Slobodan Novak - Povijest promjena

Suradnik10: /* Književno stvaralaštvo */

2026-10-24T21:14:08Z

Književno stvaralaštvo

←Starija inačica		Inačica od 24. listopad 2026. u 21:14
Redak 37:		Redak 37:

	== Književno stvaralaštvo ==		== Književno stvaralaštvo ==
	Počeo je tendencioznim i patetičnim pjesmama prepunima bolnih reminiscencija na ratne strahote. Stihovi su okupljeni u zbirci ''Glasnice u oluji'' (1950.). No, vrlo brzo se preorijentirao na pripovjednu prozu koju počinje objavljivati u ~~«Krugovima»~~ i ~~«Republici»~~. Pažnju kritike i publike svratio je kratkim autobiografskim romanom ''Izgubljeni zavičaj'', [[1955.]], u kojemu tematizira događaje iz djetinjstva provedena na idiličnom otoku. Roman protječe u znaku nostalgične evokacije emocijama natopljenih slika, lirskih i arkadijskih ugođaja, dok pripovjedački ritam pomno slijedi cikličnost izmjene godišnjih doba. Pripovjedač se javlja u dva lika: infantilnom «ja» koje promatra, registrira i upija sve oko sebe te sadašnjem, odraslom «ja» koje sentimentalno i s priličnom dozom rezignacije rekreira mladenačke slike i dojmove. Ta dvojnost, kojom postiže duboko intimno seciranje, jedna je od ključnih točaka Novakove umjetnosti pripovijedanja.		Počeo je tendencioznim i patetičnim pjesmama prepunima bolnih reminiscencija na ratne strahote. Stihovi su okupljeni u zbirci ''Glasnice u oluji'' (1950.). No, vrlo brzo se preorijentirao na pripovjednu prozu koju počinje objavljivati u «[[Krugovi]]ma» i «[[Republika (časopis)\|Republici]]». Pažnju kritike i publike svratio je kratkim autobiografskim romanom ''Izgubljeni zavičaj'', [[1955.]], u kojemu tematizira događaje iz djetinjstva provedena na idiličnom otoku. Roman protječe u znaku nostalgične evokacije emocijama natopljenih slika, lirskih i [[arkadija\|arkadijskih]] ugođaja, dok pripovjedački ritam pomno slijedi cikličnost izmjene godišnjih doba. Pripovjedač se javlja u dva lika: infantilnom «ja» koje promatra, registrira i upija sve oko sebe te sadašnjem, odraslom «ja» koje sentimentalno i s priličnom dozom rezignacije rekreira mladenačke slike i dojmove. Ta dvojnost, kojom postiže duboko intimno seciranje, jedna je od ključnih točaka Novakove umjetnosti pripovijedanja.

	Planirao je napisati opsežni roman ''Silentium'', koji je odustao napisati do kraja jer je međuvremenu [[Ivan Raos]] vjerno i autentično napisao kvalitetni roman ''Žalosni Gospin vrt'' koji je bio teme sa sličnim događajima i atmosferom, a pod utjecajem SKJ, nije želio da ga itko optuži da piše satiru na ondašnje društvo. ''Silentium'' je bio sjećanje na mladenačke dane. Nepotpuno djelo je izašlo u Novakovim sabranim djelima.<ref name="uvijeksam"/>		Planirao je napisati opsežni roman ''Silentium'', koji je odustao napisati do kraja jer je međuvremenu [[Ivan Raos]] vjerno i autentično napisao kvalitetni roman ''Žalosni Gospin vrt'' koji je bio teme sa sličnim događajima i atmosferom, a pod utjecajem SKJ, nije želio da ga itko optuži da piše satiru na ondašnje društvo. ''Silentium'' je bio sjećanje na mladenačke dane. Nepotpuno djelo je izašlo u Novakovim sabranim djelima.<ref name="uvijeksam"/>
Redak 51:		Redak 51:
	Djela su mu uspješno ekranizirana uz izuzetak filmskog scenarija ''Žedni car'', za film ''Palma među palmama''.<ref name="uvijeksam"/>		Djela su mu uspješno ekranizirana uz izuzetak filmskog scenarija ''Žedni car'', za film ''Palma među palmama''.<ref name="uvijeksam"/>

	U novije doba Novak se javio zbirkom razgovora s Jelenom Hekman, ''Digresije'', [[2001.]], te proširenim ''Digresijama'', naziva ''[[Protimbe]]'', [[2003.]] godine. ''Protimbe'' su jedno od vrhunskih ostvarenja hrvatske autobiografske proze, bogate reminiscencijama i asocijacijama na mladost, politički i društveni život u [[SFRJ\|Jugoslaviji]], na piščev doživljaj [[Domovinski rat\|Domovinskoga rata]] i političko-društvenih mijena do godine izlaska. ''Protimbe'' su bile kao svojevrsna ispovijed samom sebi i priznavanje pogrješaka i zabluda iz prošlosti. U ''Protimbama'' se osvrnuo na crkvena pitanja više nego drugi katolički pisci, kritizirao [[celibat]], usporedio katolički odgoj s praksom komunističke omladine, iskritizirao Josipa Broza Tita što je otrgnuo Srijem, Boku Kotorsku, Posavinu i Hercegovinu iz sastava Hrvatske, i protivio se mitu da je Tito pripojio Istru u sastav Hrvatske ("''On Istru nije pripojio, ... Istra se sama ugurala Hrvatskoj... Istra je sama donijela odluku da se pripoji matici domovini. Cijelo poslijeratno vrijeme Istra je bila zapostavljena.''").<ref name="uvijeksam"/> Tu su portreti njegovih znanaca, prijatelja i protivnika, od [[Vlado Gotovac\|Vlade Gotovca]] do [[Antun Šoljan\|Antuna Šoljana]], od [[Sven Lasta\|Svena Laste]] do [[Vladimir Bakarić\|Vladimira Bakarića]], te autorova promišljanja i vrjednovanja položaja hrvatstva, pravopisa, estetike, haškoga suda, ratnih zločina, srpskog političkoga projekta, komunizma i nacionalnoga usuda.		U novije doba Novak se javio zbirkom razgovora s [[Jelena Hekman\|Jelenom Hekman]], ''Digresije'', [[2001.]], te proširenim ''Digresijama'', naziva ''[[Protimbe]]'', [[2003.]] godine. ''Protimbe'' su jedno od vrhunskih ostvarenja hrvatske autobiografske proze, bogate reminiscencijama i asocijacijama na mladost, politički i društveni život u [[SFRJ\|Jugoslaviji]], na piščev doživljaj [[Domovinski rat\|Domovinskoga rata]] i političko-društvenih mijena do godine izlaska. ''Protimbe'' su bile kao svojevrsna ispovijed samom sebi i priznavanje pogrješaka i zabluda iz prošlosti. U ''Protimbama'' se osvrnuo na crkvena pitanja više nego drugi katolički pisci, kritizirao [[celibat]], usporedio katolički odgoj s praksom komunističke omladine, iskritizirao Josipa Broza Tita što je otrgnuo Srijem, Boku Kotorsku, Posavinu i Hercegovinu iz sastava Hrvatske, i protivio se mitu da je Tito pripojio Istru u sastav Hrvatske ("''On Istru nije pripojio, ... Istra se sama ugurala Hrvatskoj... Istra je sama donijela odluku da se pripoji matici domovini. Cijelo poslijeratno vrijeme Istra je bila zapostavljena.''").<ref name="uvijeksam"/> Tu su portreti njegovih znanaca, prijatelja i protivnika, od [[Vlado Gotovac\|Vlade Gotovca]] do [[Antun Šoljan\|Antuna Šoljana]], od [[Sven Lasta\|Svena Laste]] do [[Vladimir Bakarić\|Vladimira Bakarića]], te autorova promišljanja i vrjednovanja položaja hrvatstva, pravopisa, estetike, haškoga suda, ratnih zločina, srpskog političkoga projekta, komunizma i nacionalnoga usuda.

	Opsegom neveliko, Novakovo je djelo svojom kakvoćom, izražajnošću i ujednačenošću jedan od vrhunaca hrvatske moderne proze, ravnopravno najboljim svjetskim književnim ostvarajima egzistencijalističke usmjerbe.		Opsegom neveliko, Novakovo je djelo svojom kakvoćom, izražajnošću i ujednačenošću jedan od vrhunaca hrvatske moderne proze, ravnopravno najboljim svjetskim književnim ostvarajima egzistencijalističke usmjerbe.

Suradnik10 u (test) 21:12, 24. listopad 2026.

2026-10-24T21:12:07Z

←Starija inačica		Inačica od 24. listopad 2026. u 21:12
Redak 48:		Redak 48:

	Do samostalne Hrvatske nerijetko je imao problema s objavljivanjem, zbog čega je morao potezati političke veze i dovijati se na druge načine, koristeći se i svojim partizanskim i skojevskim stažem, da bi izborio objavu. Time je izborio da i [[Ivan Raos]] uđe u književni život, odnosno da mu objave djela. Uz to, često je zbog samog mogućeg naslućivanja satiriziranja nekih likova, ili pomoći članova obitelji drugim osobama koje su uskoro pale u političku nemilost, iako su bili ratni članovi Partije, bio na rubu da ga pošalju na robiju na Goli otok, a poslije su ga nazivali antisocijalističkim elementom te je bio pod primotrom. Supruga mu je bila u nemilosti režima te je izbačena s fakulteta, "Barba", njegov "drugi otac" je ubijen, premda nedužan. Redatelja splitskog HNK [[Vojdrag Berčić\|Vojdraga Berčića]], koji je osudio Milu Budaka, okvalificirao je "mizerijom od čovjeka".<ref name="uvijeksam"/><ref>Berčić je osudio Budaka donijevši odluku u jedno popodne, premda je nije bio ni završeni sudac ni odvjetnik, nego tek student na drugoj godini studija prava, što je uzevši u obzir težinu i brzinu odluke koju je donio, krajnje ponižavajuće za pravnu struku i osobe koje su dugo godina radile u pravničkoj struci.</ref>		Do samostalne Hrvatske nerijetko je imao problema s objavljivanjem, zbog čega je morao potezati političke veze i dovijati se na druge načine, koristeći se i svojim partizanskim i skojevskim stažem, da bi izborio objavu. Time je izborio da i [[Ivan Raos]] uđe u književni život, odnosno da mu objave djela. Uz to, često je zbog samog mogućeg naslućivanja satiriziranja nekih likova, ili pomoći članova obitelji drugim osobama koje su uskoro pale u političku nemilost, iako su bili ratni članovi Partije, bio na rubu da ga pošalju na robiju na Goli otok, a poslije su ga nazivali antisocijalističkim elementom te je bio pod primotrom. Supruga mu je bila u nemilosti režima te je izbačena s fakulteta, "Barba", njegov "drugi otac" je ubijen, premda nedužan. Redatelja splitskog HNK [[Vojdrag Berčić\|Vojdraga Berčića]], koji je osudio Milu Budaka, okvalificirao je "mizerijom od čovjeka".<ref name="uvijeksam"/><ref>Berčić je osudio Budaka donijevši odluku u jedno popodne, premda je nije bio ni završeni sudac ni odvjetnik, nego tek student na drugoj godini studija prava, što je uzevši u obzir težinu i brzinu odluke koju je donio, krajnje ponižavajuće za pravnu struku i osobe koje su dugo godina radile u pravničkoj struci.</ref>

			Djela su mu uspješno ekranizirana uz izuzetak filmskog scenarija ''Žedni car'', za film ''Palma među palmama''.<ref name="uvijeksam"/>

	U novije doba Novak se javio zbirkom razgovora s Jelenom Hekman, ''Digresije'', [[2001.]], te proširenim ''Digresijama'', naziva ''[[Protimbe]]'', [[2003.]] godine. ''Protimbe'' su jedno od vrhunskih ostvarenja hrvatske autobiografske proze, bogate reminiscencijama i asocijacijama na mladost, politički i društveni život u [[SFRJ\|Jugoslaviji]], na piščev doživljaj [[Domovinski rat\|Domovinskoga rata]] i političko-društvenih mijena do godine izlaska. ''Protimbe'' su bile kao svojevrsna ispovijed samom sebi i priznavanje pogrješaka i zabluda iz prošlosti. U ''Protimbama'' se osvrnuo na crkvena pitanja više nego drugi katolički pisci, kritizirao [[celibat]], usporedio katolički odgoj s praksom komunističke omladine, iskritizirao Josipa Broza Tita što je otrgnuo Srijem, Boku Kotorsku, Posavinu i Hercegovinu iz sastava Hrvatske, i protivio se mitu da je Tito pripojio Istru u sastav Hrvatske ("''On Istru nije pripojio, ... Istra se sama ugurala Hrvatskoj... Istra je sama donijela odluku da se pripoji matici domovini. Cijelo poslijeratno vrijeme Istra je bila zapostavljena.''").<ref name="uvijeksam"/> Tu su portreti njegovih znanaca, prijatelja i protivnika, od [[Vlado Gotovac\|Vlade Gotovca]] do [[Antun Šoljan\|Antuna Šoljana]], od [[Sven Lasta\|Svena Laste]] do [[Vladimir Bakarić\|Vladimira Bakarića]], te autorova promišljanja i vrjednovanja položaja hrvatstva, pravopisa, estetike, haškoga suda, ratnih zločina, srpskog političkoga projekta, komunizma i nacionalnoga usuda.		U novije doba Novak se javio zbirkom razgovora s Jelenom Hekman, ''Digresije'', [[2001.]], te proširenim ''Digresijama'', naziva ''[[Protimbe]]'', [[2003.]] godine. ''Protimbe'' su jedno od vrhunskih ostvarenja hrvatske autobiografske proze, bogate reminiscencijama i asocijacijama na mladost, politički i društveni život u [[SFRJ\|Jugoslaviji]], na piščev doživljaj [[Domovinski rat\|Domovinskoga rata]] i političko-društvenih mijena do godine izlaska. ''Protimbe'' su bile kao svojevrsna ispovijed samom sebi i priznavanje pogrješaka i zabluda iz prošlosti. U ''Protimbama'' se osvrnuo na crkvena pitanja više nego drugi katolički pisci, kritizirao [[celibat]], usporedio katolički odgoj s praksom komunističke omladine, iskritizirao Josipa Broza Tita što je otrgnuo Srijem, Boku Kotorsku, Posavinu i Hercegovinu iz sastava Hrvatske, i protivio se mitu da je Tito pripojio Istru u sastav Hrvatske ("''On Istru nije pripojio, ... Istra se sama ugurala Hrvatskoj... Istra je sama donijela odluku da se pripoji matici domovini. Cijelo poslijeratno vrijeme Istra je bila zapostavljena.''").<ref name="uvijeksam"/> Tu su portreti njegovih znanaca, prijatelja i protivnika, od [[Vlado Gotovac\|Vlade Gotovca]] do [[Antun Šoljan\|Antuna Šoljana]], od [[Sven Lasta\|Svena Laste]] do [[Vladimir Bakarić\|Vladimira Bakarića]], te autorova promišljanja i vrjednovanja položaja hrvatstva, pravopisa, estetike, haškoga suda, ratnih zločina, srpskog političkoga projekta, komunizma i nacionalnoga usuda.

Suradnik10 u (test) 21:10, 24. listopad 2026.

2026-10-24T21:10:00Z

←Starija inačica		Inačica od 24. listopad 2026. u 21:10
Redak 5:		Redak 5:
	\| veličina = 220px		\| veličina = 220px
	\| opis slike = Slobodan Novak		\| opis slike = Slobodan Novak
	\| puno ime = Slobodan Novak		\| puno ime = Ante Slobodan Novak
	\| rođenje = [[3. studenoga]] [[1924.]]<br>[[Split]], [[Hrvatska]]		\| rođenje = [[3. studenoga]] [[1924.]]<br>[[Split]], [[Hrvatska]]
	\| smrt = [[25. srpnja]] [[2016.]]<br>[[Zagreb]], [[Hrvatska]]		\| smrt = [[25. srpnja]] [[2016.]]<br>[[Zagreb]], [[Hrvatska]]
Redak 21:		Redak 21:
	}}		}}

	'''Slobodan Novak''' ([[Split]], [[3. studenoga]] [[1924.]] - [[Zagreb]], [[25. srpnja]] [[2016.]]),<ref name="HAZU">[http://info.hazu.hr/hr/clanovi_akademije/osobne_stranice/slobodan_novak/slobodan_novak_biografija/ akademik Slobodan Novak, književnik], info.hazu.hr, pristupljeno 31. srpnja 2016.</ref> bio je [[Hrvatska\|hrvatski]] prozaik, [[roman]]opisac i esejist, [[akademik]] [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti\|HAZU]]. Uz Ranka Marinkovića i Vladana Desnicu, spada u najbolje, kanonske hrvatske prozaike druge polovice 20. stoljeća.<ref name="uvijeksam">Denis Derk: [https://www.vecernji.hr/vijesti/slobodan-novak-uvijek-sam-nosio-crnu-ljagu-na-sebi-488791 ''Slobodan Novak: Uvijek sam nosio crnu ljagu na sebi '']. Večernji list. 19. prosinca 2012. Pristupljeno 24. listopada 2026.</ref>		'''Slobodan Novak''' ([[Split]], [[3. studenoga]] [[književnost u 1924.\|1924.]] - [[Zagreb]], [[25. srpnja]] [[književnost u 2016.\|2016.]]),<ref name="HAZU">[http://info.hazu.hr/hr/clanovi_akademije/osobne_stranice/slobodan_novak/slobodan_novak_biografija/ akademik Slobodan Novak, književnik], info.hazu.hr, pristupljeno 31. srpnja 2016.</ref> bio je [[Hrvatska\|hrvatski]] prozaik, [[roman]]opisac i esejist, [[akademik]] [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti\|HAZU]]. Uz [[Ranko Marinković\|Ranka Marinkovića]] i [[Vladan Desnica\|Vladana Desnicu]], spada u najbolje, kanonske hrvatske prozaike druge polovice 20. stoljeća.<ref name="uvijeksam">Denis Derk: [https://www.vecernji.hr/vijesti/slobodan-novak-uvijek-sam-nosio-crnu-ljagu-na-sebi-488791 ''Slobodan Novak: Uvijek sam nosio crnu ljagu na sebi '']. Večernji list. 19. prosinca 2012. Pristupljeno 24. listopada 2026.</ref>

	== Životopis ==		== Životopis ==

	Slobodan Novak rođen je u Splitu, [[3. studenoga]] [[1924.]] godine, od oca Duje i majke Marije Smoje, kao deseti odvjetak stare splitske hrvatske pučke porodice Novakovih.<ref name="HAZU"/> Kršten je u katoličkoj crkvi imenom Ante Slobodan.<ref name="HAZU"/> Pučku školu završio je u [[Rab]]u, a [[gimnazija\|gimnaziju]] je polazio u Splitu. Maturirao je u [[Sušak]]u 1943. godine u Prvoj hrvatskoj gimnaziji na Sušaku,<ref name="HAZU"/> nakon čega je otišao u partizane.		Slobodan Novak rođen je u Splitu, [[3. studenoga]] [[1924.]] godine, od oca Duje i majke Marije Smoje, kao deseti odvjetak stare splitske hrvatske pučke porodice Novakovih.<ref name="HAZU"/> Kršten je u katoličkoj crkvi imenom Ante Slobodan.<ref name="HAZU"/> Pučku školu završio je u [[Rab]]u, a [[gimnazija\|gimnaziju]] je polazio u Splitu. Maturirao je u [[Sušak]]u 1943. godine u Prvoj hrvatskoj gimnaziji na Sušaku,<ref name="HAZU"/> nakon čega je otišao u partizane. Prišao je komunistima te se učlanio u [[SKOJ]].<ref name="uvijeksam"/>

	Rodio se u kavani i živio je u obitelji koja je radila u kavanskom okružju. Kad je došao u sjemenište, imao je, po svojim riječima, ljagu, jer su mu ondje govorili da je kavansko dijete, a kad je otišao u partizane, imao je ljagu jer je bio sjemeništarac.<ref name="uvijeksam"/><ref name=rodjenkrcmi>Večernji.hr: [https://www.vecernji.hr/kultura/roden-je-u-krcmi-odrastao-u-kavani-i-zavrsio-u-partizanima-zivot-akademik-i-njegova-crna-ljaga-2006977 '' Rođen je u krčmi, odrastao u kavani i završio u partizanima: Život akademika i njegova crna ljaga'']. Večernji list. 23. listopada 2026. Pristupljeno 24. listopada 2026.</ref>		Rodio se u kavani i živio je u obitelji koja je radila u kavanskom okružju. Kad je došao u sjemenište, imao je, po svojim riječima, ljagu, jer su mu ondje govorili da je kavansko dijete, a kad je otišao u partizane, imao je ljagu jer je bio sjemeništarac.<ref name="uvijeksam"/><ref name=rodjenkrcmi>Večernji.hr: [https://www.vecernji.hr/kultura/roden-je-u-krcmi-odrastao-u-kavani-i-zavrsio-u-partizanima-zivot-akademik-i-njegova-crna-ljaga-2006977 '' Rođen je u krčmi, odrastao u kavani i završio u partizanima: Život akademika i njegova crna ljaga'']. Večernji list. 23. listopada 2026. Pristupljeno 24. listopada 2026.</ref>
Redak 113:		Redak 113:
	[[Kategorija:Hrvatski romanopisci]]		[[Kategorija:Hrvatski romanopisci]]
	[[Kategorija:Hrvatski esejisti]]		[[Kategorija:Hrvatski esejisti]]
			[[Kategorija:Partizani]]
			[[Kategorija:Hrvatski komunisti do 1945.]]
			[[Kategorija:Hrvatski komunisti u drugoj Jugoslaviji]]
	[[Kategorija:Dobitnici nagrade Vladimir Nazor]]		[[Kategorija:Dobitnici nagrade Vladimir Nazor]]
	[[Kategorija:Životopisi, Split]]		[[Kategorija:Životopisi, Split]]
	[[Kategorija:Životopisi, Rab]]		[[Kategorija:Životopisi, Rab]]
			[[Kategorija:Životopisi, Zagreb]]
	[[Kategorija:Akademici HAZU]]		[[Kategorija:Akademici HAZU]]

Suradnik10 u (test) 21:00, 24. listopad 2026.

2026-10-24T21:00:38Z

←Starija inačica		Inačica od 24. listopad 2026. u 21:00
Redak 39:		Redak 39:
	Počeo je tendencioznim i patetičnim pjesmama prepunima bolnih reminiscencija na ratne strahote. Stihovi su okupljeni u zbirci ''Glasnice u oluji'' (1950.). No, vrlo brzo se preorijentirao na pripovjednu prozu koju počinje objavljivati u «Krugovima» i «Republici». Pažnju kritike i publike svratio je kratkim autobiografskim romanom ''Izgubljeni zavičaj'', [[1955.]], u kojemu tematizira događaje iz djetinjstva provedena na idiličnom otoku. Roman protječe u znaku nostalgične evokacije emocijama natopljenih slika, lirskih i arkadijskih ugođaja, dok pripovjedački ritam pomno slijedi cikličnost izmjene godišnjih doba. Pripovjedač se javlja u dva lika: infantilnom «ja» koje promatra, registrira i upija sve oko sebe te sadašnjem, odraslom «ja» koje sentimentalno i s priličnom dozom rezignacije rekreira mladenačke slike i dojmove. Ta dvojnost, kojom postiže duboko intimno seciranje, jedna je od ključnih točaka Novakove umjetnosti pripovijedanja.		Počeo je tendencioznim i patetičnim pjesmama prepunima bolnih reminiscencija na ratne strahote. Stihovi su okupljeni u zbirci ''Glasnice u oluji'' (1950.). No, vrlo brzo se preorijentirao na pripovjednu prozu koju počinje objavljivati u «Krugovima» i «Republici». Pažnju kritike i publike svratio je kratkim autobiografskim romanom ''Izgubljeni zavičaj'', [[1955.]], u kojemu tematizira događaje iz djetinjstva provedena na idiličnom otoku. Roman protječe u znaku nostalgične evokacije emocijama natopljenih slika, lirskih i arkadijskih ugođaja, dok pripovjedački ritam pomno slijedi cikličnost izmjene godišnjih doba. Pripovjedač se javlja u dva lika: infantilnom «ja» koje promatra, registrira i upija sve oko sebe te sadašnjem, odraslom «ja» koje sentimentalno i s priličnom dozom rezignacije rekreira mladenačke slike i dojmove. Ta dvojnost, kojom postiže duboko intimno seciranje, jedna je od ključnih točaka Novakove umjetnosti pripovijedanja.

	Planirao je napisati opsežni roman ''Silentium'', koji je odustao napisati do kraja jer je međuvremenu [[Ivan Raos]] vjerno i autentično napisao kvalitetni roman ''Žalosni Gospin vrt'' koji je bio teme sa sličnim događajima i atmosferom, a pod utjecajem SKJ, nije želio da ga itko optuži da piše satiru na ondašnje društvo. ''Silentium'' je bio sjećanje na mladenačke dane. Nepotpuno djelo je izašlo u Novakovim sabranim djelima.		Planirao je napisati opsežni roman ''Silentium'', koji je odustao napisati do kraja jer je međuvremenu [[Ivan Raos]] vjerno i autentično napisao kvalitetni roman ''Žalosni Gospin vrt'' koji je bio teme sa sličnim događajima i atmosferom, a pod utjecajem SKJ, nije želio da ga itko optuži da piše satiru na ondašnje društvo. ''Silentium'' je bio sjećanje na mladenačke dane. Nepotpuno djelo je izašlo u Novakovim sabranim djelima.<ref name="uvijeksam"/>

	Najveći estetski domet ostvario je u romanu ''[[Mirisi, zlato i tamjan]]'', [[1968.]] godine. To je priča o rezigniranome umirovljenom intelektualcu srednjih godina koji sa svojom ženom na izoliranu otoku svodi životne račune i njeguje prastaru Madonu Markantunovu, nekadašnju bogatu ~~patricijku~~ i vlasnicu polovice otoka. Radnja se odvija šezdesetih godina, dok je vrijeme priče određeno Madoninim ekskrementalnim ciklusom: 18 dana između dva staričina «pražnjenja». Glavni lik - Mali - vezan je uz Madonu složenim odnosom koji je mješavina altruizma i mazohizma. Služeći staricu, Novakov antijunak zapravo okajava grijehe prošlosti i na simboličan, gotovo ritualan način, čisti se od bivšeg života, zabluda, bezbožništva i dogmatizma. U glavnome liku sabijeno je iskustvo čitave jedne generacije koja je vjerovala u politički projekt i socijalnu utopiju, a potom doživjela potpun slom, bolno otrježnjenje i deziluziju. U tom je svjetlu i lik Madone polivalentan: ona je simbol tradicije, povijesti, starog društva i Crkve - svega onoga što je generacija Malog u svojemu revolucionarnomu mladenačkom zanosu htjela srušiti. Zato se i kaže da «invalid budućnosti njeguje invalida prošlosti». Prepun vjerskih rituala i biblijske simbolike, na što upućuje već i naslov, roman operira s dvama slojevima značenja i s dvama planovima zbivanja: konkretnim i alegorijskim; profanim i sakralnim. Na prvoj razini problematizira se aktualna društvena stvarnost, dok se na drugoj uspostavlja alegorijska priča o otuđenju čovjeka. Slična dvojnost prati i glavnog lika: on je dualist, vjernik dviju vjera, razapet između ideala i stvarnosti. Tu će svoju idejnu rastrganost možda najbolje izraziti željom da mu, kad umre, na grob stave crvenu zvijezdu petokraku razapetu na crni križ. Kroz osobnu ispovijest i kroz mučan proces samospoznaje glavnog lika ovaj, u biti, moralistički roman analizira generacijsku sudbinu, obračunava sa svakom ideologijom i traži odgovore na temeljna egzistencijalna pitanja modernog čovjeka. Djelo je moderno strukturirano, realizirano kao veliki solilokvij s razgranatim asocijacijama. Pisano je tonom razorne ironije i sarkazma, a osnovni osjećaj u znaku je egzistencijalističke mučnine i gađenja prema svijetu.		Najveći estetski domet ostvario je u romanu ''[[Mirisi, zlato i tamjan]]'', [[1968.]] godine. To je priča o rezigniranome umirovljenom intelektualcu srednjih godina koji sa svojom ženom na izoliranu otoku svodi životne račune i njeguje prastaru Madonu Markantunovu, nekadašnju bogatu [[patricij]]ku i vlasnicu polovice otoka. Radnja se odvija šezdesetih godina, dok je vrijeme priče određeno Madoninim ekskrementalnim ciklusom: 18 dana između dva staričina «pražnjenja». Glavni lik - Mali - vezan je uz Madonu složenim odnosom koji je mješavina altruizma i mazohizma. Služeći staricu, Novakov antijunak zapravo okajava grijehe prošlosti i na simboličan, gotovo ritualan način, čisti se od bivšeg života, zabluda, bezbožništva i dogmatizma. U glavnome liku sabijeno je iskustvo čitave jedne generacije koja je vjerovala u politički projekt i socijalnu utopiju, a potom doživjela potpun slom, bolno otrježnjenje i deziluziju. U tom je svjetlu i lik Madone polivalentan: ona je simbol tradicije, povijesti, starog društva i Crkve - svega onoga što je generacija Malog u svojemu revolucionarnomu mladenačkom zanosu htjela srušiti. Zato se i kaže da «invalid budućnosti njeguje invalida prošlosti». Prepun vjerskih rituala i biblijske simbolike, na što upućuje već i naslov, roman operira s dvama slojevima značenja i s dvama planovima zbivanja: konkretnim i alegorijskim; profanim i sakralnim. Na prvoj razini problematizira se aktualna društvena stvarnost, dok se na drugoj uspostavlja alegorijska priča o otuđenju čovjeka. Slična dvojnost prati i glavnog lika: on je dualist, vjernik dviju vjera, razapet između ideala i stvarnosti. Tu će svoju idejnu rastrganost možda najbolje izraziti željom da mu, kad umre, na grob stave crvenu zvijezdu petokraku razapetu na crni križ. Kroz osobnu ispovijest i kroz mučan proces samospoznaje glavnog lika ovaj, u biti, moralistički roman analizira generacijsku sudbinu, obračunava sa svakom ideologijom i traži odgovore na temeljna egzistencijalna pitanja modernog čovjeka. Djelo je moderno strukturirano, realizirano kao veliki solilokvij s razgranatim asocijacijama. Pisano je tonom razorne ironije i sarkazma, a osnovni osjećaj u znaku je egzistencijalističke mučnine i gađenja prema svijetu.

	Neglede zbirke poezije ''Glasnice u oluji'' koju je objavio 1962., Novak je iskazivao poetske elemente u svojoj prozi. Književni kritičari su uočili Novakove poetske pasaže i pjesme u prozi. U doba kad je pisao poeziju, bila je izjavna poezija, a ne poezija lirike. Sam Novak ih je poslije okvalificirao sentencama i mudrovanjima, a poslije se poezije odrekao više puta.<ref name="uvijeksam"/>		Neglede zbirke poezije ''Glasnice u oluji'' koju je objavio 1962., Novak je iskazivao poetske elemente u svojoj prozi. Književni kritičari su uočili Novakove poetske pasaže i pjesme u prozi. U doba kad je pisao poeziju, bila je izjavna poezija, a ne poezija lirike. Sam Novak ih je poslije okvalificirao sentencama i mudrovanjima, a poslije se poezije odrekao više puta.<ref name="uvijeksam"/>

Suradnik10: /* Književno stvaralaštvo */

2026-10-24T20:59:26Z

Književno stvaralaštvo

←Starija inačica		Inačica od 24. listopad 2026. u 20:59
Redak 47:		Redak 47:
	Istu tematsku i poetičku liniju Novak slijedi i u kratku romanu ''Izvanbrodski dnevnik'' (satirički intoniranom<ref name="uvijeksam"/>), [[1977.]] Djelo je realizirano kao narativni triptih: sastoji se od triju posebnih novelističkih cjelina koje su međusobno povezane pripovjedačem, likovima, situacijama i motivima. Opisana su tri putovanja na relaciji Otok — Kopno — Otok. No i opet su ta putovanja povod za obračun s kolektivnim mitovima i vlastitim iluzijama.		Istu tematsku i poetičku liniju Novak slijedi i u kratku romanu ''Izvanbrodski dnevnik'' (satirički intoniranom<ref name="uvijeksam"/>), [[1977.]] Djelo je realizirano kao narativni triptih: sastoji se od triju posebnih novelističkih cjelina koje su međusobno povezane pripovjedačem, likovima, situacijama i motivima. Opisana su tri putovanja na relaciji Otok — Kopno — Otok. No i opet su ta putovanja povod za obračun s kolektivnim mitovima i vlastitim iluzijama.

	Do samostalne Hrvatske nerijetko je imao problema s objavljivanjem, zbog čega je morao potezati političke veze i dovijati se na druge načine, koristeći se i svojim partizanskim i skojevskim stažem, da bi izborio objavu. Uz to, često je zbog samog mogućeg naslućivanja satiriziranja nekih likova, ili pomoći članova obitelji drugim osobama koje su uskoro pale u političku nemilost, bio na rubu da ga pošalju na robiju na Goli otok, a poslije su ga nazivali antisocijalističkim elementom.<ref name="uvijeksam"/>		Do samostalne Hrvatske nerijetko je imao problema s objavljivanjem, zbog čega je morao potezati političke veze i dovijati se na druge načine, koristeći se i svojim partizanskim i skojevskim stažem, da bi izborio objavu. Time je izborio da i [[Ivan Raos]] uđe u književni život, odnosno da mu objave djela. Uz to, često je zbog samog mogućeg naslućivanja satiriziranja nekih likova, ili pomoći članova obitelji drugim osobama koje su uskoro pale u političku nemilost, iako su bili ratni članovi Partije, bio na rubu da ga pošalju na robiju na Goli otok, a poslije su ga nazivali antisocijalističkim elementom te je bio pod primotrom. Supruga mu je bila u nemilosti režima te je izbačena s fakulteta, "Barba", njegov "drugi otac" je ubijen, premda nedužan. Redatelja splitskog HNK [[Vojdrag Berčić\|Vojdraga Berčića]], koji je osudio Milu Budaka, okvalificirao je "mizerijom od čovjeka".<ref name="uvijeksam"/><ref>Berčić je osudio Budaka donijevši odluku u jedno popodne, premda je nije bio ni završeni sudac ni odvjetnik, nego tek student na drugoj godini studija prava, što je uzevši u obzir težinu i brzinu odluke koju je donio, krajnje ponižavajuće za pravnu struku i osobe koje su dugo godina radile u pravničkoj struci.</ref>

	U novije doba Novak se javio zbirkom razgovora s Jelenom Hekman, ''Digresije'', [[2001.]], te proširenim ''Digresijama'', naziva ''[[Protimbe]]'', [[2003.]] godine. ''Protimbe'' su jedno od vrhunskih ostvarenja hrvatske autobiografske proze, bogate reminiscencijama i asocijacijama na mladost, politički i društveni život u [[SFRJ\|Jugoslaviji]], na piščev doživljaj [[Domovinski rat\|Domovinskoga rata]] i političko-društvenih mijena do godine izlaska. ''Protimbe'' su bile kao svojevrsna ispovijed samom sebi i priznavanje pogrješaka i zabluda iz prošlosti. U ''Protimbama'' se osvrnuo na crkvena pitanja više nego drugi katolički pisci, kritizirao [[celibat]], usporedio katolički odgoj s praksom komunističke omladine, iskritizirao Josipa Broza Tita što je otrgnuo Srijem, Boku Kotorsku, Posavinu i Hercegovinu iz sastava Hrvatske, i protivio se mitu da je Tito pripojio Istru u sastav Hrvatske ("''On Istru nije pripojio, ... Istra se sama ugurala Hrvatskoj... Istra je sama donijela odluku da se pripoji matici domovini. Cijelo poslijeratno vrijeme Istra je bila zapostavljena.''").<ref name="uvijeksam"/> Tu su portreti njegovih znanaca, prijatelja i protivnika, od [[Vlado Gotovac\|Vlade Gotovca]] do [[Antun Šoljan\|Antuna Šoljana]], od [[Sven Lasta\|Svena Laste]] do [[Vladimir Bakarić\|Vladimira Bakarića]], te autorova promišljanja i vrjednovanja položaja hrvatstva, pravopisa, estetike, haškoga suda, ratnih zločina, srpskog političkoga projekta, komunizma i nacionalnoga usuda.		U novije doba Novak se javio zbirkom razgovora s Jelenom Hekman, ''Digresije'', [[2001.]], te proširenim ''Digresijama'', naziva ''[[Protimbe]]'', [[2003.]] godine. ''Protimbe'' su jedno od vrhunskih ostvarenja hrvatske autobiografske proze, bogate reminiscencijama i asocijacijama na mladost, politički i društveni život u [[SFRJ\|Jugoslaviji]], na piščev doživljaj [[Domovinski rat\|Domovinskoga rata]] i političko-društvenih mijena do godine izlaska. ''Protimbe'' su bile kao svojevrsna ispovijed samom sebi i priznavanje pogrješaka i zabluda iz prošlosti. U ''Protimbama'' se osvrnuo na crkvena pitanja više nego drugi katolički pisci, kritizirao [[celibat]], usporedio katolički odgoj s praksom komunističke omladine, iskritizirao Josipa Broza Tita što je otrgnuo Srijem, Boku Kotorsku, Posavinu i Hercegovinu iz sastava Hrvatske, i protivio se mitu da je Tito pripojio Istru u sastav Hrvatske ("''On Istru nije pripojio, ... Istra se sama ugurala Hrvatskoj... Istra je sama donijela odluku da se pripoji matici domovini. Cijelo poslijeratno vrijeme Istra je bila zapostavljena.''").<ref name="uvijeksam"/> Tu su portreti njegovih znanaca, prijatelja i protivnika, od [[Vlado Gotovac\|Vlade Gotovca]] do [[Antun Šoljan\|Antuna Šoljana]], od [[Sven Lasta\|Svena Laste]] do [[Vladimir Bakarić\|Vladimira Bakarića]], te autorova promišljanja i vrjednovanja položaja hrvatstva, pravopisa, estetike, haškoga suda, ratnih zločina, srpskog političkoga projekta, komunizma i nacionalnoga usuda.

Suradnik10: /* Djela */

2026-10-24T20:46:47Z

Djela

←Starija inačica		Inačica od 24. listopad 2026. u 20:46
Redak 63:		Redak 63:
	* ''Novele'', (izbor iz zbirke ''Tvrdi grad'' s dodatkom novele ''Živjeti za našu stvar''), Prosveta, Beograd, 1963.		* ''Novele'', (izbor iz zbirke ''Tvrdi grad'' s dodatkom novele ''Živjeti za našu stvar''), Prosveta, Beograd, 1963.
	* ''[[Mirisi, zlato i tamjan]]'', (roman), Matica hrvatska, Zagreb, 1968. (11 izdanja) (engl. izd.: ''Gold, frankincense, and myrrh'', Most/The Bridge-Forest Books, Zagreb-London-Boston, 1991., Autumn Hill Books, Iowa City, 2007.; češ. izd.: ''Myrha, zlato a kadidlo'', Argo, Prag, 1999.)		* ''[[Mirisi, zlato i tamjan]]'', (roman), Matica hrvatska, Zagreb, 1968. (11 izdanja) (engl. izd.: ''Gold, frankincense, and myrrh'', Most/The Bridge-Forest Books, Zagreb-London-Boston, 1991., Autumn Hill Books, Iowa City, 2007.; češ. izd.: ''Myrha, zlato a kadidlo'', Argo, Prag, 1999.)
	* ''[[Izgubljeni zavičaj]]'', ''Dolutali metak'', Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1969.		* ''Izgubljeni zavičaj'', ''Dolutali metak'', Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1969.
	* ''Izvanbrodski dnevnik – tri putovanja'', (romansirani triptih), BiblioTeka, izdanje Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1976. (engl. prijevod: ''Three journeys'', Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 2012.)<ref>[http://katalog.gkr.hr/pagesresults/bibliografskiZapis.aspx?selectedId=11016744&action=search&currentPage=1&searchById=10&sort=0&spid0=10&spv0=Budimir%2C+Tamara&xm0=1 Three journeys / Slobodan Novak], katalog.gkr.hr, pristupljeno 31. svibnja 2016.</ref>		* ''[[Izvanbrodski dnevnik]] – tri putovanja'', (romansirani triptih), BiblioTeka, izdanje Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1976. (engl. prijevod: ''Three journeys'', Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 2012.)<ref>[http://katalog.gkr.hr/pagesresults/bibliografskiZapis.aspx?selectedId=11016744&action=search&currentPage=1&searchById=10&sort=0&spid0=10&spv0=Budimir%2C+Tamara&xm0=1 Three journeys / Slobodan Novak], katalog.gkr.hr, pristupljeno 31. svibnja 2016.</ref>
	* ''Izgubljeni zavičaj i 12 novela'', Znanje, Zagreb, 1980., (biblioteka ''Evergrin'', knj. 7.)		* ''Izgubljeni zavičaj i 12 novela'', Znanje, Zagreb, 1980., (biblioteka ''Evergrin'', knj. 7.)
	* ''Izabrana proza'', Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1981., (biblioteka ''Pet stoljeća hrvatske književnosti'', knj. 160.)		* ''Izabrana proza'', Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1981., (biblioteka ''Pet stoljeća hrvatske književnosti'', knj. 160.)

Suradnik10: /* Djela */

2026-10-24T20:44:18Z

Djela

Suradnik10 u (test) 20:41, 24. listopad 2026.

2026-10-24T20:41:08Z

←Starija inačica		Inačica od 24. listopad 2026. u 20:41
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Slobodan Novak'''-->~~{{Infookvir književnik		{{Infookvir književnik
	\| Ime = Slobodan Novak		\| Ime = Slobodan Novak
	\| boja = #B0C4DE		\| boja = #B0C4DE
Redak 21:		Redak 21:
	}}		}}

	'''Slobodan Novak''' ([[Split]], [[3. studenoga]] [[1924.]] - [[Zagreb]], [[25. srpnja]] [[2016.]]),<ref name="HAZU">[http://info.hazu.hr/hr/clanovi_akademije/osobne_stranice/slobodan_novak/slobodan_novak_biografija/ akademik Slobodan Novak, književnik], info.hazu.hr, pristupljeno 31. srpnja 2016.</ref> bio je [[Hrvatska\|hrvatski]] prozaik, [[roman]]opisac i esejist, [[akademik]] [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti\|HAZU]].		'''Slobodan Novak''' ([[Split]], [[3. studenoga]] [[1924.]] - [[Zagreb]], [[25. srpnja]] [[2016.]]),<ref name="HAZU">[http://info.hazu.hr/hr/clanovi_akademije/osobne_stranice/slobodan_novak/slobodan_novak_biografija/ akademik Slobodan Novak, književnik], info.hazu.hr, pristupljeno 31. srpnja 2016.</ref> bio je [[Hrvatska\|hrvatski]] prozaik, [[roman]]opisac i esejist, [[akademik]] [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti\|HAZU]]. Uz Ranka Marinkovića i Vladana Desnicu, spada u najbolje, kanonske hrvatske prozaike druge polovice 20. stoljeća.<ref name="uvijeksam">Denis Derk: [https://www.vecernji.hr/vijesti/slobodan-novak-uvijek-sam-nosio-crnu-ljagu-na-sebi-488791 ''Slobodan Novak: Uvijek sam nosio crnu ljagu na sebi '']. Večernji list. 19. prosinca 2012. Pristupljeno 24. listopada 2026.</ref>

	== Životopis ==		== Životopis ==

	Slobodan Novak rođen je u Splitu, [[3. studenoga]] [[1924.]] godine, od oca Duje i majke Marije Smoje, kao deseti odvjetak stare splitske hrvatske pučke porodice Novakovih.<ref name="HAZU"/> Kršten je u katoličkoj crkvi imenom Ante Slobodan.<ref name="HAZU"/> Pučku školu završio je u [[Rab]]u, a [[gimnazija\|gimnaziju]] je polazio u Splitu. Maturirao je u [[Sušak]]u 1943. godine u Prvoj hrvatskoj gimnaziji na Sušaku.<ref name="~~HAZU~~"/> [[Drugi svjetski rat]] proveo je u [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj\|partizanima]], što je kasnije ironijski opisao u autobiografsko-esejističkim zapisima ''Digresije'' (2001.) i ''Protimbe'' (2003.). Diplomirao je hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti u [[Zagreb]]u [[1953.]] godine. Radio je kao [[lektor]] i [[korektor]], [[dramaturg]] u [[Hrvatsko narodno kazalište u Splitu\|HNK u Splitu]], te kao novinar i urednik u nakladničkim kućama. Član je [[HAZU]] od [[1983.]] godine. Godine [[1999.]], [[27. srpnja]], Slobodan Novak proglašen je počasnim građaninom Grada [[Rab]]a.		Slobodan Novak rođen je u Splitu, [[3. studenoga]] [[1924.]] godine, od oca Duje i majke Marije Smoje, kao deseti odvjetak stare splitske hrvatske pučke porodice Novakovih.<ref name="HAZU"/> Kršten je u katoličkoj crkvi imenom Ante Slobodan.<ref name="HAZU"/> Pučku školu završio je u [[Rab]]u, a [[gimnazija\|gimnaziju]] je polazio u Splitu. Maturirao je u [[Sušak]]u 1943. godine u Prvoj hrvatskoj gimnaziji na Sušaku,<ref name="HAZU"/> nakon čega je otišao u partizane.

			Rodio se u kavani i živio je u obitelji koja je radila u kavanskom okružju. Kad je došao u sjemenište, imao je, po svojim riječima, ljagu, jer su mu ondje govorili da je kavansko dijete, a kad je otišao u partizane, imao je ljagu jer je bio sjemeništarac.<ref name="uvijeksam"/><ref name=rodjenkrcmi>Večernji.hr: [https://www.vecernji.hr/kultura/roden-je-u-krcmi-odrastao-u-kavani-i-zavrsio-u-partizanima-zivot-akademik-i-njegova-crna-ljaga-2006977 '' Rođen je u krčmi, odrastao u kavani i završio u partizanima: Život akademika i njegova crna ljaga'']. Večernji list. 23. listopada 2026. Pristupljeno 24. listopada 2026.</ref>

			[[Drugi svjetski rat]] proveo je u [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj\|partizanima]], što je kasnije ironijski opisao u autobiografsko-esejističkim zapisima ''Digresije'' (2001.) i ''Protimbe'' (2003.).
			U partizanima ga nisu gledali kao njihovog, jer je bio intelektualac, promišljao je stvari i nikad nije htio nepravedno osuditi druge ni kad su to tražili od njega, a kad je vidio nakon Rezolucije Informbiroa kako komunisti gaze vjerne ljude, shvatio je kakav je to sustav. Zbog stalna osjećaja nepripadanja i njegova prelaska iz krajnosti u krajnost, stekao je snažan dojam da nigdje nije potpuno prihvaćen, što mu je silovito imalo upliva na književno stvarateljstvo.<ref name=rodjenkrcmi/>

			Diplomirao je hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti u [[Zagreb]]u [[1953.]] godine. Radio je kao [[lektor]] i [[korektor]], [[dramaturg]] u [[Hrvatsko narodno kazalište u Splitu\|HNK u Splitu]], te kao novinar i urednik u nakladničkim kućama. Član je [[HAZU]] od [[1983.]] godine. Godine [[1999.]], [[27. srpnja]], Slobodan Novak proglašen je počasnim građaninom Grada [[Rab]]a.

	Umro je u Zagrebu, [[25. srpnja]] [[2016.]] godine.		Umro je u Zagrebu, [[25. srpnja]] [[2016.]] godine.
Redak 32:		Redak 39:
	Počeo je tendencioznim i patetičnim pjesmama prepunima bolnih reminiscencija na ratne strahote. Stihovi su okupljeni u zbirci ''Glasnice u oluji'' (1950.). No, vrlo brzo se preorijentirao na pripovjednu prozu koju počinje objavljivati u «Krugovima» i «Republici». Pažnju kritike i publike svratio je kratkim autobiografskim romanom ''Izgubljeni zavičaj'', [[1955.]], u kojemu tematizira događaje iz djetinjstva provedena na idiličnom otoku. Roman protječe u znaku nostalgične evokacije emocijama natopljenih slika, lirskih i arkadijskih ugođaja, dok pripovjedački ritam pomno slijedi cikličnost izmjene godišnjih doba. Pripovjedač se javlja u dva lika: infantilnom «ja» koje promatra, registrira i upija sve oko sebe te sadašnjem, odraslom «ja» koje sentimentalno i s priličnom dozom rezignacije rekreira mladenačke slike i dojmove. Ta dvojnost, kojom postiže duboko intimno seciranje, jedna je od ključnih točaka Novakove umjetnosti pripovijedanja.		Počeo je tendencioznim i patetičnim pjesmama prepunima bolnih reminiscencija na ratne strahote. Stihovi su okupljeni u zbirci ''Glasnice u oluji'' (1950.). No, vrlo brzo se preorijentirao na pripovjednu prozu koju počinje objavljivati u «Krugovima» i «Republici». Pažnju kritike i publike svratio je kratkim autobiografskim romanom ''Izgubljeni zavičaj'', [[1955.]], u kojemu tematizira događaje iz djetinjstva provedena na idiličnom otoku. Roman protječe u znaku nostalgične evokacije emocijama natopljenih slika, lirskih i arkadijskih ugođaja, dok pripovjedački ritam pomno slijedi cikličnost izmjene godišnjih doba. Pripovjedač se javlja u dva lika: infantilnom «ja» koje promatra, registrira i upija sve oko sebe te sadašnjem, odraslom «ja» koje sentimentalno i s priličnom dozom rezignacije rekreira mladenačke slike i dojmove. Ta dvojnost, kojom postiže duboko intimno seciranje, jedna je od ključnih točaka Novakove umjetnosti pripovijedanja.

	Najveći estetski domet ostvario je u romanu ''Mirisi, zlato i tamjan'', [[1968.]] godine. To je priča o rezigniranome umirovljenom intelektualcu srednjih godina koji sa svojom ženom na izoliranu otoku svodi životne račune i njeguje prastaru Madonu Markantunovu, nekadašnju bogatu patricijku i vlasnicu polovice otoka. Radnja se odvija šezdesetih godina, dok je vrijeme priče određeno Madoninim ekskrementalnim ciklusom: 18 dana između dva staričina «pražnjenja». Glavni lik - Mali - vezan je uz Madonu složenim odnosom koji je mješavina altruizma i mazohizma. Služeći staricu, Novakov antijunak zapravo okajava grijehe prošlosti i na simboličan, gotovo ritualan način, čisti se od bivšeg života, zabluda, bezbožništva i dogmatizma. U glavnome liku sabijeno je iskustvo čitave jedne generacije koja je vjerovala u politički projekt i socijalnu utopiju, a potom doživjela potpun slom, bolno otrježnjenje i deziluziju. U tom je svjetlu i lik Madone polivalentan: ona je simbol tradicije, povijesti, starog društva i Crkve - svega onoga što je generacija Malog u svojemu revolucionarnomu mladenačkom zanosu htjela srušiti. Zato se i kaže da «invalid budućnosti njeguje invalida prošlosti». Prepun vjerskih rituala i biblijske simbolike, na što upućuje već i naslov, roman operira s dvama slojevima značenja i s dvama planovima zbivanja: konkretnim i alegorijskim; profanim i sakralnim. Na prvoj razini problematizira se aktualna društvena stvarnost, dok se na drugoj uspostavlja alegorijska priča o otuđenju čovjeka. Slična dvojnost prati i glavnog lika: on je dualist, vjernik dviju vjera, razapet između ideala i stvarnosti. Tu će svoju idejnu rastrganost možda najbolje izraziti željom da mu, kad umre, na grob stave crvenu zvijezdu petokraku razapetu na crni križ. Kroz osobnu ispovijest i kroz mučan proces samospoznaje glavnog lika ovaj, u biti, moralistički roman analizira generacijsku sudbinu, obračunava sa svakom ideologijom i traži odgovore na temeljna egzistencijalna pitanja modernog čovjeka. Djelo je moderno strukturirano, realizirano kao veliki solilokvij s razgranatim asocijacijama. Pisano je tonom razorne ironije i sarkazma, a osnovni osjećaj u znaku je egzistencijalističke mučnine i gađenja prema svijetu.		Planirao je napisati opsežni roman ''Silentium'', koji je odustao napisati do kraja jer je međuvremenu [[Ivan Raos]] vjerno i autentično napisao kvalitetni roman ''Žalosni Gospin vrt'' koji je bio teme sa sličnim događajima i atmosferom, a pod utjecajem SKJ, nije želio da ga itko optuži da piše satiru na ondašnje društvo. ''Silentium'' je bio sjećanje na mladenačke dane. Nepotpuno djelo je izašlo u Novakovim sabranim djelima.

			Najveći estetski domet ostvario je u romanu ''[[Mirisi, zlato i tamjan]]'', [[1968.]] godine. To je priča o rezigniranome umirovljenom intelektualcu srednjih godina koji sa svojom ženom na izoliranu otoku svodi životne račune i njeguje prastaru Madonu Markantunovu, nekadašnju bogatu patricijku i vlasnicu polovice otoka. Radnja se odvija šezdesetih godina, dok je vrijeme priče određeno Madoninim ekskrementalnim ciklusom: 18 dana između dva staričina «pražnjenja». Glavni lik - Mali - vezan je uz Madonu složenim odnosom koji je mješavina altruizma i mazohizma. Služeći staricu, Novakov antijunak zapravo okajava grijehe prošlosti i na simboličan, gotovo ritualan način, čisti se od bivšeg života, zabluda, bezbožništva i dogmatizma. U glavnome liku sabijeno je iskustvo čitave jedne generacije koja je vjerovala u politički projekt i socijalnu utopiju, a potom doživjela potpun slom, bolno otrježnjenje i deziluziju. U tom je svjetlu i lik Madone polivalentan: ona je simbol tradicije, povijesti, starog društva i Crkve - svega onoga što je generacija Malog u svojemu revolucionarnomu mladenačkom zanosu htjela srušiti. Zato se i kaže da «invalid budućnosti njeguje invalida prošlosti». Prepun vjerskih rituala i biblijske simbolike, na što upućuje već i naslov, roman operira s dvama slojevima značenja i s dvama planovima zbivanja: konkretnim i alegorijskim; profanim i sakralnim. Na prvoj razini problematizira se aktualna društvena stvarnost, dok se na drugoj uspostavlja alegorijska priča o otuđenju čovjeka. Slična dvojnost prati i glavnog lika: on je dualist, vjernik dviju vjera, razapet između ideala i stvarnosti. Tu će svoju idejnu rastrganost možda najbolje izraziti željom da mu, kad umre, na grob stave crvenu zvijezdu petokraku razapetu na crni križ. Kroz osobnu ispovijest i kroz mučan proces samospoznaje glavnog lika ovaj, u biti, moralistički roman analizira generacijsku sudbinu, obračunava sa svakom ideologijom i traži odgovore na temeljna egzistencijalna pitanja modernog čovjeka. Djelo je moderno strukturirano, realizirano kao veliki solilokvij s razgranatim asocijacijama. Pisano je tonom razorne ironije i sarkazma, a osnovni osjećaj u znaku je egzistencijalističke mučnine i gađenja prema svijetu.

			Neglede zbirke poezije ''Glasnice u oluji'' koju je objavio 1962., Novak je iskazivao poetske elemente u svojoj prozi. Književni kritičari su uočili Novakove poetske pasaže i pjesme u prozi. U doba kad je pisao poeziju, bila je izjavna poezija, a ne poezija lirike. Sam Novak ih je poslije okvalificirao sentencama i mudrovanjima, a poslije se poezije odrekao više puta.<ref name="uvijeksam"/>

			Istu tematsku i poetičku liniju Novak slijedi i u kratku romanu ''Izvanbrodski dnevnik'' (satirički intoniranom<ref name="uvijeksam"/>), [[1977.]] Djelo je realizirano kao narativni triptih: sastoji se od triju posebnih novelističkih cjelina koje su međusobno povezane pripovjedačem, likovima, situacijama i motivima. Opisana su tri putovanja na relaciji Otok — Kopno — Otok. No i opet su ta putovanja povod za obračun s kolektivnim mitovima i vlastitim iluzijama.

	~~Istu tematsku~~ i ~~poetičku liniju Novak slijedi~~ i ~~u kratku romanu ''Izvanbrodski dnevnik''~~, ~~[[1977~~.~~]] Djelo~~ je ~~realizirano kao narativni triptih: sastoji se od triju posebnih novelističkih cjelina~~ koje su ~~međusobno povezane pripovjedačem~~, ~~likovima~~, ~~situacijama i motivima. Opisana su tri putovanja na relaciji Otok — Kopno — Otok. No i opet~~ su ~~ta putovanja povod za obračun s kolektivnim mitovima i vlastitim iluzijama~~.		Do samostalne Hrvatske nerijetko je imao problema s objavljivanjem, zbog čega je morao potezati političke veze i dovijati se na druge načine, koristeći se i svojim partizanskim i skojevskim stažem, da bi izborio objavu. Uz to, često je zbog samog mogućeg naslućivanja satiriziranja nekih likova, ili pomoći članova obitelji drugim osobama koje su uskoro pale u političku nemilost, bio na rubu da ga pošalju na robiju na Goli otok, a poslije su ga nazivali antisocijalističkim elementom.<ref name="uvijeksam"/>

	U novije doba Novak se javio zbirkom razgovora s Jelenom Hekman, ''Digresije'', [[2001.]], te proširenim ''Digresijama'', naziva ''Protimbe'', [[2003.]] godine. ''Protimbe'' su jedno od vrhunskih ostvarenja hrvatske autobiografske proze, bogate reminiscencijama i asocijacijama na mladost, politički i društveni život u [[SFRJ\|Jugoslaviji]], na piščev doživljaj [[Domovinski rat\|Domovinskoga rata]] i političko-društvenih mijena do godine izlaska. Tu su portreti njegovih znanaca, prijatelja i protivnika, od [[Vlado Gotovac\|Vlade Gotovca]] do [[Antun Šoljan\|Antuna Šoljana]], od [[Sven Lasta\|Svena Laste]] do [[Vladimir Bakarić\|Vladimira Bakarića]], te autorova promišljanja i vrjednovanja položaja hrvatstva, pravopisa, estetike, haškoga suda, ratnih zločina, srpskog političkoga projekta, komunizma i nacionalnoga usuda.		U novije doba Novak se javio zbirkom razgovora s Jelenom Hekman, ''Digresije'', [[2001.]], te proširenim ''Digresijama'', naziva ''[[Protimbe]]'', [[2003.]] godine. ''Protimbe'' su jedno od vrhunskih ostvarenja hrvatske autobiografske proze, bogate reminiscencijama i asocijacijama na mladost, politički i društveni život u [[SFRJ\|Jugoslaviji]], na piščev doživljaj [[Domovinski rat\|Domovinskoga rata]] i političko-društvenih mijena do godine izlaska. ''Protimbe'' su bile kao svojevrsna ispovijed samom sebi i priznavanje pogrješaka i zabluda iz prošlosti. U ''Protimbama'' se osvrnuo na crkvena pitanja više nego drugi katolički pisci, kritizirao [[celibat]], usporedio katolički odgoj s praksom komunističke omladine, iskritizirao Josipa Broza Tita što je otrgnuo Srijem, Boku Kotorsku, Posavinu i Hercegovinu iz sastava Hrvatske, i protivio se mitu da je Tito pripojio Istru u sastav Hrvatske ("''On Istru nije pripojio, ... Istra se sama ugurala Hrvatskoj... Istra je sama donijela odluku da se pripoji matici domovini. Cijelo poslijeratno vrijeme Istra je bila zapostavljena.''").<ref name="uvijeksam"/> Tu su portreti njegovih znanaca, prijatelja i protivnika, od [[Vlado Gotovac\|Vlade Gotovca]] do [[Antun Šoljan\|Antuna Šoljana]], od [[Sven Lasta\|Svena Laste]] do [[Vladimir Bakarić\|Vladimira Bakarića]], te autorova promišljanja i vrjednovanja položaja hrvatstva, pravopisa, estetike, haškoga suda, ratnih zločina, srpskog političkoga projekta, komunizma i nacionalnoga usuda.

	Opsegom neveliko, Novakovo je djelo svojom kakvoćom, izražajnošću i ujednačenošću jedan od vrhunaca hrvatske moderne proze, ravnopravno najboljim svjetskim književnim ostvarajima egzistencijalističke usmjerbe.		Opsegom neveliko, Novakovo je djelo svojom kakvoćom, izražajnošću i ujednačenošću jedan od vrhunaca hrvatske moderne proze, ravnopravno najboljim svjetskim književnim ostvarajima egzistencijalističke usmjerbe.
Redak 73:		Redak 86:
	* 1969.: Nagrada Matice hrvatske za roman godine ''Mirisi, zlato i tamjan''.		* 1969.: Nagrada Matice hrvatske za roman godine ''Mirisi, zlato i tamjan''.
	* 1969.: Nagrada kritike “Večernjeg lista” za knjigu godine, ''Mirisi, zlato i tamjan''.		* 1969.: Nagrada kritike “Večernjeg lista” za knjigu godine, ''Mirisi, zlato i tamjan''.
	* 1990.; [[Nagrada Vladimir Nazor]] za životno djelo.		* 1990.; [[Nagrada Vladimir Nazor]] za životno djelo.<ref> Jednom je dobio tu nagradu prije jednoglasno, no došao je [[Božidar Gagro]] i rekao da nagradu dobija [[Vojin Jelić]].</ref><ref name="uvijeksam"/>
	* 1994.: Nagrada "Vjesnika" na Tjednu hrvatske drame u Teatru ITD, za tekst predstave ''Mirisi, zlato i tamjan''.		* 1994.: Nagrada "Vjesnika" na Tjednu hrvatske drame u Teatru ITD, za tekst predstave ''Mirisi, zlato i tamjan''.
	* 2005.: Nagrada "Miroslav Krleža" Društva hrvatskih književnika.		* 2005.: Nagrada "Miroslav Krleža" Društva hrvatskih književnika.
Redak 102:		Redak 115:
	[[Kategorija:Dobitnici nagrade Vladimir Nazor]]		[[Kategorija:Dobitnici nagrade Vladimir Nazor]]
	[[Kategorija:Životopisi, Split]]		[[Kategorija:Životopisi, Split]]
			[[Kategorija:Životopisi, Rab]]
	[[Kategorija:Akademici HAZU]]		[[Kategorija:Akademici HAZU]]

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Književnici razdoblja 1857. - 1952.}}' u '{{Književnici razdoblja 1857. – 1952.}}'

2025-04-26T02:29:40Z

Zamjena teksta - '{{Književnici razdoblja 1857. - 1952.}}' u '{{Književnici razdoblja 1857. – 1952.}}'

←Starija inačica		Inačica od 26. travanj 2025. u 02:29
Redak 93:		Redak 93:
	* [http://info.hazu.hr/hr/clanovi_akademije/osobne_stranice/slobodan_novak/slobodan_novak_biografija/ Životopis na mrežnim stranicama HAZU]		* [http://info.hazu.hr/hr/clanovi_akademije/osobne_stranice/slobodan_novak/slobodan_novak_biografija/ Životopis na mrežnim stranicama HAZU]

	{{Književnici razdoblja 1857. - 1952.}}		{{Književnici razdoblja 1857. – 1952.}}
	{{Dobitnici nagrade Vladimir Nazor za književnost}}		{{Dobitnici nagrade Vladimir Nazor za književnost}}

WikiSysop: infookvir književnik

2022-04-15T07:14:46Z

infookvir književnik

←Starija inačica		Inačica od 15. travanj 2022. u 07:14
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Slobodan Novak'''-->{{~~Književnik~~		<!--'''Slobodan Novak'''-->{{Infookvir književnik
	\| Ime = Slobodan Novak		\| Ime = Slobodan Novak
	\| boja = #B0C4DE		\| boja = #B0C4DE

←Starija inačica		Inačica od 24. listopad 2026. u 20:44
Redak 58:		Redak 58:
	* ''Glasnice u oluji'', (pjesme), Novo pokoljenje, Zagreb, 1950.		* ''Glasnice u oluji'', (pjesme), Novo pokoljenje, Zagreb, 1950.
	* ''Iza lukobrana'', (pjesme), (u knjizi trojice autora, ''Pjesme'', [[Nikola Milićević]], Slobodan Novak, [[Vlatko Pavletić]]), Zora, Zagreb, 1953. (''Mala biblioteka'', knj. 153.),		* ''Iza lukobrana'', (pjesme), (u knjizi trojice autora, ''Pjesme'', [[Nikola Milićević]], Slobodan Novak, [[Vlatko Pavletić]]), Zora, Zagreb, 1953. (''Mala biblioteka'', knj. 153.),
	* ''Izgubljeni zavičaj'', (proza), Split, 1954. (tal. prijevod: ''Piccolo mondo perduto'', Hefti Edizioni, Milano, 1992.; njem. prijevod: ''Die verlorene Heimat'', Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 1997., Wieser Verlag, Klagenfurt, 2008.)		* ''[[Izgubljeni zavičaj]]'', (proza), Split, 1954. (tal. prijevod: ''Piccolo mondo perduto'', Hefti Edizioni, Milano, 1992.; njem. prijevod: ''Die verlorene Heimat'', Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 1997., Wieser Verlag, Klagenfurt, 2008.)
	* ''Trofej'', (drama), Lykos, Zagreb, 1960. (suautor Stjepan Perović)<ref>{{citiranje www\|url=http://info.hazu.hr/hr/clanovi_akademije/osobne_stranice/slobodan_novak/slobodan_novak_bibliografija/\|naslov=HAZU: bibliografija Slobodana Novaka\|izdavač=hazu.hr\|preuzeto=13. listopada 2012.}}</ref>		* ''Trofej'', (drama), Lykos, Zagreb, 1960. (suautor Stjepan Perović)<ref>{{citiranje www\|url=http://info.hazu.hr/hr/clanovi_akademije/osobne_stranice/slobodan_novak/slobodan_novak_bibliografija/\|naslov=HAZU: bibliografija Slobodana Novaka\|izdavač=hazu.hr\|preuzeto=13. listopada 2012.}}</ref>
	* ''Tvrdi grad: novele'', (zbirka proze), Zora, Zagreb, 1961. (na madž. jeziku ''Erös vár'', Forum, Novi Sad 1964., prijevod: Csuka Zoltán.)		* ''Tvrdi grad: novele'', (zbirka proze), Zora, Zagreb, 1961. (na madž. jeziku ''Erös vár'', Forum, Novi Sad 1964., prijevod: Csuka Zoltán.)
	* ''Novele'', (izbor iz zbirke ''Tvrdi grad'' s dodatkom novele ''Živjeti za našu stvar''), Prosveta, Beograd, 1963.		* ''Novele'', (izbor iz zbirke ''Tvrdi grad'' s dodatkom novele ''Živjeti za našu stvar''), Prosveta, Beograd, 1963.
	* ''Mirisi, zlato i tamjan'', (roman), Matica hrvatska, Zagreb, 1968. (11 izdanja) (engl. izd.: ''Gold, frankincense, and myrrh'', Most/The Bridge-Forest Books, Zagreb-London-Boston, 1991., Autumn Hill Books, Iowa City, 2007.; češ. izd.: ''Myrha, zlato a kadidlo'', Argo, Prag, 1999.)		* ''[[Mirisi, zlato i tamjan]]'', (roman), Matica hrvatska, Zagreb, 1968. (11 izdanja) (engl. izd.: ''Gold, frankincense, and myrrh'', Most/The Bridge-Forest Books, Zagreb-London-Boston, 1991., Autumn Hill Books, Iowa City, 2007.; češ. izd.: ''Myrha, zlato a kadidlo'', Argo, Prag, 1999.)
	* ''Izgubljeni zavičaj'', ''Dolutali metak'', Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1969.		* ''[[Izgubljeni zavičaj]]'', ''Dolutali metak'', Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1969.
	* ''Izvanbrodski dnevnik – tri putovanja'', (romansirani triptih), BiblioTeka, izdanje Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1976. (engl. prijevod: ''Three journeys'', Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 2012.)<ref>[http://katalog.gkr.hr/pagesresults/bibliografskiZapis.aspx?selectedId=11016744&action=search&currentPage=1&searchById=10&sort=0&spid0=10&spv0=Budimir%2C+Tamara&xm0=1 Three journeys / Slobodan Novak], katalog.gkr.hr, pristupljeno 31. svibnja 2016.</ref>		* ''Izvanbrodski dnevnik – tri putovanja'', (romansirani triptih), BiblioTeka, izdanje Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1976. (engl. prijevod: ''Three journeys'', Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 2012.)<ref>[http://katalog.gkr.hr/pagesresults/bibliografskiZapis.aspx?selectedId=11016744&action=search&currentPage=1&searchById=10&sort=0&spid0=10&spv0=Budimir%2C+Tamara&xm0=1 Three journeys / Slobodan Novak], katalog.gkr.hr, pristupljeno 31. svibnja 2016.</ref>
	* ''Izgubljeni zavičaj i 12 novela'', Znanje, Zagreb, 1980., (biblioteka ''Evergrin'', knj. 7.)		* ''Izgubljeni zavičaj i 12 novela'', Znanje, Zagreb, 1980., (biblioteka ''Evergrin'', knj. 7.)
Redak 70:		Redak 70:
	* ''Slobodan Novak - Izabrana djela'', 1-6, (''Južne misli'', ''Izgubljeni zavičaj'', ''Mirisi, zlato i tamjan'', ''Dolutali metak'', ''Izvanbrodski dnevnik'', ''Strašno je znati''), Globus, Zagreb, 1990.		* ''Slobodan Novak - Izabrana djela'', 1-6, (''Južne misli'', ''Izgubljeni zavičaj'', ''Mirisi, zlato i tamjan'', ''Dolutali metak'', ''Izvanbrodski dnevnik'', ''Strašno je znati''), Globus, Zagreb, 1990.
	* ''Digresije: razgovori s Jelenom Hekman'', Ex libris, Zagreb, 2001.		* ''Digresije: razgovori s Jelenom Hekman'', Ex libris, Zagreb, 2001.
	* ''Protimbe: prerađene i proširene Digresije'', Naklada Ljevak, Zagreb, 2003.		* ''[[Protimbe]]: prerađene i proširene Digresije'', Naklada Ljevak, Zagreb, 2003.
	* ''Moje univerzijade: novele'', Naklada Ljevak, Zagreb, 2004.		* ''Moje univerzijade: novele'', Naklada Ljevak, Zagreb, 2004.
	* ''Pristajanje'', (roman), Naklada Ljevak, Zagreb, 2005.<ref>{{citiranje www\|url=http://www.sanjamknjige.hr/index.php?id=9,69,0,0,1,0\|naslov=Sa(n)jam knjige u Istri, Autori & Knjige, Slobodan Novak\|izdavač=sanjamknjige.hr\|preuzeto=30. kolovoza 2010.}}</ref>		* ''Pristajanje'', (roman), Naklada Ljevak, Zagreb, 2005.<ref>{{citiranje www\|url=http://www.sanjamknjige.hr/index.php?id=9,69,0,0,1,0\|naslov=Sa(n)jam knjige u Istri, Autori & Knjige, Slobodan Novak\|izdavač=sanjamknjige.hr\|preuzeto=30. kolovoza 2010.}}</ref>
	* ''Sabrana djela'', 1-8, (''Glasnice u oluji'', ''Izgubljeni zavičaj'', ''Zakrivljeno vrijeme: dramski dijalozi'', ''Dalje treba misliti: kratke proze'', ''Mirisi, zlato i tamjan'', ''Protimbe: prerađene i proširene Digresije'', ''Sjetna rekapitulacija: podlistci, zapisi, prijepori, sporenja, ogledi, prikazi, recenzije, kazalište'', ''Izjašnjavanja: razgovori, izjave, pisma, govori''), Matica hrvatska, Zagreb, 2009.-2011.<ref>{{citiranje www\|url=http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac479.nsf/AllWebDocs/Svemir_Novakove_genijalnosti_\|naslov=Mira Muhoberac, ''Svemir Novakove genijalnosti''\|izdavač=matica.hr\|preuzeto=13. listopada 2012.}}</ref>		* ''Sabrana djela'', 1-8, (''Glasnice u oluji'', ''Izgubljeni zavičaj'', ''Zakrivljeno vrijeme: dramski dijalozi'', ''Dalje treba misliti: kratke proze'', ''Mirisi, zlato i tamjan'', ''Protimbe: prerađene i proširene Digresije'', ''Sjetna rekapitulacija: podlistci, zapisi, prijepori, sporenja, ogledi, prikazi, recenzije, kazalište'', ''Izjašnjavanja: razgovori, izjave, pisma, govori''), Matica hrvatska, Zagreb, 2009.-2011.<ref>{{citiranje www\|url=http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac479.nsf/AllWebDocs/Svemir_Novakove_genijalnosti_\|naslov=Mira Muhoberac, ''Svemir Novakove genijalnosti''\|izdavač=matica.hr\|preuzeto=13. listopada 2012.}}</ref>
	* ''Triptih o moru: o radosti, zaboravu i o strahu'', Školska knjiga, Zagreb, 2014. (suautor [[Vatroslav Kuliš]])<ref>[http://www.hrvatsko-slovo.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=2560:izlog-knjiga--pie-kristina-repar&catid=39:knjizevnost Izlog knjiga – Piše: Kristina Repar], ''Hrvatsko slovo'', pristupljeno 31. svibnja 2016.</ref>		* ''Triptih o moru: o radosti, zaboravu i o strahu'', Školska knjiga, Zagreb, 2014. (suautor [[Vatroslav Kuliš]])<ref>[http://www.hrvatsko-slovo.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=2560:izlog-knjiga--pie-kristina-repar&catid=39:knjizevnost Izlog knjiga – Piše: Kristina Repar], ''Hrvatsko slovo'', pristupljeno 31. svibnja 2016.</ref>

	== Nagrade, odlikovanja i priznanja ==		== Nagrade, odlikovanja i priznanja ==