WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-30T04:58:21Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

== Vrijeme prije seobe ==
[[Germani]] spadaju u [[indoeuropljani|indoeuropsku]] skupinu naroda, a [[europa|Europu]] su naselili ekspanzijom sa [[skandinavski poluotok|Skandinavskog poluotoka]]. Sredinom 1. st. pr. Kr. [[Goti]] prelaze s poluotoka na područje ušća rijeke [[Visla|Visle]]. U svome naletu pokoravaju zatečena omanja plemena poput [[Rugijci|Rugijaca]], a dolaze u kontakt s [[Esti|Estima]], precima kasnijih [[Prusi|Prusa]]. Gotska ekspanzija je krenula jugoistočno uz tok [[Visla|Visle]]. Sredinom drugog stoljeća smještaju se uz tok [[Dnjestar|Dnjestra]]; [[Goti]] naseljeni istočno od te rijeke nazvani su [[Ostrogoti]], dok su njihovi zapadniji sunarodnjaci prozvani [[Vizigoti|Vizigotima]]. Nedugo nakon konsolidacije intenziviraju se kontakti [[Goti|Gota]] s [[Rimsko Carstvo|Rimskim Carstvom]] - kontakti sa [[Sarmati|Sarmatima]] i [[Krim|krimskim]] [[Grci|Grcima]] približili su ih civilizaciji. Sredinom 4. stoljeća svećenik [[Wulfila]], podrijetlom [[Got]], širi [[Arijanstvo|arijansko kršćanstvo]] među sunarodnjake. [[Goti]] su [[kršćanstvo]] prihvatili vrlo brzo, te se preko njih i proširilo na ostala germanska plemena poput [[Vandali|Vandala]], [[Burgundi|Burgunda]] i drugih.

== Navala Huna i tijek seobe ==
Germanska plemena naseljena oko rimskog limesa nastojala su prijeći na drugu stranu i stupiti u službu Carstva, a ne ga osvojiti ili pretvoriti u novo carstvo. Do 4. st. već su mnogi [[Germani]] bili naseljeni na području Carstva te su uglavnom vršili vojničke ili poljoprivredne poslove. Uskoro je priljev germanskog življa bivao sve veći, a samim time su i dobivali značajnije funkcije. Nekoliko najznačajnijih rimskih vojskovođa kasne [[antika|antike]] bili su barbari poput [[Stilihon|Stilihona]] i [[Aecije|Aecija]]. Situaciju je naglo promijenila iznenadna navala [[Huni|Huna]]. Taj je narod bio, nakon rata u [[Kina|Kini]], istisnut iz podjele plijena. Zbog svog nomadskog karaktera okreću se na zapad, sakupljajući vojsku poput kotrljajuće grude snijega. Oko 375. godine prolaze [[Vrata Europe]] i napadaju [[Ostrogoti|Ostrogote]]. [[Ostrogoti]], zatečeni i preplašeni izgledom nomadskih stočara, doživljavaju pravu katastrofu - većina ih je bila porobljena, a fragmenti odbačeni na istok do [[Panonija|Panonije]]. Uplašeni [[Vizigoti]] povlače se južno do [[Dunav|dunavskog]] limesa i od rimskog cara zahtjevaju prelaz na teritorij Carstva. Car [[Valens]] im je to i odobrio 376. godine. Broj [[Vizigoti|Vizigota]] se procjenjuje na 50000 ljudi. Već sljedeće godine Vizigoti se bune: tražili su bolje zemljište od brdovita tla na kojem su bili naseljeni. Vjerojatno su bili i maltretirani od rimskih vojnika i sakupljača poreza. U velikoj bitci s pobunjenicima 378. godine kod [[Hadrianopolis|Hadrianopolisa]] pogiba sam car [[Valens]]. Njegov nasljednik [[Teodozije]] 382. godine [[Vizigoti|Vizigotima]] dopušta da se nasele u [[Mezija|Meziju]]. Nakon što je izgledalo da su se kratkotrajno primirili, pljačkaju [[Atika (pokrajina)|Atiku]] i [[Peloponez]]. Rimski vojskovođa [[Stilihon]] ih s mora odbacuje u [[Epir (pokrajina)|Epir]]. [[Teodozije|Teodozijev]] sin i istočni car [[Arkadije]] daje vizigotskom kralju [[Alarik]]u pravo naseljavanja u [[Ilirik]]u i daje mu naslov vojnog upravitelja [[Ilirik]]a. Alarika je privlačila blizina [[Italija|Italije]] - 401. i 402. godine napadaju sjever [[Italija|Italije]], no uspješno ih odbacuje [[Stilihon]]. [[Stilihon]], vojskovođa germanskog podrijetla bio je prijetnja zapadnom caru [[Honorije|Honoriju]] koji ga 408. godine daje ubiti. Kralj [[Alarik]] koristi osjetljivi politički trenutak; nastupa kao osvetnik [[Stilihon|Stilihona]].Pridružuje mu se dio njegovih trupa. 410. godine ulazi u [[Rim]] i [[pljačka]] ga. [[Alarik]] nije ni pomišljao napasti [[Ravenna|Ravennu]] gdje se sklonio car [[Honorije]]. Otima njegovu sestru [[Gala Placidija|Galu Placidiju]] i kreće prema jugu [[Italija|Italije]] s namjerom da dođe do Afrike - najbogatije zapadne provincije. No, 410. [[Alarik]] umire. Njegovi mu sunarodnjaci priređuju veličanstven pogreb pod ušćem rijeke [[Busento]]. Naslijeđuje ga njegov šurjak [[Ataulf]] koji kreće prema [[Galija (rimska provincija)|Galiji]]. tamo 414. ženi otetu carevu sestru [[Gala Placidija|Galu Placidiju]] da bi si ojačao poziciju, no [[Honorije]] mu odbija dati ikakav naslov. Zbog blokade luka koju vrši [[Honorije]], Ataulf luta Španjolskom i pljačka, nadajući se prelasku u Afriku. 415. godine je ubijen u uroti. Naslijeđuje ga [[Valija]] kojemu je u prilog djelovalo napredovanje [[Huni|Huna]] i navala [[Burgundi|Burgunda]], [[Vandali|Vandala]] i ostalih naroda koji su bježali pred [[Huni]]ma. 416. [[Honorije]] mu daje status saveznika i pravo naseljavanja u provinciji [[Aquitania Secunda]] na [[Atlantik]]u. Tu su desetljeće [[Vizigoti]] bili primireni, a 427. koriste nered koji su napravili [[Vandali]] diljem Europe i osvajaju [[Narbonne|Narbonnu]] na mediteranskoj obali. [[Vandali]] su s područja današnje [[Mađarska|Mađarske]] napredovali sve do Afrike. Pod vodstvom kralja [[Gajzerih|Gajzeriha]] 427. godine s oko 40000 ljudi prelaze [[Gibraltar]] da bi 439. osvojili [[Kartaga|Kartagu]], jednu od najvažnijih luka na zapadu. Nametnuli su se zatečenom stanovništvu, a svojom su mornaricom postali strah i trepet na Mediteranu. Osvajaju [[Baleari|Baleare]], [[Sardinija|Sardiniju]] i [[Korzika|Korziku]], a napadaju i [[Sicilija|Siciliju]]. 455. godine u jednom pothvatu zauzimaju [[Rim]] i pljačkaju ga. Njihovu će državu 533. godine slomiti [[Justinijan|Justinijanov]] vojskovođa [[Belizar]] u samo jednom pothvatu - značajnijeg otpora i nije bilo jer su se [[Vandali]] stopili s romanskim stanoništvom.
Poslije cara [[Majorijan|Majorijana]], na zapadu više nije bilo snažnog carskog autoriteta - carevi su postali marionete barabarskih zapovjednika. Tako je i [[Huni|Hun]] [[Flavije Orest]] svrgnuo [[Julije Nepot|Julija Nepota]] te prijestolje ustupio svome sinu [[Romul Augustul|Romulu Augustulu]]. Zbog pobune oko zemljoposjeda, 476. godine [[Flavije Orest|Oresta]] svrgava vojska na čelu s generalom [[Odoakar|Odoakrom]] koji proganja [[Romul Augustul|Romula]] na rt [[Misena|Misenu]]. Istočni car [[Zenon]] priznaje generala Odoakra kao patricija. Nakon što je i [[Ostrogoti|ostrogotskom]] kralju [[Teodorik]]u dao naslov patricija, [[Zenon]] ga šalje da iz [[Panonija|Panonije]] napadne [[Italija|Italiju]]. 489. odigrana je prva bitka u blizini [[Verona|Verone]], a 493. patricij [[Odoakar]] je zarobljen u [[Ravenna|Ravenni]] i ubijen. Kralj [[Ostrogoti|Ostrogota]] [[Teodorik]] preuzima vlast u [[Italija|Italiji]]. Nakon njegove smrti 526. godine naslijeđuje ga maloljetni [[Atalarik]], u čije ime vlada kao regentica njegova majka [[Amalasvinta]]. Ona je odmah po stupanju na vlast pokazala veliku smjernost prema [[Bizantsko Carstvo|bizantskom]] caru [[Justinijan]]u koji se spremao na pothvat obnove teritorija nekadašnjeg [[Rimsko Carstvo|Carstva]]. No, 534. godine mladi [[Atalarik]] umire; [[Amalasvinta]] se udaje za svoga bratića [[Teodat|Teodata]] koji je već sljedeće godine daje ubiti. To je [[Bizantsko Carstvo|Bizant]] potaklo na vojni pohod na [[Italija|Italiju]]. [[Belizar]] 535. godine osvaja [[Sicilija|Siciliju]], napreduje prema sjeveru, osvaja [[Napulj]] i 536. godine ulazi u [[Rim]]. [[Teodat]] mu se pokorava, no pobunu podižu [[Ostrogoti|ostrogotski]] vojnici na čelu s [[Vitiges|Vitigesom]] koji su strahovali za status svojih zemljoposjeda. Pobuna je ubrzo završena sporazumom kojim su pobunjeni vojnici stupili u službu [[Bizantsko Carstvo|Carstva]] i krenuli na istok u rat protiv [[Perzija|Perzije]]. Pobune u [[Italija|Italiji]] će potrajati sve do 554. godine kada [[Italija]] konačno postaje rimska provincija pod upravom egzarha u [[Ravenna|Ravenni]]. [[Justinijan|Justinijanova]] vojska je iste godine pokorila i [[Vizigoti|vizigotsku]] državu u [[Španjolska|Španjolskoj]]. Ubrzo [[Bizantsko Carstvo]] nailazi na nove probleme: uz dugotrajan rat s Perzijom, granice napadaju [[Avari]] i [[Slaveni]], a 568. godine [[Langobardi]] napadaju sjevernu [[Italija|Italiju]]. Za razliku od drugih [[Germani|germanskih]] plemena, Langobardi su bili najmanje romanizirani. Oni zatečeno stanovništvo u potpunosti pokoravaju i oduzimaju mu posjede. Bizant je zbog raštrkanosti vojske bio paraliziran, a prirodne saveznike u sukobu s [[Langobardi|Langobardima]] nalazi u [[Katolička Crkva|Crkvi]] i [[Franci|Francima]]. Gosdine [[590.]] velika franačka vojska sa sjevera napada [[Lombardija|Lombardiju]], [[Langobardi|langobardski]] kralj [[Autarije]] sklanja se u [[Pavia|Paviu]]. [[Bizantsko Carstvo|Bizant]] zbog nesloge s Francima propušta priliku potpuno poraziti Langobarde Carstvo je bilo prisiljeno potpisati mirovni sporazum s Langobardima koji je ozakonio njihovo osvajanje sjeverne Italije.

[[Kategorija:Germani]]

Seoba Germana - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica