WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-28T23:50:40Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Štokavsko narječje}}
[[Datoteka:Medieval_Croatian_dialects_in_Cro_and_BiH.PNG|mini|desno|200px|Povijesno rasprostiranje hrvatskih štokavskih dijalekata]]
[[Datoteka:Croatian_dialects_in_RH_and_BiH.PNG|mini|desno|200px|Današnje rasprostiranje hrvatskih zapadnoštokavskih dijalekata]]

'''Slavonski dijalekt''' je štokavski dijalekt koji sadrži mnoge arhaične osobine u odnosu na druge štokavske dijalekte, a rasprostranjen u [[Slavonija|Slavoniji]]. Njime u načelu govore samo [[Hrvati]] koji sebe najčešće nazivaju [[Šokci]].

===Osobine===
U slavonskom dijalektu još se uvelike čuva ''šć'', ''jt'', ''jd'', u neznatnoj mjeri ''čr''-, iznimno –''l'', gotovo redovito očuvan je akut, nerijetko i stariji oblici u množinskim padežima. Vjerojatno je da je inicijalno ''w'' plus poluglas rano dalo ''u''-, da je inicijalno ''vs''- dalo ''sv''-, da je samoglasno l dalo u ili možda zatvoreno o te da je praslavensko d’ dalo ''đ''. Ipak je lako moguće da je prethodno u primjerima tipa tuji dolazilo j, koje je u novije doba u Slavoniji slabije zastupljeno nego u hrvatskim štokavskim govorima u Bosni. Svakako su slavonski govori bili vrlo povezani s bosanskima, a to se vidi npr. iz promjene kratkoga ''i'' + ''r'' u kratko jat + ''r'' (npr. četjeri); ta je promjena bila stara, još iz doba prije zamjene jata. Posavski govori i u drugim se osobinama poklapaju s nizom bosanskih govora.

Govori slavonskoga dijalekta još se od srednjovjekovnoga razdoblja nalaze na krajnjem sjeveroistoku [[Hrvatski jezik|hrvatskog jezika]], to jest nalaze se na sjeverozapadu [[Štokavsko narječje|štokavskoga narječja]] srednjojužnoslavenskoga dijasustava, a to znači da su oni periferno smješteni i da imaju značajke rubnosti, značajke koje slavonski dijalekt kao i druge zapadnoštokavske dijalekte povezuju s [[Čakavsko narječje|čakavskim]] i osobito [[Kajkavsko narječje|kajkavskim]] narječjem. Te značajke su posebito izražene u govorima [[Siče|Siča]] i [[Magić Mala|Magić Male]].

Nakon velikih seoba u znatnoj su mjeri prekinute veze slavonskih govora s [[Kajkavsko narječje|kajkavskima]], ali su rezultati tih veza još i danas očiti u pojedinostima. Svakako su u te veze bili najjače uključeni govornici sjeverozapadnih slavonskih govora, jer su tu kajkavci bili susjedi i jer su tu utjecaji drugih štokavskih govora bili slabiji nego u Posavini. Slavonski je razvoj bio prirodan: šwa je dalo a, kao uglavnom i drugdje u štokavštini, stražnji nazal dao je u, kao i drugdje među štokavcima. To je naravno, jer je u doba turske vlasti [[Slavonija]] osjetno gubila stanovništvo, pa je već tada privlačila stanovništvo siromašnih krajeva, a to se osobito događalo i poslije. Često su doseljenici bili upravo iz [[Hercegovina|Hercegovine]], pa su oni djelovali na fizionomiju govora domaćega stanovništva. 
Povijesno je dijalekt bio povezan s kajkavskim govorima, što se podosta vidi i u neizmjenjenom jatu, ẹ (zatvoreno e), koje je danas opstalo samo u podravskog poddijalektu. Seobama se ta veza smanjila, a u nekim stvarima i prekinula.

=== Razvitak ===
[[Datoteka:Slavonian_dialect_in_Cro_and_BiH_and_bachka.PNG|thumb|200px|Zone slavonskog po S.Sekerešu]]
Slavonski dijalekt je rubni dijalekt zapadnoštokavskog narječja. Na početku razvoja (što se i sada očituje u njegovom podravskom poddijalektu i zatvoreno-ekavskom refleksu jata) je bio podosta srodan kajkavskim dijalektima, pogotovo nestalom zapadnoslavonskom kajkavskom dijalektu. Obuhvaćao je i drugačije područje prostiranja, zapadno od Požege i Slatine (odnosno vjerojatno Orahovice) su bili [[kajkavsko_narječje|kajkavski dijalekti]], koji bi odgovarali srednjovjekovnim granicama [[Zagrebačka_biskupija|Zagrebačke biskupije]]. Istočno od tog područja su se nalazili mješani šćakavsko-kajkavski dijalekti, s time da su se pojedine kajkavske isoglose prostirale i po cijeloj vukovskoj županiji (do Dunava kod Vukovara), a prijelazna dominantno kajkavska zona ide sigurno barem do Valpova i Broda, a vrlo vjerojatno i dalje. 
Migracijama za vrijeme Turaka, takvo se stanje mijenja, prekida se doticaj s kajkavštinom, a seobama Hrvata s teritorija današnje BiH (okolica Soli, dolina rijeke Bosne, Turska hrvatska) mijenja se i sam dijalekt te se pojačavaju veze s druga dva susjeda, šćakavskim jekavskim (istočnobosanski dijalekt) i šćakavskim ikavskim (zapadni dijalekt). 
Pri tome je bitno napomenuti da je u međuvremenu [[zapadni_dijalekt|zapadni dijalekt]], odnosno dijalekti koji su ga činili novoštokaviziran(i) (jezgra novoštokavizacije su zapadnohumski i biokovsko-cetinski štakavski dijalekti starošćakavske ikavice, kao i neretvansko-pelješki prijelazni, ikavsko-jekavski dijalekt), a dobar dio veza se dogodio prije novoštokavske reforme u sjevernom dijelu zapadnog dijalekta.
Takvo se stanje prvenstveno očituje u druga dva poddijalekta; posavskim (ikavskim) i podunavskim (ikavsko-ekavskim odnosno ikavskim u dugim, a ekavskim u kratkim u Baranji i ikavskim u zapadnoj Bačkoj) koji su podosta srodni s južnočakavskim i šćakavskim poddijalektom [[zapadni_dijalekt|zapadnog dijalekta]]. 
Iz tih razloga, dijalekt se najčešće naziva i starošćakavskim mješanog jata (izgovor jata varira od zatvorenog e do i, u raznim kombinacijama), a kako čuva dosta arhaičnih osobina (izgovor zatvorenog e npr.) i arhaičnim starošćakavskim. 
[[Vlahijska oaza]] u gradišću (starošćakavska ikavica) posjeduje srodnosti sa [[zapadni_dijalekt|zapadnim dijalektom]] i [[južnočakavski_dijalekt|južnočakavskim dijalektom]], a obično se uvrštava u posavski poddijalekt slavonskog dijalekta.

Ovaj dijalekt karakterizira mješani refleks jata (iako obično prevladavaju ikavske i originalne varijante, zatvorenog e-a), prijelaz poluglasa u a, a samoglasnog -l i stražnjeg nazala u -u.

===Rasprostranjenost===
[[Datoteka:Shchakavian_subdialects_in_Cro_and_BiH.PNG|thumb|200px|Starošćakavska narječja i podnarječja po J. Liscu]]
Slavonskim se dijalektom govori uglavnom u Slavoniji. Slavonski dijalekt je glavninom podijeljen u trake: posavsku na jugu i podravsku na sjeveru. Znatno je i njegovo baranjskobačko prostiranje; osjetno je manje prisutan drugdje. Na posavskom jugozapadu slavonskim se dijalektom govori od Mačkovca na Savi, dok je sjevernije uključeno područje
oko [[Nova Gradiška|Nove Gradiške]] sve do [[Velika|Velike]] koja je već u središnjoj zoni slavonskoga poteza.

Istočnije slavonskim govorima pripada kutjevačko područje, a zatim se prostor
toga dijalekta suzuje sve do Šušnjevaca koji su smješteni sjeveroistočno od Slavonskoga
Broda. Govor posavskoga tipa istočnije je opet prostraniji pa seže sve do Gorjana
sjeverno od Đakova; na sjeveroistoku obuhvaća Bogdanovce, a na jugoistoku Račinovce
na Savi. Južna je granica redovito Sava; jedino je oko Orašja (Domaljevac,
Tolisa, Ugljara, Kostrč, Matići, Donja Mahala, Ugljara, Vidovice) govor slavonskoga
tipa prisutan i južno od Save. Slavonskom govornom tipu pripadaju i idiomi Antina i
Tordinaca sjeverno od Vinkovaca. Djelomično su značajke slavonskoga tipa sačuvali
Hrvati na iločkom području, a još u manjoj mjeri u Rekašu u Rumunjskoj i Gradišću u
[[Austrija|Austriji]].

[[Datoteka:Slavonian.png|mini|desno|200px|Slavonski dijalekt u RH, Austriji, Mađarskoj, te asimilirana područja u Srbiji i Rumunjskoj]]
[[Datoteka:croatian_subdialects.png|mini|200px|Hrvatski poddijalekti]]
Podravske govore na zapadu nalazimo od područja istočno od Vaške (a Vaška je
istočno od Virovitice) sve do blizine Osijeka na istoku. Ti govori zahvaćaju i središnjeslavonske idiome oko Podgorača, Bokšića i Šaptinovca, dok su u okolici [[Našice|Našica]] uglavnom prevladali idiomi (i)jekavskoga novoštokavskoga dijalekta. Podravskom tipu priključuju se i govori [[Erdut]]a i [[Aljmaš]]a istočno od [[Osijek]]a.
U Baranji su idiomi slavonskoga dijalekta smješteni južno od granice s Mađarskom.
Južna granica idioma slavonskoga tipa ide od [[Drava|Drave]] južno od Torjanaca do područja
Batine na [[Dunav|Dunavu]]. U zapadnoj [[Bačka|Bačkoj]], slavonskom dijalektu pripadaju
govori Šokaca oko Bačkoga Brega do Plavne istočno od [[Vukovar|Vukovara]]. U [[Mađarska|Mađarskoj]] su govori slavonskoga tipa vrlo različiti, uključujući i različite reflekse jata. Tu nalazimo ikavske govore posavskoga tipa (npr. u Vršendi), ikavsko-jekavski posavski tip govora jugoistočno od [[Pečuh]]a, podravske ekavce u nekoliko sela (Martinci, Potonja itd.), te govore podravskoga tipa s očuvanim jatom u Baćinu i Dušnoku južno od Kaloče.
Kako smo već rekli, u središnjoj Slavoniji između posavskoga i podravskoga
dijalekatnoga tipa danas se u velikom broju mjesta govori (i)jekavskim novoštokavskim
dijalektom. Međutim, govori [[Vuka|Vuke]], Širokoga Polja i Punitovaca su ikavski novoštokavski
idiomi, pa pripadaju zapadnom dijalektu. Sjeveroistočno od Virovitice govori
se ijekavski šćakavski ([[istočnobosanski dijalekt]]), a na slavonskom sjeverozapadu nalazimo
i govornike kajkavskih idioma. Razumije se da su u Slavoniji prisutni i razni utjecaji
među pojedinim dijalekatnim idiomima, a u mnogim mjestima dugo žive ljudi različitih
dijalekatnih pripadnosti. Osim toga, [[Srbi]] u [[Osijek|Osijeku]] i Dalju govore ekavski novoštokavski ([[vojvođanski]] dijalekt, koji bi se dao i uvrstiti u hrvatski [[Iločki_dijalekt|Iločki dijalekt]]).
[[Vlahi| Vlaška oaza]] u Gradišću također pripada ovom dijalektu.

Dijalekt se tako može podijeliti na tri poddijalekta; Podravski, Posavski i Bačko-Baranjski, s time da u svakom obično prevladava pojedini refleks jata (ekavski, ikavski i ikavsko-ekavsko).

== Izvori ==
*Josip Lisac, Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja, Hrvatska dijalektologija 1, Goldenmarketing - Tehnička knjiga, Zagreb, 2003.

{{izvori}}

==Vanjske poveznice==
* [http://www.matica.hr/Kolo/kolo2005_1.nsf/AllWebDocs/8 Kolo] Josip Lisac: Proučavanja hrvatskih štokavskih organskih idioma
*[http://www.ihjj.hr/oHrJeziku.html Deset teza o hrvatskome jeziku]
*[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=22976 Govor Gradišćanskih Hrvata]

{{mrva-jezik}}

[[Kategorija:Hrvatski jezik]]
[[Kategorija:Dijalektologija]]
[[Kategorija:Štokavsko narječje]]

Slavonski dijalekt - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica