WikiSysop: bny

2022-04-14T11:13:51Z

bny

←Starija inačica		Inačica od 14. travanj 2022. u 11:13
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Sjeverni morski put'''-->~~[[Datoteka:Sevmorput'.jpg\|mini\|250px\|Sjeverni morski put (označen crveno) i alternativni put, plavo označen, koji ide kroz [[Sueski kanal]].]]		[[Datoteka:Sevmorput'.jpg\|mini\|250px\|Sjeverni morski put (označen crveno) i alternativni put, plavo označen, koji ide kroz [[Sueski kanal]].]]
	'''Sjeverni morski put''' (rus. ''Се́верный морско́й путь'', skr. ''Севморпуть'' ili ''СМП'') je najkraći morski put između europskog dijela [[Rusija\|Rusije]] i [[Daleki Istok\|Dalekog Istoka]], transportna komunikacija Ruske Federacije na [[Arktik]]u koja je nastala povijesno.		'''Sjeverni morski put''' (rus. ''Се́верный морско́й путь'', skr. ''Севморпуть'' ili ''СМП'') je najkraći morski put između europskog dijela [[Rusija\|Rusije]] i [[Daleki Istok\|Dalekog Istoka]], transportna komunikacija Ruske Federacije na [[Arktik]]u koja je nastala povijesno.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-10T12:08:39Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Sevmorput'.jpg|mini|250px|Sjeverni morski put (označen crveno) i alternativni put, plavo označen, koji ide kroz [[Sueski kanal]].]]
'''Sjeverni morski put''' (rus. ''Се́верный морско́й путь'', skr. ''Севморпуть'' ili ''СМП'') je najkraći morski put između europskog dijela [[Rusija|Rusije]] i [[Daleki Istok|Dalekog Istoka]], transportna komunikacija Ruske Federacije na [[Arktik]]u koja je nastala povijesno.

Prolazi [[Sjeverno ledeno more|Sjevernim ledenim morem]] ([[Barentsovo more|Barentsovim morem]], [[Karsko more|Karskim morem]], [[Laptevsko more|Laptevskim morem]], [[Istočnosibirsko more|Istočnosibirskim morem]], [[Čukotsko more|Čukotskim morem]]) i djelomično [[Tihi ocean|Tihim oceanom]] ([[Beringovo more]]). Sjeverni morski put je ograničen zapadnim ulazima u [[tjesnac]]e [[Novaja Zemlja|Nove Zemlje]] i [[meridijan]]om koji ide na sjever od Rta Želanija, i na istoku u [[Beringov prolaz|Beringovom prolazu]] paralelno 66 stupnjeva sjeverne širine i meridijanom 168 stupnjeva 58 minuta 37 sekundi zapadne dužine. Dužina Sjevernog morskog puta od [[Karska vrata|Karskih vrata]] do zaljeva Providenija iznosi oko 5 600 kilometara. Udaljenost od [[Sankt Peterburg]]a do [[Vladivostok]]a po Sjevernom morskom putu iznosi više od 14 tisuća kilometara (kroz [[Sueski kanal]] – više od 23 tisuće kilometara).

Sjeverni morski put opslužuje luke [[Arktik]]a i velikih rijeka [[Sibir]]a (uvoz [[gorivo|goriva]], opreme, živežnih namirnica, izvoz drva, prirodnih ruda). Otvaranjem Sjevernoga morskog puta uključena je polarna obala [[Sibir]]a u gospodarstvo Rusije, a s time u vezi razvila su se duž obale i mnoga naselja, odnosno luke ([[Dikson (Tajmirski autonomni okrug, Rusija)|Dikson]], [[Igarka]], [[Narjan-Mar]], Novi Port, [[Pevek]], Tiksi, [[Sabetta]] i druge). Na tihooceanskoj obali pored [[Vladivostok]]a razvile su se i luke [[Magadan]], [[Sovjetskaja Gavan]], Providenija i druge. Plovi se redovito u [[konvoj]]ima, koje predvode ledolomci. Uz pomoć zrakoplovstva i mnogobrojnih radarskih i meteoroloških postaja, za plovidbu se koristi do 150 dana u godini.<ref>'''Sjeverni morski put''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=56339] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>

Alternativa su Sjevernom morskom putu prometnice koje prolaze kroz Sueski ili [[Panamski kanal]]. Ako na primjer udaljenost, koju prolaze brodovi od luke [[Murmansk]] do luke [[Jokohama]] ([[Japan]]) kroz [[Sueski kanal]], iznosi 12 840 morskih [[milja]], onda Sjevernim morskim putem iznosi samo 5 770 [[Nautička milja|morskih milja]].

Glavna je prepreka prolazu brodova [[led]]. Suvremeni [[Ledolomac|ledolomci]] omogućiti će po potrebi organiziranje [[Navigacija|navigacije]] tijekom cijele godine.

==Osnovne etape osvajanja==
* Prvi put je maršrutu prošla s jednim zimovanjem [[1878.]] – [[1879.]] ekspedicija [[Šveđani]]na Nilsa Nordenšelda brodom „Vega“.
* Prvu uspješnu plovidbu s istoka na zapad, sa zimovanjem kod poluotoka Tajmyr, izvršila je hidrografska ekspedicija Sjevernog ledenog mora pod vodstvom Borisa Viljkickog na ledolomcima „Tajmyr“ i „Vajgač“ [[1914.]] – [[1915.]] Ta je plovidba postala također prvi prolaz Sjevernog morskog puta ekspedicije [[Rusko carstvo|Ruskog carstva]].
* Prvi put za jednu navigaciju ekspedicija Otta Schmidta je [[1932.]] plovila na ledolomcu „Aleksandr Sibirjakov“.
* Prva uspješna plovidba s istoka na zapad za jednu navigaciju [[1934.]] na ledolomcu „Litka“ (kapetan Nikolaj Nikolajev).
* Prvi prijevoz na Sjevernom morskom putu – teretni prijevoz brodova za prijevoz drveta „Vancetti“ i „Iskra“ iz [[Lenjingrad]]a u Vladivostok od [[8. srpnja]] do [[9. listopada]] [[1935.]] <ref>Belov, M., [http://www.polarpost.ru/forum/viewtopic.php?f=39&t=1339&p=27974#p27974 Naučnoje i hoz'ajstvennoje osvojenije Sovetskogo Severa. 1933-1945 gg], Morskoj transport, 1969</ref>

==Povijest osvajanja==
O mogućnosti praktičnog korištenja "Sjeveroistočnog prolaza" (tako su do početka [[20. stoljeće|20. stoljeća]] nazivali Sjeverni morski put) prvi put je progovorio ruski diplomat Dmitrij Gerasimov [[1525.]], a pritom se oslanjao na rezultate plovidbe [[Pomori|pomora]] iz [[13. stoljeće|13. stoljeća]].

Sredinom [[16. stoljeće|16. stoljeća]] [[Englezi]] H. Willoby i Richard Chansler pokušali su nekoliko puta proći Sjeverno-istočnim prolazom, no nisu došli dalje od [[Novaja Zemlja|Nove Zemlje]]. Teorijskom argumentacijom i razradom takve ekspedicije bavio se [[Mihail Vasiljevič Lomonosov|M.V. Lomonosov]], koji je izložio svoja razmišljanja i proračune u radu "Kratak opis raznih putovanja po sjevernim morima i prikaz mogućeg prolaza Sibirskim oceanom u Istočnu Indiju" (rus. "Краткое описание разных путешествий по северным морям и показание возможного проходу Сибирским океаном в Восточную Индию" i u "Dodatku o sjevernoj plovidbi na Istok po Sibirskom oceanu" (rus. "Прибавление о северном мореплавании на Восток по Сибирскому океану") ([[1762.]] – [[1764.]]). Temom se mnogo bavio [[Dmitrij Ivanovič Mendeljejev|D.I. Mendeljejev]] koji je posvetio osvajanju Krajnjeg Sjevera 36 radova; na tom je području surađivao s admiralom [[Stepan Makarov|S. Makarovim]], s kojim je bio aktivan u izgradnji ledolomca "Jermak"; razradio je ledolomac za visoke [[Zemljopisna širina|zemljopisne širine]].

Stručnjaci i vlast su jako dobro znali kako bi ekonomski život udaljenih rajona zemlje moglo promijeniti probijanje Sjevernog morskog puta koji bi povezivao [[Murmansk]] s [[Vladivostok]]om. [[2. srpnja]] [[1918.]] predsjednik Sovnarkoma (Savjet narodnih komesara [[Ruska Sovjetska Federativna Socijalistička Republika|RSFSR-a]]) [[Vladimir Lenjin|V.I. Lenjin]] je potpisao odluku o dodjeli jednog milijuna [[Rublja|rubalja]] ekspediciji za istraživanje [[Sjeverno ledeno more|Sjevernog ledenog mora]]. Puno pažnje je pridavao pokušajima osvajanja Sjevernog morskog puta i viceadmiral [[Aleksandar Kolčak]]. [[23. travnja]] [[1919.]] g. njegovom zapovijedi, za vrijeme njegove vlade, bio je stvoren Komitet za Sjeverni morski put. Nakon poraza bijelih u Sibiru komitet je bio očuvan u punom sastavu, te uveden u sastav ustanova Sibrevkoma (Sibirski revolucijski komitet).

Za vrijeme [[Veliki domovinski rat|Velikog domovinskog rata]] ([[1941.]] – [[1945.]]), Sjeverni morski put je bio najvažnija prometnica Sovjetskog Sjevera. Putem su plovili ratni brodovi Tihooceanske flote u [[Barentsovo more]]. U četiri vojne godine brodovi Glavne uprave Sjevernog morskog puta prevezli su mnogo tereta za vojsku i gospodarstvo. Flota se opskrbljivala preko arktičkih luka [[Narjan-Mar]], Igarka, [[Dudinka]], [[Dikson (Tajmirski autonomni okrug, Rusija)|Dikson]], Tiksi, [[ugljen]]om (Pečorskog i drugih arktičkih bazena), vojna industrija - [[nikal|niklom]], [[Bakar (element)|bakrom]], drvom. Transport se često odvijao pod napadima zrakoplovstva, podmornica i brodova protivnika, u miniranim vodama. Brodove je štitila Sjeverna flota, a plovidba se osiguravala sustavom morskih konvoja (u kolovozu [[1942.]] ledolomci "Aleksandr Sibirjakov", "Dežnjov" i obalna artiljerija luke Dikson pružili su snažan otpor krstarici "Admiral Šejer"). Sjevernim morskim putem je prošlo na stotine brodova, od njih je 170 bilo u konvojima. Bilo je prevezeno više od 4 milijuna tona različitog tereta. Veliki doprinos za razvoj arktičke transportne flote dao je načelnik Glavne uprave Sjevernog morskog puta Ivan Papanin. Više od 100 djelatnika uprave nagrađeno je odličjima i medaljama [[Sovjetski Savez|SSSR-a]] za nesebičan trud za vrijeme rata.

Za vrijeme postojanja [[Sovjetski Savez|SSSR-a]] istraživanja [[Arktik]]a i Sjevernog morskog puta provodila su se aktivno i svim mogućim sredstvima ([[Ledolomac|ledolomci]], civilni i vojni brodovi, podmornička flota, zrakoplovi, polarne stanice, itd.).

U razdoblju od [[1970.]] do [[1980.]] rad na Sjevernom morskom putu se osjetno pojačao. To je bilo povezano s napretkom u znanosti i tehnici, uključujući gradnju flote atomskih ledolomaca: [[1960.]] u sastav flote je ušao atomski ledolomac "Lenjin", od [[1974.]] ledolomci serije "Arktika". Osvajanje sjevernog morskog puta je bilo povezano s razvojem [[noriljsk]]og rudarsko-metalurškog kombinata "A.P. Zavenjagin", što je zahtijevalo cjelogodišnju navigaciju po maršrutu [[Murmansk]]-[[Dudinka]]. Taj je zadaća bila postavljena pred direktora Murmanskog morskog parobrodarstva Vladimira Ignatjuka [[1970.]] Od [[1971.]] načelnik administracije Sjevernog morskog puta postaje Kirill Čubakov, koji se aktivno uključio u rješavanje tog pitanja. [[1972.]] g. bila je provedena eksperimentalna arktička ruta, a [[1. svibnja]] [[1978.]] atomski ledolomac "Sibir'" i ledolomac "Kapitan Sorokin" doveli su u Dudinku karavanu od dva dizelska elektrobroda: "Pavel Ponomarjov" i "Navarin". Na Arktiku je bila otvorena cjelogodišnja navigacija <ref>Burkov, G., Karepova, V., [http://www.b-port.com/smi/21/4582/85356.html Vladimir Ignat'uk - čelovek i ledokol], Arktičeskaja zvezda, Murmansk, 2. rujna 2009., №9</ref>

==Sjeverni morski put danas==
[[datoteka:RR5117-0032R.gif|mini|desno|Sjeverni morski put na srebrnoj kovanici Rusije.]]
[[datoteka:Icebreakeryamal.jpg|mini|desno|Atomski ledolomac ''Yamal''.]]
Osnovni korisnici Sjevernog morskog puta u Rusiji danas su: Noril'jskij nikel', [[Gazprom]], [[Lukoil]], Rosneft', Rosšel'f, [[Krasnojarski kraj]], [[Jakutska]], [[Čukotski autonomni okrug]]. Prema podacima izvršnog direktora Neprofitnog partnerstva za koordinaciju korištenja Sjevernog morskog puta (i bivšeg načelnika Administracije Sjevernog morskog puta) V. Mihajličenka, u usporedbi s 1980-ima broj prijevoza po Sjevernom morskom putu se smanjio otprilike za 5-6 puta s 6-8 milijuna tona tereta na godinu.<ref>Jevplanov, [http://www.rg.ru/2009/03/03/put.html Sevmorput' stanet platnym], Rossijskaja Biznes-gazeta, 2009, br. 692</ref>
Sjeverni morski put je bio otvoren za međunarodnu plovidbu [[1991.]], nakon [[Raspad SSSR-a|raspada SSSR-a]]. Međutim, tek je nedavno, zbog otapanja arktičkog leda, ta maršruta počela privlačiti inozemne kompanije. Na primjer [[2009.]] g. dva su komercijalna broda krenula pravcem između Europe i Azije preko sjevernih voda Rusije. [[2011.]] taj je put odabralo već 34 broda (radi usporedbe, kroz [[Sueski kanal]] godišnje prođe 18000 brodova)<ref>The New York Times, [http://www.nytimes.com/2011/10/18/business/global/warming-revives-old-dream-of-sea-route-in-russian-arctic.html?pagewanted=1&hp Warming Revives Dream of Sea Route in Russian Arctic], 18. listopada 2011.</ref>. Izračunato je da se protok tereta može povećati od 2012. do 2019. deset puta, u budućnosti - dvadeset do pedeset milijuna tona na godinu<ref>Vernadskij, V., [http://file-rf.ru/context/1831 Zakon o Sevmorputi podpisan Vladimirom Putinym i vstupil v silu], Fajl-RF, 31. srpnja 2012.</ref>. Sudbina puta uvelike zavisi od eksploatacije mineralnih resursa istraženih u njegovoj zoni. Značajni klijenti Sjevernog morskog puta mogu postati:

# Nositelji licencije Štokmanovskog nalazišta nafte i plina s rezervama više od tri bilijuna kubičnih metara plina, Timano-Pečorske naftonosne provincije s nalazištima, prvenstveno Prirazlomnim, sjevernoonežskih boksita, polumetala i mangana na [[arhipelag]]u [[Novaja Zemlja]], u slučaju izvoza u zemlje jugoistočne Azije.
# Izvoznici [[Ukapljeni zemni plin|ukapljenog zemnog plina]] s [[Jamal (poluotok)|poluotoka Jamal]]. Planira se vađenje plina iz Južno-Tambejskog nalazišta ([[Jamal LNG projekt]]), za čiju je eksploataciju izdana licencija kompaniji OAO "Jamal SPG". Država preuzima na sebe obvezu da izgradi luku u mjestu [[Sabetta]] i flotu tankera.<ref>[http://www.arcticuniverse.com/ru/news/20110704/01055.html Gosudarstvo beret ob'azatel'stva obustroit' port Sabetta] 4. srpnja 2011.</ref> To će pomoći [[Gazprom]]u da počne s eksploatacijom ležišta nafte Zapadno-Tembejskog nalazišta.<ref>Oil Forum, [http://www.oilforum.ru/topic/9246-szhizhennii-prirodnii-gaz-spg-poluchenie-ispolz/page__view__findpost__p__181876 Sžižennyj prirodnyj gaz (SPG): poučenije, ispol'zovanije, novyje tehnologii]</ref>

<blockquote>"''U [[2018.]] se planira da nova tvornica radi punim kapacitetom, opseg potrebnih kapitalnih ulaganja u razvitak pilot-projekta procjenjuje se na 18 - 20 milijardi dolara (858,2 milijarde rubalja). Od toga će 264 milijarde rubalja biti potrebno za izgradnju flote tankera-ledolomaca, otprilike 20 brodova kapaciteta 140 - 160 tisuća kubičnih metara, da bi se osigurao izvoz ugljikovodika s Jamala. Te bi izdatke, nadaju se (Novatek), država preuzela na sebe. Ostalo se planira podijeliti sa strateškim partnerima koji su već iskusni u proizvodnji ukapljenog plina: kompanija im namjerava prodati do 49% u proračunu za pomoć u financiranju, tehnologijama i marketingu ukapljenog plina na svjetskim tržištima. Fond investitora kompanija obećava formirati do kraja godine.''"<ref>Stepanova, V., [http://expert.ru/ural/2010/48/szhizhennyie-dengi/ Sžižennyje den'gi], Ekspert Ural, 6. listopada 2010., №48]</ref></blockquote>

2010. tranzitni prijevozi Sjevernim morskim putem iznosili su oko 110 tisuća tona (provedena 4 broda). 2011. g. tranzitni prijevozi Sjevernim morskim putem iznosili su više od 820 tisuća tona (provedena 34 broda). 2012. tranzitni prijevozi Sjevernim morskim putem mogli bi iznositi do 2 500 tisuća tona.

Prednosti korištenja Sjevernog morskog puta za tranzitne prijevoze:
* ušteda na gorivu;
* smanjenje dužine rute smanjuje troškove za plaćanje rada osoblju i smanjuje cijenu brodarine;
* nema plaćanja za prolazak broda;
* nema čekanja (kao u Sueskom kanalu);
* nema rizika od napada pirata.

==Bilješke==
{{izvori}}

==Vanjske poveznice==
* [http://www.arctictoday.ru/council/transport/650.html Arktički prijevozni sustav]
* Odsjek opskrbe ledolomaca i hidrografije (Administracija Sjevernog morskog puta), [http://www.morflot.ru/about/sevmorput/index.php Sevmorput'], Federalna agencija morskog i riječnog transporta MT RF
* Rusko geografsko društvo, [http://rgo.msk.ru/commissions/polar/ Odsjek geografije polarnih strana]
* Vokrug gaza, [http://www.trubagaz.ru/issue-of-the-day/jamal-spg-i-severnyjj-morskojj-put/ Perspektivy ispol'zovanija Severnogo morskogo puti dl'a eksporta rossijskogo gaza], 21. listopada 2010.
* [http://sdelanounas.ru/blogs/6843/ "Severnyj morskoj put'" - unikal'noje preimuščestvo Rossii v transkontinental'nyh perevozkah], 17. kolovoza 2011.
* Coj, L., Vysockaja, N., Glebko, J., [http://www.proatom.ru/modules.php?name=News&file=print&sid=1658 Čem tepleje v Arktike, tem nužneje ledokoly], 19. siječnja 2009.

==Literatura==
* Upute za plovidbu po Sjevernom morskom putu, GUNiO MO RF, Sankt Peterburg, 1995, str. 415
* Upute za plovidbu po Sjevernom morskom putu, Administracija Sjevernog morskog puta Ministarstva prometa Ruske Federacije, Sankt Peterburg, 1995, str. 412
* Pravila plovidbe po trasama Sjevernog morskog puta, [http://www.morflot.ru/files/docslist/20110928151649-%D0%9F%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D0%BB%D0%B0%20%D0%BF%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%8F%20%D0%BF%D0%BE%20%D1%82%D1%80%D0%B0%D1%81%D1%81%D0%B0%D0%BC%20%D0%A1%D0%B5%D0%B2%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%BE%D0%B3%D0%BE%20%D0%BC%D0%BE%D1%80%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3%D0%BE%20%D0%BF%D1%83%D1%82%D0%B8.doc Obavijesti moreplovcima], GUNiO MO RF, 13. srpnja 1991, br. 29
* Arikajnen, A., Sudohodstvo vo l'dah Arktiki, Transport, Moskva, 1990, {{ISBN|5-277-00853-5}}
* Arikajnen, A., Azbuka ledovogo plavanija, Transport, Moskva, 1987
* Abonosimov, V., Iskusstvo ledovogo plavanija, Primorskij poligrafkombinat, Vladivostok, 2002
* Belov, M., [http://www.polarpost.ru/forum/viewtopic.php?f=39&t=1339&p=27974#p27974 Arktičeskoje moreplavanije s drevnejših vremen do serediny XIX veka], Morskoj transport, Moskva, 1956
* Pinhenson, D., [http://www.polarpost.ru/forum/viewtopic.php?f=39&t=1339&p=27974#p27974 Problema Severnogo morskogo uti v epohu kapitalizma], Morskoj transport, Moskva, 1962
* Belov, M., [http://www.polarpost.ru/forum/viewtopic.php?f=39&t=1339&p=27974#p27974 Sovetskoje arktičeskoje moreplavanije], Morskoj transport, Moskva, 1959
* Kozlovskij, S., Rus' i Severnyj morskoj put' v VI-XIII vv., MGGU, Murmansk, 2011



[[Kategorija:Vodene mase]]
[[Kategorija:Vodeni promet u Rusiji]]

Sjeverni morski put - Povijest promjena

WikiSysop: bny

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica