Stanislav Budisavljević - Povijest promjena

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

2025-06-22T11:13:48Z

Zamjena teksta - '' u ''

←Starija inačica		Inačica od 22. lipanj 2025. u 11:13
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Stanislav Budisavljević'''-->~~[[Datoteka:Grobna_ploča_Stanislava_Budisavljevića_u_Puli,_Mornaričko_groblje.png\|thumb\|Grobna ploča Stanislava Budisavljevića u Puli na Mornaričkom groblju]]		[[Datoteka:Grobna_ploča_Stanislava_Budisavljevića_u_Puli,_Mornaričko_groblje.png\|thumb\|Grobna ploča Stanislava Budisavljevića u Puli na Mornaričkom groblju]]

	'''Stanislav plemeniti Budisavljević Prijedorski''', u obitelji poznat i kao '''Stanko''', ([[Bjelopolje]] kod [[Korenica\|Korenice]], [[1839.]] - [[Pula]], [[20. rujna]] [[1907.]]) je bio časnik i generalni komesar komesarijata austro-ugarske ratne mornarice. Iz ugledne je ličke obitelji [[Budisavljevići\|Budisavljević]] i to iz onog ogranka koji je nosio plemićki pridjevak Prijedorski.		'''Stanislav plemeniti Budisavljević Prijedorski''', u obitelji poznat i kao '''Stanko''', ([[Bjelopolje]] kod [[Korenica\|Korenice]], [[1839.]] - [[Pula]], [[20. rujna]] [[1907.]]) je bio časnik i generalni komesar komesarijata austro-ugarske ratne mornarice. Iz ugledne je ličke obitelji [[Budisavljevići\|Budisavljević]] i to iz onog ogranka koji je nosio plemićki pridjevak Prijedorski.

WikiSysop: file->datoteka

2022-05-08T10:12:03Z

file->datoteka

←Starija inačica		Inačica od 8. svibanj 2022. u 10:12
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Stanislav Budisavljević'''-->[[~~File~~:Grobna_ploča_Stanislava_Budisavljevića_u_Puli,_Mornaričko_groblje.png\|thumb\|Grobna ploča Stanislava Budisavljevića u Puli na Mornaričkom groblju]]		<!--'''Stanislav Budisavljević'''-->[[Datoteka:Grobna_ploča_Stanislava_Budisavljevića_u_Puli,_Mornaričko_groblje.png\|thumb\|Grobna ploča Stanislava Budisavljevića u Puli na Mornaričkom groblju]]

	'''Stanislav plemeniti Budisavljević Prijedorski''', u obitelji poznat i kao '''Stanko''', ([[Bjelopolje]] kod [[Korenica\|Korenice]], [[1839.]] - [[Pula]], [[20. rujna]] [[1907.]]) je bio časnik i generalni komesar komesarijata austro-ugarske ratne mornarice. Iz ugledne je ličke obitelji [[Budisavljevići\|Budisavljević]] i to iz onog ogranka koji je nosio plemićki pridjevak Prijedorski.		'''Stanislav plemeniti Budisavljević Prijedorski''', u obitelji poznat i kao '''Stanko''', ([[Bjelopolje]] kod [[Korenica\|Korenice]], [[1839.]] - [[Pula]], [[20. rujna]] [[1907.]]) je bio časnik i generalni komesar komesarijata austro-ugarske ratne mornarice. Iz ugledne je ličke obitelji [[Budisavljevići\|Budisavljević]] i to iz onog ogranka koji je nosio plemićki pridjevak Prijedorski.

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

2022-01-02T21:27:23Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 21:27
Redak 4:		Redak 4:

	== Životopis ==		== Životopis ==
	Sin je časnika Bude i Sofije, rođ. Marić. Braća su mu bili: veliki župan [[Bude Budisavljević (hrvatski književnik)\|Budislav]], Jovo i [[Emanuel Budisavljević]]. Školovao se na Topničkoj akademiji. Kao topnički natporučnik prešao je u upravnu službu Austro-ugarske ratne mornarice, gdje je bio generalni komesar. Zahvaljujući sposobnostima i predanom radu stekao je najviše počasti u službi i stigao do zvanja pomorskog generalnog komesara u miru. Jedno vrijeme bio je profesor t.zv. "srpskohrvatskog" jezika (tada tako nazivanog, a jedan od naziva za jezik je bio i ilirski) u Vojnoj pomorskoj Marine-Akademie u [[Rijeka\|Rijeci]]. Potpomagao je nacionalne težnje pulskih Hrvata i Srba, u borbi protiv germanizacije i talijanizacije. Kao umirovljenik u Puli, dugogodišnji je predsjednik (nakon 1901.) i jedan od osnivača tamošnje ''Slavenske čitaonice''. <ref>{{~~Cite book~~\|last= \|first= \|authorlink= \|title= Hrvatski biografski leksikon \|year= \|url= \|publisher= \|location= \|id= }}</ref> Njegov vojni personalni karton donosi podatke da je rođen u Bjelopolju, a kao pokrajina se navodi Vojna granica (Militaergranz). U rubrici religija piše: grkopravoslavna. Tu su mu date lijepe i povoljne ocjene. Pod poznavanjem jezika navodi se da govori i piše vrlo dobro njemački i "srpskohrvatski", zatim da govori talijanski i nešto engleski. Navodi se i da je kao učitelj ilirskog jezika postigao znatan uspjeh u uvježbavanju polaznika. U dokumentu se hvale njegova lojalnost carevini, ističe se da nije bio pripadnik vojske neke druge sile, potom umijeće rada s ljudima, pa se kao zaključak navodi da u potpunosti i bez zadrške odgovara potrebama službe. Nosilac je Red željezne krune trećeg reda i Reda Franje Josipa, kao i više ratnih i vojnih odlikovanja. Supruga mu je bila Njemica Adele Wainstorp. Imali su četiri sina i četiri kćeri: Vladimira (2. svibnja 1873.), Budislava (15. kolovoza 1874.), Dragutina (6. kolovoza 1875.), Aleksandra (21. studenog 1876.), Ernestinu, Stefani, Hildegart i Ameliju. Još jedan sin je rođen [[1879.]] ali je nepoznato ime i je li preživio porođaj. Imali su još jednu kći Adapiju koja je umrla u 10. godini. ''Pomen'' je održan u pravoslavnoj [[Crkva sv. Nikole u Rijeci\|crkvi svetog Nikole]] u Rijeci. Svi sinovi su kršteni u pravoslavnoj crkvi. Krsni listovi kćeriju ne postoje u matičnim knjigama krštenih crkve svetog oca Nikolaja u Rijeci. Umro je u [[1907.]] godine u 68. godini života, u Puli. Pokopan je na [[Mornaričko groblje u Puli\|Mornaričkom austrougarskom groblju]] u Puli. Osmrtnicu mu je žena dala tiskati na njemačkom jeziku, jer je njome obavještavala o smrti svoga muža, uglavnom muževljeve kolege, vojne osobe iz Austrije. Na osmrtnici se vide svi njegovi naslovi i imena kćeriju. Epitaf na grobnoj ploči je također na njemačkom jeziku, ali je grob, za razliku od većine ostalih grobova, po pravoslavnom običaju, okrenut ka istoku. Epitaf je isklesan velikim slovima i glasi: ''K. u K. MARINEGENERALKOMISSAR Stanislav Budisavljević von Priedor, ritter des ordens der eisernen krone 3 kl und des Franc Joseph ordens besitzer der millitarverdiens der kriegs und ehrenmedaille fur 40 jahrige treue dienste ritter des konigl griechischen erloserordens etc etc gestorben am 20 september 1907 im 68 lebensjahre die trauernde familie.'' Prijevod na hrvatski jezik: ''Vitez Reda Gvozdene krune trećega reda, Ordena Franje Josipa za vojne zasluge, Medalje časti za četrdeset godina odanosti, vitez grčkog Ordena svetog Spasitelja itd. itd. Preminuo 20. septembra 1907. u 68 godini života. Ožalošćena obitelj.'' <ref>{{~~Cite book~~\|last= Budisavljević \|first= Borislav \|authorlink= \|title= Atlas 37 grana rodoslova Budisavljevića, str. 203., 204.\|year= 2018 \|url= \|publisher= Prometej \|location= \|id= }}</ref>		Sin je časnika Bude i Sofije, rođ. Marić. Braća su mu bili: veliki župan [[Bude Budisavljević (hrvatski književnik)\|Budislav]], Jovo i [[Emanuel Budisavljević]]. Školovao se na Topničkoj akademiji. Kao topnički natporučnik prešao je u upravnu službu Austro-ugarske ratne mornarice, gdje je bio generalni komesar. Zahvaljujući sposobnostima i predanom radu stekao je najviše počasti u službi i stigao do zvanja pomorskog generalnog komesara u miru. Jedno vrijeme bio je profesor t.zv. "srpskohrvatskog" jezika (tada tako nazivanog, a jedan od naziva za jezik je bio i ilirski) u Vojnoj pomorskoj Marine-Akademie u [[Rijeka\|Rijeci]]. Potpomagao je nacionalne težnje pulskih Hrvata i Srba, u borbi protiv germanizacije i talijanizacije. Kao umirovljenik u Puli, dugogodišnji je predsjednik (nakon 1901.) i jedan od osnivača tamošnje ''Slavenske čitaonice''. <ref>{{Citiranje knjige\|last= \|first= \|authorlink= \|title= Hrvatski biografski leksikon \|year= \|url= \|publisher= \|location= \|id= }}</ref> Njegov vojni personalni karton donosi podatke da je rođen u Bjelopolju, a kao pokrajina se navodi Vojna granica (Militaergranz). U rubrici religija piše: grkopravoslavna. Tu su mu date lijepe i povoljne ocjene. Pod poznavanjem jezika navodi se da govori i piše vrlo dobro njemački i "srpskohrvatski", zatim da govori talijanski i nešto engleski. Navodi se i da je kao učitelj ilirskog jezika postigao znatan uspjeh u uvježbavanju polaznika. U dokumentu se hvale njegova lojalnost carevini, ističe se da nije bio pripadnik vojske neke druge sile, potom umijeće rada s ljudima, pa se kao zaključak navodi da u potpunosti i bez zadrške odgovara potrebama službe. Nosilac je Red željezne krune trećeg reda i Reda Franje Josipa, kao i više ratnih i vojnih odlikovanja. Supruga mu je bila Njemica Adele Wainstorp. Imali su četiri sina i četiri kćeri: Vladimira (2. svibnja 1873.), Budislava (15. kolovoza 1874.), Dragutina (6. kolovoza 1875.), Aleksandra (21. studenog 1876.), Ernestinu, Stefani, Hildegart i Ameliju. Još jedan sin je rođen [[1879.]] ali je nepoznato ime i je li preživio porođaj. Imali su još jednu kći Adapiju koja je umrla u 10. godini. ''Pomen'' je održan u pravoslavnoj [[Crkva sv. Nikole u Rijeci\|crkvi svetog Nikole]] u Rijeci. Svi sinovi su kršteni u pravoslavnoj crkvi. Krsni listovi kćeriju ne postoje u matičnim knjigama krštenih crkve svetog oca Nikolaja u Rijeci. Umro je u [[1907.]] godine u 68. godini života, u Puli. Pokopan je na [[Mornaričko groblje u Puli\|Mornaričkom austrougarskom groblju]] u Puli. Osmrtnicu mu je žena dala tiskati na njemačkom jeziku, jer je njome obavještavala o smrti svoga muža, uglavnom muževljeve kolege, vojne osobe iz Austrije. Na osmrtnici se vide svi njegovi naslovi i imena kćeriju. Epitaf na grobnoj ploči je također na njemačkom jeziku, ali je grob, za razliku od većine ostalih grobova, po pravoslavnom običaju, okrenut ka istoku. Epitaf je isklesan velikim slovima i glasi: ''K. u K. MARINEGENERALKOMISSAR Stanislav Budisavljević von Priedor, ritter des ordens der eisernen krone 3 kl und des Franc Joseph ordens besitzer der millitarverdiens der kriegs und ehrenmedaille fur 40 jahrige treue dienste ritter des konigl griechischen erloserordens etc etc gestorben am 20 september 1907 im 68 lebensjahre die trauernde familie.'' Prijevod na hrvatski jezik: ''Vitez Reda Gvozdene krune trećega reda, Ordena Franje Josipa za vojne zasluge, Medalje časti za četrdeset godina odanosti, vitez grčkog Ordena svetog Spasitelja itd. itd. Preminuo 20. septembra 1907. u 68 godini života. Ožalošćena obitelj.'' <ref>{{Citiranje knjige\|last= Budisavljević \|first= Borislav \|authorlink= \|title= Atlas 37 grana rodoslova Budisavljevića, str. 203., 204.\|year= 2018 \|url= \|publisher= Prometej \|location= \|id= }}</ref>

	Zagrebački [[Srbobran (novine)\|Srbobran]] je pisao o njegovoj smrti: ''Stanko Budisavljević. Pokojnik je umro 13. septembra u 68. godini u Pulju. Bio je pomorski generalni komisar u miru i brat velikog župana Bude Budisavljevića. Rođen je u Bjelopolju završio je artiljerijsku akademiju pa prešao u upravnu službu ratne mornarice. Neko vrijeme bio je profesor srpskog jezika na pomorskoj akademiji u Rijeci. Podupirao je borbu pulskih Hrvata protiv talijanaša i bio jedan od osnivača Hrvatske čitaonice gdje su ga Hrvati izabrali za predsjednika. Opojao ga je srpski sveštenik iz crnogorske naselbine Peroja.'' <ref>{{~~Cite book~~\|last= Вишњић \|first= Чедомир \|authorlink= \|title= Србобран 1901.-1914. - Српско коло 1903. - 1914., pp. 395.\|year= 2013. \|url= \|publisher= СКД Просвјета, Службени Гласник \|location= Загреб, Београд \|id= }}</ref> <ref>{{~~Cite book~~\|last= \|first= \|authorlink= \|title= Србобран, бр. 201, 10. (23.) септембра 1907., Станко Будисављевић\|year= 1907.\|url= \|publisher= \|location= Загреб\|id= }}</ref>		Zagrebački [[Srbobran (novine)\|Srbobran]] je pisao o njegovoj smrti: ''Stanko Budisavljević. Pokojnik je umro 13. septembra u 68. godini u Pulju. Bio je pomorski generalni komisar u miru i brat velikog župana Bude Budisavljevića. Rođen je u Bjelopolju završio je artiljerijsku akademiju pa prešao u upravnu službu ratne mornarice. Neko vrijeme bio je profesor srpskog jezika na pomorskoj akademiji u Rijeci. Podupirao je borbu pulskih Hrvata protiv talijanaša i bio jedan od osnivača Hrvatske čitaonice gdje su ga Hrvati izabrali za predsjednika. Opojao ga je srpski sveštenik iz crnogorske naselbine Peroja.'' <ref>{{Citiranje knjige\|last= Вишњић \|first= Чедомир \|authorlink= \|title= Србобран 1901.-1914. - Српско коло 1903. - 1914., pp. 395.\|year= 2013. \|url= \|publisher= СКД Просвјета, Службени Гласник \|location= Загреб, Београд \|id= }}</ref> <ref>{{Citiranje knjige\|last= \|first= \|authorlink= \|title= Србобран, бр. 201, 10. (23.) септембра 1907., Станко Будисављевић\|year= 1907.\|url= \|publisher= \|location= Загреб\|id= }}</ref>

	== Galerija ==		== Galerija ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-11-04T11:20:22Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[File:Grobna_ploča_Stanislava_Budisavljevića_u_Puli,_Mornaričko_groblje.png|thumb|Grobna ploča Stanislava Budisavljevića u Puli na Mornaričkom groblju]]

'''Stanislav plemeniti Budisavljević Prijedorski''', u obitelji poznat i kao '''Stanko''', ([[Bjelopolje]] kod [[Korenica|Korenice]], [[1839.]] - [[Pula]], [[20. rujna]] [[1907.]]) je bio časnik i generalni komesar komesarijata austro-ugarske ratne mornarice. Iz ugledne je ličke obitelji [[Budisavljevići|Budisavljević]] i to iz onog ogranka koji je nosio plemićki pridjevak Prijedorski.

== Životopis ==
Sin je časnika Bude i Sofije, rođ. Marić. Braća su mu bili: veliki župan [[Bude Budisavljević (hrvatski književnik)|Budislav]], Jovo i [[Emanuel Budisavljević]]. Školovao se na Topničkoj akademiji. Kao topnički natporučnik prešao je u upravnu službu Austro-ugarske ratne mornarice, gdje je bio generalni komesar. Zahvaljujući sposobnostima i predanom radu stekao je najviše počasti u službi i stigao do zvanja pomorskog generalnog komesara u miru. Jedno vrijeme bio je profesor t.zv. "srpskohrvatskog" jezika (tada tako nazivanog, a jedan od naziva za jezik je bio i ilirski) u Vojnoj pomorskoj Marine-Akademie u [[Rijeka|Rijeci]]. Potpomagao je nacionalne težnje pulskih Hrvata i Srba, u borbi protiv germanizacije i talijanizacije. Kao umirovljenik u Puli, dugogodišnji je predsjednik (nakon 1901.) i jedan od osnivača tamošnje ''Slavenske čitaonice''. <ref>{{Cite book|last= |first= |authorlink= |title= Hrvatski biografski leksikon |year= |url= |publisher= |location= |id= }}</ref> Njegov vojni personalni karton donosi podatke da je rođen u Bjelopolju, a kao pokrajina se navodi Vojna granica (Militaergranz). U rubrici religija piše: grkopravoslavna. Tu su mu date lijepe i povoljne ocjene. Pod poznavanjem jezika navodi se da govori i piše vrlo dobro njemački i "srpskohrvatski", zatim da govori talijanski i nešto engleski. Navodi se i da je kao učitelj ilirskog jezika postigao znatan uspjeh u uvježbavanju polaznika. U dokumentu se hvale njegova lojalnost carevini, ističe se da nije bio pripadnik vojske neke druge sile, potom umijeće rada s ljudima, pa se kao zaključak navodi da u potpunosti i bez zadrške odgovara potrebama službe. Nosilac je Red željezne krune trećeg reda i Reda Franje Josipa, kao i više ratnih i vojnih odlikovanja. Supruga mu je bila Njemica Adele Wainstorp. Imali su četiri sina i četiri kćeri: Vladimira (2. svibnja 1873.), Budislava (15. kolovoza 1874.), Dragutina (6. kolovoza 1875.), Aleksandra (21. studenog 1876.), Ernestinu, Stefani, Hildegart i Ameliju. Još jedan sin je rođen [[1879.]] ali je nepoznato ime i je li preživio porođaj. Imali su još jednu kći Adapiju koja je umrla u 10. godini. ''Pomen'' je održan u pravoslavnoj [[Crkva sv. Nikole u Rijeci|crkvi svetog Nikole]] u Rijeci. Svi sinovi su kršteni u pravoslavnoj crkvi. Krsni listovi kćeriju ne postoje u matičnim knjigama krštenih crkve svetog oca Nikolaja u Rijeci. Umro je u [[1907.]] godine u 68. godini života, u Puli. Pokopan je na [[Mornaričko groblje u Puli|Mornaričkom austrougarskom groblju]] u Puli. Osmrtnicu mu je žena dala tiskati na njemačkom jeziku, jer je njome obavještavala o smrti svoga muža, uglavnom muževljeve kolege, vojne osobe iz Austrije. Na osmrtnici se vide svi njegovi naslovi i imena kćeriju. Epitaf na grobnoj ploči je također na njemačkom jeziku, ali je grob, za razliku od većine ostalih grobova, po pravoslavnom običaju, okrenut ka istoku. Epitaf je isklesan velikim slovima i glasi: ''K. u K. MARINEGENERALKOMISSAR Stanislav Budisavljević von Priedor, ritter des ordens der eisernen krone 3 kl und des Franc Joseph ordens besitzer der millitarverdiens der kriegs und ehrenmedaille fur 40 jahrige treue dienste ritter des konigl griechischen erloserordens etc etc gestorben am 20 september 1907 im 68 lebensjahre die trauernde familie.'' Prijevod na hrvatski jezik: ''Vitez Reda Gvozdene krune trećega reda, Ordena Franje Josipa za vojne zasluge, Medalje časti za četrdeset godina odanosti, vitez grčkog Ordena svetog Spasitelja itd. itd. Preminuo 20. septembra 1907. u 68 godini života. Ožalošćena obitelj.'' <ref>{{Cite book|last= Budisavljević |first= Borislav |authorlink= |title= Atlas 37 grana rodoslova Budisavljevića, str. 203., 204.|year= 2018 |url= |publisher= Prometej |location= |id= }}</ref>

Zagrebački [[Srbobran (novine)|Srbobran]] je pisao o njegovoj smrti: ''Stanko Budisavljević. Pokojnik je umro 13. septembra u 68. godini u Pulju. Bio je pomorski generalni komisar u miru i brat velikog župana Bude Budisavljevića. Rođen je u Bjelopolju završio je artiljerijsku akademiju pa prešao u upravnu službu ratne mornarice. Neko vrijeme bio je profesor srpskog jezika na pomorskoj akademiji u Rijeci. Podupirao je borbu pulskih Hrvata protiv talijanaša i bio jedan od osnivača Hrvatske čitaonice gdje su ga Hrvati izabrali za predsjednika. Opojao ga je srpski sveštenik iz crnogorske naselbine Peroja.'' <ref>{{Cite book|last= Вишњић |first= Чедомир |authorlink= |title= Србобран 1901.-1914. - Српско коло 1903. - 1914., pp. 395.|year= 2013. |url= |publisher= СКД Просвјета, Службени Гласник |location= Загреб, Београд |id= }}</ref> <ref>{{Cite book|last= |first= |authorlink= |title= Србобран, бр. 201, 10. (23.) септембра 1907., Станко Будисављевић|year= 1907.|url= |publisher= |location= Загреб|id= }}</ref>

== Galerija ==
<gallery>
Slika:Grobnica Stanislava Budisavljevića, Mornaričko groblje, Pula.jpg|Grobnica Stanislava Budisavljevića, [[Mornaričko groblje u Puli|Mornaričko groblje]], Pula
Slika:Grobnica Stanislava Budisavljevića 2., Mornaričko groblje, Pula.jpg|Spomenik Stanislava Budisavljevića
</gallery>

==Izvori==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Budisavljević, Stanislav}}
[[Kategorija:Srbi u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Pula]]