WikiSysop: bnz

2022-03-25T01:48:04Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 25. ožujak 2022. u 01:48
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Stjepan Prodavić'''-->'''~~Stjepan II. Prodavić''' je bio hrvatski velikaš s kraja 14. stoljeća.		Stjepan II. Prodavić''' je bio hrvatski velikaš s kraja 14. stoljeća.

	== Podrijetlo ==		== Podrijetlo ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-10T04:14:08Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Stjepan II. Prodavić''' je bio hrvatski velikaš s kraja 14. stoljeća.

== Podrijetlo ==
[[Datoteka:Ákos nemzetség címere.JPG|mini|175x175px|Grb obitelji Akos]]
Obitelj Prodavić porijetlo vuće iz mađarske velikaške obitelji Akoš<ref>{{Citiranje časopisa|title=Hrvatski biografski leksikon|url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=363|accessdate=2020-07-26}}</ref><ref>{{Citiranje časopisa|title=Ákos {{!}} Hrvatska enciklopedija|url=https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=1137|accessdate=2020-07-26}}</ref> koja se u uzvorima spominje već od [[12. stoljeće|12. stoljeća]], a čiji članovi su u [[13. stoljeće|13. stoljeću]] i [[14. stoljeće|14. stoljeću]] obnašali važne uloge u [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|Hrvatsko-Ugarskom kraljevstvu]]. Posjede su imali u Ugarskoj (Peštanska i Szilagyska županija) i Hrvatskoj ([[Križevačka županija|Križevačka]] i [[Varaždinska županija (1181.-1850.)|Varaždinska]] županija).

Najpoznatiji član ogranka je bio [[Mikac Mihaljević]] (1312. – 1343.), sin Mihajla, [[Ban|ban cijele Slavonije]] koji se istaknuo u borbama s velikašima u Slavoniji i južnoj Ugarskoj na strani kralja [[Karlo I. Robert|Karla I. Roberta]] (1301. – 1342.), naročito [[Gisingovci|Gisingovcima]] koji su držali velike posjede u navedenim područjima. Mikac Mihaljević je za to od Karla I. Roberta dobio niz posjeda, između ostalog i Prodavić, današnje [[Virje]], po kojem su njegovi potomci dobili obiteljsko ime.

Stjepan I. Prodavić, sin Mikca Mihaljevića, je bio vitez na dvoru kralja [[Ludovik I. Anžuvinac|Ludovika I. Anžuvinca]] (1326. – 1382.), veliki župan Požeški (1351.), a spominje se i u pratnji Hrvatske herceginje [[Margareta Bavarska, hrvatska herceginja|Margarete Bavarske]] kad je ona 1352. potvrdila privilegij kralja Ludovika I. izdan [[Turopolje|Turopolju]] te 1358. kada kralj Ludovik I. potvrđuje zamjenu Stjepanove zemlje Kapolna blizu [[Glogovnica|Glogovnice]] za zemlju Zdelju (Miholjanec) u blizini Prodavića u vlasništvi Ivanovačkog priora.

== Biografija ==
Stjepan II. Prodavić, zbog svoje nagle naravi prozvan još i Vrag (mađ. Őrdőg) spominje se 1395. godine kada je opljačkao posjede [[Zagrebačka biskupija|zagrebačkog biskupa]] Ivana Šipuškog u blizini Prodavića. Hrvatsko-Ugarski kralj [[Žigmund Luksemburški]] (1368. – 1437.) mu je naredio da nadoknadi štetu, a kad je Prodavić to odbio kralj izdaje 20. siječnja 1396. godine dozvolu Slavonskome banu [[Dodatak:Popis hrvatskih banova|Detriku Bebeku]] da mu zapljeni imanja.

Poslije Žigmundova poraza kod [[Bitka kod Nikopolja|Nikopolja]] 1396, pristao je uz slavonske plemiće predvođene Hrvatsko-Dalmatinskim banom [[Stjepan II. Lacković|Stjepanom II. Lackovićem]], koji su neznajući Žigmundovu sudbinu nakon Nikopolja zahtjevali da prijestolje preuzme [[Ladislav Napuljski]] (1377. – 1414.), sin Hrvatsko-Ugarskog kralja [[Karlo II. Drački|Karla Dračkog]] (1345. – 1386.).

=== Krvavi sabor Križevački ===
Po povratku u Ugarsku kralj Žigmund sazvao je [[Slavonski sabor]] u [[Križevci|Križevcima]], u cilju da se pomiri s velikašima koji su podupirali Ladislava Napuljskog. Kralj je osobno jamčio pisanim putem slobodni pristup svim velikašima (saluus conductus) te obečao da se neće osvečivati nikome za potporu Ladislavu Napuljskom. Sabor se održao 27. veljače 1397. godine u crkvi Sv. Križa, a kako po hrvatskom zakonu nije bilo dozvoljeno unositi oružje na Sabor, Slavonski velikaši su došli nenaoružani dok je banska vojska ostala izvan zidina Križevaca. Kraljevi pristaše, koji su na sabor stigli prije Slavonskih velikaša zadržali su svoje oružje. Odmah na početku sabora došlo je do žestokih prepirki gdje su kraljevi pristaše bana Lackovića optužili za izdaju u bitci kod Nikopolja. U svađi kraljevi pristaše vade oružje te u sukobu ubijaju bana Lackovića, nečaka mu Andriju i ostale prisutne slavonske velikaše.

Na vijest o ubojstvu bana Lackovića banska vojska ulazi u Križevce te se sukobljavaju s kraljevim pristašama. Tridesetak Hrvata je ubijeno prije nego se banska vojska povlaći. Ostatak banske vojske se okuplja oko Stjepana Prodavića te u sljedećih nekoliko dana bezuspješno progone Žigmunda Luksemburškog po [[Podravina|Podravini]] tražeći osvetu. Tek 3. ožujka 1397. godine Žigmund uspijeva preći Dravu i povući se dublje u Ugarsku.

Nakon neuspješnog pokušaja osvete kralju, Prodavić se sklanja u svoju utvrdu Sušicu<ref>{{Citiranje weba|url=https://vojnakrajina.ffzg.unizg.hr/durdevac/|title=Đurđevac|work=Bulwark of Europe|language=hr|accessdate=2020-07-26}}</ref> kraj [[Đurđevac|Đurđevca]], a nakon toga bježi pred kraljevim pristašama u [[Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku|Bosnu]]. Njegova je imanja, zajedno s Prodavićem, zaplijenio kralj, ali ih je ubrzo vratio Stjepanovu sinu Nikoli. No Nikola ih je morao zamijeniti za neka imanja u Peštanskoj županiji te se više Prodavići ne spominju u Hrvatskoj.

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Povijest Hrvatske (1102. – 1527.)]]

Stjepan Prodavić - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica