Sombor - Povijest promjena

Suradnik10: /* Povijest */

2026-02-27T04:53:36Z

Povijest

←Starija inačica		Inačica od 27. veljača 2026. u 04:53
Redak 150:		Redak 150:
	O podrijetlu imena grada postoji veći broj teorija, a najvjerojatnija je ona po kojoj ime Sombor dolazi od Samobor, "bor na osami, osamljeni bor"<ref name="Ulomci"/>.		O podrijetlu imena grada postoji veći broj teorija, a najvjerojatnija je ona po kojoj ime Sombor dolazi od Samobor, "bor na osami, osamljeni bor"<ref name="Ulomci"/>.

	Današnje naselje formiralo se između 12. i 13. stoljeća. Ime joj nije poznato sve do [[1360.]], kad joj se u vrelima prvi put spominje ime. Tada je bila vlansništvo plemenitaša [[Czobor]]a. Naselje se sve više razvijalo, dobilo je crkvu i imalo je ugled. Time je steklo pravo po ondašnjem običaju dodati uz već postojeće ime czobora dodato svetačko ime svetca zaštitnika. Czobor je dobio ime sv. Mihovila te se otad u vrelima javlja kao Czoborszentmihály. Vremenom su i plemenitaši Czobori dodali svom prezimenu pridjevak "od sv. Mihovila". Naselje je i dalje naprjedovalo te je [[1478.]] u njemu podignuta tvrđava s palisadama. Fortifikacijski objekt bio je potrebom, jer sve češći turski upadi zahtijevali su predstražu i obrambenu građevinu. No navale su bile sve silovitije i Turci su ga osvojili [[1541.]] godine. Mađari su se tad povukli iz ovih krajeva ka sjeveru, pa su ostali samo Slaveni.<ref name=turci/> 1543. zabilježeno je da u somborskoj tvrđavi je posada od 51 vojnika i jednog imama. Zapovjednik je bio dizdar, pomoćnik ćehaja, koji su zapovijedali dvama buljucima (desetinama) mustahfiza (gradskih stražara). Buljucima su zapovijedila dvojica serbuljuka. U gradskoj posadi bila je konjanička postrojba (ulufedžije), ali ona je bila pod sultanovim postrojbama. Tvrđava je imala i topničku postrojbu. Uz tvrđavu se podigla [[kasaba]]. Sombor je postao sjedištem [[nahija\|nahije]] u Segedinskom sandžaku, a zbog snage i gospodarstvenim, trgovinskim, upravnim i vojnim sjedištem Bačke. Stanovnici Sombora su bili muslimani. Grad je imao kršćansku [[mahala\|mahalu]].<ref>Milan Stepanović: [https://www.ravnoplov.rs/prvo-pominjanje-imena-sombor-i-pocetak-turske-uprave-u-gradu/ ''PRVO POMINJANJE IMENA SOMBOR I POČETAK TURSKE UPRAVE U GRADU '']. Ravnoplov. 3. lipnja 2019. Pristupljeno 27. veljače 2026.</ref>		Današnje naselje formiralo se između 12. i 13. stoljeća. Ime joj nije poznato sve do [[1360.]], kad joj se u vrelima prvi put spominje ime. Tada je bila vlansništvo plemenitaša [[Czobor]]a. Naselje se sve više razvijalo, dobilo je crkvu i imalo je ugled. Time je steklo pravo po ondašnjem običaju dodati uz već postojeće ime czobora dodato svetačko ime svetca zaštitnika. Czobor je dobio ime sv. Mihovila te se otad u vrelima javlja kao Czoborszentmihály. Vremenom su i plemenitaši Czobori dodali svom prezimenu pridjevak "od sv. Mihovila". Naselje je i dalje naprjedovalo te je [[1478.]] u njemu podignuta tvrđava s palisadama. Fortifikacijski objekt bio je potrebom, jer sve češći turski upadi zahtijevali su predstražu i obrambenu građevinu. No navale su bile sve silovitije i Turci su ga osvojili [[1541.]] godine. <ref name=turci/> Prema Ćelebiji, osvajače je predvodio Pertev-paša.<ref name=ravno/> Mađari su se tad povukli iz ovih krajeva ka sjeveru, pa su ostali samo Slaveni.<ref name=turci/> 1543. zabilježeno je da u somborskoj tvrđavi je posada od 51 vojnika i jednog imama. Zapovjednik je bio dizdar, pomoćnik ćehaja, koji su zapovijedali dvama buljucima (desetinama) mustahfiza (gradskih stražara). Buljucima su zapovijedila dvojica serbuljuka. U gradskoj posadi bila je konjanička postrojba (ulufedžije), ali ona je bila pod sultanovim postrojbama. Tvrđava je imala i topničku postrojbu. Uz tvrđavu se podigla [[kasaba]]. Sombor je postao sjedištem [[nahija\|nahije]] u Segedinskom sandžaku, a zbog snage i gospodarstvenim, trgovinskim, upravnim i vojnim sjedištem Bačke. Stanovnici Sombora su bili muslimani. Grad je imao kršćansku [[mahala\|mahalu]].<ref name=ravno>Milan Stepanović: [https://www.ravnoplov.rs/prvo-pominjanje-imena-sombor-i-pocetak-turske-uprave-u-gradu/ ''PRVO POMINJANJE IMENA SOMBOR I POČETAK TURSKE UPRAVE U GRADU '']. Ravnoplov. 3. lipnja 2019. Pristupljeno 27. veljače 2026.</ref>
	Lokalni je puk patio od turskog zuluma. Situacije su u Somboru bile još gore kad su u Sombor 1594. i 1598. došli turski saveznici Tatari ratovati protiv Habsburga, u ratu koji je trajao od 1593. do 1606. godine. Slavni putopisac [[Evlija Ćelebija]] je boravio u Somboru 1665. i zabilježio je da je ovaj grad na ozemlju Segedinskog sandžaka velik i bogat grad usprkos nemanju tekuće vode, [[palanka]] građena četverokutno, sa citadelom, opkopom, medresama, tekijama za derviše, osnovnim školama, hanovima i hamamom, varoši izvan opkopa koja je jugoistočno od tvrđave, zlatarske radnje u varoši, puk većinom trgovački, okružena vinogradima i vrtovima, sa 14 muslimanskih bogomolja s Pašinom džamijom kao najvećom, dvije tisuće ćeramidom pokrivenih kuća.<ref name=turci>[https://www.sombor.org.rs/istorija/turci.html ''Od Cobor-Sent-Mihalja do Sombora kao turske nahije ']. Grad Sombor. Pristupljeno 27. veljače 2026.</ref>		Lokalni je puk patio od turskog zuluma. Situacije su u Somboru bile još gore kad su u Sombor 1594. i 1598. došli turski saveznici Tatari ratovati protiv Habsburga, u ratu koji je trajao od 1593. do 1606. godine. Slavni putopisac [[Evlija Ćelebija]] je boravio u Somboru 1665. i zabilježio je da je ovaj grad na ozemlju Segedinskog sandžaka velik i bogat grad usprkos nemanju tekuće vode, [[palanka]] građena četverokutno, sa citadelom, opkopom, medresama, tekijama za derviše, osnovnim školama, hanovima i hamamom, varoši izvan opkopa koja je jugoistočno od tvrđave, zlatarske radnje u varoši, puk većinom trgovački, okružena vinogradima i vrtovima, sa 14 muslimanskih bogomolja s Pašinom džamijom kao najvećom, dvije tisuće ćeramidom pokrivenih kuća.<ref name=turci>[https://www.sombor.org.rs/istorija/turci.html ''Od Cobor-Sent-Mihalja do Sombora kao turske nahije ']. Grad Sombor. Pristupljeno 27. veljače 2026.</ref>

Suradnik10: /* Povijest */

2026-02-27T04:52:12Z

Povijest

←Starija inačica		Inačica od 27. veljača 2026. u 04:52
Redak 150:		Redak 150:
	O podrijetlu imena grada postoji veći broj teorija, a najvjerojatnija je ona po kojoj ime Sombor dolazi od Samobor, "bor na osami, osamljeni bor"<ref name="Ulomci"/>.		O podrijetlu imena grada postoji veći broj teorija, a najvjerojatnija je ona po kojoj ime Sombor dolazi od Samobor, "bor na osami, osamljeni bor"<ref name="Ulomci"/>.

	Današnje naselje formiralo se između 12. i 13. stoljeća. Ime joj nije poznato sve do [[1360.]], kad joj se u vrelima prvi put spominje ime. Tada je bila vlansništvo plemenitaša [[Czobor]]a. Naselje se sve više razvijalo, dobilo je crkvu i imalo je ugled. Time je steklo pravo po ondašnjem običaju dodati uz već postojeće ime czobora dodato svetačko ime svetca zaštitnika. Czobor je dobio ime sv. Mihovila te se otad u vrelima javlja kao Czoborszentmihály. Vremenom su i plemenitaši Czobori dodali svom prezimenu pridjevak "od sv. Mihovila". Naselje je i dalje naprjedovalo te je [[1478.]] u njemu podignuta tvrđava s palisadama. Fortifikacijski objekt bio je potrebom, jer sve češći turski upadi zahtijevali su predstražu i obrambenu građevinu. No navale su bile sve silovitije i Turci su ga osvojili [[1541.]] godine. Mađari su se tad povukli iz ovih krajeva ka sjeveru, pa su ostali samo Slaveni.<ref name=turci/>		Današnje naselje formiralo se između 12. i 13. stoljeća. Ime joj nije poznato sve do [[1360.]], kad joj se u vrelima prvi put spominje ime. Tada je bila vlansništvo plemenitaša [[Czobor]]a. Naselje se sve više razvijalo, dobilo je crkvu i imalo je ugled. Time je steklo pravo po ondašnjem običaju dodati uz već postojeće ime czobora dodato svetačko ime svetca zaštitnika. Czobor je dobio ime sv. Mihovila te se otad u vrelima javlja kao Czoborszentmihály. Vremenom su i plemenitaši Czobori dodali svom prezimenu pridjevak "od sv. Mihovila". Naselje je i dalje naprjedovalo te je [[1478.]] u njemu podignuta tvrđava s palisadama. Fortifikacijski objekt bio je potrebom, jer sve češći turski upadi zahtijevali su predstražu i obrambenu građevinu. No navale su bile sve silovitije i Turci su ga osvojili [[1541.]] godine. Mađari su se tad povukli iz ovih krajeva ka sjeveru, pa su ostali samo Slaveni.<ref name=turci/> 1543. zabilježeno je da u somborskoj tvrđavi je posada od 51 vojnika i jednog imama. Zapovjednik je bio dizdar, pomoćnik ćehaja, koji su zapovijedali dvama buljucima (desetinama) mustahfiza (gradskih stražara). Buljucima su zapovijedila dvojica serbuljuka. U gradskoj posadi bila je konjanička postrojba (ulufedžije), ali ona je bila pod sultanovim postrojbama. Tvrđava je imala i topničku postrojbu. Uz tvrđavu se podigla [[kasaba]]. Sombor je postao sjedištem [[nahija\|nahije]] u Segedinskom sandžaku, a zbog snage i gospodarstvenim, trgovinskim, upravnim i vojnim sjedištem Bačke. Stanovnici Sombora su bili muslimani. Grad je imao kršćansku [[mahala\|mahalu]].<ref>Milan Stepanović: [https://www.ravnoplov.rs/prvo-pominjanje-imena-sombor-i-pocetak-turske-uprave-u-gradu/ ''PRVO POMINJANJE IMENA SOMBOR I POČETAK TURSKE UPRAVE U GRADU '']. Ravnoplov. 3. lipnja 2019. Pristupljeno 27. veljače 2026.</ref>
			Lokalni je puk patio od turskog zuluma. Situacije su u Somboru bile još gore kad su u Sombor 1594. i 1598. došli turski saveznici Tatari ratovati protiv Habsburga, u ratu koji je trajao od 1593. do 1606. godine. Slavni putopisac [[Evlija Ćelebija]] je boravio u Somboru 1665. i zabilježio je da je ovaj grad na ozemlju Segedinskog sandžaka velik i bogat grad usprkos nemanju tekuće vode, [[palanka]] građena četverokutno, sa citadelom, opkopom, medresama, tekijama za derviše, osnovnim školama, hanovima i hamamom, varoši izvan opkopa koja je jugoistočno od tvrđave, zlatarske radnje u varoši, puk većinom trgovački, okružena vinogradima i vrtovima, sa 14 muslimanskih bogomolja s Pašinom džamijom kao najvećom, dvije tisuće ćeramidom pokrivenih kuća.<ref name=turci>[https://www.sombor.org.rs/istorija/turci.html ''Od Cobor-Sent-Mihalja do Sombora kao turske nahije ']. Grad Sombor. Pristupljeno 27. veljače 2026.</ref>

	~~Lokalni je puk patio od turskog zuluma. Situacije su u Somboru bile još gore kad su u~~ Sombor ~~1594. i 1598. došli turski saveznici Tatari ratovati protiv Habsburga, u ratu koji~~ je ~~trajao od 1593~~. ~~do 1606~~. ~~godine~~. ~~Evlija Ćelebija je boravio~~ u ~~Somboru 1665. i zabilježio je da je~~ ovaj ~~grad na ozemlju Segedinskog sandžaka velik i bogat grad usprkos nemanju tekuće vode,~~ [[~~palanka~~]] građena četverokutno, sa citadelom, opkopom, medresama, tekijama za derviše, osnovnim školama, hanovima i hamamom, varoši izvan opkopa koja je jugoistočno od tvrđave, zlatarske radnje u varoši, puk većinom trgovački, okružena vinogradima i vrtovima, sa 14 muslimanskih bogomolja s Pašinom džamijom kao najvećom, dvije tisuće ćeramidom pokrivenih kuća.<ref ~~name=turci~~>[https://www.sombor~~.org~~.rs/istorija/~~turci.html~~ ''~~Od Cobor-Sent-Mihalja do Sombora kao turske nahije~~ ']. Grad Sombor. Pristupljeno 27. veljače 2026.</ref>		Nakon izgona Turaka Sombor je postao dijelom [[Habsburška Monarhija\|Habsburške Monarhije]] [[1687.]] godine.
			[[1690.]] u ovaj kraj u [[velika seoba Srba\|velikom broju]] dolaze Srbi predvođeni Arsenijem Čarnojevićem.<ref>[https://web.archive.org/web/20250820180421/https://www.sombor.rs/o-somboru/istorija/ ''Istorija'']. Grad Sombor. Arhivirano 20. travnja 2025. Pristupljeno 27. veljače 2026.</ref> Uskoro je dosegao zenit svoje slave, reputacije i značaja. [[1702.]] je godine uključen u [[Potiska vojna krajina\|Potisku vojnu krajinu]]. [[1717.]] je stekao status ''[[oppidum]] militare''.
	~~Nakon izgona Turaka Sombor je postao dijelom [[Habsburška Monarhija\|Habsburške Monarhije]] [[1687.]] godine.~~ Uskoro je dosegao zenit svoje slave, reputacije i značaja. [[1702.]] je godine uključen u [[Potiska vojna krajina\|Potisku vojnu krajinu]]. [[1717.]] je stekao status ''[[oppidum]] militare''.

	U pustarama oko Sombora graničari su dobijali zemlju za obradbu i naseljavanje,<ref name="Sekulić84">[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 84., {{ISBN\|86-03-99816-7}}</ref> a većinom su podizali naselja oko crkvišta, mjesta gdje su u predturskim vremenima bile crkve koje su oslobođenje dočekale u ruševnom stanju.<ref name="Zvonik 183">[http://zvonik.rs/arhiva/183/povijesni.html Povijesni kutak] Piše: [[Stjepan Beretić]], Kuga, ratovi, razvojačenje u Somboru , ''[[Zvonik (časopis)\|Zvonik]]'', br. 183</ref>		U pustarama oko Sombora graničari su dobijali zemlju za obradbu i naseljavanje,<ref name="Sekulić84">[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 84., {{ISBN\|86-03-99816-7}}</ref> a većinom su podizali naselja oko crkvišta, mjesta gdje su u predturskim vremenima bile crkve koje su oslobođenje dočekale u ruševnom stanju.<ref name="Zvonik 183">[http://zvonik.rs/arhiva/183/povijesni.html Povijesni kutak] Piše: [[Stjepan Beretić]], Kuga, ratovi, razvojačenje u Somboru , ''[[Zvonik (časopis)\|Zvonik]]'', br. 183</ref>

Suradnik10: /* Povijest */

2026-02-27T04:11:40Z

Povijest

←Starija inačica		Inačica od 27. veljača 2026. u 04:11
Redak 149:		Redak 149:

	O podrijetlu imena grada postoji veći broj teorija, a najvjerojatnija je ona po kojoj ime Sombor dolazi od Samobor, "bor na osami, osamljeni bor"<ref name="Ulomci"/>.		O podrijetlu imena grada postoji veći broj teorija, a najvjerojatnija je ona po kojoj ime Sombor dolazi od Samobor, "bor na osami, osamljeni bor"<ref name="Ulomci"/>.

			Današnje naselje formiralo se između 12. i 13. stoljeća. Ime joj nije poznato sve do [[1360.]], kad joj se u vrelima prvi put spominje ime. Tada je bila vlansništvo plemenitaša [[Czobor]]a. Naselje se sve više razvijalo, dobilo je crkvu i imalo je ugled. Time je steklo pravo po ondašnjem običaju dodati uz već postojeće ime czobora dodato svetačko ime svetca zaštitnika. Czobor je dobio ime sv. Mihovila te se otad u vrelima javlja kao Czoborszentmihály. Vremenom su i plemenitaši Czobori dodali svom prezimenu pridjevak "od sv. Mihovila". Naselje je i dalje naprjedovalo te je [[1478.]] u njemu podignuta tvrđava s palisadama. Fortifikacijski objekt bio je potrebom, jer sve češći turski upadi zahtijevali su predstražu i obrambenu građevinu. No navale su bile sve silovitije i Turci su ga osvojili [[1541.]] godine. Mađari su se tad povukli iz ovih krajeva ka sjeveru, pa su ostali samo Slaveni.<ref name=turci/>

			Lokalni je puk patio od turskog zuluma. Situacije su u Somboru bile još gore kad su u Sombor 1594. i 1598. došli turski saveznici Tatari ratovati protiv Habsburga, u ratu koji je trajao od 1593. do 1606. godine. Evlija Ćelebija je boravio u Somboru 1665. i zabilježio je da je ovaj grad na ozemlju Segedinskog sandžaka velik i bogat grad usprkos nemanju tekuće vode, [[palanka]] građena četverokutno, sa citadelom, opkopom, medresama, tekijama za derviše, osnovnim školama, hanovima i hamamom, varoši izvan opkopa koja je jugoistočno od tvrđave, zlatarske radnje u varoši, puk većinom trgovački, okružena vinogradima i vrtovima, sa 14 muslimanskih bogomolja s Pašinom džamijom kao najvećom, dvije tisuće ćeramidom pokrivenih kuća.<ref name=turci>[https://www.sombor.org.rs/istorija/turci.html ''Od Cobor-Sent-Mihalja do Sombora kao turske nahije ']. Grad Sombor. Pristupljeno 27. veljače 2026.</ref>

	Nakon izgona Turaka Sombor je postao dijelom [[Habsburška Monarhija\|Habsburške Monarhije]] [[1687.]] godine. Uskoro je dosegao zenit svoje slave, reputacije i značaja. [[1702.]] je godine uključen u [[Potiska vojna krajina\|Potisku vojnu krajinu]]. [[1717.]] je stekao status ''[[oppidum]] militare''.		Nakon izgona Turaka Sombor je postao dijelom [[Habsburška Monarhija\|Habsburške Monarhije]] [[1687.]] godine. Uskoro je dosegao zenit svoje slave, reputacije i značaja. [[1702.]] je godine uključen u [[Potiska vojna krajina\|Potisku vojnu krajinu]]. [[1717.]] je stekao status ''[[oppidum]] militare''.

Suradnik10: /* Kultura */

2026-01-09T02:08:09Z

Kultura

←Starija inačica		Inačica od 9. siječanj 2026. u 02:08
Redak 183:		Redak 183:
	* [[kapela sv. Ivana Nepomuka u Somboru\|kapela sv. Ivana Nepomuka]] (1751.)		* [[kapela sv. Ivana Nepomuka u Somboru\|kapela sv. Ivana Nepomuka]] (1751.)
	* [[Krušperova palača u Somboru\|Krušperova palača]] (1771.)		* [[Krušperova palača u Somboru\|Krušperova palača]] (1771.)
	* [[eklekticizam\|eklekticistički]] [[Gradski muzej u Somboru\|Gradski muzej]] (1870.)		* [[eklekticizam\|eklekticistički]] [[Gradski muzej u Somboru\|Gradski muzej]] (1870.), u palači Fernbach<ref>[https://www.danube-places.eu/index.php?option=com_content&view=category&id=73&Itemid=101&lang=sr '' Nemački tragovi duž Dunava - putovati, susretati, doživeti.htm'']. Pristupljeno 9. siječnja 2026.</ref>
	* [[crkva Presvetog Trojstva u Somboru\|crkva Presvetog Trojstva]] sa župnim uredom (1763.)		* [[crkva Presvetog Trojstva u Somboru\|crkva Presvetog Trojstva]] sa župnim uredom (1763.)
	* [[zgrada sjedišta Bač-Bodroške županije]], današnje sjedište općine Sombor (1881. i 1882.)		* [[zgrada sjedišta Bač-Bodroške županije]], današnje sjedište općine Sombor (1881. i 1882.)
			* vila obitelji Hermannsdorf
			* Semzina palača
			* Kronić palača

	=== Mediji ===		=== Mediji ===

Suradnik10: /* Povijest */

2025-05-31T23:18:00Z

Povijest

←Starija inačica		Inačica od 31. svibanj 2025. u 23:18
Redak 156:		Redak 156:
	Uskoro je car [[Karlo III.]] zaratio protiv Francuske i Španjolske. U tom su ratu koji je trajao od 1733. do 1735. godine sudjelovali i Somborci. Somborci su dali konjičku i pješačku postrojbu. Konjaništvo (dvjesta konjanika) je vodio kapetan [[Marko Marković (kapetan konjaništva)\|Marko Marković]] a pješaštvo (600 pješaka) kapetan [[Jovan Damjanović]]. Nakon toga car Karlo III. je opet zaratio s novim protivnikom. Već 1736. godine zaratio je protiv Osmanskog Carstva. 1737. je godine Sombor pogodio [[potres]]. U rat protiv Turaka koji nije pošao uspješno morala se je uključiti 1738. i [[Potiska vojna krajina]]. Za taj je rat Sombor osim one dvojice dao još ove poručnike: ''Ivana Bašića, Miju Bokerovića, Martina Parčetića, Gabriela Pavlovića, Miju Pletikosića i Bartola Rajića''. Potom je Bačku snašla [[kuga]]. Glasoviti somborski ljetopisac fra [[Bono Mihalović]] navodi da je došla od nekog grčkog trgovca koji je zarazu donio u somborsko svratište odakle se je dalje raširila.<ref name="Zvonik 183"/> 1740. su Somborci u ratovali u ratu Austrije protiv Pruske, Bavarske i Francuske.<ref name="Zvonik 183"/> Svake su godine ratovali na novom ratištu: 1741. bili su u Šleskoj, pa Moravskoj i naposljetku Bavarskoj.<ref name="Zvonik 183"/>		Uskoro je car [[Karlo III.]] zaratio protiv Francuske i Španjolske. U tom su ratu koji je trajao od 1733. do 1735. godine sudjelovali i Somborci. Somborci su dali konjičku i pješačku postrojbu. Konjaništvo (dvjesta konjanika) je vodio kapetan [[Marko Marković (kapetan konjaništva)\|Marko Marković]] a pješaštvo (600 pješaka) kapetan [[Jovan Damjanović]]. Nakon toga car Karlo III. je opet zaratio s novim protivnikom. Već 1736. godine zaratio je protiv Osmanskog Carstva. 1737. je godine Sombor pogodio [[potres]]. U rat protiv Turaka koji nije pošao uspješno morala se je uključiti 1738. i [[Potiska vojna krajina]]. Za taj je rat Sombor osim one dvojice dao još ove poručnike: ''Ivana Bašića, Miju Bokerovića, Martina Parčetića, Gabriela Pavlovića, Miju Pletikosića i Bartola Rajića''. Potom je Bačku snašla [[kuga]]. Glasoviti somborski ljetopisac fra [[Bono Mihalović]] navodi da je došla od nekog grčkog trgovca koji je zarazu donio u somborsko svratište odakle se je dalje raširila.<ref name="Zvonik 183"/> 1740. su Somborci u ratovali u ratu Austrije protiv Pruske, Bavarske i Francuske.<ref name="Zvonik 183"/> Svake su godine ratovali na novom ratištu: 1741. bili su u Šleskoj, pa Moravskoj i naposljetku Bavarskoj.<ref name="Zvonik 183"/>
	Od Somboraca koji su bili u tom ratu, dvije su trećine bili [[Srbi u Vojvodini\|Srbi]], a jedna trećina [[Hrvati u Vojvodini\|Hrvati]].<ref name="Zvonik 183"/> Ipak, i u ratu se našlo vremena za duhovnost: biskup [[Gabrijel Patačić]] je otvorio gradnju novog krila samostana koju su financirali franjevci.<ref name="Zvonik 183"/> Rat s Osmanskim Carstvom i rat za austrijsku baštinu uzeo je veliki danak, ostavivši mnogo udovica.<ref name="Zvonik 183"/>		Od Somboraca koji su bili u tom ratu, dvije su trećine bili [[Srbi u Vojvodini\|Srbi]], a jedna trećina [[Hrvati u Vojvodini\|Hrvati]].<ref name="Zvonik 183"/> Ipak, i u ratu se našlo vremena za duhovnost: biskup [[Gabrijel Patačić]] je otvorio gradnju novog krila samostana koju su financirali franjevci.<ref name="Zvonik 183"/> Rat s Osmanskim Carstvom i rat za austrijsku baštinu uzeo je veliki danak, ostavivši mnogo udovica.<ref name="Zvonik 183"/>
	[[1. srpnja]] [[1745.]] je godine carica [[Marija Terezija]] raspustila [[Vojna krajina\|Vojnu krajinu]] (1741. Vojnu krajinu u Potisju, graničare u Bačkoj i Banatu, a [[Somborski šanac]] [[1745.]])<ref name="Sekulić"/>, Sombor je izuzet od vojne vlasti i podvrgnut županijskoj, čemu su se osobito protivili graničari Srbi, a dijelom i graničari Hrvati.<ref name="Zvonik 183"/> Odbivši predati oružje, napustili su Sombor, sveukupno 546 obitelji.<ref name="Zvonik 183"/> Graničari iz Subotice i Sombora, uglavnom Srbi, napustili su te gradove. Nastanili su se u Srijemu i u šajkaškom kraju, u selima [[Gardinovci]]ma, [[Gospođinci]]ma, [[Lok]]u i [[Mošorin]]u.<ref name="Zvonik 183"/> Razlozi su bili naučenost na vojnički život i veća gospodarska sigurnost u vojničkoj službi koja je donosila povlastice, nasuprot neizvjesnoj civilnosti: imali su vinograde, oranice, plodne okućnice, a nisu plaćali obveze civilnim vlastima.<ref name="Sekulić"/>		[[1. srpnja]] [[1745.]] je godine carica [[Marija Terezija]] raspustila [[Vojna krajina\|Vojnu krajinu]] (1741. Vojnu krajinu u Potisju, graničare u Bačkoj i Banatu, a [[Somborski šanac]] [[1745.]])<ref name="Sekulić">[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 77-78, ISBN 86-03-99816-7</ref>, Sombor je izuzet od vojne vlasti i podvrgnut županijskoj, čemu su se osobito protivili graničari Srbi, a dijelom i graničari Hrvati.<ref name="Zvonik 183"/> Odbivši predati oružje, napustili su Sombor, sveukupno 546 obitelji.<ref name="Zvonik 183"/> Graničari iz Subotice i Sombora, uglavnom Srbi, napustili su te gradove. Nastanili su se u Srijemu i u šajkaškom kraju, u selima [[Gardinovci]]ma, [[Gospođinci]]ma, [[Lok]]u i [[Mošorin]]u.<ref name="Zvonik 183"/> Razlozi su bili naučenost na vojnički život i veća gospodarska sigurnost u vojničkoj službi koja je donosila povlastice, nasuprot neizvjesnoj civilnosti: imali su vinograde, oranice, plodne okućnice, a nisu plaćali obveze civilnim vlastima.<ref name="Sekulić"/>

	Građani donjeg grada i graničari sa salaša obratili su se Mariji Tereziji, jer nisu mogli podnijeti civilne namete, pa su od nje zatražili davanje povlastice ili neka ih vrati u vojni stalež.<ref name="Sekulić"/>		Građani donjeg grada i graničari sa salaša obratili su se Mariji Tereziji, jer nisu mogli podnijeti civilne namete, pa su od nje zatražili davanje povlastice ili neka ih vrati u vojni stalež.<ref name="Sekulić"/>

Suradnik10: /* Hrvati u Somboru */

2025-05-31T23:12:17Z

Hrvati u Somboru

←Starija inačica		Inačica od 31. svibanj 2025. u 23:12
Redak 270:		Redak 270:
	Prvi gradski kapetan Sombora tek oslobođenog od Turaka je bio Hrvat [[Duje Marković]].		Prvi gradski kapetan Sombora tek oslobođenog od Turaka je bio Hrvat [[Duje Marković]].
	Kada je [[1749.]] godine Sombor proglašen Slobodnim kraljevskim gradom, za prvog gradonačelnika Sombora izabran je Hrvat, [[Josip Parčetić]].		Kada je [[1749.]] godine Sombor proglašen Slobodnim kraljevskim gradom, za prvog gradonačelnika Sombora izabran je Hrvat, [[Josip Parčetić]].
	Od Hrvata u Somboru, tradicionalno se smatra da su [[Bunjevci\|bunjevački]] Hrvati prevladavaju među Hrvatima u gradu Somboru, dok su [[Šokci\|šokački]] Hrvati u somborskoj okolici.<ref name="Šokadija">[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=2579 Radio Subotica] Jača urbana Šokadija</ref> Šokci u samom [[Urbani Šokci\|gradu]] Somboru javljaju se od [[1919.]] godine. Prve su obitelji doselile iz [[Monoštor]]a. Zato što su bili marljivi i pošteni, poslodavci i šefovi pružali su im povjerenje i zbog tih svojih osobina uskoro su i sami ubrzo otvarali svoje radnje u Somboru. Imali su dva krojačka salona, dvije krojačke radione sa skladištem gotovih proizvoda, knjižnicu i pet vozača koji su imali vlastiti automobil. Ako nisu bili samostalni poduzetnici, bili su namještenici na željeznici, redari ili u privatnim službama. Već do 1939. godine u Sombor se iz Monoštora doselilo 30 obitelji (obitelji Karajkov, Kovač, Vajštanac, Forgić, Đipanov, Periškić, Čatalinac) i većina je imala svoje kuće, što je ukupno u Somboru bilo 117 Šokaca.<ref name="dani">[http://www.zkvh.org.rs/index.php/vijesti/vijesti-iz-zajednice/2985-dani-hrvatske-kulture-u-somboru Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata] Zlata Vasiljević/Hrvatska riječ: ''Dani hrvatske kulture u Somboru '', 13. studenoga 2015. (pristupljeno 13. lipnja 2017.)</ref>		Od Hrvata u Somboru, tradicionalno se smatra da su [[Bunjevci\|bunjevački]] Hrvati prevladavaju među Hrvatima u gradu Somboru, dok su [[Šokci\|šokački]] Hrvati u somborskoj okolici.<ref name="Šokadija">[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=3&pid=2579 Radio Subotica] Jača urbana Šokadija</ref> Šokci u samom [[Urbani Šokci\|gradu]] Somboru javljaju se od [[1919.]] godine. Prve su obitelji doselile iz [[Monoštor]]a. Zato što su bili marljivi i pošteni, poslodavci i šefovi pružali su im povjerenje i zbog tih svojih osobina uskoro su i sami ubrzo otvarali svoje radnje u Somboru. Imali su dva krojačka salona, dvije krojačke radione sa skladištem gotovih proizvoda, knjižnicu i pet vozača koji su imali vlastiti automobil. Ako nisu bili samostalni poduzetnici, bili su namještenici na željeznici, redari ili u privatnim službama. Već do 1939. godine u Sombor se iz Monoštora doselilo 30 obitelji (obitelji Karajkov, Kovač, Vajštanac, Forgić, Đipanov, Periškić, Čatalinac) i većina je imala svoje kuće, što je ukupno u Somboru bilo 117 Šokaca.<ref name="dani">[http://www.zkvh.org.rs/index.php/vijesti/vijesti-iz-zajednice/2985-dani-hrvatske-kulture-u-somboru Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata] [[Zlata Vasiljević]]/Hrvatska riječ: ''Dani hrvatske kulture u Somboru '', 13. studenoga 2015. (pristupljeno 13. lipnja 2017.)</ref>
	Ipak, danas sve više raste udio šokačkih Hrvata među somborskim Hrvatima, kojih 2008. ima oko osam tisuća.<ref name="Šokadija"/>		Ipak, danas sve više raste udio šokačkih Hrvata među somborskim Hrvatima, kojih 2008. ima oko osam tisuća.<ref name="Šokadija"/>
	Nakon raspada bivše Jugoslavije, Hrvati su za vrijeme autoritarnoga režima Slobodana Miloševića na području današnje Republike Srbije bili skupina izložena otvorenoj ili prikrivenoj diskriminaciji i progonima po etničkoj osnovi. Incidenata, prijetnji i protjerivanja Hrvata bilo je u praktično svim mjestima gdje žive Hrvati čega nije bio pošteđen ni Sombor.Vlasti su osporavale uopće postojanje Hrvata kao etničke zajednice. Režim je vratio na povijesnu scenu karađorđevićevske manipulacije bunjevačkim imenom, započevši stvaranje izmišljene posebne etničke skupine od dijela Bunjevaca u Subotici i Somboru, suprotstavljajući ih Bunjevcima koji se smatraju Hrvatima.<ref name="Bačić">[http://www.orbus.be/aktua/2011/aktua3157.htm Orbus] Slaven Bačić: '' Hrvati su na vrhu ljestvice netrpeljivosti u očima većinskoga stanovništva, tik iza Albanaca'' Razgovor vodio: Bedrudin Gušić, 9. svibnja 2011. (pristupljeno 13. lipnja 2017.)</ref>		Nakon raspada bivše Jugoslavije, Hrvati su za vrijeme autoritarnoga režima Slobodana Miloševića na području današnje Republike Srbije bili skupina izložena otvorenoj ili prikrivenoj diskriminaciji i progonima po etničkoj osnovi. Incidenata, prijetnji i protjerivanja Hrvata bilo je u praktično svim mjestima gdje žive Hrvati čega nije bio pošteđen ni Sombor.Vlasti su osporavale uopće postojanje Hrvata kao etničke zajednice. Režim je vratio na povijesnu scenu karađorđevićevske manipulacije bunjevačkim imenom, započevši stvaranje izmišljene posebne etničke skupine od dijela Bunjevaca u Subotici i Somboru, suprotstavljajući ih Bunjevcima koji se smatraju Hrvatima.<ref name="Bačić">[http://www.orbus.be/aktua/2011/aktua3157.htm Orbus] Slaven Bačić: '' Hrvati su na vrhu ljestvice netrpeljivosti u očima većinskoga stanovništva, tik iza Albanaca'' Razgovor vodio: Bedrudin Gušić, 9. svibnja 2011. (pristupljeno 13. lipnja 2017.)</ref>

Suradnik10: Zamjena teksta - '[[Okruzi Srbije' u '[[Okruzi u Srbiji'

2025-05-16T03:48:14Z

Zamjena teksta - '[[Okruzi Srbije' u '[[Okruzi u Srbiji'

←Starija inačica		Inačica od 16. svibanj 2025. u 03:48
Redak 40:		Redak 40:
	\| lokacija1_ime = Pokrajina		\| lokacija1_ime = Pokrajina
	\| lokacija1_info = [[Vojvodina]]		\| lokacija1_info = [[Vojvodina]]
	\| lokacija2_ime = [[Okruzi ~~Srbije~~\|Okrug]]		\| lokacija2_ime = [[Okruzi u Srbiji\|Okrug]]
	\| lokacija2_info = [[Zapadnobački okrug]]		\| lokacija2_info = [[Zapadnobački okrug]]
	\| lokacija3_ime = [[Općine u Vojvodini\|Općina]]		\| lokacija3_ime = [[Općine u Vojvodini\|Općina]]

Suradnik10: /* Zemljopis */

2025-04-04T15:48:00Z

Zemljopis

←Starija inačica		Inačica od 4. travanj 2025. u 15:48
Redak 139:		Redak 139:
	Sombor je na dnu bazena nekadašnjeg [[Panonsko more\|Panonskog mora]]. Nalazi se na obalama rječice [[Mostonga\|Mostonge]]. Geomorfološku osnovu ovog grada čini nekoliko cjelina. Jedna je dio [[les]]ne zaravni [[Telečka (zaravan)\|Telečke]], a druga je [[aluvijalna ravan]] rijeke Dunava. Ta se ravan sastoji od dvije cjeline: inundacijskog dijela i od aluvijalne terase.<ref name="Zapadnobački okrug">[http://www.lat.zapadnobackiokrug.org.rs/index.php/joomla-overview Zapadnobački okrug]</ref>		Sombor je na dnu bazena nekadašnjeg [[Panonsko more\|Panonskog mora]]. Nalazi se na obalama rječice [[Mostonga\|Mostonge]]. Geomorfološku osnovu ovog grada čini nekoliko cjelina. Jedna je dio [[les]]ne zaravni [[Telečka (zaravan)\|Telečke]], a druga je [[aluvijalna ravan]] rijeke Dunava. Ta se ravan sastoji od dvije cjeline: inundacijskog dijela i od aluvijalne terase.<ref name="Zapadnobački okrug">[http://www.lat.zapadnobackiokrug.org.rs/index.php/joomla-overview Zapadnobački okrug]</ref>

	Na 1178 km² sa gradom se smjestilo 18 salaških naselja<ref name="Zapadnobački okrug"/> (salaši [[Bilić]], [[Bukovac (Sombor, Srbija)\|Bukovac]], [[Centrala (Sombor, Srbija)\|Centrala]], [[Čičovi]], [[Gradina (Sombor, Srbija)\|Gradina]], [[Kozara (Sombor, Srbija)\|Kozara]], [[Lenija]], [[Lugovo]], [[Milčić]], [[Matarići]], [[Nenadić]], [[Obzir (Sombor, Srbija)\|Obzir]], [[Radojevići]], [[Rančevo]], [[Rokovci (Sombor, Srbija)\|Rokovci]], [[Šikara (Sombor, Srbija)\|Šikara]], [[Šaponje]] i [[Žarkovac (Sombor, Srbija)\|Žarkovac]]), posebna osobenost ovoga kraja, i još i 15 sela: [[Aleksa Šantić (Sombor, Srbija)\|Aleksa Šantić]], [[Bereg (Sombor, Srbija)\|Bereg]] (srp. ''Bački Breg''), [[Monoštor]] (srp. ''Bački Monoštor''), [[Bezdan (Sombor, Srbija)\|Bezdan]], [[Čonoplja]], [[Doroslovo]], [[Gakovo]], [[Krnjaja]] (srp. ''[[Kljajićevo]]''), [[Kolut (Sombor, Srbija)\|Kolut]], [[Rastina]], [[Riđica]], [[Stanišić]], [[Lemeš (Sombor, Srbija)\|Lemeš]] (srp. ''[[Svetozar Miletić]]''), [[Stapar]] i [[Telečka (Sombor, Vojvodina)\|Telečka]].		Na 1178 km² sa gradom se smjestilo 18 salaških naselja<ref name="Zapadnobački okrug"/> (salaši [[Bilić]], [[Bukovac (Sombor, Srbija)\|Bukovac]], [[Centrala (Sombor, Srbija)\|Centrala]], [[Čičovi]], [[Gradina (Sombor, Srbija)\|Gradina]], [[Kozara (Sombor, Srbija)\|Kozara]], [[Lenija]], [[Lugovo (Sombor, Srbija)\|Lugovo]], [[Milčić]], [[Matarići]], [[Nenadić]], [[Obzir (Sombor, Srbija)\|Obzir]], [[Radojevići]], [[Rančevo]], [[Rokovci (Sombor, Srbija)\|Rokovci]], [[Šikara (Sombor, Srbija)\|Šikara]], [[Šaponje]] i [[Žarkovac (Sombor, Srbija)\|Žarkovac]]), posebna osobenost ovoga kraja, i još i 15 sela: [[Aleksa Šantić (Sombor, Srbija)\|Aleksa Šantić]], [[Bereg (Sombor, Srbija)\|Bereg]] (srp. ''Bački Breg''), [[Monoštor]] (srp. ''Bački Monoštor''), [[Bezdan (Sombor, Srbija)\|Bezdan]], [[Čonoplja]], [[Doroslovo]], [[Gakovo]], [[Krnjaja]] (srp. ''[[Kljajićevo]]''), [[Kolut (Sombor, Srbija)\|Kolut]], [[Rastina]], [[Riđica]], [[Stanišić]], [[Lemeš (Sombor, Srbija)\|Lemeš]] (srp. ''[[Svetozar Miletić]]''), [[Stapar]] i [[Telečka (Sombor, Vojvodina)\|Telečka]].

	175 km jugoistočno od Sombora nalazi se [[Beograd]], a 220 km sjeverno je [[Budimpešta]].		175 km jugoistočno od Sombora nalazi se [[Beograd]], a 220 km sjeverno je [[Budimpešta]].

Suradnik10: postoje posebni članci, komesar je to sve utrpao u članak Sombor a članke obrisao

2025-04-04T15:39:40Z

postoje posebni članci, komesar je to sve utrpao u članak Sombor a članke obrisao

←Starija inačica		Inačica od 4. travanj 2025. u 15:39
Redak 144:		Redak 144:

	Dio somborske općine je dio graničnog spora Hrvatske i Srbije. Sporna je granica u dužini 145 kilometara oko Dunava, od mađarske granice do Iloka. Srbija inzistira na odluci iz 1945. po kojoj bi razgraničenje išlo sredinom rijeke. Hrvatska osporava to jer je Dunav zbog prirodnih procesa meandrirao i promijenio tok prema zapadu pa je dio zemlje sada u Srbiji. Hrvatska osporava skoro polovicu granice na Dunavu i traži oko 10.000 hektara zemlje, pozivajući se na austrougarske katastarske knjige i da granica ide sredinom plovnog dijela rijeke, a Srbija traži 3.000 hektara na desnoj strani Dunava. Ako bi međa bila po katastarskom načelu, što znači kopnenim dijelom, a ne srednjim tokom rijeke, dijelovi općina Apatin, Sombor i Bačka Palanka pripali bi Hrvatskoj.<ref>[http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/srbi-u-strahu-dijelovi-opcina-sombor-backa-palanka-i-apatin-preko-noci-bi-mogli-postati-hrvatski/485398/ Jutarnji list] HINA/Večernje novosti: ''Dijelovi općina Sombor, Bačka Palanka i Apatin preko noći bi mogli postati hrvatski! '' 11. ožujka 2015. (pristupljeno 13. lipnja 2017.)</ref>		Dio somborske općine je dio graničnog spora Hrvatske i Srbije. Sporna je granica u dužini 145 kilometara oko Dunava, od mađarske granice do Iloka. Srbija inzistira na odluci iz 1945. po kojoj bi razgraničenje išlo sredinom rijeke. Hrvatska osporava to jer je Dunav zbog prirodnih procesa meandrirao i promijenio tok prema zapadu pa je dio zemlje sada u Srbiji. Hrvatska osporava skoro polovicu granice na Dunavu i traži oko 10.000 hektara zemlje, pozivajući se na austrougarske katastarske knjige i da granica ide sredinom plovnog dijela rijeke, a Srbija traži 3.000 hektara na desnoj strani Dunava. Ako bi međa bila po katastarskom načelu, što znači kopnenim dijelom, a ne srednjim tokom rijeke, dijelovi općina Apatin, Sombor i Bačka Palanka pripali bi Hrvatskoj.<ref>[http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/srbi-u-strahu-dijelovi-opcina-sombor-backa-palanka-i-apatin-preko-noci-bi-mogli-postati-hrvatski/485398/ Jutarnji list] HINA/Večernje novosti: ''Dijelovi općina Sombor, Bačka Palanka i Apatin preko noći bi mogli postati hrvatski! '' 11. ožujka 2015. (pristupljeno 13. lipnja 2017.)</ref>

	~~=== Salaška naselja ===~~
	~~Uz 15 sela, oko grada je i 18 salaških naselja<ref name="Zapadnobački okrug"/>:~~
	* '''Bilić''' ili ''Bilići'' (srp. ''Билићи'')<ref>[http://www.zapadnobackiokrug.org.rs/index.php/lat/sombor/istorijat Zapadnobački okrug] Istorijat Sombora (srpski)</ref> se nalaze između Sombora, [[Lemeš (Sombor, Srbija)\|Lemeša]] i Rančeva. Cestovnim je putem na pola između Sombora i [[Stanišić]]a. Službeno se Bilić ne smatra posebnim naseljem, nego ga se smatra somborskim predgrađem. Do Bilića se može doći cestom koja vodi od Sombora kroz [[Nenadić]]. Cesta završava u Rančevu. U srednjim stoljećima srednjeg vijeka, u vremenima prije osmanskih osvajanja, ovdje se nalazila crkva od koje su ostale ruševine-<ref name="Sekulić84">[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 84, {{ISBN\|86-03-99816-7}}</ref> Kroz povijest ovo je naselje bilo pustarom, pa je opet oživljavalo.<ref name="Sekulić84"/> Turski su ga popisi zabilježili kao dio Somborske nahije.<ref name="Sekulić84"/> U [[Vojna granica\|graničarskim]] vremenima ovdje su graničari dobijali zemlje koje su smjeli obrađivati i gdje su se mogli nastanjivati.<ref name="Sekulić84"/>
	* '''Bukovac''' je nekoliko [[kilometar]]a dugačko naselje. Nalazi se južno od Sombora i [[Veliki bački kanal\|Velikog bačkog kanala]], pravcem sjever-jug. Počinje kod Centrale, a proteže se između željezničke pruge Sombor - Sonta - Erdut i rječice [[Mostonga\|Mostonge]]. Kod Bukovački salaša nalazi se željeznička postaja, na križanju sa cestom broj 101.
	* '''Centrala''' se nalazi na [[Veliki bački kanal\|Velikom bačkom kanalu]], jugozapadno od Sombora, preko puta graskog kupališta Štrand, na cesti koja od Sombora vodi ka jugozapadu pored [[Kupusina\|Kupusine]], zračne luke Sombor i dalje k [[Apatin]]u.
	* '''Čičovi''' je nekoliko kilometara dugačko naselje. Nalazi se južno od Sombora, Rokovaca i [[Veliki bački kanal\|Velikog bačkog kanala]]. Pruža se od sjevera prema jugu. Proteže se između rječice [[Mostonga\|Mostonge]] i prometnice [[Sombor]] - [[Stapar]]. U srednjim stoljećima srednjeg vijeka, u vremenima prije osmanskih osvajanja, ovdje se nalazila crkva od koje su ostale ruševine-<ref name="Sekulić84"/> Kroz povijest ovo je naselje bilo pustarom, pa je opet oživljavalo.<ref name="Sekulić84"/> Turski su ga popisi zabilježili kao dio Somborske nahije.<ref name="Sekulić84"/> U [[Vojna granica\|graničarskim]] vremenima ovdje su graničari dobijali zemlje koje su smjeli obrađivati i gdje su se mogli nastanjivati.<ref name="Sekulić84"/> Kad je Sombor isposlovao status [[slobodni kraljevski grad\|slobodnog kraljevskog grada]] [[1749.]], morao je platiti otkupninu.<ref name="Sekulić77-78">[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 77-78, {{ISBN\|86-03-99816-7}}</ref> Nije imao dovoljno novaca, pa su gradski oci odlučili uzeti zajam.<ref name="Sekulić77-78"/> Novac je pribavio hrvatski ban [[Adam Batthyány]] koji je zauzvrat postao vlastelinom ove pustare.<ref name="Sekulić77-78"/>
	* '''Gradina''' se spominje se u [[1749.]] u Elibertacijskoj povelji grada Sombora. Zabilježena je kao carski kameralni posjed koji je otkupljen za potrebe grada Sombora.<ref name="zelenamreza">[http://www.zelenamreza.org/index.php/ruralni-razvoj/zelene-staze/pananski-put-mira---via-pacis-pannoniae/via-pacis-pannoniae/mali-stapar-saponje-gradina Zelena mreža Vojvodine]</ref> Kod [[Sombor]]a se račva biciklistička staza ''Via Pacis Pannoniae / Panonski put mira'' koja povezuje [[Osijek]] i Sombor. Jedan krak vodi do naselja Šaponje, a drugi ka ovom salašarskom naselju i produžava do [[Mali Stapar\|Malog Stapara]] u pravcu [[Kula\|Kule]], [[Vrbas (grad)\|Vrbasa]] i [[Novi Sad\|Novog Sada]].<ref>[http://www.ekoforum.org/index/vest.asp?vID=1076 EkoForum]</ref> U srednjim stoljećima srednjeg vijeka, u vremenima prije osmanskih osvajanja, ovdje se nalazila crkva od koje su ostale ruševine,<ref name="Sekulić84">[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 84, {{ISBN\|86-03-99816-7}}</ref> i u Ivanovom Selu,<ref name="Sekulić84"/> za koje se pretpostavlja da je bilo u Gradini. Kroz povijest ovo je naselje bilo pustarom, pa je opet oživljavalo.<ref name="Sekulić84"/> Turski su ga popisi zabilježili kao dio Somborske nahije.<ref name="Sekulić84"/> U [[Vojna granica\|graničarskim]] vremenima ovdje su graničari dobijali zemlje koje su smjeli obrađivati i gdje su se mogli nastanjivati.<ref name="Sekulić84"/> Kad je Sombor isposlovao status [[slobodni kraljevski grad\|slobodnog kraljevskog grada]] [[1749.]], morao je platiti otkupninu.<ref name="Sekulić77-78">[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 77-78, {{ISBN\|86-03-99816-7}}</ref> Nije imao dovoljno novaca, pa su gradski oci odlučili uzeti zajam.<ref name="Sekulić77-78"/> Novac je pribavio hrvatski ban [[Adam Batthyány]] koji je zauzvrat postao vlastelinom ove pustare<ref name="Sekulić77-78"/>, Čičova, Šaponja i Ivanovog Sela za koje se pretpostavlja da se nalazilo u Gradini. U 19. je stoljeću ovo zabilježeno kao naselje bunjevačkih [[Hrvati u Vojvodini\|Hrvata]]. Stoga je u Gradini bila otvorena jedna od prvih škola bunjevačkih Hrvata, a koja je djelovala od 1861. do 1880. godine.<ref>[[Ante Sekulić]]: Bački Hrvati, narodni život i običaji, JAZU, Zagreb, 1991., str. 118, {{ISBN\|86-407-0059-1}}</ref> Gradina je bila jednim od mjesta somborskog kraja gdje je [[Stjepan Radić\|Radićev]] [[Hrvatska seljačka stranka\|HSS]] imao svoje pristaše.<ref>[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 83, {{ISBN\|86-03-99816-7}}</ref> Nakon Drugog svjetskog rata pojačalo se iseljavanje izvornih stanovnika te doseljavanje novih, kao i u drugim naseljima somborske okolice.<ref name="Sekulić84"/>
	* '''Kozara''' se nalazi sjeverozapadno od Sombora, na [[Bezdan]]skom putu, sjeverno od stare željezničke pruge kojoj je trasa išla duž [[Monoštor]]skog puta. Kad je krajem 19. i početkom 20. st. salašarskog naselje Matarića trpilo zbog prenaseljenosti, dio je obitelji Matarića preselio iz Matarić salaša u grad Sombor i u neke salaše sjeverno od Sombora, kao što je Kozara (ondašnja Šivolja i kasnije Bezdanski salaši).<ref name="Matarić">[http://www.mataric.com/istorija_pov.php Matarić - povijest]</ref>
	* '''Lenija''' se nalazi istočno od Sombora, sjeverno od cestovne prometnice koja vodi ka [[Krnjaja\|Krnjaji]]. Pretkraj postojanja Kraljevine Jugoslavije, uoči drugog svjetskog rata, najviše su posjeda u Leniji imali salašari iz obitelji Bošnjak. Salaše su imali u ovom ataru pored Džina, pred ulazom u [[Krnjaja\|Krnjaju]].
	* '''Milčić''' se nalazi na putu jugozapadno od [[Lemeš (Sombor, Srbija)\|Lemeša]], na četvrt puta od Sombora do Lemeša, između ceste i željezničke pruge koje vode od Lemeša prema Somboru. Pruža se u pravcu sjeveroistok - jugozapad. Povijesno je jednim od [[Hrvati u Vojvodini\|hrvatskih]] naselja u Bačkoj.<ref name="Sekulić">[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 28, {{ISBN\|86-03-99816-7}}</ref>
	* '''Matarići''' se nalazie jugoistočno od Sombora, južno od [[Veliki bački kanal\|Velikog bačkog kanala]], [[Čonoplja\|Čonoplje]], [[Krnjaja\|Krnjaje]] i zapadno od [[Sivac\|Sivca]]. U popisima što su učinjeni za područje bačke i kaločke biskupije u svezi sa crkvenom desetinom [[1543.]] i [[1650.]] godine (pod imenom ''Máté vagy Matarics'', a neki autori smatraju da se radi o [[1643.]] godini<ref name="Matarić">[http://www.mataric.com/istorija_pov.php Matarić - povijest]</ref>), spominje se naselje ''Matarić'', [[Plavna]], [[Bač]] i druga.<ref>[[Ante Sekulić]]: Bački Hrvati, narodni život i običaji, JAZU, Zagreb, 1991., str. 37, {{ISBN\|86-407-0059-1}}</ref> Naselje Matarić se nalazilo u ataru Gradine. Prema predaji, troje braće Matarića, somborskih bunjevačkih graničara su [[1730-ih]] i [[1740-ih]] dobijali zemljišta u ataru pustare Gradine, dok službeni dokumenti i kronike ih ne bilježe.<ref name="Matarić"/> U [[19. stoljeće\|19. je stoljeću]] ovo zabilježeno kao naselje [[Bunjevci\|bunjevačkih Hrvata]]. Stoga je u Matarićima je bila otvorena jedna od prvih škola bunjevačkih Hrvata, a koja je djelovala od [[1861.]] do [[1880.]] godine.<ref>[[Ante Sekulić]]: Bački Hrvati, narodni život i običaji, JAZU, Zagreb, 1991., str. 118, {{ISBN\|86-407-0059-1}}</ref> Nalazila se u samim Matarićima, na salašu Laze "Đaje" Matarića, kasnije na salašu Franje Matarića.<ref name="Matarić"/> Zemljovid iz [[1914.]] bilježi veliku skupinu Matarić salaša (Matarić szálások).<ref name="Matarić"/> Bilo je preko deset.<ref name="Matarić"/> Nalazili su se nešto podalje od desne obale Franzovog kanala, istočno od Žarkovca.<ref name="Matarić"/> Zbog potonjeg su razloga djeca iz Matarića, kad više nisu imala svoju mjesnu školu, išla u školu u obližnjem Žarkovcu, a ne u Gradini kojoj su upravno pripadali.<ref name="Matarić"/> Naselje Matarići su bili povezani sa Somborom "Veprovačkim putom".<ref name="Matarić"/> Krajem 19. i početkom [[20. stoljeće\|20. st.]] naselje je trpilo zbog prenaseljenosti, pa je dio obitelji Matarića preselio iz Matarić salaša u grad Sombor i u neke salaše sjeverno od Sombora, u današnjoj Kozari (nekadašnja Šivolja i kasnije Bezdanski salaši), i to u dijelu salaša koji se zvao Jerkovići, a nalazio se s desne obale [[Mostonga\|Mostonge]] na brijegu, a druga skupina u salaško naselje [[Nenadić]].<ref name="Matarić"/> Dio je Matarića polovicom 20. st. imao salaš u ataru salašarskog naselja Radojevića (bivšeg Preradovića), nešto istočno od svoje postojbine.<ref name="Matarić"/> Matarići su bili jednim od mjesta somborskog kraja gdje je [[Stjepan Radić\|Radićev]] [[Hrvatska seljačka stranka\|HSS]] imao svoje pristaše.<ref>[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 83, {{ISBN\|86-03-99816-7}}</ref> Matarići, po kojima se zove ovo naselje, još su krajem [[1960-ih]] bili nazočni u ovom naselju, no gospodarskim i drugim [[migracija]]ma u desetljećima koja su uslijedila, izvornih je Matarića bilo sve manje, tako da je kraj [[1980-ih]] ovo naselje dočekalo bez izvorne obitelji, koja ne samo da više fizički nije prisutna, nego ovdje više nema niti svoje salaše.<ref name="Matarić"/> Obitelj Matarića iz ovog naselja dala je neke značajne osobe somborskog društvenog života: hrvatskog preporoditelja, svećenika [[Matiša Matarić\|Matišu Matarića]] i [[gradonačelnik]]a [[Ivan Matarić\|Ivana Matarića]] [[1930-ih]] <ref>[http://www.biblioso.org.rs/digitalna_izdanja.php?id_grupa=3&lng=sr Gradska knjižica Karlo Bijelicki] Naše novine</ref>
	* '''Nenadić''' se nalazi na putu [[Gakovo]] - [[Sombor]].<ref name="Vasiljević">[http://www.hrvatskarijec.rs/vest/1298/Prostor-ce-prilagoditi-svojim-potrebama/ Hrvatska riječ] Zlata Vasiljević: Mještani Nenadića na uporabu dobili zgradu nekadašnje škole - Prostor će prilagoditi svojim potrebama, 27. ožujka 2012.</ref> Većina stanovnika su [[Hrvati u Vojvodini\|Hrvati]].<ref name="Vasiljević"/> U srednjim stoljećima srednjeg vijeka, u vremenima prije osmanskih osvajanja, ovdje se nalazila crkva od koje su ostale ruševine.<ref name="Sekulić84">[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 84, {{ISBN\|86-03-99816-7}}</ref> Kroz povijest ovo je naselje bilo pustarom, pa je opet oživljavalo.<ref name="Sekulić84"/> Turski su ga popisi zabilježili kao dio Somborske nahije.<ref name="Sekulić84"/> U [[Vojna granica\|graničarskim]] vremenima ovdje su graničari dobijali zemlje koje su smjeli obrađivati i gdje su se mogli nastanjivati.<ref name="Sekulić84"/> U 19. je stoljeću ovo zabilježeno kao naselje bunjevačkih Hrvata.<ref name="Vasiljević"/><ref name="Sekulić"/> Stoga je u Nenadićima bila otvorena jedna od prvih škola bunjevačkih Hrvata, a koja je djelovala od 1861. do 1880. godine.<ref>[[Ante Sekulić]]: Bački Hrvati, narodni život i običaji, JAZU, Zagreb, 1991., str. 118, {{ISBN\|86-407-0059-1}}</ref> Salaška osnovna škola koja se nekad nalazila u Nenadiću, 2012. je godine dana na uporabu mještanima radi preuređenja u sadržaje za mladež.<ref name="Vasiljević"/> Kad je krajem 19. i početkom 20. st. salašarsko naselje Matarića trpilo zbog prenaseljenosti, dio je obitelji Matarića preselio iz Matarić salaša u grad Sombor i u neke salaše sjeverno od Sombora, kao što je Nenadić.<ref name="Matarić">[http://www.mataric.com/istorija_pov.php Matarić - povijest]</ref> Nenadić je bio jednim od mjesta somborskog kraja gdje je [[Stjepan Radić\|Radićev]] [[Hrvatska seljačka stranka\|HSS]] imao svoje pristaše.<ref>[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 83, {{ISBN\|86-03-99816-7}}</ref> Nakon Drugog svjetskog rata pojačalo se iseljavanje izvornih stanovnika te doseljavanje novih, kao i u drugim naseljima somborske okolice.<ref name="Sekulić84"/>
	* '''Obzir''' se nalazi na putu [[Sombor]] - [[Lemeš (Sombor, Srbija)\|Lemeš]], na pola puta od Sombora do Lemeša, na mjestu gdje cesta skreće sjeveroistočnije.
	* '''Radojevići''' se nalaze istočno od [[Sombor]]a, jugoistočno od Gradine, južno od [[Krnjaja\|Krnjaje]], s južne i jugozapadne strane teče [[Veliki bački kanal]], preko kanala jugozapadno su Matarići, istočno je [[Sivac]], a nekoliko kilometara sjeveroistočno prostire se [[Telečka]]. Tik jugoistočno je na mjestu nekadašnje pustare nastalo naselje [[Mali Stapar]]. Kad je krajem 19. i početkom 20. st. salašarskog naselje Matarića trpilo zbog prenaseljenosti, dio je obitelji Matarića preselio iz Matarić salaša u grad Sombor i u neke salaše sjeverno od Sombora, a jedna je grana otišla istočnije,pa je zabilježeno polovicom 20. stoljeća da je jedna grana Matrića imala salaš u ataru salaškog naselja Radojevići (nekada Preradović).<ref name="Matarić">[http://www.mataric.com/istorija_pov.php Matarić - povijest]</ref>
	* '''Rančevo''' se nalazi uz kanal sa zapadne strane. Do Rančeva se može doći prateći kanal od salaša Bilića prema [[Stanišić]]u. Pruža se u pravcu sjever - jug. Zapadno od Rančeva je Dojitska sv. Vodica. U srednjim stoljećima srednjeg vijeka, u vremenima prije osmanskih osvajanja, ovdje se nalazila crkva od koje su ostale ruševine-<ref name="Sekulić84">[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 84, {{ISBN\|86-03-99816-7}}</ref> Kroz povijest ovo je naselje bilo pustarom, pa je opet oživljavalo.<ref name="Sekulić84"/> Turski su ga popisi zabilježili kao dio Somborske nahije.<ref name="Sekulić84"/> U [[Vojna granica\|graničarskim]] vremenima ovdje su graničari dobijali zemlje koje su smjeli obrađivati i gdje su se mogli nastanjivati.<ref name="Sekulić84"/>
	* '''Rokovci''' se nalaze južno od Sombora i somborske obilaznice, kod "Velike tromeđe", gdje se rječica [[Mostonga]] ulijeva u [[Veliki bački kanal]]. Rokovci su istočno od Mostonge, sjeverno od Velikog bačkog kanala i zapadno od ceste Sombor - [[Stapar]].
	* '''Šikara''' se nalazi se zapadno od Sombora, Strilića, južnod od stare željezničke pruge kojoj je trasa išla duž [[Monoštor]]skog puta, istočno od [[Veliki bački kanal\|Velikog bačkog kanala]], a u njoj su Krpeži, Džinini i Josićevi salaši. Zapadno preko kanala nalazi se [[Ekološki kamp Korijeni]]. Jugozapadno preko kanala, na željezničkom prugom na pola puta do [[Kupusina\|Kupusine]], mjesto je stare željezničke postaje Josić. Šikara je bila mjestom iskazivanja snage radničkog pokreta u somborskom kraju. Hrvatski je književnik [[Blaško Marković]] ondje organizirao [[prvi svibanj\|prvosvibanjske parade]] u kojima je i sam sudjelovao.<ref>[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 82, {{ISBN\|86-03-99816-7}}</ref> Povijesno je jednim od [[Hrvati u Vojvodini\|hrvatskih]] naselja u Bačkoj.<ref name="Sekulić"/>
	* '''Šaponje''' su malo [[salaš]]arsko naselje. Do Šaponja se može doći iz Sombora Čonopljanskim putom, a 2 km prije Čonoplje put skreće prema Šaponjama. Sombor je zračno udaljen 6 km prema jugozapadu. [[Čonoplja]] je 1,5 km prema istoku, [[Lemeš (Sombor, Srbija)\|Lemeš]] je 4 km sjeverno. Par kilometara južno od Šaponja prolazi željeznička prometnica prema Kuli i Novom Sadu, a sjeverno prolazi željeznička pruga prema Bajmaku i Subotici. Južno od Šaponja je kanal. Kod Sombora se račva biciklistička staza ''Via Pacis Pannoniae / Panonski put mira'' koja povezuje [[Osijek]] i Sombor. Jedan krak vodi do naselja Šaponje, a drugi ka salašarskom naselju Gradini i produžava do [[Mali Stapar\|Malog Stapara]] u pravcu [[Kula\|Kule]], [[Vrbas (grad)\|Vrbasa]] i [[Novi Sad\|Novog Sada]].<ref>[http://www.ekoforum.org/index/vest.asp?vID=1076 EkoForum]</ref> Kod Donje Šaponje se nalazi grob koji je jedan od glavnih nalazišta kulture grobnih humki. Pod imenom Šap se spominje još [[1380.]] godine.<ref>[http://www.zelenamreza.org/index.php/ruralni-razvoj/zelene-staze/pananski-put-mira---via-pacis-pannoniae/via-pacis-pannoniae/mali-stapar-saponje-gradina Zelena mreža Vojvodine]</ref> Kad je Sombor isposlovao status [[slobodni kraljevski grad\|slobodnog kraljevskog grada]] [[1749.]], morao je platiti otkupninu.<ref name="Sekulić77-78">[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 77-78, {{ISBN\|86-03-99816-7}}</ref> Nije imao dovoljno novaca, pa su gradski oci odlučili uzeti zajam.<ref name="Sekulić77-78"/> Novac je pribavio hrvatski ban [[Adam Batthyány]] koji je zauzvrat postao vlastelinom ove pustare.<ref name="Sekulić77-78"/> U srednjim stoljećima srednjeg vijeka, u vremenima prije osmanskih osvajanja, ovdje se nalazila crkva od koje su ostale ruševine.<ref name="Sekulić84">[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 84, {{ISBN\|86-03-99816-7}}</ref> Kroz povijest ovo je naselje bilo pustarom, pa je opet oživljavalo.<ref name="Sekulić84"/> Turski su ga popisi zabilježili kao dio Somborske nahije.<ref name="Sekulić84"/> U [[Vojna granica\|graničarskim]] vremenima ovdje su graničari dobijali zemlje koje su smjeli obrađivati i gdje su se mogli nastanjivati.<ref name="Sekulić84"/> U Šaponjama su nalazi mnogo netaknute salaške [[arhitektura\|arhitekture]] koja je u dobrom stanju.
	* '''Žarkovac''' se nalazi jugoistočno od Sombora, južno do [[Veliki bački kanal\|Velikog bačkog kanala]] i istočno od željezničke pruge koja od Sombora vodi pored [[Stapar]]a k [[Odžaci]]ma.

	== Povijest ==		== Povijest ==

Suradnik10: vraćanje masakriranog članka

2025-04-04T14:23:42Z

vraćanje masakriranog članka

←Starija inačica		Inačica od 4. travanj 2025. u 14:23
Redak 139:		Redak 139:
	Sombor je na dnu bazena nekadašnjeg [[Panonsko more\|Panonskog mora]]. Nalazi se na obalama rječice [[Mostonga\|Mostonge]]. Geomorfološku osnovu ovog grada čini nekoliko cjelina. Jedna je dio [[les]]ne zaravni [[Telečka (zaravan)\|Telečke]], a druga je [[aluvijalna ravan]] rijeke Dunava. Ta se ravan sastoji od dvije cjeline: inundacijskog dijela i od aluvijalne terase.<ref name="Zapadnobački okrug">[http://www.lat.zapadnobackiokrug.org.rs/index.php/joomla-overview Zapadnobački okrug]</ref>		Sombor je na dnu bazena nekadašnjeg [[Panonsko more\|Panonskog mora]]. Nalazi se na obalama rječice [[Mostonga\|Mostonge]]. Geomorfološku osnovu ovog grada čini nekoliko cjelina. Jedna je dio [[les]]ne zaravni [[Telečka (zaravan)\|Telečke]], a druga je [[aluvijalna ravan]] rijeke Dunava. Ta se ravan sastoji od dvije cjeline: inundacijskog dijela i od aluvijalne terase.<ref name="Zapadnobački okrug">[http://www.lat.zapadnobackiokrug.org.rs/index.php/joomla-overview Zapadnobački okrug]</ref>

	Na 1178 km² sa gradom se smjestilo i 15 sela: [[Aleksa Šantić (Sombor, Srbija)\|Aleksa Šantić]], [[Bereg (Sombor, Srbija)\|Bereg]] (srp. ''Bački Breg''), [[Monoštor]] (srp. ''Bački Monoštor''), [[Bezdan (Sombor, Srbija)\|Bezdan]], [[Čonoplja]], [[Doroslovo]], [[Gakovo]], [[Krnjaja]] (srp. ''[[Kljajićevo]]''), [[Kolut (Sombor, Srbija)\|Kolut]], [[Rastina]], [[Riđica]], [[Stanišić]], [[Lemeš (Sombor, Srbija)\|Lemeš]] (srp. ''[[Svetozar Miletić]]''), [[Stapar]] i [[Telečka (Sombor, Vojvodina)\|Telečka]].		Na 1178 km² sa gradom se smjestilo 18 salaških naselja<ref name="Zapadnobački okrug"/> (salaši [[Bilić]], [[Bukovac (Sombor, Srbija)\|Bukovac]], [[Centrala (Sombor, Srbija)\|Centrala]], [[Čičovi]], [[Gradina (Sombor, Srbija)\|Gradina]], [[Kozara (Sombor, Srbija)\|Kozara]], [[Lenija]], [[Lugovo]], [[Milčić]], [[Matarići]], [[Nenadić]], [[Obzir (Sombor, Srbija)\|Obzir]], [[Radojevići]], [[Rančevo]], [[Rokovci (Sombor, Srbija)\|Rokovci]], [[Šikara (Sombor, Srbija)\|Šikara]], [[Šaponje]] i [[Žarkovac (Sombor, Srbija)\|Žarkovac]]), posebna osobenost ovoga kraja, i još i 15 sela: [[Aleksa Šantić (Sombor, Srbija)\|Aleksa Šantić]], [[Bereg (Sombor, Srbija)\|Bereg]] (srp. ''Bački Breg''), [[Monoštor]] (srp. ''Bački Monoštor''), [[Bezdan (Sombor, Srbija)\|Bezdan]], [[Čonoplja]], [[Doroslovo]], [[Gakovo]], [[Krnjaja]] (srp. ''[[Kljajićevo]]''), [[Kolut (Sombor, Srbija)\|Kolut]], [[Rastina]], [[Riđica]], [[Stanišić]], [[Lemeš (Sombor, Srbija)\|Lemeš]] (srp. ''[[Svetozar Miletić]]''), [[Stapar]] i [[Telečka (Sombor, Vojvodina)\|Telečka]].

	175 km jugoistočno od Sombora nalazi se [[Beograd]], a 220 km sjeverno je [[Budimpešta]].		175 km jugoistočno od Sombora nalazi se [[Beograd]], a 220 km sjeverno je [[Budimpešta]].

←Starija inačica		Inačica od 4. travanj 2025. u 15:39
Redak 144:		Redak 144:

	Dio somborske općine je dio graničnog spora Hrvatske i Srbije. Sporna je granica u dužini 145 kilometara oko Dunava, od mađarske granice do Iloka. Srbija inzistira na odluci iz 1945. po kojoj bi razgraničenje išlo sredinom rijeke. Hrvatska osporava to jer je Dunav zbog prirodnih procesa meandrirao i promijenio tok prema zapadu pa je dio zemlje sada u Srbiji. Hrvatska osporava skoro polovicu granice na Dunavu i traži oko 10.000 hektara zemlje, pozivajući se na austrougarske katastarske knjige i da granica ide sredinom plovnog dijela rijeke, a Srbija traži 3.000 hektara na desnoj strani Dunava. Ako bi međa bila po katastarskom načelu, što znači kopnenim dijelom, a ne srednjim tokom rijeke, dijelovi općina Apatin, Sombor i Bačka Palanka pripali bi Hrvatskoj.<ref>[http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/srbi-u-strahu-dijelovi-opcina-sombor-backa-palanka-i-apatin-preko-noci-bi-mogli-postati-hrvatski/485398/ Jutarnji list] HINA/Večernje novosti: ''Dijelovi općina Sombor, Bačka Palanka i Apatin preko noći bi mogli postati hrvatski! '' 11. ožujka 2015. (pristupljeno 13. lipnja 2017.)</ref>		Dio somborske općine je dio graničnog spora Hrvatske i Srbije. Sporna je granica u dužini 145 kilometara oko Dunava, od mađarske granice do Iloka. Srbija inzistira na odluci iz 1945. po kojoj bi razgraničenje išlo sredinom rijeke. Hrvatska osporava to jer je Dunav zbog prirodnih procesa meandrirao i promijenio tok prema zapadu pa je dio zemlje sada u Srbiji. Hrvatska osporava skoro polovicu granice na Dunavu i traži oko 10.000 hektara zemlje, pozivajući se na austrougarske katastarske knjige i da granica ide sredinom plovnog dijela rijeke, a Srbija traži 3.000 hektara na desnoj strani Dunava. Ako bi međa bila po katastarskom načelu, što znači kopnenim dijelom, a ne srednjim tokom rijeke, dijelovi općina Apatin, Sombor i Bačka Palanka pripali bi Hrvatskoj.<ref>[http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/srbi-u-strahu-dijelovi-opcina-sombor-backa-palanka-i-apatin-preko-noci-bi-mogli-postati-hrvatski/485398/ Jutarnji list] HINA/Večernje novosti: ''Dijelovi općina Sombor, Bačka Palanka i Apatin preko noći bi mogli postati hrvatski! '' 11. ožujka 2015. (pristupljeno 13. lipnja 2017.)</ref>

	~~=== Salaška naselja ===~~
	~~Uz 15 sela, oko grada je i 18 salaških naselja<ref name="Zapadnobački okrug"/>:~~
	* '''Bilić''' ili ''Bilići'' (srp. ''Билићи'')<ref>[http://www.zapadnobackiokrug.org.rs/index.php/lat/sombor/istorijat Zapadnobački okrug] Istorijat Sombora (srpski)</ref> se nalaze između Sombora, [[Lemeš (Sombor, Srbija)\|Lemeša]] i Rančeva. Cestovnim je putem na pola između Sombora i [[Stanišić]]a. Službeno se Bilić ne smatra posebnim naseljem, nego ga se smatra somborskim predgrađem. Do Bilića se može doći cestom koja vodi od Sombora kroz [[Nenadić]]. Cesta završava u Rančevu. U srednjim stoljećima srednjeg vijeka, u vremenima prije osmanskih osvajanja, ovdje se nalazila crkva od koje su ostale ruševine-<ref name="Sekulić84">[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 84, {{ISBN\|86-03-99816-7}}</ref> Kroz povijest ovo je naselje bilo pustarom, pa je opet oživljavalo.<ref name="Sekulić84"/> Turski su ga popisi zabilježili kao dio Somborske nahije.<ref name="Sekulić84"/> U [[Vojna granica\|graničarskim]] vremenima ovdje su graničari dobijali zemlje koje su smjeli obrađivati i gdje su se mogli nastanjivati.<ref name="Sekulić84"/>
	* '''Bukovac''' je nekoliko [[kilometar]]a dugačko naselje. Nalazi se južno od Sombora i [[Veliki bački kanal\|Velikog bačkog kanala]], pravcem sjever-jug. Počinje kod Centrale, a proteže se između željezničke pruge Sombor - Sonta - Erdut i rječice [[Mostonga\|Mostonge]]. Kod Bukovački salaša nalazi se željeznička postaja, na križanju sa cestom broj 101.
	* '''Centrala''' se nalazi na [[Veliki bački kanal\|Velikom bačkom kanalu]], jugozapadno od Sombora, preko puta graskog kupališta Štrand, na cesti koja od Sombora vodi ka jugozapadu pored [[Kupusina\|Kupusine]], zračne luke Sombor i dalje k [[Apatin]]u.
	* '''Čičovi''' je nekoliko kilometara dugačko naselje. Nalazi se južno od Sombora, Rokovaca i [[Veliki bački kanal\|Velikog bačkog kanala]]. Pruža se od sjevera prema jugu. Proteže se između rječice [[Mostonga\|Mostonge]] i prometnice [[Sombor]] - [[Stapar]]. U srednjim stoljećima srednjeg vijeka, u vremenima prije osmanskih osvajanja, ovdje se nalazila crkva od koje su ostale ruševine-<ref name="Sekulić84"/> Kroz povijest ovo je naselje bilo pustarom, pa je opet oživljavalo.<ref name="Sekulić84"/> Turski su ga popisi zabilježili kao dio Somborske nahije.<ref name="Sekulić84"/> U [[Vojna granica\|graničarskim]] vremenima ovdje su graničari dobijali zemlje koje su smjeli obrađivati i gdje su se mogli nastanjivati.<ref name="Sekulić84"/> Kad je Sombor isposlovao status [[slobodni kraljevski grad\|slobodnog kraljevskog grada]] [[1749.]], morao je platiti otkupninu.<ref name="Sekulić77-78">[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 77-78, {{ISBN\|86-03-99816-7}}</ref> Nije imao dovoljno novaca, pa su gradski oci odlučili uzeti zajam.<ref name="Sekulić77-78"/> Novac je pribavio hrvatski ban [[Adam Batthyány]] koji je zauzvrat postao vlastelinom ove pustare.<ref name="Sekulić77-78"/>
	* '''Gradina''' se spominje se u [[1749.]] u Elibertacijskoj povelji grada Sombora. Zabilježena je kao carski kameralni posjed koji je otkupljen za potrebe grada Sombora.<ref name="zelenamreza">[http://www.zelenamreza.org/index.php/ruralni-razvoj/zelene-staze/pananski-put-mira---via-pacis-pannoniae/via-pacis-pannoniae/mali-stapar-saponje-gradina Zelena mreža Vojvodine]</ref> Kod [[Sombor]]a se račva biciklistička staza ''Via Pacis Pannoniae / Panonski put mira'' koja povezuje [[Osijek]] i Sombor. Jedan krak vodi do naselja Šaponje, a drugi ka ovom salašarskom naselju i produžava do [[Mali Stapar\|Malog Stapara]] u pravcu [[Kula\|Kule]], [[Vrbas (grad)\|Vrbasa]] i [[Novi Sad\|Novog Sada]].<ref>[http://www.ekoforum.org/index/vest.asp?vID=1076 EkoForum]</ref> U srednjim stoljećima srednjeg vijeka, u vremenima prije osmanskih osvajanja, ovdje se nalazila crkva od koje su ostale ruševine,<ref name="Sekulić84">[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 84, {{ISBN\|86-03-99816-7}}</ref> i u Ivanovom Selu,<ref name="Sekulić84"/> za koje se pretpostavlja da je bilo u Gradini. Kroz povijest ovo je naselje bilo pustarom, pa je opet oživljavalo.<ref name="Sekulić84"/> Turski su ga popisi zabilježili kao dio Somborske nahije.<ref name="Sekulić84"/> U [[Vojna granica\|graničarskim]] vremenima ovdje su graničari dobijali zemlje koje su smjeli obrađivati i gdje su se mogli nastanjivati.<ref name="Sekulić84"/> Kad je Sombor isposlovao status [[slobodni kraljevski grad\|slobodnog kraljevskog grada]] [[1749.]], morao je platiti otkupninu.<ref name="Sekulić77-78">[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 77-78, {{ISBN\|86-03-99816-7}}</ref> Nije imao dovoljno novaca, pa su gradski oci odlučili uzeti zajam.<ref name="Sekulić77-78"/> Novac je pribavio hrvatski ban [[Adam Batthyány]] koji je zauzvrat postao vlastelinom ove pustare<ref name="Sekulić77-78"/>, Čičova, Šaponja i Ivanovog Sela za koje se pretpostavlja da se nalazilo u Gradini. U 19. je stoljeću ovo zabilježeno kao naselje bunjevačkih [[Hrvati u Vojvodini\|Hrvata]]. Stoga je u Gradini bila otvorena jedna od prvih škola bunjevačkih Hrvata, a koja je djelovala od 1861. do 1880. godine.<ref>[[Ante Sekulić]]: Bački Hrvati, narodni život i običaji, JAZU, Zagreb, 1991., str. 118, {{ISBN\|86-407-0059-1}}</ref> Gradina je bila jednim od mjesta somborskog kraja gdje je [[Stjepan Radić\|Radićev]] [[Hrvatska seljačka stranka\|HSS]] imao svoje pristaše.<ref>[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 83, {{ISBN\|86-03-99816-7}}</ref> Nakon Drugog svjetskog rata pojačalo se iseljavanje izvornih stanovnika te doseljavanje novih, kao i u drugim naseljima somborske okolice.<ref name="Sekulić84"/>
	* '''Kozara''' se nalazi sjeverozapadno od Sombora, na [[Bezdan]]skom putu, sjeverno od stare željezničke pruge kojoj je trasa išla duž [[Monoštor]]skog puta. Kad je krajem 19. i početkom 20. st. salašarskog naselje Matarića trpilo zbog prenaseljenosti, dio je obitelji Matarića preselio iz Matarić salaša u grad Sombor i u neke salaše sjeverno od Sombora, kao što je Kozara (ondašnja Šivolja i kasnije Bezdanski salaši).<ref name="Matarić">[http://www.mataric.com/istorija_pov.php Matarić - povijest]</ref>
	* '''Lenija''' se nalazi istočno od Sombora, sjeverno od cestovne prometnice koja vodi ka [[Krnjaja\|Krnjaji]]. Pretkraj postojanja Kraljevine Jugoslavije, uoči drugog svjetskog rata, najviše su posjeda u Leniji imali salašari iz obitelji Bošnjak. Salaše su imali u ovom ataru pored Džina, pred ulazom u [[Krnjaja\|Krnjaju]].
	* '''Milčić''' se nalazi na putu jugozapadno od [[Lemeš (Sombor, Srbija)\|Lemeša]], na četvrt puta od Sombora do Lemeša, između ceste i željezničke pruge koje vode od Lemeša prema Somboru. Pruža se u pravcu sjeveroistok - jugozapad. Povijesno je jednim od [[Hrvati u Vojvodini\|hrvatskih]] naselja u Bačkoj.<ref name="Sekulić">[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 28, {{ISBN\|86-03-99816-7}}</ref>
	* '''Matarići''' se nalazie jugoistočno od Sombora, južno od [[Veliki bački kanal\|Velikog bačkog kanala]], [[Čonoplja\|Čonoplje]], [[Krnjaja\|Krnjaje]] i zapadno od [[Sivac\|Sivca]]. U popisima što su učinjeni za područje bačke i kaločke biskupije u svezi sa crkvenom desetinom [[1543.]] i [[1650.]] godine (pod imenom ''Máté vagy Matarics'', a neki autori smatraju da se radi o [[1643.]] godini<ref name="Matarić">[http://www.mataric.com/istorija_pov.php Matarić - povijest]</ref>), spominje se naselje ''Matarić'', [[Plavna]], [[Bač]] i druga.<ref>[[Ante Sekulić]]: Bački Hrvati, narodni život i običaji, JAZU, Zagreb, 1991., str. 37, {{ISBN\|86-407-0059-1}}</ref> Naselje Matarić se nalazilo u ataru Gradine. Prema predaji, troje braće Matarića, somborskih bunjevačkih graničara su [[1730-ih]] i [[1740-ih]] dobijali zemljišta u ataru pustare Gradine, dok službeni dokumenti i kronike ih ne bilježe.<ref name="Matarić"/> U [[19. stoljeće\|19. je stoljeću]] ovo zabilježeno kao naselje [[Bunjevci\|bunjevačkih Hrvata]]. Stoga je u Matarićima je bila otvorena jedna od prvih škola bunjevačkih Hrvata, a koja je djelovala od [[1861.]] do [[1880.]] godine.<ref>[[Ante Sekulić]]: Bački Hrvati, narodni život i običaji, JAZU, Zagreb, 1991., str. 118, {{ISBN\|86-407-0059-1}}</ref> Nalazila se u samim Matarićima, na salašu Laze "Đaje" Matarića, kasnije na salašu Franje Matarića.<ref name="Matarić"/> Zemljovid iz [[1914.]] bilježi veliku skupinu Matarić salaša (Matarić szálások).<ref name="Matarić"/> Bilo je preko deset.<ref name="Matarić"/> Nalazili su se nešto podalje od desne obale Franzovog kanala, istočno od Žarkovca.<ref name="Matarić"/> Zbog potonjeg su razloga djeca iz Matarića, kad više nisu imala svoju mjesnu školu, išla u školu u obližnjem Žarkovcu, a ne u Gradini kojoj su upravno pripadali.<ref name="Matarić"/> Naselje Matarići su bili povezani sa Somborom "Veprovačkim putom".<ref name="Matarić"/> Krajem 19. i početkom [[20. stoljeće\|20. st.]] naselje je trpilo zbog prenaseljenosti, pa je dio obitelji Matarića preselio iz Matarić salaša u grad Sombor i u neke salaše sjeverno od Sombora, u današnjoj Kozari (nekadašnja Šivolja i kasnije Bezdanski salaši), i to u dijelu salaša koji se zvao Jerkovići, a nalazio se s desne obale [[Mostonga\|Mostonge]] na brijegu, a druga skupina u salaško naselje [[Nenadić]].<ref name="Matarić"/> Dio je Matarića polovicom 20. st. imao salaš u ataru salašarskog naselja Radojevića (bivšeg Preradovića), nešto istočno od svoje postojbine.<ref name="Matarić"/> Matarići su bili jednim od mjesta somborskog kraja gdje je [[Stjepan Radić\|Radićev]] [[Hrvatska seljačka stranka\|HSS]] imao svoje pristaše.<ref>[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 83, {{ISBN\|86-03-99816-7}}</ref> Matarići, po kojima se zove ovo naselje, još su krajem [[1960-ih]] bili nazočni u ovom naselju, no gospodarskim i drugim [[migracija]]ma u desetljećima koja su uslijedila, izvornih je Matarića bilo sve manje, tako da je kraj [[1980-ih]] ovo naselje dočekalo bez izvorne obitelji, koja ne samo da više fizički nije prisutna, nego ovdje više nema niti svoje salaše.<ref name="Matarić"/> Obitelj Matarića iz ovog naselja dala je neke značajne osobe somborskog društvenog života: hrvatskog preporoditelja, svećenika [[Matiša Matarić\|Matišu Matarića]] i [[gradonačelnik]]a [[Ivan Matarić\|Ivana Matarića]] [[1930-ih]] <ref>[http://www.biblioso.org.rs/digitalna_izdanja.php?id_grupa=3&lng=sr Gradska knjižica Karlo Bijelicki] Naše novine</ref>
	* '''Nenadić''' se nalazi na putu [[Gakovo]] - [[Sombor]].<ref name="Vasiljević">[http://www.hrvatskarijec.rs/vest/1298/Prostor-ce-prilagoditi-svojim-potrebama/ Hrvatska riječ] Zlata Vasiljević: Mještani Nenadića na uporabu dobili zgradu nekadašnje škole - Prostor će prilagoditi svojim potrebama, 27. ožujka 2012.</ref> Većina stanovnika su [[Hrvati u Vojvodini\|Hrvati]].<ref name="Vasiljević"/> U srednjim stoljećima srednjeg vijeka, u vremenima prije osmanskih osvajanja, ovdje se nalazila crkva od koje su ostale ruševine.<ref name="Sekulić84">[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 84, {{ISBN\|86-03-99816-7}}</ref> Kroz povijest ovo je naselje bilo pustarom, pa je opet oživljavalo.<ref name="Sekulić84"/> Turski su ga popisi zabilježili kao dio Somborske nahije.<ref name="Sekulić84"/> U [[Vojna granica\|graničarskim]] vremenima ovdje su graničari dobijali zemlje koje su smjeli obrađivati i gdje su se mogli nastanjivati.<ref name="Sekulić84"/> U 19. je stoljeću ovo zabilježeno kao naselje bunjevačkih Hrvata.<ref name="Vasiljević"/><ref name="Sekulić"/> Stoga je u Nenadićima bila otvorena jedna od prvih škola bunjevačkih Hrvata, a koja je djelovala od 1861. do 1880. godine.<ref>[[Ante Sekulić]]: Bački Hrvati, narodni život i običaji, JAZU, Zagreb, 1991., str. 118, {{ISBN\|86-407-0059-1}}</ref> Salaška osnovna škola koja se nekad nalazila u Nenadiću, 2012. je godine dana na uporabu mještanima radi preuređenja u sadržaje za mladež.<ref name="Vasiljević"/> Kad je krajem 19. i početkom 20. st. salašarsko naselje Matarića trpilo zbog prenaseljenosti, dio je obitelji Matarića preselio iz Matarić salaša u grad Sombor i u neke salaše sjeverno od Sombora, kao što je Nenadić.<ref name="Matarić">[http://www.mataric.com/istorija_pov.php Matarić - povijest]</ref> Nenadić je bio jednim od mjesta somborskog kraja gdje je [[Stjepan Radić\|Radićev]] [[Hrvatska seljačka stranka\|HSS]] imao svoje pristaše.<ref>[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 83, {{ISBN\|86-03-99816-7}}</ref> Nakon Drugog svjetskog rata pojačalo se iseljavanje izvornih stanovnika te doseljavanje novih, kao i u drugim naseljima somborske okolice.<ref name="Sekulić84"/>
	* '''Obzir''' se nalazi na putu [[Sombor]] - [[Lemeš (Sombor, Srbija)\|Lemeš]], na pola puta od Sombora do Lemeša, na mjestu gdje cesta skreće sjeveroistočnije.
	* '''Radojevići''' se nalaze istočno od [[Sombor]]a, jugoistočno od Gradine, južno od [[Krnjaja\|Krnjaje]], s južne i jugozapadne strane teče [[Veliki bački kanal]], preko kanala jugozapadno su Matarići, istočno je [[Sivac]], a nekoliko kilometara sjeveroistočno prostire se [[Telečka]]. Tik jugoistočno je na mjestu nekadašnje pustare nastalo naselje [[Mali Stapar]]. Kad je krajem 19. i početkom 20. st. salašarskog naselje Matarića trpilo zbog prenaseljenosti, dio je obitelji Matarića preselio iz Matarić salaša u grad Sombor i u neke salaše sjeverno od Sombora, a jedna je grana otišla istočnije,pa je zabilježeno polovicom 20. stoljeća da je jedna grana Matrića imala salaš u ataru salaškog naselja Radojevići (nekada Preradović).<ref name="Matarić">[http://www.mataric.com/istorija_pov.php Matarić - povijest]</ref>
	* '''Rančevo''' se nalazi uz kanal sa zapadne strane. Do Rančeva se može doći prateći kanal od salaša Bilića prema [[Stanišić]]u. Pruža se u pravcu sjever - jug. Zapadno od Rančeva je Dojitska sv. Vodica. U srednjim stoljećima srednjeg vijeka, u vremenima prije osmanskih osvajanja, ovdje se nalazila crkva od koje su ostale ruševine-<ref name="Sekulić84">[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 84, {{ISBN\|86-03-99816-7}}</ref> Kroz povijest ovo je naselje bilo pustarom, pa je opet oživljavalo.<ref name="Sekulić84"/> Turski su ga popisi zabilježili kao dio Somborske nahije.<ref name="Sekulić84"/> U [[Vojna granica\|graničarskim]] vremenima ovdje su graničari dobijali zemlje koje su smjeli obrađivati i gdje su se mogli nastanjivati.<ref name="Sekulić84"/>
	* '''Rokovci''' se nalaze južno od Sombora i somborske obilaznice, kod "Velike tromeđe", gdje se rječica [[Mostonga]] ulijeva u [[Veliki bački kanal]]. Rokovci su istočno od Mostonge, sjeverno od Velikog bačkog kanala i zapadno od ceste Sombor - [[Stapar]].
	* '''Šikara''' se nalazi se zapadno od Sombora, Strilića, južnod od stare željezničke pruge kojoj je trasa išla duž [[Monoštor]]skog puta, istočno od [[Veliki bački kanal\|Velikog bačkog kanala]], a u njoj su Krpeži, Džinini i Josićevi salaši. Zapadno preko kanala nalazi se [[Ekološki kamp Korijeni]]. Jugozapadno preko kanala, na željezničkom prugom na pola puta do [[Kupusina\|Kupusine]], mjesto je stare željezničke postaje Josić. Šikara je bila mjestom iskazivanja snage radničkog pokreta u somborskom kraju. Hrvatski je književnik [[Blaško Marković]] ondje organizirao [[prvi svibanj\|prvosvibanjske parade]] u kojima je i sam sudjelovao.<ref>[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 82, {{ISBN\|86-03-99816-7}}</ref> Povijesno je jednim od [[Hrvati u Vojvodini\|hrvatskih]] naselja u Bačkoj.<ref name="Sekulić"/>
	* '''Šaponje''' su malo [[salaš]]arsko naselje. Do Šaponja se može doći iz Sombora Čonopljanskim putom, a 2 km prije Čonoplje put skreće prema Šaponjama. Sombor je zračno udaljen 6 km prema jugozapadu. [[Čonoplja]] je 1,5 km prema istoku, [[Lemeš (Sombor, Srbija)\|Lemeš]] je 4 km sjeverno. Par kilometara južno od Šaponja prolazi željeznička prometnica prema Kuli i Novom Sadu, a sjeverno prolazi željeznička pruga prema Bajmaku i Subotici. Južno od Šaponja je kanal. Kod Sombora se račva biciklistička staza ''Via Pacis Pannoniae / Panonski put mira'' koja povezuje [[Osijek]] i Sombor. Jedan krak vodi do naselja Šaponje, a drugi ka salašarskom naselju Gradini i produžava do [[Mali Stapar\|Malog Stapara]] u pravcu [[Kula\|Kule]], [[Vrbas (grad)\|Vrbasa]] i [[Novi Sad\|Novog Sada]].<ref>[http://www.ekoforum.org/index/vest.asp?vID=1076 EkoForum]</ref> Kod Donje Šaponje se nalazi grob koji je jedan od glavnih nalazišta kulture grobnih humki. Pod imenom Šap se spominje još [[1380.]] godine.<ref>[http://www.zelenamreza.org/index.php/ruralni-razvoj/zelene-staze/pananski-put-mira---via-pacis-pannoniae/via-pacis-pannoniae/mali-stapar-saponje-gradina Zelena mreža Vojvodine]</ref> Kad je Sombor isposlovao status [[slobodni kraljevski grad\|slobodnog kraljevskog grada]] [[1749.]], morao je platiti otkupninu.<ref name="Sekulić77-78">[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 77-78, {{ISBN\|86-03-99816-7}}</ref> Nije imao dovoljno novaca, pa su gradski oci odlučili uzeti zajam.<ref name="Sekulić77-78"/> Novac je pribavio hrvatski ban [[Adam Batthyány]] koji je zauzvrat postao vlastelinom ove pustare.<ref name="Sekulić77-78"/> U srednjim stoljećima srednjeg vijeka, u vremenima prije osmanskih osvajanja, ovdje se nalazila crkva od koje su ostale ruševine.<ref name="Sekulić84">[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 84, {{ISBN\|86-03-99816-7}}</ref> Kroz povijest ovo je naselje bilo pustarom, pa je opet oživljavalo.<ref name="Sekulić84"/> Turski su ga popisi zabilježili kao dio Somborske nahije.<ref name="Sekulić84"/> U [[Vojna granica\|graničarskim]] vremenima ovdje su graničari dobijali zemlje koje su smjeli obrađivati i gdje su se mogli nastanjivati.<ref name="Sekulić84"/> U Šaponjama su nalazi mnogo netaknute salaške [[arhitektura\|arhitekture]] koja je u dobrom stanju.
	* '''Žarkovac''' se nalazi jugoistočno od Sombora, južno do [[Veliki bački kanal\|Velikog bačkog kanala]] i istočno od željezničke pruge koja od Sombora vodi pored [[Stapar]]a k [[Odžaci]]ma.

	== Povijest ==		== Povijest ==