WikiSysop: bnz

2022-03-25T01:36:23Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 25. ožujak 2022. u 01:36
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Stjepan Adžić'''-->'''~~Stjepan Adžić''' ([[Rajevo Selo]], [[1730.]] – [[Pečuh]], [[26. prosinca\|26. prosinca]] [[1789.]]), bio je hrvatski svećenik, doktor teologije, pečuški [[kanonik]], [[vanjski vikar]] [[pečuška biskupija\|pečuškog biskupa]], [[župnik]] u [[Nijemci (općina)\|Nijemcima]] i [[Tovarnik\|Tovarnik]], [[pisac]] i [[pjesnik]].		Stjepan Adžić''' ([[Rajevo Selo]], [[1730.]] – [[Pečuh]], [[26. prosinca\|26. prosinca]] [[1789.]]), bio je hrvatski svećenik, doktor teologije, pečuški [[kanonik]], [[vanjski vikar]] [[pečuška biskupija\|pečuškog biskupa]], [[župnik]] u [[Nijemci (općina)\|Nijemcima]] i [[Tovarnik\|Tovarnik]], [[pisac]] i [[pjesnik]].

	==Prve godine i studij==		==Prve godine i studij==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-30T08:33:47Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Stjepan Adžić''' ([[Rajevo Selo]], [[1730.]] – [[Pečuh]], [[26. prosinca|26. prosinca]] [[1789.]]), bio je hrvatski svećenik, doktor teologije, pečuški [[kanonik]], [[vanjski vikar]] [[pečuška biskupija|pečuškog biskupa]], [[župnik]] u [[Nijemci (općina)|Nijemcima]] i [[Tovarnik|Tovarnik]], [[pisac]] i [[pjesnik]].

==Prve godine i studij==
Stjepan Adžić je rođen u Rajevu Selu 1730. godine u [[graničari|graničarskoj]] obitelji. Otac mu je Ilija bio zapovjednik [[Husar|husarske]] satnije. Osnovnu školu je pohađao u [[Vukovar]]u i [[Ilok]]u a gimnaziju u [[Seged]]u. Nakon gimnazije ulazi u [[franjevci|franjevački]] red u [[Bač|Baču]] 1746. te izlazi iz franjevačkog reda 1747. Polazi studij filozofije u [[Budim|Budimu]], [[teologija|teologiju]] nastavlja u [[Pečuh|Pečuhu]] a u [[Trnava (Slovačka)|Trnavi]] postiže laureat iz teologije.

==Službe i ređenja==
Srijemski biskup [[Nikola Gjivović]] podijelio mu je [[subđakonat]] 23. rujna 1758. godine u [[Nadasd]]u. Isti biskup mu je podijelio [[Đakon|đakonat]] 8. listopada 1758., i [[Prezbiter|prezbiterat]] 15. listopada 1758. u Trnavi. Bio je župni vikar u [[Szakcs]]u i Vinkovcima. 1759. bio je na službi u [[biskupska kurija|biskupskoj]] [[kurija|kuriji]] u Pečuh, a 14. studenog 1761. postaje župnik u Nijemcima i [[vanjski vikar]] pečuškog biskupa za Slavoniju. 1763. godine postaje [[začasni kanonik]] i župnik u [[Tovarnik|Tovarniku]]. Prelazi u [[Pečuh]] 28. kolovoza 1776. te postaje [[kanonik]] i [[rektor]] [[Bogoslovno sjemenište u Pečuhu|Bogoslovnog sjemeništa]]. Poslije je imenovan [[prefekt]]om u [[sjemenište|sjemeništu]], te je zadržao službu vanjskog vikara za Slavoniju do 16. srpnja 1781. godine kada su župe unutar vikarijata predane [[Đakovačko-osječka nadbiskupija|Đakovačko srijemskoj biskupiji]].

==Doprinos školstvu Slavonije==
Zajedno sa pečuškim biskupom [[Đuro Klymo|Đurom Klymom]] održao je sastanak u Tovarniku 27. srpnja 1762. sa svećenicima unutar Brodske pukovnije [[Vojna krajina|vojne krajine]], gdje im je rečeno da oni sami poučavaju djecu čitati i pisati u suradnji s vojnom upravom. Adžić kao vanjski vikar se prihvatio te zadaće te je zajedno sa pukovnikon grofom [[Friedrich Ludwig Donnhof| Friedrichom Ludwigom Donnhofom]] osnivač prvih graničarskih škola unutar Vojne krajine. Tijekom 1766. i 1774. godine [[vizitacija|vizitirati]] će i napraviti popis škola unutar [[vikarijat]]a.

Stjepan Adžić izdao je 1779. godine djelo [[Abekavica]], knjižicu od 24 stranice kao početnicu s abecedom i osnovnim molitvama, što predstavlja veliki pomak za opismenjavanje puka u Slavoniji. Zasada su otkrivene njegove 22 bibliografske jedinice.

==Služba vanjskog vikara==
Službu vanjskog vikara Stjepan Adžić preuzeo je skupa sa župom u Nijemcima 14. studenog 1761. Tijekom te službe obavljao je razne poslove kao biskupov zamjenik. Tako je 15. svibnja 1768. godine propovijedao prilikom posvete nove crkve u [[Sotin|Sotinu]]. Crkvu u [[Čepin|Čepinu]] je blagoslovio 11. lipnja 1769. godine, a u [[Dalj|Dalju]] je blagoslovio novu crkvu sv. Josipa 1. studenog 1769. Tijekom 1773. godine proglasio je u Osijeku breve [[Dominus ac Redemptor]] pape [[Klement XIV.|Klementa XIV.]] od 21. srpnja 1773. o ukinuću [[Družba Isusova|Družbe Isusove]]. Propovijedao je u [[Kukujevci|Kukujevcima]] 15. listopada 1779. prilikom posvete crkve. Posljednja služba u svojstvu vanjskog vikara pečuškog biskupa bila je predaja župa Đakovačko-srijemskom biskupu [[Matija Krtica|Matiji Krtici]]. Primopredaja je obavljena u dva navrata. Župe koje su se nalazile unutar [[Vojna krajina|Vojne krajine]] predao je u Vinkovcima 16. srpnja 1781. godine, a župe u [[Paurija|Pauriji]] predao je na sastanku u Tovarniku 30. srpnja 1781. godine. Činom razgraničenja [[Đakovačko-srijemska biskupija|Đakovačko-srijemske]] i Pečuške biskupije, prestala je i služba vanjskog vikara za Slavoniju.

==Posljednji dani==
Stjepan Adžić je umro na svoj imendan 26. prosinca 1789. godine te je pokopan na groblju Svih Svetih u [[Pečuh]]u jer je kralj [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Josip II.]] zabranio ukope u crkvi.

==Literatura==
*Josip BRUSZTLE, Povijest katoličkih župa, Osijek 1994.
*Anto POPOVIĆ, Iz galerije naših predšasnika, Stijepan Adžić. U: Vjesnik Đakovačko-osječke i Srijemske biskupije, 1-2/2010.

==Vanjske poveznice==
*[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=59167 Stjepan Sršan, Popis slavonskih župa i škola pečuške biskupije godine 1766. (str.142-158)]

{{GLAVNIRASPORED:Adžić, Stjepan}}
[[Kategorija:Hrvatski katolički svećenici]]
[[Kategorija:Hrvatski književnici]]
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]]
[[Kategorija:Hrvatski rimokatolički teolozi]]
[[Kategorija:Hrvatski franjevci]]
[[Kategorija:Rajevo Selo]]

Stjepan Adžić - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica