WikiSysop: bny

2022-04-14T09:45:18Z

bny

←Starija inačica		Inačica od 14. travanj 2022. u 09:45
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Siscia'''-->~~[[Datoteka:Sisak Siscia remnants.JPG\|mini\|350px\|Sisak: ostaci starorimskih gradskih zidina]]		[[Datoteka:Sisak Siscia remnants.JPG\|mini\|350px\|Sisak: ostaci starorimskih gradskih zidina]]
	'''Siscia''' je ime [[Stari Rim\|rimskog]] [[grad]]a na mjestu današnjeg [[Sisak\|Siska]].		'''Siscia''' je ime [[Stari Rim\|rimskog]] [[grad]]a na mjestu današnjeg [[Sisak\|Siska]].

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-22T00:16:26Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Sisak Siscia remnants.JPG|mini|350px|Sisak: ostaci starorimskih gradskih zidina]]
'''Siscia''' je ime [[Stari Rim|rimskog]] [[grad]]a na mjestu današnjeg [[Sisak|Siska]].

== Povijest ==

U 4. stoljeću prije Krista u ovo područje provaljuje pleme keltsko-iliriziranih [[Skiti|Skita]] pod imenom [[Jasi]], te se miješaju s većinskim [[Iliri|ilirskim]] starosjediocima
[[Breuci|Breucima]] (kasnije odjeljak zvan [[Kolapijani]]), a zajedničkom naselju daju svoje ime - ''[[Segestica]]'', stanovnici naselja prihvaćaju naziv Segestani ([[grčki jezik|grč.]] ''Segestanoi'').
Čini se da je ovaj grad, smješten s desne obale Kupe, tada bio najveći grad zapadnog dijela Panonske nizine.
Kao glavno trgovinsko središte u to vrijeme uz Segestane, obilaze trgovci u manjem broju iz obližnjih ilirsko-keltskih plemena [[Oserijati|Oserijata]],
[[Varcijani|Varcijana]] i [[Latobici| Latobica]] te sudjeluju u njegovom razvoju.

Rimljani su u više navrata pokušavali osvojiti Segesticu (156. i 119. god.pr.Kr.), no to ima je pošlo od ruke tek 35. pr. Kr., kad mladi Oktavijan, koji će kasnije postati rimski car [[August|Oktavijan August]], nakon jednomjesečne opsade, s vojskom od 12.000 ljudi, osvaja keltsko-ilirski grad, a s lijeve obale Kupe osniva rimski vojni logor - Sisciju. Ovaj je logor, utvrđen zidinama sa četiri vrata, ubrzo dobio status grada, a njegov je zemljopisni položaj pridonio jačanju vojnog, prometnog i upravnog značenja toga urbanog središta, a osobito razvoju trgovine i obrta. Područje rimske Siscije se proteže do antičke [[Andautonia|Andautonije]] (današnje Šćitarjevo kraj Zagreba) na zapadu i do Dubice na istoku. Rimska Siscia postaje također i [[Tiberije| Tiberijevo]] uporište u doba panonsko-delmatskog ustanka. Car [[Vespazijan]] je kolonizirao antičku Sisciju (dedukcija ravenske flote ''Classis praetoriae''). Tada je uvrštena u tribus Qvirina, te po gentiliciju dinastije Flavijevaca dobiva naziv ''Colonia Flavia Siscia''. Za Domicijanovih ratnih pohoda protiv čuvenih [[Delmati|Delmata]] i [[Dačani| Dačana]], postaje poprište velikog prometa, jer je Siscia bila prometnicama povezana preko Emone s Akvilejom na zapadu, Sirmiumom na istoku, te sa Salonom preko [[Sambotel| Savariae]] na jugu. Za vladanje
[[Septimije Sever|Septimija Severa]] Siscia dobiva naziv ''Colonia Septimia Siscia Augusta''.

Rimska je Siscija imala luku na Kupi, a od sredine 3. stoljeća, za vrijeme cara Galijena, i [[Kovnica novca Siscia| kovnicu novca]] koji se koristio na čitavom području prostranog Rimskog Carstva (nekoliko je primjeraka novca kovanog u Sisciji nađeno čak u Palestini), jer su ga obično koristile vojne postrojbe. Na čelu kovnice novca u Siciji je stajao ''procurator monetae Sisciane''. Kovnicu novca su koristili samostalno i rimski uzurpatori poput [[Sabin Julijan|Sabin Julijana]].

Siscia kao gradska uprva također postaje sjedište prefekta, carskog ureda za ubiranje poreza i upravom delmatsko-panonskih rudnika srebra. Usto, uz obalu Kupe bile su smještene i terme. Također se na području antičke Siscije pretpostavlja postojanje javnih građevina namjenjenih za zabavu stanovništva, kao što su primjerice teatar i amfiteatar. Urbanističku shemu rimske Sicije upotpunjuju ostaci vodovoda i nekropola ubiciranih izvan obrambenih zidina grada.

Arheološka istraživanja s kraja 20. i početka 21. stoljeća donijela su na vidjelo i dijelove gradskih zidina, osobito njihov krajnji sjeverni i južni dio. Iz toga su razdoblja poznati tlocrti mnogih građevina koje se nalaze ispod današnjeg središta grada, a u Gradskom muzeju, kao i u privatnim zbirkama Siščana mogu se naći brojne kovanice, geme i »rimske cigle«, kao i dijelovi keramičkih posuda.

U doba cara [[Dioklecijan]]a, rimska provincija [[Panonija]] podijeljena je 297. na četiri dijela, a Siscija postaje glavnim gradom provincije Pannonia Savia ([[Savska Panonija]]).

==Literatura==

* Ivo Maroević: ''Sisak, grad i graditeljstvo'', Matica hrvatska Sisak, Muzej Sisak, Sisak 1970.
* Aleksandar Durman: ''O geostrateškom položaju Siscije''. Časopis: ''Opvscvla Archaeologica Radovi Arheološkog zavoda''. sv. 16(1); str. 117-131. 1992. {{Hrčak|id=8483}}
* Zdenko Burkowsky: ''Sisak u prapovijesti, antici i starohrvatskom dobu'', Gradski muzej Sisak, Sisak 1999.
* Katica Mrgić: ''Život na vodi'', Gradski muzej Sisak, Sisak 2001.
* Marin Buovac: ''Amphitheatres in the Republic of Croatia'', 13th Annual Meeting of the European Association of Archaeologists, Sveučilište u Zadru, Zadar 2007.
* Nenad Cambi: Antika, Naklada Ljevak, Zagreb, 2002.
* Mate Suić: Antički grad na istočnom Jadranu, drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Golden marketing, Zagreb, 2003.
* Marin Buovac: Kultovi, mitovi i vjerovanja rimskih gladijatora na području Republike Hrvatske, u: Zbornik radova – međunarodni kongres Kost.ar – kult i religija, br. 1, Zadar, 2013, str. 40-50.

[[Kategorija:Rimski gradovi na tlu Hrvatske]]

Siscia - Povijest promjena

WikiSysop: bny

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica