WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

2025-06-22T10:46:00Z

Zamjena teksta - '' u ''

←Starija inačica		Inačica od 22. lipanj 2025. u 10:46
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Sumporovodik'''-->~~{{Infookvir kemijski spoj		{{Infookvir kemijski spoj
	\| formula = H<sub>2</sub>S		\| formula = H<sub>2</sub>S
	\| slika =		\| slika =

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

2021-11-18T04:42:09Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 18. studeni 2021. u 04:42
Redak 99:		Redak 99:
	Prag osjetljivosti njuha za sumporovodik iznosi oko 0,0047 ppm. Tu koncentraciju može osjetiti oko 50% osoba po karakterističnom mirisu na pokvarena jaja<ref>[http://www.extension.iastate.edu/Publications/PM1963A.pdf publikacija na iastate.edu]</ref>.		Prag osjetljivosti njuha za sumporovodik iznosi oko 0,0047 ppm. Tu koncentraciju može osjetiti oko 50% osoba po karakterističnom mirisu na pokvarena jaja<ref>[http://www.extension.iastate.edu/Publications/PM1963A.pdf publikacija na iastate.edu]</ref>.

	Sumporovodik se zbog svojih otrovnih svojstava koristio od strane Velike Britanije kao [[kemijsko oružje]] tijekom [[Prvi svjetski rat\|Prvog svjetskog rata]]. Nije se smatrao idealnim za korištenje u ratne svrhe, ali je zbog nedostatka drugih plinova iskorišten dva puta [[1916.]] godine.<ref>{{~~cite book~~\|last = Foulkes\|first = Charles Howard\|title = "Gas!" The Story of the Special Brigade\|publisher = Published by Naval & Military P.\|year = 2001\|page = 105}} {{ISBN\|1-84342-088-0}}</ref>		Sumporovodik se zbog svojih otrovnih svojstava koristio od strane Velike Britanije kao [[kemijsko oružje]] tijekom [[Prvi svjetski rat\|Prvog svjetskog rata]]. Nije se smatrao idealnim za korištenje u ratne svrhe, ali je zbog nedostatka drugih plinova iskorišten dva puta [[1916.]] godine.<ref>{{Citiranje knjige\|last = Foulkes\|first = Charles Howard\|title = "Gas!" The Story of the Special Brigade\|publisher = Published by Naval & Military P.\|year = 2001\|page = 105}} {{ISBN\|1-84342-088-0}}</ref>

	== Izvori ==		== Izvori ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-23T03:44:09Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir kemijski spoj
| formula = H2S
| slika =
| slika_opis =
| slika1 =
| slika_opis1 =
| IUPAC nomenklatura = sumporovodik
| CAS = 7783-06-4
| EC = 231-977-3
| UN = 1053
| RTECS = MX1225000
| molarna masa =
| molekulska masa = 34.08
| izgled = bezbojan plin mirisa na pokvarena jaja
| gustoća = 0.001363 g·cm−3
| tališteK = 191 K
| tališteC = -82 °C
| vrelišteK = 216 K
| vrelišteC = -60 °C
| tlak para = 17400 hPa (21 °C)
| topljivost = 4 g·dm−3 (20 °C)
| dipolni moment = 0.97 D
| slika2 =
| slika_opis2 =
| oblik molekule = savijena pod kutem od 92.1°
| izvor znkops =
| znakovi opasnosti = {{znakovi opasnosti|F+|T+|N}}
| NFPA 704 = {{NFPA 704 |H = 4 |F = 4| R = 0}}
}}
'''Sumporovodik''' (zastario i pogrešan naziv ''vodikov sulfid'', tzv. "''plin smrdljivac''", H2S) je bezbojan, vrlo otrovan [[plin]], vonja na trula [[jaje|jaja]].

==Svojstva i osobine==

Molekula sumporovodika (H2S) je oblikom slična molekuli vode, ali je polarnost molekule manja, jer je sumpor manje elektronegativan od kisika. Zato između molekula sumporovodika nema vodikovih veza.

Često se pojavljuje kod bakterijske razgradnje sumporovih spojeva bez nazočnosti [[kisik]]a, na mjestima kao što su anoksični dijelovi sedimenta (more, jezera, močvare, itd.), kanalizacija i drugdje. Pojavljuje se i u sastavu [[vulkan]]skih plinova, prirodnog plina, kao i u nekim izvorima vode. Miris sumporovodika često se greškom zamjenjuje za miris elementarnog [[sumpor]]a, koji nastaje od tragova [[sumporov(IV) oksid|sumporovog(IV) oksida]] uslijed površinske oksidacije na zraku. Također, zamjenjuje se i za miris inače bezmirisnog [[metan]]a.

Pri sobnoj temperaturi to je otrovan i zapaljiv plin bez boje, neugodna mirisa po pokvarenim (gnjilim) jajima. Na sreću, zbog vrlo neugodna mirisa, koji se osjeća u koncentracijama mnogo manjim od otrovnih, može ga se na vrijeme otkriti. Mirisom se može otkriti sumporovodik kojeg je volumni udio u zraku manji od 0,02 ppm. Sumporovodik anestetički djeluje na živac njuha, što može uzrokovati gubitak osjeta za miris. Letalna doza sumporovodika je 100ppm.

Topljiv je u vodi, pri čemu nastaje slaba [[sumporasta kiselina]], koja tvori dvije vrste soli: hidrogensulfide i sulfide.

U redoks-reakcijama sumporovodik i sulfidi su uvijek redukcijska sredstva jer se mogu samo oksidirati. Poznati su neki i metalni sulfidi: HgS (crni), CdS (žuti), Sb2S3 (crveni) i ZnS (bijeli).

==Dobivanje i proizvodnja==

Sporedni je proizvod pri dobivanju nafte, prirodnoga plina i koksa, pa se prerađuje u sumpor ili sumporov dioksid.

Sumporovodik se proizvodi izdvajanjem iz prirodnog plina, ako mu je koncentracija visoka. Može se proizvoditi i putem reakcije vodika i taline sumpora oko 450 °C, a umjesto vodika mogu se iskoristiti i neki ugljikovodici.<ref>Jacques Tournier-Lasserve: ''Hydrogen Sulfide'' u: ''Ullmann's Encyclopedia of Chemical Industry''</ref>

Bakterije koje reduciraju sulfate proizvode ga u normalnim uvjetima putem [[redoks reakcija|redukcije]] sulfata iz elementarnog sumpora.

U laboratoriju se sumporovodik može dobiti na razne načine:

'''1.''' Najčešće se dobiva u [[Kippov aparat|Kippovu aparatu]] zagrijavanjem [[željezo]]va(II) sulfida s nekom jakom kiselinom (primjerice konc. klorovodične kiseline ili konc. sumporne kiseline).

FeS(s) + 2H+(aq) --> H2S(g) + Fe2+(aq)

'''2.''' Reakcija [[aluminijev sulfid|aluminijevog sulfida]] s [[voda|vodom]]:

:::<math>\mathrm{3H_2O + Al_2S_3 \longrightarrow 3H_2S + Al_2O_3}</math>

'''3.''' Sumporovodik se može dobiti djelovanjem svjetlosti na vodenu otopinu [[kadmijev sulfid|kadmijevog sulfida]] uz [[katalizator]] [[rutenijev dioksid]]. Smatra se da ova aplikacija može poslužiti kao jedna od metoda uklanjanja H2S iz nafte i u drugim industrijskim postupcima.<ref name="CRC">CRC</ref>

'''4.''' Hidroliza [[tioacetamid]]a.

'''5.''' Zagrijavanjem sumpora u natrijevom lužini

== Nalazišta ==
[[Datoteka:Deposit from hydrogen sulphide.jpg|thumb|lijevo|300px|Nalazište sumporovodika na stijeni, kao posljedica izdvajanja iz vulkanskih plinova]]
Manje količine sumporovodika mogu se naći u sirovoj [[nafta|nafti]], ali se u prirodnom plinu može naći i do 90%.<ref>''[http://www.chron.com/content/chronicle/nation/h2s/alberta.html Burden of the Beasts: Ranchers wonder why Their Livestock Suffer and Die]'', Houston Chronicle</ref> Vulkani i neki izvori vrele vode (kao i izvori mineralne vode) mogu sadržavati određene količine H2S, gdje se vjerojatno javlja putem [[hidroliza|hidrolize]] sulfidnih [[minerali|minerala]] odnosno:

:::<math>\mathrm{MS + H_2O \longrightarrow MO + H_2S}</math>
:::gdje je MS - sulfidni mineral, a MO - oksid minerala

Oko 10% ukupnog globalnih ispuštanja spoja dolazi od ljudske aktivnosti. Zasigurno najveći industrijski zagađivač koji ga ispušta su naftne rafinerije: u postupku hidrodesulfurizacije oslobađa se sumpor iz nafte djelovanjem vodika. Nastali sumporovodik se pretvara u elementarni sumpor djelomičnim sagorijevanjem u Clausovom procesu. Taj je proces najveći izvor elementarnog sumpora za industriju. Drugi antropogeni izvori uključuju [[koks]]are, tvornice [[papir]]a koje koriste sumpornu metodu i industriju kože. Sumporovodik se javlja gotovo uvijek kada elementarni sumpor dođe u doticaj s organskim materijalom, naročito pri višim temperaturama.

Sumporovodik se se ponekad javlja u prirodi u izvorskim vodama. U tim slučajevima za njegovo uklanjanje koristi se [[ozon]]. Druge metode uključuju filtriranje s [[manganov(IV) oksid|manganovim(IV) oksidom]]. Obje metode oksidiraju sulfidne u sulfatne anione.

== Uporaba ==

Koristi se za dobivanje nekoliko organosulfidnih spojeva, između ostalih [[metantiol]]a, [[etantiol]]a i [[tioglikolna kiselina|tioglikolne kiseline]]. U spoju s bazama [[alkalijski metali|alkalijskih metala]], sumporovodik prelazi u alkalne hidrogensulfide i sulfide kao što su [[natrijev hidrogensulfid]] i [[natrijev sulfid]], koji se rabe pri degradaciji biopolimera.

=== Analitička kemija ===

Sumporovodik je poznat više od sto godina, kao reagens u klasičnoj kemijskoj analizi.

Sumporovodik ima veliku važnost i važan je reagens u [[analitička kemija|analitičkoj kemiji]] jer s ionima nekih metala daje karakteristično obojene netopljive sulfide što omogućava njihovo dokazivanje. U ovim analizama teški metali se [[precipitacija|precipitiraju]] iz otopine u obliku taloga različitih boja.

=== Ostala uporaba ===
Spoj se rabi pri odvajanju [[teška voda|teške vode]] od obične vode putem Girdler-sulfidnog postupka.

== Otrovnost ==
Sumporovodik je izuzetno otrovan i zapaljiv. Teži je od zraka te se nakuplja pri dnu prostorija. Unatoč velikoj otrovnosti, većoj od otrovnosti [[cijanovodik]]a, manje je opasan jer se isprva lako osjeti dok su mu koncentracije još preniske, međutim ima anestezirajući učinak na [[njušni živac]], pa potencijalna žrtva uskoro gubi osjet mirisa. Za sigurno rukovanje plinom neophodno je pažljivo proučiti sigurnosne procedure i upozorenja.<ref>Iowa State University, Odjel za kemiju MSDS: ''[http://avogadro.chem.iastate.edu/MSDS/hydrogen_sulfide.pdf Hydrogen Sulfide Material Safety Data Sheet]''</ref>

Otrovnost mu je širokog spektra, a najveći utjecaj ima na [[živčani sustav]]. Stvara složene veze sa [[željezo]]m u enzimima [[mitohondrij]]skim [[citokromi|citokroma]], te tako blokira vezanje kisika i stanično disanje. Premda se sumporovodik često nalazi u prirodnom okruženju, enzimi u organizmu s vremenom su razvili sposobnost njegovog neutraliziranja putem oksidacije u puno manje otrovne sulfate<ref>{{cite journal|author=S. Ramasamy, S. Singh, P. Taniere, M. J. S. Langman, M. C. Eggo|title=Sulfide-detoxifying enzymes in the human colon are decreased in cancer and upregulated in differentiation|journal=Am J Physiol Gastrointest Liver Physiol|volume=291|pages=G288-G296|year=2006|url=http://ajpgi.physiology.org/cgi/content/full/291/2/G288}}</ref>. Pored toga, manje koncentracije mogu se tolerirati u duljem vremenskom razdoblju. Pri određenim kritičnim razinama, djelovanje oksidativnih enzima može biti nedovoljno. Smatra se da je prag djelovanja otprilike oko 300-350 [[ppm]]. Brojni dojavljivači plina u postrojenjima, kanalizacijama i pogonima petrokemijske industrije aktiviraju se pri razini plina od 5-10 ppm, a mogu se postaviti do najviše 15 ppm.

Izlaganje niskim koncentracijama može izazvati iritaciju [[oko|očiju]], suho grlo i kašalj, kratak dah i nakupljanje tekućine u plućima. Ovi simptomi obično nestaju za nekoliko tjedana. Dugoročno izlaganje niskim koncentracijama može prouzrokovati umor, gubitak apetita, glavobolje, slabljenje pamćenja i slične simptome. Visoke koncentracije od oko 700-800 ppm mogu biti [[smrt]]onosne u vrlo kratkom roku.

Prag osjetljivosti njuha za sumporovodik iznosi oko 0,0047 ppm. Tu koncentraciju može osjetiti oko 50% osoba po karakterističnom mirisu na pokvarena jaja<ref>[http://www.extension.iastate.edu/Publications/PM1963A.pdf publikacija na iastate.edu]</ref>.

Sumporovodik se zbog svojih otrovnih svojstava koristio od strane Velike Britanije kao [[kemijsko oružje]] tijekom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Nije se smatrao idealnim za korištenje u ratne svrhe, ali je zbog nedostatka drugih plinova iskorišten dva puta [[1916.]] godine.<ref>{{cite book|last = Foulkes|first = Charles Howard|title = "Gas!" The Story of the Special Brigade|publisher = Published by Naval & Military P.|year = 2001|page = 105}} {{ISBN|1-84342-088-0}}</ref>

== Izvori ==

{{izvori}}

* [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]], Broj 10 (Sl-To), str. 338.. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2008.g. {{ISBN|978-953-6036-40-0}}

{{neurotransmiteri}}

[[Kategorija:Kemijski spojevi]]
[[Kategorija:Neurotransmiteri]]
[[Kategorija:Sumpor]]

Sumporovodik - Povijest promjena

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica