Suradnik10 u (test) 18:48, 10. veljača 2026.

2026-02-10T18:48:50Z

←Starija inačica		Inačica od 10. veljača 2026. u 18:48
Redak 46:		Redak 46:
	{{Prvi svjetski rat}}		{{Prvi svjetski rat}}
	[[Kategorija: Sarajevski atentat\| ]]		[[Kategorija: Sarajevski atentat\| ]]
	~~[[Kategorija: Sarajevo]]~~
	~~[[Kategorija:Atentati]]~~
	~~[[Kategorija:Austro-Ugarska]]~~
	~~[[Kategorija:Bosna i Hercegovina pod Austro-Ugarskom]]~~
	~~[[Kategorija:Povijest Sarajeva]]~~

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-30T02:05:06Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Archduke Franz with his wife.jpg|mini|desno|Oko pet minuta prije atentata, 28. lipnja 1914.]]
'''Sarajevski atentat''' poslužio je kao povod za izbijanje [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]]. Naime, [[Gavrilo Princip]], član tajne organizacije "[[Mlada Bosna]]" koja je imala za cilj putem buna, [[ustanak]]a i oružanih [[atentat]]a zbaciti [[Austro-Ugarska Monarhija|austrougarsku]] vlast u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]], izvršio je atentat na austrougarskog prijestolonasljednika i nadvojvodu – [[Franjo Ferdinand|Franju Ferdinanda]] i njegovu suprugu [[Sofija Chotek|Sofiju]], [[28. lipnja]] [[1914.]] godine.

== Odnosi Beča i Beograda ==
[[Datoteka:Franz ferdinand autriche.jpg|300px|lijevo|mini|Prijestolonasljednik [[Franjo Ferdinand]]. Žrtva kobnog događaja.]]

Prvobitni uzroci za planiranje i izvođenje Sarajevskog atentata leže još u [[1878.]] godini, točnije u odlukama donesenim na [[Berlinski kongres|Berlinskom kongresu]] kada Austro-Ugarska dobiva pravo okupirati [[BiH|Bosnu i Hercegovinu]] na trideset godina protivno vanjskopolitičkim interesima Srbije i Crne Gore koji su htjeli zajedno anektirati tu tadašnju Tursku pokrajinu. Formalno Bosna i Hercegovina je i dalje ostala Turska pokrajina, ali sada pod vojnom kontrolom Austro-Ugarske. Jedina potencijalna odšteta za očekivano teritorijalno širenje [[Srbija|Srbiji]] postaje međunarodno priznanje nezavisnosti i pripojeno područje grada [[Niš]]a i njegove pokrajine.

Bez obzira na situaciju u Bosni sada i službeno nezavisna Srbija se počinje u vanjskopolitičkim poslovima oslanjati na Beč i pokušaje teritorijalnog širenja na istočni Balkan. Srpska katastrofa u agresivnom [[Srpsko-bugarski rat 1885.|ratu protiv Bugarske 1885. godine]] nije završila okupacijom i aneksijom Srbije samo zbog intervencije Austro-Ugarske koja tada spašava srpsku nezavisnost. Prijateljski odnosi između Beograda i Beča će trajati sve do završetka vladavine Obrenovića.

Državnim udarom u Srbiji i dolaskom na vlast bivšega francuskog časnika [[Petar I. Karađorđević|Petra I. Karađorđevića]] [[1903.]] godine, politički ciljevi se počinju mijenjati i jedan od najvažnijih ciljeva postaje "oslobađanje porobljene srpske braće" u Austro-Ugarskoj. Vanjskopolitički oslonac za tu politiku se našao u novim prijateljskim, savezničkim odnosima s Rusijom i Francuskom, dok zahlađenje s Austro-Ugarskom dovodi do [[Carinski rat|carinskog rata]] ([[1906.]] – [[1911.]]), a aneksija Bosne i Hercegovine 1908. godine dovodi gotovo do pravog rata. Pobjeda Srbije u Balkanskim ratovima (1912. i 1913.) i njeno priključenje [[Kosovo|Kosova]] i [[Makedonija|Makedonije]], ne sputava ambicije o oslobađanju porobljene braće u zapadnim zemljama koja neprestano jača.

[[Datoteka:Franz Ferdinand Automobile AB.jpg|mini|350px|Automobil u kojem se Franjo Ferdinand vozio za vrijeme atentata]]

S druge strane u Balkanskim područjima Austro-Ugarske dolazi do jačanja ideje o stvaranju južnoslavenske državne zajednice u kojoj prava Srba, Hrvata i Slovenaca neće biti ugnjetavana od Nijemaca i Mađara. To nezadovoljstvo Slavena je početkom dvadesetog stoljeća postalo očito i mlađoj generaciji državnih službenika u Beču čiji glavni predstavnik postaje prijestolonasljednik Franjo Ferdinand koji počinje zagovarati reformu dvojne Austrijsko-Mađarske unije u trojnu Austrijsko-Mađarsko-Slavensku uniju. Ta ideja je odbojna Mađarskim političarima koji bi tom reformom izgubili izlazak na more, ali ona je bila više nego odbojna Kraljevini Srbiji čiji premijer [[Nikola Pašić]] će kasnije izjaviti kako se jedini put u životu uplašio kada je čuo za tu Ferdinandovu ideju.

== Atentat ==
[[Datoteka:Gavrilloprincip.jpg|lijevo|mini|300px|[[Gavrilo Princip]] – atentator, ubojica Franje Ferdinanda i njegove žene Sofije.]]
[[Datoteka:Nedeljko_Cabrinovic.jpg|desno|mini|150px|[[Nedeljko Čabrinović]] – bacač bombe na Franju Ferdinanda.]]

Osnovnu ulogu u atentatu odigrat će tajna srpska teroristička organizacija "[[Crna ruka]]" koja je službeno osnovana [[10. lipnja]] [[1910.]] godine, iako su njezini članovi već ranije bili uključeni u terorističke operacije i politička ubojstva kao na primjer ubojstvo srpskog kralja [[Aleksandar Obrenović|Aleksandra Obrenovića]]. Glavni zapovjednik "Crne ruke" bio je ujedno i glavni zapovjednik Srpske vojne obavještajne službe pukovnik [[Dragutin Dimitrijević Apis]]. Na području Bosne "[[Crna ruka]]" je kontrolirala organizaciju "Mlada Bosna" čiji članovi će izvršiti atentat.

Glavni organizator bio je agent srpske tajne službe [[Rade Malobabić]]<ref>[https://books.google.hr/books?id=WIZzAgAAQBAJ&pg=PA235&lpg=PA235&dq=rade+malobabi%C4%87+franjo+ferdinand&source=bl&ots=b006BRSGdJ&sig=tQZTYtw2U4ki7GysMKv1JAfr9L0&hl=en&sa=X&ei=CgldVYflMYP9UKKfgMgL&ved=0CGQQ6AEwDQ#v=onepage&q=malobabi%C4%87&f=false "Collision Course: Franz Conrad Von Hatzendorf, Serbia, and the Politics of Preventive War"], Jan G. Beaver, 2009.</ref>, jedan od optuženika na zagrebačkom [[Veleizdajnički proces|Veleizdajničkom procesu]] iz 1909. godine – osoba koja je prema kazivanju samog [[Svetozar Pribićević|Svetozara Pribićevića]] i održavala vezu zagrebačkih "veleizdajnika" iz redova [[Srpska samostalna stranka|Srpske samostalne stranke]] sa srpskom tajnom službom.<ref>[https://books.google.hr/books?id=N-4yAAAAIAAJ&focus=searchwithinvolume&q=veze "Diktatura kralja Aleksandra"], Svetozar Pribićević 1931. (izdanje "Globus" Zagreb, 1990., str. 227., 237–240.)</ref><ref>Mislav Gabelica, [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=180521 "Zagrebačka veleizdajnička parnica 1909. godine"], [[Časopis za suvremenu povijest]], sv. 46, br. 1, Svibanj 2014. (v. fusnota 103)</ref>

Planovi za ubojstvo Franje Ferdinanda počeli su se stvarati tek pošto se tajnim kanalima u Srpskoj obavještajnoj službi na čelu s [[Dragutin Dimitrijević Apis|D.D. Apisom]] saznalo da austro-ugarski prijestolonasljednik dolazi u Sarajevo nadgledati vojne vježbe. Aktivnostima na granici, prebacivanju trojice mladića s oružjem u Bosnu bio je obaviješten srpski predsjednik vlade [[Nikola Pašić]] koji je navodno srpskom veleposlaniku u Monarhiji naredio da vijesti prenese državnom vrhu međutim, on je to prenio previše diskretno, govoreći kako su vježbe i pokazivanje moći na srpski vjerski praznik možda previše provokativni. U samom atentatu sudjelovalo je sedam osoba raspoređenih po maršruti od polja gdje su se održavale vježbe do Gradske vijećnice:
#[[Muhamed Mehmedbašić]]
#[[Vaso Čubrilović]]
#[[Nedeljko Čabrinović]] bacio je bombu na povorku, ali je prijestolonasljednik bombu odgurnuo s krova te je ona pala na sljedeći automobil u koloni<ref>{{jezikk|boš.}} [http://www.dnevniavaz.ba/vijesti/sarajevo/103552-atentat-na-franca-ferdinanda-pucanj-koji-je-uplakao-grad.html Dnevni avaz], preuzeto 1. srpnja 2012.</ref>.
#[[Cvjetko Popović]]
#[[Danilo Ilić]]
#[[Trifko Grabež]]
#[[Gavrilo Princip]]: kao i ostali atentatori niz ulicu su čuli eksploziju bombe i napustili svoja mjesta. Neobičnim spletom slučajnosti, nadvojvodin automobil je u trenutku prošao pokraj Gavrila Principa koji je iskoristio prigodu i potegao revolver. Prvim hitcem pogodio je nadvojvodu, a drugim, namijenjenim [[Oskar Potiorek|Oskaru Potioreku]], vojvotkinju Sofiju. On je, kao i ostali atentatori, uhvaćen a suđeno im je od [[12. listopada|12.]] do [[28. listopada]] [[1914.]] godine. Austro-Ugarska monarhija odmah je po dospijeću vijesti o atentatu optužila Srbiju i njezinu vladu za organiziranje prevrata van svoje teritorije, zatim provela samo formalnu istragu. Vijest o ubojstvu bila je kao naručena za Austro-Ugarsku koja je tražila povod za rat sa Srbijom, uvjerena kako će je pokoriti i uništiti jednim udarcem. Namjere Austro-Ugarske najbolje se vide u [[Srpanjski ultimatum|ultimatumu upućenom Srbiji]].

== Početak Prvoga svjetskog rata ==

Situacija za Austro-Ugarsku nakon atentata je bila prilično jednostavna. Prijestolonasljednik je bio ubijen od pripadnika udruženja "Mlada Bosna" koji su bili obučavani i naoružani u Beogradu. Također Austro-Ugarska policija je našla dokument o organizaciji atentata potpisan od Nikole Pašića [[5. lipnja]] 1914. godine (23 dana prije atentata) u kojem je napisan i nadimak jednog od atentatora. Srbija će 1917. godine izvesti pred sud sada nepoželjnog Dragutina Dimitrijevića Apisa zbog zločina nevezanih s ovim Sarajevskim atentatom i on će tada priznati da ga je organizirao u svojstvu "Glavnog zapovjednika Srpske vojne tajne službe". Na kraju zbog drugih zločina koje nije ni počinio Apis je 1917. godine osuđen i strijeljan. Vrhovni sud Srbije će ga [[1953.]] godine proglasiti nevinim za zločine zbog kojih je 1917. godine pogubljen.

Austro-Ugarska će nakon zvršetka preliminarne istrage o atentatu uputiti takozvani Srpanjski ultimatum Srbiji koji će na početku Srbija više manje prihvatiti, da bi ga nakon dobijene podrške od Rusije potom odbila. S druge strane bez obzira na dokaze koji povezuju Srbiju s ubojstvom Franje Ferdinanda, Austro-Ugarski car Franjo Josip I. žestoko se protivio objavi rata. Bez obzira na narodnu želju za osvetom, vlastito ministarstvo vanjskih poslova (u liku ministra grofa Leopolda Bertholda), zapovjedništvo vojske koje je zahtijevalo rat od 1913. godine (nakon Balkanskih ratova) i punu podršku Njemačke on je odbijao potpisati objavu rata. U tom trenutku najveće moguće napetosti dio srpskih vojnika se "pogrješkom" iskrcao na Austro-Ugarskoj obali na što su tamošnji vojnici pucali u zrak. To je bio završni "mirnodopski" akt krize stvorene atentatom u Sarajevu i Austro-Ugarska 28. srpnja 1914. godine objavljuje rat Srbiji. Navodne riječi Franje Josipa I. nakon potpisivanja mobilizacije bile su: "Ja sam sve uradio najbolje što sam mogao, ali sada je sve gotovo"<ref>Alan Palmer, ''Twilight of the Habsburgs'', str. 331.</ref>. Ubrzo potom Rusija objavljuje rat Austro-Ugarskoj, a Njemačka Rusiji i Francuskoj s čime počinje [[Prvi svjetski rat|Prvi svjetski rat]].

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
* Stipica Grgić, [http://povijest.net/mlada-bosna-i-sarajevski-atentat-1914-godine/ Mlada Bosna i Sarajevski atentat 1914. godine], povijest.net, 3. rujna 2007.

{{Prvi svjetski rat}}
[[Kategorija: Sarajevski atentat| ]]
[[Kategorija: Sarajevo]]
[[Kategorija:Atentati]]
[[Kategorija:Austro-Ugarska]]
[[Kategorija:Bosna i Hercegovina pod Austro-Ugarskom]]
[[Kategorija:Povijest Sarajeva]]

Sarajevski atentat - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 18:48, 10. veljača 2026.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica