Sunčev vjetar - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Citiranje web↵ |' u '{{citiranje weba|'

2025-09-15T02:38:16Z

Zamjena teksta - '{{Citiranje web↵ |' u '{{citiranje weba|'

←Starija inačica		Inačica od 15. rujan 2025. u 02:38
Redak 50:		Redak 50:
	\| title=The Sun from Space \| publisher=Springer		\| title=The Sun from Space \| publisher=Springer
	\| isbn=3540669442 }}		\| isbn=3540669442 }}
	</ref><ref>{{~~Citiranje web~~		</ref><ref>{{citiranje weba\| last=Harra \| first=Louise
	\| last=Harra \| first=Louise
	\| coauthors=Milligan, Ryan; Fleck, Bernhard		\| coauthors=Milligan, Ryan; Fleck, Bernhard
	\| date=April 2, 2008		\| date=April 2, 2008

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

2025-06-22T11:54:48Z

Zamjena teksta - '' u ''

←Starija inačica		Inačica od 22. lipanj 2025. u 11:54
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Sunčev vjetar'''-->~~[[datoteka:Solar wind Speed interplanetary magnetic field.jpg\|mini\|desno\|300px\|[[Svemirska letjelica]] ''Ulysses'' je izmjerila da se brzina Sunčevog vjetra kreće od 400 do 750 km/s.]]		[[datoteka:Solar wind Speed interplanetary magnetic field.jpg\|mini\|desno\|300px\|[[Svemirska letjelica]] ''Ulysses'' je izmjerila da se brzina Sunčevog vjetra kreće od 400 do 750 km/s.]]

	[[datoteka:Magnetosphere rendition.jpg\|mini\|desno\|300px\|[[Magnetosfera]] štiti Zemljinu površinu od naelektriziranih čestica Sunčevog vjetra.]]		[[datoteka:Magnetosphere rendition.jpg\|mini\|desno\|300px\|[[Magnetosfera]] štiti Zemljinu površinu od naelektriziranih čestica Sunčevog vjetra.]]

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)

2021-12-08T08:54:10Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)

←Starija inačica		Inačica od 8. prosinac 2021. u 08:54
Redak 50:		Redak 50:
	\| title=The Sun from Space \| publisher=Springer		\| title=The Sun from Space \| publisher=Springer
	\| isbn=3540669442 }}		\| isbn=3540669442 }}
	</ref><ref>{{~~cite~~ web		</ref><ref>{{Citiranje web
	\| last=Harra \| first=Louise		\| last=Harra \| first=Louise
	\| coauthors=Milligan, Ryan; Fleck, Bernhard		\| coauthors=Milligan, Ryan; Fleck, Bernhard

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

2021-11-18T04:44:39Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-20T04:04:26Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[datoteka:Solar wind Speed interplanetary magnetic field.jpg|mini|desno|300px|[[Svemirska letjelica]] ''Ulysses'' je izmjerila da se brzina Sunčevog vjetra kreće od 400 do 750 km/s.]]

[[datoteka:Magnetosphere rendition.jpg|mini|desno|300px|[[Magnetosfera]] štiti Zemljinu površinu od naelektriziranih čestica Sunčevog vjetra.]]

[[datoteka:Komet 03.png|mini|desno|300px|Tipična [[Planetarna putanja|putanja]] [[komet]]a oko [[Sunce|Sunca]].]]

'''Sunčev vjetar''' ili '''solarni vjetar''' je [[plazma]] vrlo male [[gustoća|gustoće]] koju kao struju [[Električni naboj|električki nabijenih]] [[čestica]] (uglavnom [[proton]]a i [[elektron]]a) neprestano (kontinuirano) emitira [[Sunce]], odnosno Sunčeva [[korona]] u svim smjerovima. Pri dolasku do Zemljine [[magnetosfera|magnetosfere]] brzine su tih čestica između 250 i 900 [[km]]/[[sekunda|s]]. [[Gustoća]] i [[brzina]] Sunčeva vjetra povećavaju se u vrijeme pojačane [[Sunčev ciklus|Sunčeve aktivnosti]] ([[prominencije]]; [[Sunčeve pjege]]). Sunčev vjetar oblikuje [[Van Allenovi pojasi zračenja|Van Allenove pojase]], usmjerava [[Rep kometa|repove kometa]], uzročnik je nastanka [[polarna svjetlost|polarne svjetlosti]].<ref>'''Sunčev vjetar (solarni vjetar)''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=69670], "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref> Energija je između 20 i 100 k[[Elektronvolt|eV]]. Njihova temperatura se, kao i brzina, mijenja s vremenom. Te čestice mogu nadvladati Sunčevu gravitaciju jer imaju vrlo veliku [[kinetička energija|kinetičku energiju]] te zbog visoke temperature u [[Korona|koroni]]. Sunčev vjetar stvara [[Heliosfera|heliosferu]], ogroman prostor [[međuplanetna tvar|međuplanetarne tvari]], koja okružuje [[Sunčev sustav]]. On stvara i [[geomagnetska oluja|geomagnetske oluje]], koje mogu ometati električnu mrežu na Zemlji, [[polarna svjetlost|polarnu svjetlost]] i rep [[komet]]a koji sadrži [[Plazma|plazmu]] i uvijek je u smjeru od Sunca.

== Povijesne činjenice ==
Da je Sunčev vjetar stalna struja čestica koje dolaze sa Sunca, prvi puta je objasnio [[Richard Christopher Carrington]] [[1859.]] On i Richard Hodgson prvi su promatrali [[Sunčeva baklja|Sunčeve baklje]], a primijetili su i [[Geomagnetska oluja|geomagnetske oluje]]. [[George Fitzgerald Smoot]] je predložio zamisao da se materija stalno ubrzava sa Sunca i da do Zemlje stiže za par dana.<ref name=meyer-vernet>{{cite book
| first=Nicole | last=Meyer-Vernet | year=2007.
| title=Basics of the Solar Windss
| publisher=Cambridge University Press
| isbn=0521814200 }}</ref>

[[Norveška|Norveški]] fizičar [[Olaf Kristian Birkeland]] promatrao je [[polarna svjetlost|polarnu svjetlost]] i primijetio je da je ona stalna i bez prekida. Zaključio je da je Zemlja stalno bombardirana ''zrakama električkih čestica koje dolaze sa Sunca''. Godine 1916. prvi je uspješno predvidio da ''Sunčeve zrake nisu ni negativne ni pozitivne, nego i jedno i drugo''. Time je objasnio da se Sunčev vjetar sastoji od negativnih elektrona i pozitivnih [[ion]]a.<ref name=meyer-vernet/>

Godine 1959. je sovjetski satelit [[Luna 1]] prvi uočio Sunčev vjetar i mjerio njegovu jačinu.<ref>[Brian Harvey, ''Russian planetary exploration: history, development, legacy, prospects''. Springer, 2007, str. 26. {{ISBN|0-387-46343-7}}]</ref><ref>[http://www.daviddarling.info/encyclopedia/L/Luna.html David Darling, ''Internet Encyclopedia of Science''.]</ref> Godine 1990. svemirska letjelica [[SOHO]] je primijetila da Sunčev vjetar izlazi sa Sunčevih [[pol]]ova i da ubrzava znatno brže od modela termodinačkog širenja.

== Zračenje ==
Na Sunčevoj koroni čestice plazme se griju i preko 1 000 000 K. Kao rezultat termičkog sudaranja, srednja brzina čestica je oko 145 km/s, što je daleko ispod Sunčeve [[brzina oslobađanja|brzine oslobađanja]] od 618 km/s. Ipak, neke od čestica dostignu brzinu od 400 km/s, što im omogućuje da putuju sa Sunčevim vjetrom. Kod iste temperature, elektroni, budući su puno manji, prvi dostignu [[Brzina oslobađanja|brzinu oslobađanja]], a zatim stvaraju [[električno polje]], koje dalje ubrzava ione koji nastavljaju putovati dalje od Sunca.

Ukupan broj čestica koje putuju sa Sunca sa Sunčevim vjetrom je oko 1,3 ∙ 1036 u sekundi ili oko 6,7 milijuna tona na sat.<ref>{{cite book
| first=Bradley W. | last=Carroll | coauthors=Ostlie, Dale A.
| year=1995 | title=An Introduction to Modern Astrophysics
| edition=revised 2nd | publisher=Benjamin Cummings
| isbn=0201547309 }}—p. 409</ref><ref>{{cite book
| first=Carolus J. | last=Schrijver
| coauthors=Zwaan, Cornelis | year=2000
| title=Solar and stellar magnetic activity
| publisher=Cambridge University Press
| isbn=0521582865 }}</ref> To znači da Sunce izgubi oko 0.01 % svoje ukupne mase kroz Sunčev vjetar. Neke zvijezde imaju i jači zvjezdani vjetar.<ref>{{cite book
| first=Nicole | last=Meyer-Vernet | year=2007
| title=Basics of the Solar Wind
| publisher=Cambridge University Press
| isbn=0521814200 }}</ref>

== Sastavni dijelovi ==
Sunčev vjetar se može podijeliti na '''spori''' Sunčev vjetar i '''brzi''' Sunčev vjetar. Spori Sunčev vjetar ima brzinu oko 400 km/s, temperaturu oko 1,4 – 1,6 ∙ 106 [[korona|K]] i sastav koji je sličan [[korona|koroni]].<ref>{{cite journal
| last=Feldman | first=U.
| coauthors=Landi, E.; Schwadron, N. A.
| title=On the sources of fast and slow solar wind
| journal=Journal of Geophysical Research
| year=2005 | volume=110
| issue=A7 | pages=A07109.1–A07109.12
| doi=10.1029/2004JA010918 }}</ref> S druge strane, brzi Sunčev vjetar ima brzinu oko 750 km/s, nižu temperaturu oko 8×105 K i ima sastav kao [[fotosfera]]. Spori Sunčev vjetar je duplo gušći.

Spori Sunčev vjetar izgleda da potječe iz Sunčevog [[ekvator]]ijalnog pojasa, koji se još zove i ''strujni'' pojas i to za vrijeme Sunčevog minimuma.<ref>{{cite book
| first=Kenneth R. | last=Lang | year=2000
| title=The Sun from Space | publisher=Springer
| isbn=3540669442 }}
</ref><ref>{{cite web
| last=Harra | first=Louise
| coauthors=Milligan, Ryan; Fleck, Bernhard
| date=April 2, 2008
| url=http://www.esa.int/esaSC/SEMJQK5QGEF_index_0.html
| title=Hinode: source of the slow solar wind and superhot flares
| publisher=ESA
| accessdate=2008-05-07
}}</ref> Za vrijeme Sunčevog maksimuma uglavnom ide s polova. Brzi Sunčev vjetar polazi iz [[koronalna šupljina|koronalnih šupljina]], koje su područja otvorenog [[Magnetsko polje|magnetskog polja]] i najviše ih ima na polovima.<ref>{{cite journal
| last=Hassler | first=Donald M.
| coauthors=Dammasch, Ingolf E.; Lemaire, Philippe; Brekke, Pål; Curdt, Werner; Mason, Helen E.; Vial, Jean-Claude; Wilhelm, Klaus
| title=Solar Wind Outflow and the Chromospheric Magnetic Network
| journal=Science | year=1999 | volume=283
| issue=5403 | pages=810–813
| doi=10.1126/science.283.5403.810
| pmid=9933156 }}</ref>

== Koronalno izbacivanje mase ==
I spori i brzi Sunčev vjetar mogu biti ometeni s [[Koronalni izbačaji masa|koronalnim izbacivanjem mase]], koji se popularno naziva i ''Sunčeva oluja''. Koronalno izbacivanje mase može biti povezano sa [[Sunčeva baklja|Sunčevim bakljama]]. Kod brzih koronalnih izbacivanja masa dolazi do udarnih valova koji dodatno ubrzava protone i elektrone.

Kada koronalno izbacivanje mase udari u Zemljinu [[magnetosfera|magnetosferu]], dolazi do privremene promjene [[Zemljino magnetsko polje|Zemljinog magnetskog polja]], što dovodi do male promjene smjera [[kompas]]a i [[Geomagnetski inducirana struja|induciranja veliku električnu struju na Zemlji]], što nazivamo [[geomagnetska oluja|geomagnetskom olujom]]. Koronalno izbacivanje mase može stvoriti ponovno magnetsko povezivanje, izdužujući magnetski rep na noćnoj strani Zemlje. Kada se magnetosfera Zemlje ponovno magnetski poveže na noćnoj strani Zemlje, ona oslobađa snagu od nekoliko bilijuna [[vat]]a, koja povratno djeluje na gornju Zemljinu atmosferu.

== Magnetosfera ==
Kako Sunčev vjetar dolazi do Zemlje, njegove čestice se odbijaju od [[Zemljino magnetsko polje|Zemljinog magnetskog polja]], [[Lorentzova sila|Lorentzovom silom]] i taj pojas nazivamo magnetosferom. Zbog toga čestice Sunčevog vjetra putuju oko Zemlje, a ne udaraju u nju, samo manji dio uspije probiti se. Granica između Sunčevog vjetra i magnetosfere se naziva [[Magnetosfera|magnetopauza]]. Magnetosfera na Sunčevoj strani oblikuje se kao polukugla, dok na noćnoj strani izgleda kao rep kaplje vode (rep magnetosfere).

Zemlja je dobro zaštićena od Sunčevog vjetra vlastitim magnetskim poljem, koji odbija većinu električki nabijenih čestica. Jedan dio uhvati [[Van Allenovi pojasevi zračenja|Van Allenovog radijacijskog pojasa]]. Jedan manji dio Sunčevog vjetra uspije doći do [[ionosfera|ionosfere]] na polovima, stvarajući [[Polarna svjetlost|polarnu svjetlost]].

== Utjecaj na rep kometa ==
Sunčev vjetar uzrokuje usmjeravanje repa [[komet]]a od Sunca. Kometi se prilikom dolaska u blizinu Sunca zagrijavaju, sleđena površina kometa isparava i oslobađa [[oblak]] [[plin]]a i čestica prašine. Djelovanjem čestica Sunčevog vjetra, oblak se oblikuje u [[rep]] kometa. Budući da Sunčev vjetar dolazi iz smjera Sunca, potiskuje rep kometa u suprotnom smjeru.

== Izvori ==
{{izvori|3}}

== Vanjske poveznice ==
* [http://www.suntrek.org Sun|trek website] An educational resource for teachers and students about the Sun and its effect on the Earth
* [http://clusterlaunch.esa.int/science-e/www/object/index.cfm?fobjectid=45273 Cluster shows how solar wind is heated]
* [http://www.physorg.com/news205411403.html Could solar wind power Earth?] October 4, 2010 by Miranda Marquit

[[Kategorija:Astronomija]]
[[Kategorija:Sunce]]

←Starija inačica		Inačica od 18. studeni 2021. u 04:44
Redak 8:		Redak 8:

	== Povijesne činjenice ==		== Povijesne činjenice ==
	Da je Sunčev vjetar stalna struja čestica koje dolaze sa Sunca, prvi puta je objasnio [[Richard Christopher Carrington]] [[1859.]] On i Richard Hodgson prvi su promatrali [[Sunčeva baklja\|Sunčeve baklje]], a primijetili su i [[Geomagnetska oluja\|geomagnetske oluje]]. [[George Fitzgerald Smoot]] je predložio zamisao da se materija stalno ubrzava sa Sunca i da do Zemlje stiže za par dana.<ref name=meyer-vernet>{{~~cite book~~		Da je Sunčev vjetar stalna struja čestica koje dolaze sa Sunca, prvi puta je objasnio [[Richard Christopher Carrington]] [[1859.]] On i Richard Hodgson prvi su promatrali [[Sunčeva baklja\|Sunčeve baklje]], a primijetili su i [[Geomagnetska oluja\|geomagnetske oluje]]. [[George Fitzgerald Smoot]] je predložio zamisao da se materija stalno ubrzava sa Sunca i da do Zemlje stiže za par dana.<ref name=meyer-vernet>{{Citiranje knjige
	\| first=Nicole \| last=Meyer-Vernet \| year=2007.		\| first=Nicole \| last=Meyer-Vernet \| year=2007.
	\| title=Basics of the Solar Windss		\| title=Basics of the Solar Windss
Redak 21:		Redak 21:
	Na Sunčevoj koroni čestice plazme se griju i preko 1 000 000 K. Kao rezultat termičkog sudaranja, srednja brzina čestica je oko 145 km/s, što je daleko ispod Sunčeve [[brzina oslobađanja\|brzine oslobađanja]] od 618 km/s. Ipak, neke od čestica dostignu brzinu od 400 km/s, što im omogućuje da putuju sa Sunčevim vjetrom. Kod iste temperature, elektroni, budući su puno manji, prvi dostignu [[Brzina oslobađanja\|brzinu oslobađanja]], a zatim stvaraju [[električno polje]], koje dalje ubrzava ione koji nastavljaju putovati dalje od Sunca.		Na Sunčevoj koroni čestice plazme se griju i preko 1 000 000 K. Kao rezultat termičkog sudaranja, srednja brzina čestica je oko 145 km/s, što je daleko ispod Sunčeve [[brzina oslobađanja\|brzine oslobađanja]] od 618 km/s. Ipak, neke od čestica dostignu brzinu od 400 km/s, što im omogućuje da putuju sa Sunčevim vjetrom. Kod iste temperature, elektroni, budući su puno manji, prvi dostignu [[Brzina oslobađanja\|brzinu oslobađanja]], a zatim stvaraju [[električno polje]], koje dalje ubrzava ione koji nastavljaju putovati dalje od Sunca.

	Ukupan broj čestica koje putuju sa Sunca sa Sunčevim vjetrom je oko 1,3 ∙ 10<sup>36</sup> u sekundi ili oko 6,7 milijuna tona na sat.<ref>{{~~cite book~~		Ukupan broj čestica koje putuju sa Sunca sa Sunčevim vjetrom je oko 1,3 ∙ 10<sup>36</sup> u sekundi ili oko 6,7 milijuna tona na sat.<ref>{{Citiranje knjige
	\| first=Bradley W. \| last=Carroll \| coauthors=Ostlie, Dale A.		\| first=Bradley W. \| last=Carroll \| coauthors=Ostlie, Dale A.
	\| year=1995 \| title=An Introduction to Modern Astrophysics		\| year=1995 \| title=An Introduction to Modern Astrophysics
	\| edition=revised 2nd \| publisher=Benjamin Cummings		\| edition=revised 2nd \| publisher=Benjamin Cummings
	\| isbn=0201547309 }}—p. 409</ref><ref>{{~~cite book~~		\| isbn=0201547309 }}—p. 409</ref><ref>{{Citiranje knjige
	\| first=Carolus J. \| last=Schrijver		\| first=Carolus J. \| last=Schrijver
	\| coauthors=Zwaan, Cornelis \| year=2000		\| coauthors=Zwaan, Cornelis \| year=2000
	\| title=Solar and stellar magnetic activity		\| title=Solar and stellar magnetic activity
	\| publisher=Cambridge University Press		\| publisher=Cambridge University Press
	\| isbn=0521582865 }}</ref> To znači da Sunce izgubi oko 0.01 % svoje ukupne mase kroz Sunčev vjetar. Neke zvijezde imaju i jači zvjezdani vjetar.<ref>{{~~cite book~~		\| isbn=0521582865 }}</ref> To znači da Sunce izgubi oko 0.01 % svoje ukupne mase kroz Sunčev vjetar. Neke zvijezde imaju i jači zvjezdani vjetar.<ref>{{Citiranje knjige
	\| first=Nicole \| last=Meyer-Vernet \| year=2007		\| first=Nicole \| last=Meyer-Vernet \| year=2007
	\| title=Basics of the Solar Wind		\| title=Basics of the Solar Wind
Redak 46:		Redak 46:
	\| doi=10.1029/2004JA010918 }}</ref> S druge strane, brzi Sunčev vjetar ima brzinu oko 750 km/s, nižu temperaturu oko 8×10<sup>5</sup> K i ima sastav kao [[fotosfera]]. Spori Sunčev vjetar je duplo gušći.		\| doi=10.1029/2004JA010918 }}</ref> S druge strane, brzi Sunčev vjetar ima brzinu oko 750 km/s, nižu temperaturu oko 8×10<sup>5</sup> K i ima sastav kao [[fotosfera]]. Spori Sunčev vjetar je duplo gušći.

	Spori Sunčev vjetar izgleda da potječe iz Sunčevog [[ekvator]]ijalnog pojasa, koji se još zove i ''strujni'' pojas i to za vrijeme Sunčevog minimuma.<ref>{{~~cite book~~		Spori Sunčev vjetar izgleda da potječe iz Sunčevog [[ekvator]]ijalnog pojasa, koji se još zove i ''strujni'' pojas i to za vrijeme Sunčevog minimuma.<ref>{{Citiranje knjige
	\| first=Kenneth R. \| last=Lang \| year=2000		\| first=Kenneth R. \| last=Lang \| year=2000
	\| title=The Sun from Space \| publisher=Springer		\| title=The Sun from Space \| publisher=Springer