Stjepan Kugli - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 20:59, 29. travanj 2026.

2026-04-29T20:59:48Z

←Starija inačica		Inačica od 29. travanj 2026. u 20:59
Redak 20:		Redak 20:
	Stjepan Kugli je bio osoba od velikog značaja za hrvatsko nakladništvo i knjižarstvo, kao i za samu [[povijest]] i promicanje [[Hrvatska\|Hrvatske]] u [[svijet\|svijetu]], što govori i činjenica je tiskao djela gotovo svih velikana hrvatske književnosti druge polovice [[19. stoljeće\|XIX. stoljeća]].		Stjepan Kugli je bio osoba od velikog značaja za hrvatsko nakladništvo i knjižarstvo, kao i za samu [[povijest]] i promicanje [[Hrvatska\|Hrvatske]] u [[svijet\|svijetu]], što govori i činjenica je tiskao djela gotovo svih velikana hrvatske književnosti druge polovice [[19. stoljeće\|XIX. stoljeća]].

	Unuka Ivicu, sina njegova sina Rudolfa, nasmrt su pretukli [[iz mržnje prema vjeri]] indoktrinirani mladi jugokomunisti, učenici Partizanske gimnazije, na Badnjak 1945. godine. Vlasti su krivotvorile prave uzroke i nadnevak smrti. ~~Grob~~ Svjedoci su dugo godina šutili, pa i nakon što su svi počinitelji cipelarenja umrli, zbog straha od osvete prema njihovim obiteljima i bližnjima, posvjedočili su [[Slaven Letica\|Slavenu Letici]] o događaju, ne htjedovši reći svoja imena. U skupini mladih nasilnika zadojenih mrzilačkom komunističko-ateističkom ideologijom bili su skojevci i poslije poznati novinari [[Drago Auguštin]] i [[Ljubo Jelčić]]. Zločinačka vlast je iste godine konfiscirala svu imovinu obitelji Kugli.<ref>Tomislav Vuković: ''Kako su skojevcii kasnije poznati novinari Drago Auguštin i Ljubo Jelčić na smrt prebili 17-godišnjeg srednjoškolca Ivicu Kuglija u središtu Zagreba''. Hrvatski tjednik, 23. travnja 2026., str. 38.-39.</ref>		Unuka Ivicu, sina njegova sina Rudolfa, nasmrt su pretukli [[iz mržnje prema vjeri]] indoktrinirani mladi jugokomunisti, učenici Partizanske gimnazije, na Badnjak 1945. godine. Vlasti su krivotvorile prave uzroke i nadnevak smrti. Svjedoci su dugo godina od straha šutili, pa i nakon što su svi počinitelji cipelarenja umrli, zbog straha od osvete prema njihovim obiteljima i bližnjima, posvjedočili su [[Slaven Letica\|Slavenu Letici]] o događaju, ne htjedovši reći svoja prava imena. U skupini mladih nasilnika zadojenih mrzilačkom komunističko-ateističkom ideologijom koji su ubili Ivicu Kuglija bili su skojevci i poslije poznati novinari [[Drago Auguštin]] i [[Ljubo Jelčić]]. Zločinačka vlast je iste godine konfiscirala svu imovinu obitelji Kugli.<ref>Tomislav Vuković: ''Kako su skojevcii kasnije poznati novinari Drago Auguštin i Ljubo Jelčić na smrt prebili 17-godišnjeg srednjoškolca Ivicu Kuglija u središtu Zagreba''. Hrvatski tjednik, 23. travnja 2026., str. 38.-39.</ref>

	==Izvori==		==Izvori==

Suradnik10 u (test) 20:56, 29. travanj 2026.

2026-04-29T20:56:41Z

←Starija inačica		Inačica od 29. travanj 2026. u 20:56
Redak 19:		Redak 19:

	Stjepan Kugli je bio osoba od velikog značaja za hrvatsko nakladništvo i knjižarstvo, kao i za samu [[povijest]] i promicanje [[Hrvatska\|Hrvatske]] u [[svijet\|svijetu]], što govori i činjenica je tiskao djela gotovo svih velikana hrvatske književnosti druge polovice [[19. stoljeće\|XIX. stoljeća]].		Stjepan Kugli je bio osoba od velikog značaja za hrvatsko nakladništvo i knjižarstvo, kao i za samu [[povijest]] i promicanje [[Hrvatska\|Hrvatske]] u [[svijet\|svijetu]], što govori i činjenica je tiskao djela gotovo svih velikana hrvatske književnosti druge polovice [[19. stoljeće\|XIX. stoljeća]].

			Unuka Ivicu, sina njegova sina Rudolfa, nasmrt su pretukli [[iz mržnje prema vjeri]] indoktrinirani mladi jugokomunisti, učenici Partizanske gimnazije, na Badnjak 1945. godine. Vlasti su krivotvorile prave uzroke i nadnevak smrti. Grob Svjedoci su dugo godina šutili, pa i nakon što su svi počinitelji cipelarenja umrli, zbog straha od osvete prema njihovim obiteljima i bližnjima, posvjedočili su [[Slaven Letica\|Slavenu Letici]] o događaju, ne htjedovši reći svoja imena. U skupini mladih nasilnika zadojenih mrzilačkom komunističko-ateističkom ideologijom bili su skojevci i poslije poznati novinari [[Drago Auguštin]] i [[Ljubo Jelčić]]. Zločinačka vlast je iste godine konfiscirala svu imovinu obitelji Kugli.<ref>Tomislav Vuković: ''Kako su skojevcii kasnije poznati novinari Drago Auguštin i Ljubo Jelčić na smrt prebili 17-godišnjeg srednjoškolca Ivicu Kuglija u središtu Zagreba''. Hrvatski tjednik, 23. travnja 2026., str. 38.-39.</ref>

	==Izvori==		==Izvori==

Suradnik10 u (test) 17:49, 29. travanj 2026.

2026-04-29T17:49:44Z

←Starija inačica		Inačica od 29. travanj 2026. u 17:49
Redak 1:		Redak 1:
	Stjepan Kugli''' (~~[[Srbija]],~~ [[Novi Sad]], [[1851.]] - [[Hrvatska]], [[Zagreb]], [[1915.]]), hrvatski [[knjižar]], [[nakladnik]] i [[tiskar]].		'''Stjepan Kugli''' ([[Novi Sad]], Srbija, [[1851.]] - [[Hrvatska]], [[Zagreb]], [[1915.]]), hrvatski [[knjižar]], [[nakladnik]] i [[tiskar]].

	~~{{stilska dorada}}~~

			== Životopis ==
	Stjepan Kugli je zanat izučio kod bečkih knjižara Hermana Mainza i Rudolfa Lechnera. U [[Zagreb]]u je najprije radio kao pomoćnik u knjižari [[Lavoslav Hartman\|Lavoslava Hartmana]] u Ilici 30., knjižara i tiskara, koji je svoju radnju otkupio od samog [[Ljudevit Gaj\|Ljudevita Gaja]].		Stjepan Kugli je zanat izučio kod bečkih knjižara Hermana Mainza i Rudolfa Lechnera. U [[Zagreb]]u je najprije radio kao pomoćnik u knjižari [[Lavoslav Hartman\|Lavoslava Hartmana]] u Ilici 30., knjižara i tiskara, koji je svoju radnju otkupio od samog [[Ljudevit Gaj\|Ljudevita Gaja]].
	Godine [[1881.]] zajedno sa Albertom Deutschom preuzima Hartmanovu tiskaru i knjižaru, koje od [[1902.]] vodi sam. Godine [[1915.]] umire i ostavlja, već tada poznato i renomirano [[poduzeće]] svojoj trojici sinova, Rudolfu, Ivi i Zlatku.		Godine [[1881.]] zajedno sa Albertom Deutschom preuzima Hartmanovu tiskaru i knjižaru, koje od [[1902.]] vodi sam. Godine [[1915.]] umire i ostavlja, već tada poznato i renomirano [[poduzeće]] svojoj trojici sinova, Rudolfu, Ivi i Zlatku.
Redak 11:		Redak 10:
	Osim reklamiranja hrvatske književnosti u svijetu, Kugli i Deutsch su se trudili nabavljati Hartmanovih i Gajevih nakladnina, otkupljivati sva izdanja [[Matica hrvatska\|Matice hrvatske]], nekad Matice ilirske, koja nisu bila prodana njezinim članovima. Tako su [[1903.]] od R.F. Aurea otkupili najstariju postojeću knjižaru Franje Župana sa nakladninama Franje i Lavoslava Župana, Albrechta, Fiedlera i Aurea.		Osim reklamiranja hrvatske književnosti u svijetu, Kugli i Deutsch su se trudili nabavljati Hartmanovih i Gajevih nakladnina, otkupljivati sva izdanja [[Matica hrvatska\|Matice hrvatske]], nekad Matice ilirske, koja nisu bila prodana njezinim članovima. Tako su [[1903.]] od R.F. Aurea otkupili najstariju postojeću knjižaru Franje Župana sa nakladninama Franje i Lavoslava Župana, Albrechta, Fiedlera i Aurea.

	Tokom godina usavršili su svoju ~~štampariju~~, preuzeli prodaju [[papir\|papira]] te usporedno uz tiskaru i knjižaru otvorili knjigoveznicu. Time su stvorili jedan od prvih tiskarsko-knjižarskih zavoda u [[Zagreb\|Zagrebu]].		Tokom godina usavršili su svoju tiskaru, preuzeli prodaju [[papir\|papira]] te usporedno uz tiskaru i knjižaru otvorili [[knjigoveznica\|knjigoveznicu]]. Time su stvorili jedan od prvih tiskarsko-knjižarskih zavoda u [[Zagreb\|Zagrebu]].
	Izavali su listove "[[Dom i sviet]]", "Pariška moda", "[[Zvekan]]", "Glazba", "Gimnastika", brojne spise za mladež, izdanja za puk i građanstvo. Usporedno s tim su izdali i "Novu zagrebačku kuharicu Marije Kumičić" kojom su izazvali podsmijeh kolega tiskara i knjižara, ali su se proslavili među običnim pukom.		Izavali su listove "[[Dom i sviet]]", "[[Pariška moda]]", "[[Zvekan]]", "Glazba", "Gimnastika", brojne spise za mladež, izdanja za puk i građanstvo. Usporedno s tim su izdali i "[[Nova zagrebačka kuharica Marije Kumičić\|Novu zagrebačku kuharicu Marije Kumičić]]" kojom su izazvali podsmijeh kolega tiskara i knjižara, ali su se proslavili među običnim pukom.
	Osim toga izdavali su hrvatske [[zakon\|zakone]] s komentarima, razne propise, postupke i tumače.		Osim toga izdavali su hrvatske [[zakon\|zakone]] s komentarima, razne propise, postupke i tumače.

Redak 20:		Redak 19:

	Stjepan Kugli je bio osoba od velikog značaja za hrvatsko nakladništvo i knjižarstvo, kao i za samu [[povijest]] i promicanje [[Hrvatska\|Hrvatske]] u [[svijet\|svijetu]], što govori i činjenica je tiskao djela gotovo svih velikana hrvatske književnosti druge polovice [[19. stoljeće\|XIX. stoljeća]].		Stjepan Kugli je bio osoba od velikog značaja za hrvatsko nakladništvo i knjižarstvo, kao i za samu [[povijest]] i promicanje [[Hrvatska\|Hrvatske]] u [[svijet\|svijetu]], što govori i činjenica je tiskao djela gotovo svih velikana hrvatske književnosti druge polovice [[19. stoljeće\|XIX. stoljeća]].

			==Izvori==
			{{izvori}}

	{{GLAVNIRASPORED:Kugli, Stjepan}}		{{GLAVNIRASPORED:Kugli, Stjepan}}

WikiSysop: bnz

2022-03-25T01:44:34Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 25. ožujak 2022. u 01:44
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Stjepan Kugli'''-->'''~~Stjepan Kugli''' ([[Srbija]], [[Novi Sad]], [[1851.]] - [[Hrvatska]], [[Zagreb]], [[1915.]]), hrvatski [[knjižar]], [[nakladnik]] i [[tiskar]].		Stjepan Kugli''' ([[Srbija]], [[Novi Sad]], [[1851.]] - [[Hrvatska]], [[Zagreb]], [[1915.]]), hrvatski [[knjižar]], [[nakladnik]] i [[tiskar]].

	{{stilska dorada}}		{{stilska dorada}}

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-29T09:18:40Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Stjepan Kugli''' ([[Srbija]], [[Novi Sad]], [[1851.]] - [[Hrvatska]], [[Zagreb]], [[1915.]]), hrvatski [[knjižar]], [[nakladnik]] i [[tiskar]].

{{stilska dorada}}

Stjepan Kugli je zanat izučio kod bečkih knjižara Hermana Mainza i Rudolfa Lechnera. U [[Zagreb]]u je najprije radio kao pomoćnik u knjižari [[Lavoslav Hartman|Lavoslava Hartmana]] u Ilici 30., knjižara i tiskara, koji je svoju radnju otkupio od samog [[Ljudevit Gaj|Ljudevita Gaja]].
Godine [[1881.]] zajedno sa Albertom Deutschom preuzima Hartmanovu tiskaru i knjižaru, koje od [[1902.]] vodi sam. Godine [[1915.]] umire i ostavlja, već tada poznato i renomirano [[poduzeće]] svojoj trojici sinova, Rudolfu, Ivi i Zlatku.

U svojem radu je bio izrazito temeljit, vrijedan i točan, a osim toga imao je čvrste veze sa njemačkim knjižarstvom i tamošnjim knjižarskim središtima [[Beč]]om, [[Leipzig]]om i [[Berlin]]om. Osim tih veza surađivao je sa francuskim, talijanskim, ruskim, poljskim, češkim, srpskim knjižarima i [[nakladnik|nakladnicima]]. Zahvaljujući svojoj profesionalnosti imao je otvorene razne puteve pomoći inozemnih knjižara, a s time je gradio i svoju veliku knjižarsko-trgovačku mrežu.

Godine [[1881.]] Kugli i Deutsch izdaju bibliografsko-knjižarski [[časopis|časopis]] pod naslovom "Književni vjesnik", koje je trebao upoznati strani [[svijet]] sa novostim u hrvatskoj [[književnost|književnosti]], ali i hrvatsku [[javnost]] sa novostima u svjetskoj književnosti.
Osim reklamiranja hrvatske književnosti u svijetu, Kugli i Deutsch su se trudili nabavljati Hartmanovih i Gajevih nakladnina, otkupljivati sva izdanja [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]], nekad Matice ilirske, koja nisu bila prodana njezinim članovima. Tako su [[1903.]] od R.F. Aurea otkupili najstariju postojeću knjižaru Franje Župana sa nakladninama Franje i Lavoslava Župana, Albrechta, Fiedlera i Aurea.

Tokom godina usavršili su svoju štampariju, preuzeli prodaju [[papir|papira]] te usporedno uz tiskaru i knjižaru otvorili knjigoveznicu. Time su stvorili jedan od prvih tiskarsko-knjižarskih zavoda u [[Zagreb|Zagrebu]].
Izavali su listove "[[Dom i sviet]]", "Pariška moda", "[[Zvekan]]", "Glazba", "Gimnastika", brojne spise za mladež, izdanja za puk i građanstvo. Usporedno s tim su izdali i "Novu zagrebačku kuharicu Marije Kumičić" kojom su izazvali podsmijeh kolega tiskara i knjižara, ali su se proslavili među običnim pukom.
Osim toga izdavali su hrvatske [[zakon|zakone]] s komentarima, razne propise, postupke i tumače.

Godine [[1896.]] slavili su 40-tu godišnjicu knjižare, nekad Gajeve, pa Hartmanove te za tu priliku izdaju popis vlastite knjižare. Popis je imao [[abeceda|abecedni]] raspored prema [[prezime|prezimenima]] autora, a sadržavao je naslove [[knjiga]], spisa, muzikalija, zemljovida, učila, školskih potrepština, risanki i pisanki te izdanja Matice hrvatske koja su oni prikupili.

Godine [[1898.]] izdaju "Povijest književnosti hrvatske i srpske". Sljedeće godine izdaju "Povijest Hrvata", "Gramatiku i stilistiku hrvatskog ili srpskog književnog jezika", "Pregled povijesti hrvatskog naroda", "Povijest Hrvata, Srba i Slovenaca" te tim izdanjima, kao i ostalom nakladom postaju knjižarom Kraljevskog sveučilišta Jugoslavije i jugoslavenske akademije. Njezine naklade raspačava nadalje 400-tinjak knjižara diljem prostora bivše [[SFRJ|Jugoslavije]], [[Europa|Europe]], [[Sjeverna Amerika|sjeverne]] i [[južna Amerika|južne Amerike]], [[Afrika|Afrike]], [[Azija|Azije]], [[Australija|Australije]], što je značilo proboj hrvatske [[knjiga|knjige]] na svjetsko [[tržište]].

Stjepan Kugli je bio osoba od velikog značaja za hrvatsko nakladništvo i knjižarstvo, kao i za samu [[povijest]] i promicanje [[Hrvatska|Hrvatske]] u [[svijet|svijetu]], što govori i činjenica je tiskao djela gotovo svih velikana hrvatske književnosti druge polovice [[19. stoljeće|XIX. stoljeća]].

{{GLAVNIRASPORED:Kugli, Stjepan}}
[[Kategorija:Životopisi, Zagreb]]
[[Kategorija:Tiskarstvo]]
[[Kategorija:Izdavaštvo]]