IKAROS solar sail.jpg\|mini\|desno\|300px\|IKAROS sonda sa Sunčevim jedrom u letu (umjetnički prikaz)]]
	[[Datoteka:Cosmos1 in orbit.jpg\|mini\|desno\|300px\|Umjetnički prikaz svemirke letjelice Cosmos 1 u orbiti]]		[[Datoteka:Cosmos1 in orbit.jpg\|mini\|desno\|300px\|Umjetnički prikaz svemirke letjelice Cosmos 1 u orbiti]]

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)

2021-12-08T08:54:40Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-27T01:40:46Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Jubilarni članak|96.000}}
[[Datoteka:IKAROS solar sail.jpg|mini|desno|300px|IKAROS sonda sa Sunčevim jedrom u letu (umjetnički prikaz)]]
[[Datoteka:Cosmos1 in orbit.jpg|mini|desno|300px|Umjetnički prikaz svemirke letjelice Cosmos 1 u orbiti]]
'''Sunčeva jedrilica''' (ili solarno jedro) je oblik pogona svemirskih letjelica, koristeći [[tlak elektromagnetskog zračenja]] [[Sunce|Sunca]] ili [[laser]]a, za potisak jako tankog ogledala, do velikih brzina. Godine 2010. IKAROS je bila prva [[svemirska letjelica]] koja je koristila taj pogon. <ref>[http://www.space.com/news/solar-sail-exploration-hailed-100721.html|] Japan's Solar Sail Is the Toast of Space Science|</ref>

==Osnove fizike==
Postoje dva izvora Sunčevih sila. Prvi je [[tlak]] [[elektromagnetsko zračenje|elektromagnetskog zračenja]], a drugi [[Sunčev vjetar]]. Tlak elektromagnetskog zračenja stvara puno veći potisak. Godine [[1924.]] ruski inženjer [[Friedrich Zander]] je predložio da Sunčevo svjetlo stvara vrlo malu količinu potiska, koje bi se moglo iskoristiti za svemirske letjelice i mogle letjeti bez goriva. [[Albert Einstein]] je tvrdio, što su pokusi i potvrdili, da [[foton]]i stvaraju [[impuls sile]] p = E/c , tako da svaki foton kojeg neka površina upije ili odbije s površine, vrši mali tlak elektromagnetskog zračenja.<ref>[http://hyperphysics.phy-astr.gsu.edu/hbase/relativ/relmom.html] hyperphysics.phy-astr.gsu.edu</ref> U Zemljinoj orbiti, taj tlak iznosi oko 4,57x10-6 N/m2 , a ako je [[zračenje]] sasvim odbijeno s površine, i dvostruko veći je [[tlak]].<ref>Marcelo Alonso, Edward J. Finn: Fundamental University Physics, Volume II Fields and Waves, Addison-Wesley 1967 (Ninth printing 1978)</ref> To je dokazao ruski fizičar [[Peter Lebedev]] 1900. <ref>P. Lebedev, 1901., "Untersuchungen über die Druckkräfte des Lichtes", Annalen der Physik, 1901.</ref> i neki drugi znanstvenici, koristeći Nicholsov radiometer. <ref>[http://dujs.dartmouth.edu/spring-2008-10th-anniversary-edition|title=A Celebration of the Legacy of Physics at Dartmouth] </ref>

Sunčev vjetar i [[geomagnetska oluja|geomagnetske oluje]], mogu inducirati [[električna struja|električnu struju]] u dalekovodima i stvaraju rep [[komet]]a suprotno od Sunca te je njegov tlak na [[Zemljina atmosfera|Zemljinu atmosferu]] oko of 3,4×10-9 N/m2, što je dosta manje od tlaka elektromagnetskog zračenja. Ipak, Sunčev vjetar prevladava kod nekih pojava, jer je poprječni prijerez toka vjetra puno veći od veličine fotona. <ref>Nicole Meyer-Vernet: How Does the Solar Wind Blow? A Simple Kinetic Model. http://www.lesia.obspm.fr/perso/nicole-meyer/papiers/ejpwind.pdf</ref>

Pa iako su obadva tlaka vrlo mala, djelujući na velike Sunčeve jedrilice, u početku bi stvorili malo ubrzanja, ali nakon dužeg vremena, brzina kretanja bi bila značajna. Promjena smjera bi se mogla izvesti na dva načina. Prvo, ako se mijenja kut nagiba Sunčevog jedra prema Suncu ili koristeci mala krilca na krajevima jedra, za nježnu promjenu smjera. Drugo, može se koristiti [[gravitacija|gravitacijska sila]] [[planet]]a ili [[mjesec]]a za skretanje svemirskog broda. <ref> Jerome Wright: "Space Sailing", chapter 1, 1992. </ref>

===Laserski pogon===
Većina teoretskih studija smatra da bi se za pogon mogla koristiti i [[laser]]ska zraka. To bi bilo povoljno, jer bi se [[laser]]ska zraka mogla koristiti i za kočenje letjelice, s pogodno namještenim [[zrcalo]]m. <ref name="Forward1984RoundtripInterstellar">{{Cite journal| author=Forward, R.L. | title=Roundtrip Interstellar Travel Using Laser-Pushed Lightsails | journal=J Spacecraft | volume=21 | issue=2 | pages=187.–195. | year=1984. | doi=10.2514/3.8632 }}</ref>

===Ograničenje Sunčeve jedrilice===
Sunčeve jedrilice ne rade dobro u [[orbita]]ma ispod 800 km od površine Zemlje zbog sile [[gravitacija|gravitacije]].<ref>http://www.launchloop.com/isdc2002energy.pdf| Keith Lofstrom: "Launchloop's discussion of launch altitudes" 2002 </ref> Iznad toga dobiva se malo ubrzanje i trebaju mjeseci da se dobije puna brzina. Sunčeve jedrilice trebaju biti jako velike, a korisni teret mali, pa to prestavlja veliki izazov za graditelje svemirskih letjelica.

==Različite konstrukcije==
[[Datoteka:sail-design-types.gif|mini|desno|500px]]
Sunčeve jedrilice trebaju imati što manju masu, ali se pokazalo da je glavni tehnički problem spoj s nosačima i metalnim užetom.
Konstrukciju s najvećim odnosom pogonske sile i mase je razvio 2007. Eric Drexler. Koristi reflektivni panel od tankog [[aluminij]]skog filma (30 – 100 nm) i napregnutu konstrukciju. Ona bi trebala rotirati s laganim potiskom. Uzorci materijala su napravljeni u labaratoriju, ali teško savladava savijanja i pregibe. <ref name=Drexler>{{cite web|url=http://dspace.mit.edu/bitstream/handle/1721.1/16234/06483741.pdf?sequence=1|author=Drexler, K.E.|year=1977|title=Design of a High Performance Solar Sail System, MS Thesis, |publisher=Dept. of Aeronautics and Astronautics, Massachusetts Institute of Techniology, Boston}}</ref>

Dosad najveći odnos pogonske sile i mase je napravljen za '''kvadratno Sunčevo jedro''', s jarbolima i konopcima na neozračenoj strani jedra. Obično su 4 jarbola na kutevima kvadrata, a nosač jarbola u sredini, zategnut s konopcima. Najveća prednost je što nema naboranih i vrećastih dijelova jedra, i jedro štiti nosače od Sunca. Zato ovaj tip može ići u blizini Sunca, gdje postoji najveći potisak na Sunčevo jedro. <ref>http://solarsails.jpl.nasa.gov/introduction/design-construction.html |"Design & Construction" NASA </ref>

1970-tih NASA laboratorij je razvio konstrukciju s rotirajućim krilima za susret s [[Halleyjev komet|Halleyjevim kometom]]. Težnja je da se konstrukcija učvrsti s kutnim impulsom, bez potrebe za dijagonalama, što smanjuje masu. Nedostatak je što se stvaraju velika vlačna naprezanja i preslabi nosači dovode do vibracija, koje mogu dovesti do pucanja strukture. Kasnije je nastala varijanta '''Sunčevog helikoptera''', s plastičnim krilcima. Iako konstrukcija nema bolji odnos pogonske sile i mase od kvadratne konstrukcije, prednost je lakša ugradnja.
NASA je istraživala i konstrukciju s rotirajućim diskom. Ta konstrukcija ima otvore oko 5 % od ukupne površine.

Meteorološki institut iz Finske je razvio električnu '''Sunčevu vjetrenjaču''', koja se potpuno razlikuje po konstrukciji od dosadašnjih oblika. Ona ima 50 – 100 dugačkih električnih konopa, dugačkih oko 20 km, koji su smješteni radijalno od centra.<ref>{{cite web|url=http://www.space.fmi.fi/~pjanhune/Esail/|title=Solar Sails Could Send Spacecraft 'Sailing' Through Space|author=NASA}}</ref> Slična ideja je magnetna Sunčeva jedrilica, koja koristi Sunčev vjetar

==Ispitivanje Sunčevih jedrilica u svemiru==
Sve do 2010. nijedno Sunčevo jedro nije upotrebljeno za pogon svemirskih letjelica. Japanska svemirska agencija JAXA lansira letjelicu IKAROS, koja je upotrijebila 200 m2 poliimidno pokusno jedro 10. lipnja 2010. i letjela je 6 mjeseci do [[Venera|Venere]], da bi nastavila prema Suncu. <ref> "Small Solar Power Sail Demonstrator 'IKAROS' Successful Solar Sail Deployment" |http://www.jaxa.jp/press/2010/06/20100611_ikaros_e.html</ref><ref>"News briefing: 27 May 2010|http://www.nature.com/news/2010/100526/full/465402a.html|</ref><ref> Samantha Harvey: "Solar System Exploration" |http://solarsystem.nasa.gov/missions/profile.cfm?MCode=Akatsuki,21 May 2010</ref>

===Korištenje tlaka elektromagnetskog zračenja za kontrolu položaja===
Svemirska letjelica [[Mariner 10]], koja je letjela pokraj [[Merkur]]a i Venere, koristili su tlak elektromagnetskog zračenja za kontrolu položaja, da bi sačuvali [[goriva|gorivo]].

===Testiranje ugradnje Sunčevog jedra===
[[Datoteka:Nano Sail D.jpg|mini|desno|300px|NanoSail-D od LightSail-1 s raširenim jedrom]]
[[Datoteka:Solarsail msfc.jpg|mini|desno|300px|thumb|NASA konstrukcija Sunčeve jedrilice. Jedro treba biti pola kilometra široko]]
1993. letjelica Znamya 2 je testirala uspješno ugradnju Sunčevog jedra, na [[Mir (svemirska postaja)|svemirskoj stanici Mir]], ali nije je koristila za pogon.

1999. [[Europska svemirska agencija]] je uspješno testirala ugradnju Sunčevog jedra u [[Köln|Kӧln]]u. <ref>{{cite web|url=http://www.esa.int/esapub/bulletin/bullet98/LEIPOLD.pdf|title=Full-scale deployment test of the DLR/ESA Solar Sail|year=1999}}</ref>

2004. japanska svemirska agencija ISAS je testirala ugradnju dva probna Sunčeva jedra na visini 122 km, debljina materijala je bila 7,5 μm, ali nije koristila za pogon.

2010. [[NASA]] je lansirala malu letjelicu NanoSail-D2 i uspješno je instalirala Sunčevo jedro (10 m2) i iskoristila za pogon na kratko vrijeme. <ref>{{cite web|url=http://www.planetary.org/news/2004/0810_Japanese_Researchers_Successfully_Test.html|title=Cosmos 1 - Solar Sail (2004) Japanese Researchers Successfully Test Unfurling of Solar Sail on Rocket Flight|year=2004}}</ref>

== Izvori ==
{{izvori|3}}

[[Kategorija:Astronautika]]

←Starija inačica		Inačica od 14. rujan 2025. u 01:18
Redak 20:		Redak 20:
	[[Datoteka:sail-design-types.gif\|mini\|desno\|500px]]		[[Datoteka:sail-design-types.gif\|mini\|desno\|500px]]
	Sunčeve jedrilice trebaju imati što manju masu, ali se pokazalo da je glavni tehnički problem spoj s nosačima i metalnim užetom.		Sunčeve jedrilice trebaju imati što manju masu, ali se pokazalo da je glavni tehnički problem spoj s nosačima i metalnim užetom.
	Konstrukciju s najvećim odnosom pogonske sile i mase je razvio 2007. Eric Drexler. Koristi reflektivni panel od tankog [[aluminij]]skog filma (30 – 100 nm) i napregnutu konstrukciju. Ona bi trebala rotirati s laganim potiskom. Uzorci materijala su napravljeni u labaratoriju, ali teško savladava savijanja i pregibe. <ref name=Drexler>{{~~Citiranje web~~\|url=http://dspace.mit.edu/bitstream/handle/1721.1/16234/06483741.pdf?sequence=1\|author=Drexler, K.E.\|year=1977\|title=Design of a High Performance Solar Sail System, MS Thesis, \|publisher=Dept. of Aeronautics and Astronautics, Massachusetts Institute of Techniology, Boston}}</ref>		Konstrukciju s najvećim odnosom pogonske sile i mase je razvio 2007. Eric Drexler. Koristi reflektivni panel od tankog [[aluminij]]skog filma (30 – 100 nm) i napregnutu konstrukciju. Ona bi trebala rotirati s laganim potiskom. Uzorci materijala su napravljeni u labaratoriju, ali teško savladava savijanja i pregibe. <ref name=Drexler>{{citiranje weba\|url=http://dspace.mit.edu/bitstream/handle/1721.1/16234/06483741.pdf?sequence=1\|author=Drexler, K.E.\|year=1977\|title=Design of a High Performance Solar Sail System, MS Thesis, \|publisher=Dept. of Aeronautics and Astronautics, Massachusetts Institute of Techniology, Boston}}</ref>

	Dosad najveći odnos pogonske sile i mase je napravljen za '''kvadratno Sunčevo jedro''', s jarbolima i konopcima na neozračenoj strani jedra. Obično su 4 jarbola na kutevima kvadrata, a nosač jarbola u sredini, zategnut s konopcima. Najveća prednost je što nema naboranih i vrećastih dijelova jedra, i jedro štiti nosače od Sunca. Zato ovaj tip može ići u blizini Sunca, gdje postoji najveći potisak na Sunčevo jedro. <ref>http://solarsails.jpl.nasa.gov/introduction/design-construction.html \|"Design & Construction" NASA </ref>		Dosad najveći odnos pogonske sile i mase je napravljen za '''kvadratno Sunčevo jedro''', s jarbolima i konopcima na neozračenoj strani jedra. Obično su 4 jarbola na kutevima kvadrata, a nosač jarbola u sredini, zategnut s konopcima. Najveća prednost je što nema naboranih i vrećastih dijelova jedra, i jedro štiti nosače od Sunca. Zato ovaj tip može ići u blizini Sunca, gdje postoji najveći potisak na Sunčevo jedro. <ref>http://solarsails.jpl.nasa.gov/introduction/design-construction.html \|"Design & Construction" NASA </ref>
Redak 27:		Redak 27:
	NASA je istraživala i konstrukciju s rotirajućim diskom. Ta konstrukcija ima otvore oko 5 % od ukupne površine.		NASA je istraživala i konstrukciju s rotirajućim diskom. Ta konstrukcija ima otvore oko 5 % od ukupne površine.

	Meteorološki institut iz Finske je razvio električnu '''Sunčevu vjetrenjaču''', koja se potpuno razlikuje po konstrukciji od dosadašnjih oblika. Ona ima 50 – 100 dugačkih električnih konopa, dugačkih oko 20 km, koji su smješteni radijalno od centra.<ref>{{~~Citiranje web~~\|url=http://www.space.fmi.fi/~pjanhune/Esail/\|title=Solar Sails Could Send Spacecraft 'Sailing' Through Space\|author=NASA}}</ref> Slična ideja je magnetna Sunčeva jedrilica, koja koristi Sunčev vjetar		Meteorološki institut iz Finske je razvio električnu '''Sunčevu vjetrenjaču''', koja se potpuno razlikuje po konstrukciji od dosadašnjih oblika. Ona ima 50 – 100 dugačkih električnih konopa, dugačkih oko 20 km, koji su smješteni radijalno od centra.<ref>{{citiranje weba\|url=http://www.space.fmi.fi/~pjanhune/Esail/\|title=Solar Sails Could Send Spacecraft 'Sailing' Through Space\|author=NASA}}</ref> Slična ideja je magnetna Sunčeva jedrilica, koja koristi Sunčev vjetar

	==Ispitivanje Sunčevih jedrilica u svemiru==		==Ispitivanje Sunčevih jedrilica u svemiru==
Redak 40:		Redak 40:
	1993. letjelica Znamya 2 je testirala uspješno ugradnju Sunčevog jedra, na [[Mir (svemirska postaja)\|svemirskoj stanici Mir]], ali nije je koristila za pogon.		1993. letjelica Znamya 2 je testirala uspješno ugradnju Sunčevog jedra, na [[Mir (svemirska postaja)\|svemirskoj stanici Mir]], ali nije je koristila za pogon.

	1999. [[Europska svemirska agencija]] je uspješno testirala ugradnju Sunčevog jedra u [[Köln\|Kӧln]]u. <ref>{{~~Citiranje web~~\|url=http://www.esa.int/esapub/bulletin/bullet98/LEIPOLD.pdf\|title=Full-scale deployment test of the DLR/ESA Solar Sail\|year=1999}}</ref>		1999. [[Europska svemirska agencija]] je uspješno testirala ugradnju Sunčevog jedra u [[Köln\|Kӧln]]u. <ref>{{citiranje weba\|url=http://www.esa.int/esapub/bulletin/bullet98/LEIPOLD.pdf\|title=Full-scale deployment test of the DLR/ESA Solar Sail\|year=1999}}</ref>

	2004. japanska svemirska agencija ISAS je testirala ugradnju dva probna Sunčeva jedra na visini 122 km, debljina materijala je bila 7,5 μm, ali nije koristila za pogon.		2004. japanska svemirska agencija ISAS je testirala ugradnju dva probna Sunčeva jedra na visini 122 km, debljina materijala je bila 7,5 μm, ali nije koristila za pogon.

	2010. [[NASA]] je lansirala malu letjelicu NanoSail-D2 i uspješno je instalirala Sunčevo jedro (10 m<sup>2</sup>) i iskoristila za pogon na kratko vrijeme. <ref>{{~~Citiranje web~~\|url=http://www.planetary.org/news/2004/0810_Japanese_Researchers_Successfully_Test.html\|title=Cosmos 1 - Solar Sail (2004) Japanese Researchers Successfully Test Unfurling of Solar Sail on Rocket Flight\|year=2004}}</ref>		2010. [[NASA]] je lansirala malu letjelicu NanoSail-D2 i uspješno je instalirala Sunčevo jedro (10 m<sup>2</sup>) i iskoristila za pogon na kratko vrijeme. <ref>{{citiranje weba\|url=http://www.planetary.org/news/2004/0810_Japanese_Researchers_Successfully_Test.html\|title=Cosmos 1 - Solar Sail (2004) Japanese Researchers Successfully Test Unfurling of Solar Sail on Rocket Flight\|year=2004}}</ref>

	== Izvori ==		== Izvori ==

←Starija inačica		Inačica od 8. prosinac 2021. u 08:54
Redak 20:		Redak 20:
	[[Datoteka:sail-design-types.gif\|mini\|desno\|500px]]		[[Datoteka:sail-design-types.gif\|mini\|desno\|500px]]
	Sunčeve jedrilice trebaju imati što manju masu, ali se pokazalo da je glavni tehnički problem spoj s nosačima i metalnim užetom.		Sunčeve jedrilice trebaju imati što manju masu, ali se pokazalo da je glavni tehnički problem spoj s nosačima i metalnim užetom.
	Konstrukciju s najvećim odnosom pogonske sile i mase je razvio 2007. Eric Drexler. Koristi reflektivni panel od tankog [[aluminij]]skog filma (30 – 100 nm) i napregnutu konstrukciju. Ona bi trebala rotirati s laganim potiskom. Uzorci materijala su napravljeni u labaratoriju, ali teško savladava savijanja i pregibe. <ref name=Drexler>{{~~cite~~ web\|url=http://dspace.mit.edu/bitstream/handle/1721.1/16234/06483741.pdf?sequence=1\|author=Drexler, K.E.\|year=1977\|title=Design of a High Performance Solar Sail System, MS Thesis, \|publisher=Dept. of Aeronautics and Astronautics, Massachusetts Institute of Techniology, Boston}}</ref>		Konstrukciju s najvećim odnosom pogonske sile i mase je razvio 2007. Eric Drexler. Koristi reflektivni panel od tankog [[aluminij]]skog filma (30 – 100 nm) i napregnutu konstrukciju. Ona bi trebala rotirati s laganim potiskom. Uzorci materijala su napravljeni u labaratoriju, ali teško savladava savijanja i pregibe. <ref name=Drexler>{{Citiranje web\|url=http://dspace.mit.edu/bitstream/handle/1721.1/16234/06483741.pdf?sequence=1\|author=Drexler, K.E.\|year=1977\|title=Design of a High Performance Solar Sail System, MS Thesis, \|publisher=Dept. of Aeronautics and Astronautics, Massachusetts Institute of Techniology, Boston}}</ref>

	Dosad najveći odnos pogonske sile i mase je napravljen za '''kvadratno Sunčevo jedro''', s jarbolima i konopcima na neozračenoj strani jedra. Obično su 4 jarbola na kutevima kvadrata, a nosač jarbola u sredini, zategnut s konopcima. Najveća prednost je što nema naboranih i vrećastih dijelova jedra, i jedro štiti nosače od Sunca. Zato ovaj tip može ići u blizini Sunca, gdje postoji najveći potisak na Sunčevo jedro. <ref>http://solarsails.jpl.nasa.gov/introduction/design-construction.html \|"Design & Construction" NASA </ref>		Dosad najveći odnos pogonske sile i mase je napravljen za '''kvadratno Sunčevo jedro''', s jarbolima i konopcima na neozračenoj strani jedra. Obično su 4 jarbola na kutevima kvadrata, a nosač jarbola u sredini, zategnut s konopcima. Najveća prednost je što nema naboranih i vrećastih dijelova jedra, i jedro štiti nosače od Sunca. Zato ovaj tip može ići u blizini Sunca, gdje postoji najveći potisak na Sunčevo jedro. <ref>http://solarsails.jpl.nasa.gov/introduction/design-construction.html \|"Design & Construction" NASA </ref>
Redak 27:		Redak 27:
	NASA je istraživala i konstrukciju s rotirajućim diskom. Ta konstrukcija ima otvore oko 5 % od ukupne površine.		NASA je istraživala i konstrukciju s rotirajućim diskom. Ta konstrukcija ima otvore oko 5 % od ukupne površine.

	Meteorološki institut iz Finske je razvio električnu '''Sunčevu vjetrenjaču''', koja se potpuno razlikuje po konstrukciji od dosadašnjih oblika. Ona ima 50 – 100 dugačkih električnih konopa, dugačkih oko 20 km, koji su smješteni radijalno od centra.<ref>{{~~cite~~ web\|url=http://www.space.fmi.fi/~pjanhune/Esail/\|title=Solar Sails Could Send Spacecraft 'Sailing' Through Space\|author=NASA}}</ref> Slična ideja je magnetna Sunčeva jedrilica, koja koristi Sunčev vjetar		Meteorološki institut iz Finske je razvio električnu '''Sunčevu vjetrenjaču''', koja se potpuno razlikuje po konstrukciji od dosadašnjih oblika. Ona ima 50 – 100 dugačkih električnih konopa, dugačkih oko 20 km, koji su smješteni radijalno od centra.<ref>{{Citiranje web\|url=http://www.space.fmi.fi/~pjanhune/Esail/\|title=Solar Sails Could Send Spacecraft 'Sailing' Through Space\|author=NASA}}</ref> Slična ideja je magnetna Sunčeva jedrilica, koja koristi Sunčev vjetar

	==Ispitivanje Sunčevih jedrilica u svemiru==		==Ispitivanje Sunčevih jedrilica u svemiru==
Redak 40:		Redak 40:
	1993. letjelica Znamya 2 je testirala uspješno ugradnju Sunčevog jedra, na [[Mir (svemirska postaja)\|svemirskoj stanici Mir]], ali nije je koristila za pogon.		1993. letjelica Znamya 2 je testirala uspješno ugradnju Sunčevog jedra, na [[Mir (svemirska postaja)\|svemirskoj stanici Mir]], ali nije je koristila za pogon.

	1999. [[Europska svemirska agencija]] je uspješno testirala ugradnju Sunčevog jedra u [[Köln\|Kӧln]]u. <ref>{{~~cite~~ web\|url=http://www.esa.int/esapub/bulletin/bullet98/LEIPOLD.pdf\|title=Full-scale deployment test of the DLR/ESA Solar Sail\|year=1999}}</ref>		1999. [[Europska svemirska agencija]] je uspješno testirala ugradnju Sunčevog jedra u [[Köln\|Kӧln]]u. <ref>{{Citiranje web\|url=http://www.esa.int/esapub/bulletin/bullet98/LEIPOLD.pdf\|title=Full-scale deployment test of the DLR/ESA Solar Sail\|year=1999}}</ref>

	2004. japanska svemirska agencija ISAS je testirala ugradnju dva probna Sunčeva jedra na visini 122 km, debljina materijala je bila 7,5 μm, ali nije koristila za pogon.		2004. japanska svemirska agencija ISAS je testirala ugradnju dva probna Sunčeva jedra na visini 122 km, debljina materijala je bila 7,5 μm, ali nije koristila za pogon.

	2010. [[NASA]] je lansirala malu letjelicu NanoSail-D2 i uspješno je instalirala Sunčevo jedro (10 m<sup>2</sup>) i iskoristila za pogon na kratko vrijeme. <ref>{{~~cite~~ web\|url=http://www.planetary.org/news/2004/0810_Japanese_Researchers_Successfully_Test.html\|title=Cosmos 1 - Solar Sail (2004) Japanese Researchers Successfully Test Unfurling of Solar Sail on Rocket Flight\|year=2004}}</ref>		2010. [[NASA]] je lansirala malu letjelicu NanoSail-D2 i uspješno je instalirala Sunčevo jedro (10 m<sup>2</sup>) i iskoristila za pogon na kratko vrijeme. <ref>{{Citiranje web\|url=http://www.planetary.org/news/2004/0810_Japanese_Researchers_Successfully_Test.html\|title=Cosmos 1 - Solar Sail (2004) Japanese Researchers Successfully Test Unfurling of Solar Sail on Rocket Flight\|year=2004}}</ref>

	== Izvori ==		== Izvori ==