WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

2025-06-12T08:34:30Z

Zamjena teksta - '' u ''

←Starija inačica		Inačica od 12. lipanj 2025. u 08:34
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Spartak'''-->~~{{Infokvir vojna osoba		{{Infokvir vojna osoba
	\|ime=Spartak		\|ime=Spartak
	\|slika= Tod des Spartacus by Hermann Vogel.jpg		\|slika= Tod des Spartacus by Hermann Vogel.jpg

WikiSysop: no summary specified

2021-11-03T11:54:08Z

no summary specified

←Starija inačica		Inačica od 3. studeni 2021. u 11:54
Redak 55:		Redak 55:
	==Ostavština==		==Ostavština==
	[[Datoteka:Spartacus_sheetA.jpg\|mini\|<center>Plakat za film [[Spartak (1960.)]] [[Stanley Kubrick\|Stanleyja Kubricka]]]]		[[Datoteka:Spartacus_sheetA.jpg\|mini\|<center>Plakat za film [[Spartak (1960.)]] [[Stanley Kubrick\|Stanleyja Kubricka]]]]
	~~{{commonscat\|Spartacus}}~~
	[[Toussaint Louverture]], vođa robovskog ustanka za neovisnost [[Haiti]]ja je prozvan „Crnim Spartakom”<ref>Ian Thomson, ''[https://www.theguardian.com/books/2004/jan/31/featuresreviews.guardianreview35 The black Spartacus]'', [[The Guardian]], 31. siječnja 2004. {{eng oznaka}} Pristupljeno 27. srpnja 2017.</ref>.		[[Toussaint Louverture]], vođa robovskog ustanka za neovisnost [[Haiti]]ja je prozvan „Crnim Spartakom”<ref>Ian Thomson, ''[https://www.theguardian.com/books/2004/jan/31/featuresreviews.guardianreview35 The black Spartacus]'', [[The Guardian]], 31. siječnja 2004. {{eng oznaka}} Pristupljeno 27. srpnja 2017.</ref>.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-20T22:38:19Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infokvir vojna osoba
|ime=Spartak
|slika= Tod des Spartacus by Hermann Vogel.jpg
|veličina=220px
|opis=''Spartakova smrt'', Hermann Vogel (1882.)
|datum rođenja=oko [[111. pr. Kr.]]
|mjesto rođenja= Područje oko rijeke [[Struma|Strume]] (danas [[Grčka]] i [[Bugarska]])
|datum smrti= [[71. pr. Kr.]]
|mjesto smrti= Petelia (danas [[Strongoli]], [[Italija]])
|nacionalnost=[[Tračani]]n
|puno ime=
|nadimak=
|supruga=
|suprug=
|titule =
|knjige=
|služba=
|čin=
|ratovi=[[Treći robovski rat]]
|bitke=
|vojska=
|rod=
|jedinice=
|zapovijedao=
|odlikovanja=
}}
'''Spartak''' ([[grčki]]: ''Σπάρτακος, Spártakos;'' [[latinski jezik|latinski]]: ''Spartacus'') bio je znameniti [[Tračani|tračanski]] [[gladijator]] i vođa ustanka rimskih robova protiv [[Rimska Republika|Rimske Republike]], poznatog i kao [[Treći robovski rat]]. Ovaj ustanak, koji su mnogi opisali kao primjer potlačenih ljudi koji se bore za svoju slobodu protiv robovlasničke oligarhije, je poslužio kao inspiracija mnogim političkim misliocima, te književnicima i redateljima; usprkos nedostatku materijalnih dokaza koji bi to podržali.

==Podrijetlo i robovanje==
[[Datoteka:Spartacus 2 2013.jpg‎|mini|lijevo|<center>Spartak kao rob, prizor iz [[Aram Hačaturjan|Hačaturjanova]] baleta ''Spartak'' (1954.) u izvedbi Teatra Boljšoj 2013.]]
Spartak je rođen oko 111. pr. Kr. u [[Trakija|Trakiji]], današnjoj [[Grčka|grčkoj]] pokrajini (manji dio područja Trakije je u [[Bugarska|Bugarskoj]]), vjerojatno kao pripadnik plemena [[Medi]] koji su živjeli na granici [[Rimska Republika|Rimske Republike]]<ref>Nic Fields, ''[https://books.google.com/books?id=7h6iA8gvKe4C Spartacus and the Slave War 73-71 BC: A Gladiator Rebels Against Rome]'', Osprey Publishing, 2009., str. 28. {{ISBN|978-1-84603-353-7}}</ref>.

[[Apijan iz Aleksandrije]] navodi kako je Spartak kao mladić bio na silu odveden u [[Rimska vojska|rimsku vojsku]] odakle dezertira i pridružuje se pobunjenim snagama Trakije<ref name=Apijan>Apijan, ''[http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Appian/Civil_Wars/1*.html#116 Civil Wars]'', prijevod J. Carter, Penguin Books, Harmondsworth, 1996., str. 116.</ref>. [[Publije Anije Flor]] navodi kako je nakon par godina bezuspješne borbe protiv rimskih legija bio uhvaćen, te poslan u kazneni logor (vjerojatno [[kamenolom]] ili [[rudnik]]), a zbog njegove fizičke snage obučen je za [[gladijator]]a<ref name=Florus>Florus, ''[https://en.wikisource.org/wiki/Epitome_of_Roman_History/Book_2#8 Epitome of Roman History]'', W. Heinemann, London, 1947.; 2.8.8.</ref>. [[Plutarh]] navodi kako je s njim zarobljena njegova žena, proročica plemena Medi<ref name=Plutarh>Plutarh, ''[http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Plutarch/Lives/Crassus*.html#8 The Life of Crassus, 8.]'', prijevod R. Warner, Penguin Books, London, 1972.</ref>.

U gladijatorskoj školi (''ludus'') pored grada [[Capua|Capue]], koja je pripadala Lentulusu Batiatusu, Spartak je obučen za ''murmila'' (teško oklopljeni borac)<ref>Barry Strauss, ''[https://books.google.com/books?id=j3LowhKACVwC&dq The Spartacus War]'', Simon & Schuster, 2009., str. 31. {{ISBN|1-4165-3205-6}}</ref>.

==Spartakov rat==
[[Datoteka:AppienSpartacus.png‎|mini|lijevo|<center>Bitke [[Treći robovski rat|Trećeg robovskog rata]] 72. pr. Kr. prema Apijanu]]
God. [[73. pr. Kr.]] Spartak je poveo gladijatore (njih od 50 do 78) u bijeg tako što su zauzeli kuhinju i kuhinjskim priborom osvojili oružarnicu<ref>Plutarh, ''Život Krasa'', 8:1–2; Apijan, ''Građanski ratovi'', 1:116; Florus, ''Povijest Rima'', 2.8.</ref>. Oslobođeni robovi su za vođe izabrali Spartaka, zajedno s dva galska roba, [[Krikso]]m i i [[Enomaj]]om. Bijeg robova je prerastao u pravi ustanak nakon što su ustanici pooharali područje Capue i porazili rimske legije koje su poslane da ih uguše, dok se naposlijetku nisu povukli na lakše branjivo područje [[Vezuv]]a<ref name=Apijan/><ref name=Plutarh/>.

Ustanak, poznat kao [[Treći robovski rat]] ili Spartakov rat (po [[Plutarh]]u), trajao je 2,5 godine ([[73. pr. Kr.]]. i [[71. pr. Kr.]]) i poprilično je razdrmao srce Rimske Republike, [[Italija (rimska provincija)|provinciju Italiju]]. U početku neorganizirana skupina od oko 70 gladijatora, koja se je utaborila podno [[Vezuv]]a (odakle je pljačkala i kovala planove za što većom pobunom) u nekoliko mjeseci postala je solidno organiziranom [[vojska|vojskom]] od oko 70.000 ljudi, što robova što slobodnih rimskih građana, muškaraca i žena, mladih i starih. Većinu Spartakove vojske činili su robovi ([[Gali]], [[Iliri]], [[Grci]] itd.), a manji dio slobodni [[Rimljani|građani Rima]] nezadovoljni prilikama u carstvu (robovski sustav, porezi, novačenje, siromašan život, itd.)<ref name=Plutarh/>. Gladijatora u samoj vojsci pobunjenika bilo je vrlo malo, otprilike oko 2.000 i oni su jedini mogli dostojno se suprostaviti rimskim kohortama. Spartak je i s takvom vojskom porazio tri rimske legije domogavši se tako [[oružje|oružja]] i još većeg samopouzdanja. Naime, [[rimska vojska]] nije na vrijeme odgovorila jer je bila raspršena, zauzeta pobunom [[Sertorije Kvint|Sertorija Kvinta]] u [[Hispanija|Hispaniji]] 77. pr. Kr., te [[Treći mitridatski rat|Trećim mitridatskim ratom]] u [[Kraljevstvo Pont|Pontskom Kraljevstvu]] ([[Mala Azija]]). No, ponajviše jer Rim ustanak robova nije smatrao za vojni, nego više unutarnjo-politički problem. Zbog toga je poslan samo [[pretor]] [[Gaj Klaudije Glaber]], koji je opsjeo Spartakov logor na Vezuvu u nadi kako će se izgladnjeli robovi sami predati. No, ustanici su se potajno spustili improviziranim konopcima s litice i napali nebranjeni rimski logor pobivši većinu vojnika<ref name=Plutarh/>.
Spartakova vojska je provela zimu trenirajući i opremajući brojne novake, pristigle iz područja prilikom napada na mjesta kao što su [[Nola]], [[Nocera Inferiore|Nuceria]], [[Turij]] i [[Metaponto]]<ref name=Florus/>.
[[Datoteka:Spartacusinbattle2.JPG|mini|275px|<center>Spartak na konju u borbi protiv Rimljana, prizor iz filma [[Spartak (1960.)]]]]
U proljeće 72. pr. Kr. ustanici su se počeli kretati prema sjeveru, te je [[Rimski Senat]] poslao dvije vojske pod vodstvom dva konzula, [[Lucije Gelije Publikola]] i [[Gnej Kornelije Lentul Klodijan]]. Gelije je pobedio jednog od vođa robova, Kriksa, i njegovih 3.000 pristalica kod [[Apulija|Apulije]], a potom je krenuo na sjever u potjeru za Spartakovim jedinicama. Publikola i Lentul su se nadali da će uhvatiti Spartaka i opkoliti ga s dvije vojske u [[Cisalpinska Galija|Cisalpinskoj Galiji]], međutim, Spartak je uništio Lentulove legije, a onda se okrenuo i isto učinio sa Gelijevim snagama. Vjeruje se kako je Spartak pobijedio popriličnu rimsku vojnu silu od 18.000 vojnika tako što ih je napao nespremne u rano jutro pregazivši ih bez milosti. Dva najvažnija povijesna izvora, Plutarh i Apijan, navode različit tijek borbi, ali se slažu u ishodu<ref name=Apijan/><ref name=Plutarh/>.
[[Datoteka:CrassusSpartacus.png‎|mini|lijevo|<center>Bitke [[Treći robovski rat|Trećeg robovskog rata]] 73. pr. Kr. prema Apijanu]]
Nakon ovih uspjeha Spartak je planirao da ustanici napuste rimsko područje i odu prvo u slobodni dio Trakije, a potom u područje [[Cicilija|Cicilije]] (Mala Azija). No, vojska se razdijelila tako što su Gali, njih oko 20.000, izabrali ne potencijalnu slobodu, već [[pljačka|pljačku]] i razaranje rimskih područja. Spartak se sa ostatkom, koji je porastao tijekom vremena na otprilike oko 50.000 robova, zaputio prema [[Brindisi]]ju odakle je trebao sa brodovima cilicijskih gusara odvest svoju vojsku robova k slobodi.
Senat je u panici ponudio [[Marko Licinije Kras|Marku Liciniju Krasu]], svom najbogatijem i najutjecajnijem građaninu, svu vlast ako riješi problem pobune robova. Krasu je na raspolaganje dano 8 rimskih legija koje su bile u srednjoj i sjevernoj Italiji (oko 40.000 vojnika)<ref name=Apijan/><ref name=Plutarh/>. Kada je Spartak, iz nepoznatih razloga, iz južne Italije pošao prema sjeveru početkom 71. pr. Kr. Kras je na njega poslao šest legija, a ostale dvije pod vodstvom svog legata Mumija da opkoli Spartaka. Iako je Kras bio uspješan, Mumije je prerano napao i bio odbijen<ref name=Plutarh/>. Spartak je koncem 71. pr. Kr. bio prisiljen ulogoriti se na samom kraju Apeninskog poluotoka, kod [[Mesinski tjesnac|Mesinskog tjesnaca]] prema [[Sicilija|Siciliji]].

Plutarh navodi kako je Spartak pregovarao s cilicijskim gusarima o prijevozu vojske od 2.000 ustanika na Siciliju, odakle je planirao nastaviti ustanak i opskrbiti se pojačanjima oslobođenih robova. No, nakon što su uzeli novac gusari su prevarili Spartaka<ref name=Plutarh/>. Pretpostavalja se kako ih je podmitio Rim.

Spartaku je preostalo samo da se probije iz opsade i krene prema Rimu s nakanom da ga osvoji<ref name=Apijan/>. Senat je tada pozvao i Gneja [[Pompej]]a "Velikog" iz Španjolske da sa svojim legijama (oko 21.000 vojnika) pođe na jug zadati smrtni udarac pobuni robova koji prijete samom opstanku Rima.
[[Datoteka:Fedor_Bronnikov_002.jpg‎|mini|<center>Fjodor Bronikov, ''Raspeti robovi'', 1878.]]
No, došlo je do daljnjeg raslojavanja robovske vojske, pa se jedna veća grupa robova (10-15.000) odlučila za proboj kroz planinsko područje Petelia (današnji [[Strongoli]]). Spartak je sa svojim snagama nadomak [[Lukanije]], a kako nije mogao odrediti dolazak Pompeja, sve svoje snage je rasporedio naspram Krasa. Tijek bitke dao je nagovijestiti neizvjesnost, no dolaskom legija Pompeja Velikog robovska vojska bila je pobijeđena, a Spartak ubijen (Apijan navodi kako njegovo tijelo nije pronađeno)<ref name=Apijan/><ref name=Plutarh/>. Oko 55.000 robova bilo je ubijeno u tom ustanku, a zarobljeni robovi (njih oko 6.000) razapeti su na [[cesta|cesti]] [[Via Appia]] koja je vodila prema prijestolnici kao znak upozorenja svima koji se drznu dizati pobune protiv Rima<ref name=Apijan/>.

==Ostavština==
[[Datoteka:Spartacus_sheetA.jpg|mini|<center>Plakat za film [[Spartak (1960.)]] [[Stanley Kubrick|Stanleyja Kubricka]]]]
{{commonscat|Spartacus}}
[[Toussaint Louverture]], vođa robovskog ustanka za neovisnost [[Haiti]]ja je prozvan „Crnim Spartakom”<ref>Ian Thomson, ''[https://www.theguardian.com/books/2004/jan/31/featuresreviews.guardianreview35 The black Spartacus]'', [[The Guardian]], 31. siječnja 2004. {{eng oznaka}} Pristupljeno 27. srpnja 2017.</ref>.

Talijanski spisatelj [[Raffaello Giovagnoli]] je napisao povijesni roman ''Spartak'' 1874. god.

[[Karl Marx]] je isticao Spartaka kao „najizvrsnijeg heroja cijele antičke povijesti”<ref>G. E. M. de Ste. Croix, ''The Class Struggle in the Ancient Greek World'', Cornell University Press, Ithaca, New York, 1989. str. 25. {{ISBN|9780801495977}}</ref>. Zbog toga je po njemu nazvana njemačka „[[Spartakistička liga]]” (1915.–'18.), preteča [[Komunistička partija Njemačke|Komunističke partije Njemačke]] (1918.-'33.)<ref>Ben Fowkes, ''The German Left and the Weimar Republic: A Selection of Documents'', BRILL, 2014., str. 71. {{ISBN|9789004271081}}</ref>. Također, komunistički ustanak u siječnju 1919. u Njemačkoj je nazvan „[[Spartakistički ustanak]]”<ref>Bulent Diken, ''Revolt, Revolution, Critique: The Paradox of Society'', Routledge, 2012., str. 61. {{ISBN|9781134005642}}</ref>.

Brojni sportski klubovi u [[SSSR]]-u i zemljama [[Varšavski pakt|Varšavskog pakta]] su dobila naziv „Spartak”, kao što su: [[FK Spartak Moskva]] ([[Rusija]]), [[FC Spartak Trnava]] ([[Slovačka]]), i dr.

[[Spartak (film, 1926)]] je [[SSSR|sovjetski]] crno-bijeli [[nijemi film|nijemi]] povijesni film snimljen 1926. u režiji turskog sineasta [[Muhsin Ertuğrul|Muhsina Ertugrula]]. Predstavlja adaptaciju romana talijanskog književnika [[Raffaello Giovagnoli|Raffaella Giovagnolija]].

Latvijski spisatelj [[Andrejs Upīts]] je 1943. godine napisao dramu ''Spartak''

[[Howard Fast]] je 1951. godine napisao povijesni roman ''Spartak'', po kojemu je [[Stanley Kubrick]] 1960. godine snimio film ''[[Spartak (1960.)]]'' u kojemu je Spartaka utjelovio [[Kirk Douglas]].

[[Aram Hačaturjan]], sovjetski [[Armenci|armenski]] [[skladatelj]], skladao je [[balet]] ''Spartak'' 1954., koji je premijeru imao 1956.

God. 2004., Fastov roman je USA Network ekranizirala za televijziju i u njemu je Spartaka utjelovio [[Goran Višnjić]].

[[Spartak (televizijska serija)]] (2010.-'13.) je američka televizijska povijesna drama autora Stevena S. DeKnighta utemeljena na pokretnom stripu (''motion comic'') i u njoj je Spartaka glumili [[Andy Whitfield]] (preminuo 11. rujna, 2011.), i kasnije [[Liam McIntyre]].

==Izvori==
{{izvori}}

[[Kategorija:Starogrčki vojskovođe]]
[[Kategorija:Stari Rim]]

Spartak - Povijest promjena

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

WikiSysop: no summary specified

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica