Samostan sv. Marije Ratačke - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Jubilarni članak\|(.*)}}' u ''

2026-03-13T12:21:41Z

Zamjena teksta - '{{Jubilarni članak\|(.*)}}' u ''

←Starija inačica		Inačica od 13. ožujak 2026. u 12:21
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Samostan sv. Marije Ratačke'''-->~~{{Jubilarni članak\|209.000}}~~		<!--'''Samostan sv. Marije Ratačke'''-->
	[[Datoteka:Ratac1.jpg\|thumb\|mini\|Ostatci nikad završene crkve]]		[[Datoteka:Ratac1.jpg\|thumb\|mini\|Ostatci nikad završene crkve]]

Suradnik10: /* Povijest */

2025-11-16T01:43:57Z

Povijest

←Starija inačica		Inačica od 16. studeni 2025. u 01:43
Redak 6:		Redak 6:
	== Povijest ==		== Povijest ==
	[[Datoteka:Ratac6.jpg\|thumb\|mini\|Sačuvani stari natpis na latinskom jeziku, na sjevernom zidu crkve, na kojem piše da je crkva osnovana [[1347.]] godine, u vrijeme opata ''Pavla Ruđera'']]		[[Datoteka:Ratac6.jpg\|thumb\|mini\|Sačuvani stari natpis na latinskom jeziku, na sjevernom zidu crkve, na kojem piše da je crkva osnovana [[1347.]] godine, u vrijeme opata ''Pavla Ruđera'']]
	Ratac se prvi put spominje [[1247.]] godine, ali je sigurno da je i ranije postojao. Ovdje je, pretpostavlja se, u drugoj polovici 12. stoljeća nastao i [[Ljetopis popa Dukljanina]], najznačajnije književno-povijesno djelo srednjeg vijeka na ovim prostorima. Početkom 14. stoljeća kralj [[Stefan Uroš II.\|Milutin]] (1282.—1321.) potvrđuje poveljom darove svoje majke, kraljice [[Jelena Anžujska\|Jelene]] samostanu. Tokom 14. stoljeća samostan se češće spominje u Dubrovačkom arhivu. U ovo vrijeme na Ratcu se najviše gradilo, da bi se [[1468.]] godine našao na udaru [[Mletačka Republika\|Mlečana]] koji su ga bombardirali s brodova. Izgleda da je samostan napušten poslije jedne turske pljačke [[1532.]] godine, a razoren je [[1571.]] godine. U vrijeme [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]], [[Talijani]] su dio samostana pretvorili u svoj bunker, što je dovelo do dodatnog rušenja kompleksa. Jedan od opata ratačkog samostana bio je i ''Đorđe Pelinović'' (sredinom 15. stoljeća) koji je bio u službi i Mletaka i [[Skenderbeg]]a. Radio je sve što je mogao da Bar ne padne pod Turke, a [[1500.]] godine pri turskoj opsadi, okolni narod se skalanja u ratačku tvrđavu. <ref>{{Citiranje knjige\|last=Dabović\|first=Đoko\|authorlink= \|title=Pleme Šestani\|year= \|url= \|publisher=Udruženje građana Šestani\|pages=49., 50., 60.\|location=Bar\|id= }}</ref>		Ratac se prvi put spominje [[1247.]] godine, ali je sigurno da je i ranije postojao. Ovdje je, pretpostavlja se, u drugoj polovici 12. stoljeća nastao i [[Ljetopis popa Dukljanina]], najznačajnije književno-povijesno djelo srednjeg vijeka na ovim prostorima. Početkom 14. stoljeća kralj [[Stefan Uroš II.\|Milutin]] (1282.—1321.) potvrđuje poveljom darove svoje majke, kraljice [[Jelena Anžujska\|Jelene]] samostanu. Tokom 14. stoljeća samostan se češće spominje u Dubrovačkom arhivu. U ovo vrijeme na Ratcu se najviše gradilo, da bi se [[1468.]] godine našao na udaru [[Mletačka Republika\|Mlečana]] koji su ga bombardirali s brodova. Jedan od opata ratačkog samostana bio je i ''Đorđe Pelinović'' (sredinom 15. stoljeća) koji je bio u službi i Mletaka i [[Skenderbeg]]a. Radio je sve što je mogao da Bar ne padne pod Turke, a [[1500.]] godine pri turskoj opsadi, okolni narod se skalanja u ratačku tvrđavu. Izgleda da je samostan napušten poslije jedne turske pljačke [[1532.]] godine, a razoren je [[1571.]] godine. <ref name="plemeŠestani">{{Citiranje knjige\|last=Dabović\|first=Đoko\|authorlink= \|title=Pleme Šestani\|year= \|url= \|publisher=Udruženje građana Šestani\|pages=49., 50., 60.\|location=Bar\|id= }}</ref>

			Iako je kršćanska mornarica pobijedila islamsku, većinom osmansku u bitci kod Lepanta 1571., koje je predstavljalo prekretnicu u pomorskoj premoći na Sredozemlju, to nije značilo kraj osmanskih osvajanja u ovim krajevima. Bar, Budva i Ulcinj su pali pod osmansku vlast. Benediktinska opatija sv. Marije na Ratcu je bila razorena i napuštena. Iz Katoličke Crkve napravili su vizitaciju 1579., u kojoj su zabilježili da je samostan sv. Marije opustošen, a u njemu zabranjeno služiti misu. Usprkos tome, vizitator je u obližnjoj kapeli slavio euharistiju i pozvao vjernike na bratstvo, milosrđe i vjernost Crkvi. Sutradan je pohodio crkvu sv. Tekle u Spiču, upozorivši tamošnje vjernike da ne napuštaju Katoličku Crkvu iz svjetovnih razloga, okvalificiravši to pogunim za dušu.<ref>[https://www.ktabkbih.net/hr/vijesti/svetkovina-gospe-od-krunice-na-ratcu-u-spomen-na-bitku-kod-lepanta/128223 '' Svetkovina Gospe od Krunice na Ratcu – u spomen na bitku kod Lepanta'']. KTA BK BiH. 6. listopada 2025. Pristupljeno 16. studenoga 2025.</ref>

	Nadbiskup barski i primas Srbije [[Andrija Zmajević]] je o ostatcima samostana Sv. Marije Ratačke [[1671.]] godine, zapisao: ''...jedna druga (crkva), srušena, na jednom rtu blizu mora, zvana je sv. Marija Ratačka, sa samostanom, takođe razvaljenim, koji je pripadao ocima benediktincima, vrlo prostranih posjeda, koje sada drže Turci. U kapelama navedene crkve koje su opstale celebrira se više puta godišnje, naročito na dan Navještanja i Tijelova, a u molitvama učestvuje cijeli okolni kraj.'' <ref>{{Citiranje knjige\|last=Jovović\|first=Ivan\|authorlink= \|title=Matica, jesen 2010., O JEDNOM UPRAVNOM SPORU OKO RATAČKIH ZIDINA S KRAJA XIX VIJEKA\|year=2010.\|url=http://montenegrina.net/wp-content/uploads/2015/01/Ivan-Jovovic.pdf\|publisher=Matica crnogorska\|pages=265.\|location=\|id= }}</ref> [[Vicko Zmajević]], nadbiskup barski i Primas Srbije je zapisao da je samostan izgrađen [[1473.]] godine, uništen od zemljotresa i zbog nepažnje katoličkih svećenika kapela je uzurpirana od pravoslavnih, ali je trudom biskupskog vizitatora vraćena katolicima. Tu se uz učešće čitave biskupije proslavljao dan [[Tijelovo\|Tijela i krvi Kristove]] s dugom procesijom. <ref>{{Citiranje knjige\|last=Dabović\|first=Đoko\|authorlink= \|title=Pleme Šestani\|year= \|url= \|publisher=Udruženje građana Šestani\|pages=108.\|location=Bar\|id= }}</ref> U vrijeme svog najvišeg razvojnog stupnja kojeg je u 15. stoljeću Opatija postigla, stekla je toliku financijsku moć da je mogla pozajmljivati i pozamašne novčane sume vladarima za njihove potrebe, o čemu govore ugovori o pozajmicama, [[Balša III.\|Balši III.]] 1505 perpera, [[Jelena Balšić Hranić\|Jeleni Balšić]] 250 dukata, dug zetskoj vladarici koji je do polovice bio oprošten.		Nadbiskup barski i primas Srbije [[Andrija Zmajević]] je o ostatcima samostana Sv. Marije Ratačke [[1671.]] godine, zapisao: ''...jedna druga (crkva), srušena, na jednom rtu blizu mora, zvana je sv. Marija Ratačka, sa samostanom, takođe razvaljenim, koji je pripadao ocima benediktincima, vrlo prostranih posjeda, koje sada drže Turci. U kapelama navedene crkve koje su opstale celebrira se više puta godišnje, naročito na dan Navještanja i Tijelova, a u molitvama učestvuje cijeli okolni kraj.'' <ref>{{Citiranje knjige\|last=Jovović\|first=Ivan\|authorlink= \|title=Matica, jesen 2010., O JEDNOM UPRAVNOM SPORU OKO RATAČKIH ZIDINA S KRAJA XIX VIJEKA\|year=2010.\|url=http://montenegrina.net/wp-content/uploads/2015/01/Ivan-Jovovic.pdf\|publisher=Matica crnogorska\|pages=265.\|location=\|id= }}</ref> [[Vicko Zmajević]], nadbiskup barski i Primas Srbije je zapisao da je samostan izgrađen [[1473.]] godine, uništen od zemljotresa i zbog nepažnje katoličkih svećenika kapela je uzurpirana od pravoslavnih, ali je trudom biskupskog vizitatora vraćena katolicima. Tu se uz učešće čitave biskupije proslavljao dan [[Tijelovo\|Tijela i krvi Kristove]] s dugom procesijom. <ref>{{Citiranje knjige\|last=Dabović\|first=Đoko\|authorlink= \|title=Pleme Šestani\|year= \|url= \|publisher=Udruženje građana Šestani\|pages=108.\|location=Bar\|id= }}</ref> U vrijeme svog najvišeg razvojnog stupnja kojeg je u 15. stoljeću Opatija postigla, stekla je toliku financijsku moć da je mogla pozajmljivati i pozamašne novčane sume vladarima za njihove potrebe, o čemu govore ugovori o pozajmicama, [[Balša III.\|Balši III.]] 1505 perpera, [[Jelena Balšić Hranić\|Jeleni Balšić]] 250 dukata, dug zetskoj vladarici koji je do polovice bio oprošten.
Redak 12:		Redak 14:
	U 18. stoljeću, drevna Ratačka opatija dobiva bikonfesionalno obilježje. Iako je i tada bila u ruševnom stanju, lokalno stanovništvo je doživljava kao hodočasničko mjesti. U procesiji na Tijlovo sudjelovali su i katolici i pravoslavci. Pisanja barskih nadbiskupa potvrđuje putopis ruskog oficira Jegora Kovaljevskog, koji je obilazeći ove krajeve 1838. godine zapisao: ''Dvije veoma stare crkve, koje su se sačuvale iz vremena srpske vlastele, na razvalinama Ratca, privlače k sebi stanovnike cijele Dalmacije, Crne Gore i Albanije, bez obzira na vjeroispovjest pravoslavnih i katolika. Posebno se mnogo naroda skupi na dan praznovanja svetitelja u čije ime su izgrađene, u kolovozu i rujnu. Izgled tih crkava i razvalina na vrhu brda vrlo je živopisan.'' Tek je od sredine 19. stoljeća određen zaseban sakralni prostor za vjernike jedne, odnosno druge crkve		U 18. stoljeću, drevna Ratačka opatija dobiva bikonfesionalno obilježje. Iako je i tada bila u ruševnom stanju, lokalno stanovništvo je doživljava kao hodočasničko mjesti. U procesiji na Tijlovo sudjelovali su i katolici i pravoslavci. Pisanja barskih nadbiskupa potvrđuje putopis ruskog oficira Jegora Kovaljevskog, koji je obilazeći ove krajeve 1838. godine zapisao: ''Dvije veoma stare crkve, koje su se sačuvale iz vremena srpske vlastele, na razvalinama Ratca, privlače k sebi stanovnike cijele Dalmacije, Crne Gore i Albanije, bez obzira na vjeroispovjest pravoslavnih i katolika. Posebno se mnogo naroda skupi na dan praznovanja svetitelja u čije ime su izgrađene, u kolovozu i rujnu. Izgled tih crkava i razvalina na vrhu brda vrlo je živopisan.'' Tek je od sredine 19. stoljeća određen zaseban sakralni prostor za vjernike jedne, odnosno druge crkve
	unutar samostanskog kompleksa. Dakle, u kripti ''bazilike Sv. Marije'' držana je katolička misa na Tijelovo i Veliku Gospu, dok		unutar samostanskog kompleksa. Dakle, u kripti ''bazilike Sv. Marije'' držana je katolička misa na Tijelovo i Veliku Gospu, dok
	je u ''kapeli Sv. Hodočasnika'' na dan Svetog cara Konstantina i carice Jelene služena pravoslavna liturgija. <ref>{{Citiranje knjige\|last=Jovović\|first=Ivan\|authorlink= \|title=MATICA, proljeće 2013., DVOOLTARSKE CRKVE NA		je u ''kapeli Sv. Hodočasnika'' na dan Svetog cara Konstantina i carice Jelene služena pravoslavna liturgija. <ref>{{Citiranje knjige\|last=Jovović\|first=Ivan\|authorlink= \|title=MATICA, proljeće 2013., DVOOLTARSKE CRKVE NA CRNOGORSKOM PRIMORJU\|year=2013.\|url=https://www.maticacrnogorska.me/files/53/06%20ivan%20jovovic.pdf \|publisher=Matica crnogorska\|pages=81., 82.\|location=\|id= }}</ref>
	CRNOGORSKOM PRIMORJU\|year=2013.\|url=https://www.maticacrnogorska.me/files/53/06%20ivan%20jovovic.pdf \|publisher=Matica crnogorska\|pages=81., 82.\|location=\|id= }}</ref>
			U vrijeme [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]], [[Talijani]] su dio samostana pretvorili u svoj bunker, što je dovelo do dodatnog rušenja kompleksa. <ref name="plemeŠestani"/>

	I danas katolici organizirano posjećuju ovo mjesto na blagdane Tijelova i Velike Gospe, a pravoslavci na dan svetih, cara Konstantina i carice Helene. Katolički Šušanjani i Spičani su imali prijepor oko prvenstva na Ratac. Kako su Šušanjani bili brojniji, Spičani su na procesiju dolazili s pravoslavnima, i tako, kao brojniji su imali prednost, a zauzvrat su pravoslavnima ustupili jednu kapelu. Nakon jedne propovjedi koju je izgovorio nadbiksup [[Karlo Pooten]], pravoslavni su bili uvrijeđeni, te su godinama samo pratili Spičane katolike na Ratac, a čekali su ih kod jedne masline, pa bi se kući vraćali zajedno. Metropolita raško-prizrenski i skenderijski Melentije je odredio pravoslavnima da tu bogosluže na dan svetog cara Konstantina i carice Jelene i pravoslavni poštuju tu tradiciju. Tako je [[Amfilohije Radović]] ovdje služio liturgiju 4. lipnja [[2014.]] godine, na dan kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja cara [[Konstantin I. Veliki\|Konstantina]] i njegovu majku caricu [[Sveta Helena\|Helenu]]. <ref>{{Citiranje knjige\|last= \|first= \|authorlink= \|title=Митрополит Амфилохије служио Литургију на остацима манастира Ратац код Бара\|year=\|url=http://www.spc.rs/sr/mitropolit_amfilohije_sluzhio_liturgiju_na_ostacima_manastira_ratac_kod_bara\|publisher=\|pages= \|location= \|id= }}</ref> Isti metropolit Melentije je naredio [[1865.]] godine da se pravoslavni Spičani ne miješanu s katolicma, kao pri ranijim zajedničkim bogosluženjima u samostanu Ratac. Običaj je bio da su prvo služila liturgija pa misa. Prethodno je nadbiskup i Karlo Pooten uvredio pravoslavne na jednoj misi, rekavši da ''tko nije katolik nema božju milost'', tako da su zajednička bogosluženja prestala [[1860.]] godine. Crkveni poglavari su narušili narodno jedinstvo. Melentije je bio Grk, a Karlo Pooten Nijemac. <ref>{{Citiranje knjige\|last=Jovović\|first=Ivan\|authorlink= \|title=O JEDNOM UPRAVNOM SPORU OKO RATAČKIH ZIDINA S KRAJA XIX VIJEKA\|year= \|url=http://montenegrina.net/wp-content/uploads/2015/01/Ivan-Jovovic.pdf\|publisher=\|pages=\|location=\|id= }}</ref>		I danas katolici organizirano posjećuju ovo mjesto na blagdane Tijelova i Velike Gospe, a pravoslavci na dan svetih, cara Konstantina i carice Helene. Katolički Šušanjani i Spičani su imali prijepor oko prvenstva na Ratac. Kako su Šušanjani bili brojniji, Spičani su na procesiju dolazili s pravoslavnima, i tako, kao brojniji su imali prednost, a zauzvrat su pravoslavnima ustupili jednu kapelu. Nakon jedne propovjedi koju je izgovorio nadbiksup [[Karlo Pooten]], pravoslavni su bili uvrijeđeni, te su godinama samo pratili Spičane katolike na Ratac, a čekali su ih kod jedne masline, pa bi se kući vraćali zajedno. Metropolita raško-prizrenski i skenderijski Melentije je odredio pravoslavnima da tu bogosluže na dan svetog cara Konstantina i carice Jelene i pravoslavni poštuju tu tradiciju. Tako je [[Amfilohije Radović]] ovdje služio liturgiju 4. lipnja [[2014.]] godine, na dan kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja cara [[Konstantin I. Veliki\|Konstantina]] i njegovu majku caricu [[Sveta Helena\|Helenu]]. <ref>{{Citiranje knjige\|last= \|first= \|authorlink= \|title=Митрополит Амфилохије служио Литургију на остацима манастира Ратац код Бара\|year=\|url=http://www.spc.rs/sr/mitropolit_amfilohije_sluzhio_liturgiju_na_ostacima_manastira_ratac_kod_bara\|publisher=\|pages= \|location= \|id= }}</ref> Isti metropolit Melentije je naredio [[1865.]] godine da se pravoslavni Spičani ne miješanu s katolicma, kao pri ranijim zajedničkim bogosluženjima u samostanu Ratac. Običaj je bio da su prvo služila liturgija pa misa. Prethodno je nadbiskup i Karlo Pooten uvredio pravoslavne na jednoj misi, rekavši da ''tko nije katolik nema božju milost'', tako da su zajednička bogosluženja prestala [[1860.]] godine. Crkveni poglavari su narušili narodno jedinstvo. Melentije je bio Grk, a Karlo Pooten Nijemac. <ref>{{Citiranje knjige\|last=Jovović\|first=Ivan\|authorlink= \|title=O JEDNOM UPRAVNOM SPORU OKO RATAČKIH ZIDINA S KRAJA XIX VIJEKA\|year= \|url=http://montenegrina.net/wp-content/uploads/2015/01/Ivan-Jovovic.pdf\|publisher=\|pages=\|location=\|id= }}</ref>

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

2022-01-02T20:49:21Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 20:49
Redak 2:		Redak 2:
	[[Datoteka:Ratac1.jpg\|thumb\|mini\|Ostatci nikad završene crkve]]		[[Datoteka:Ratac1.jpg\|thumb\|mini\|Ostatci nikad završene crkve]]

	'''Samostan sv. Marije Ratačke''' ([[Talijanski jezik\|talijanski]] i [[Latinski jezik\|latinski]]: ''Santa Maria de Rotezo'') je nekadašnja rimokatolička [[Benediktinci\|benediktinska]] opatija. <ref>{{~~Cite book~~\|last= \|first= \|authorlink= \|title=Sveta Marija – Ratac\|year= \|url=http://www.kotorskabiskupija.me/sveta-marije-ratac/\|publisher=\|pages= \|location= \|id= }}</ref> Ostatci samostana se nalaze na morskom rtu između [[Bar (grad)\|Bara]] i [[Sutomore\|Sutomora]], a ime Ratac je od mali [[rt]] (kopnena izbočina u moru), rat, ratac. Opatija nastaje i razvija se od 9. do 16. stoljeća, a jedno vrijeme je bila pod zaštitom [[Nemanjići\|srpskih kraljeva]]. <ref>{{~~Cite book~~\|last=Бици\|first=Марин \|authorlink= \|title=Искушења на путу 1610. године\|year=1985.\|url=https://marinbizzi.wordpress.com/2011/06/19/9-dio/ \|publisher=Општински архив Будва и Лексикографски завод Црне Горе\|location=Будва\|id=\|pages=27., 28.}}</ref> <ref>{{~~Cite book~~\|last=Mijović\|first=Pavle\|authorlink= \|title=Gradovi i utvrđenja u Crnoj Gori\|year=1975.\|url=\|publisher=\|pages=\|location=Beograd i Ulcinj\|id= }}</ref> Danas se nalazi u ruševinama, ali ga i pored toga posjećuju vjernici iz okolice koji u njima pale svijeće, dok se oko dijela vlasništva spore [[Rimokatolička Crkva\|rimokatolička]] i [[Srpska pravoslavna crkva]], jer je pravoslavcima jedno vrijeme bila ustupljena jedna kapela. Danas ruševine samostana pripadaju [[Kotorska biskupija\|Kotorskoj biskupiji]], a ne [[Barska nadbiskupija\|Barskoj nadbiskupiji]]. Granica ove dvije biskupije je rijeka Željeznica <ref>{{~~Cite book~~\|last= \|first= \|authorlink= \|title=Google maps, rijeka Željeznica, Bar, Crna Gora\|year= \|url=https://www.google.com/maps/@42.1061489,19.090704,288m/data=!3m1!1e3\|publisher=\|pages= \|location= \|id= }}</ref> u Baru, gdje su ranije graničile [[Austro-Ugarska]] i [[Osmansko Carstvo]], a kasnije, kratko, Austro-Ugarska i [[Crnogorska država 1852. - 1918.\|Kneževina Crna Gora]].		'''Samostan sv. Marije Ratačke''' ([[Talijanski jezik\|talijanski]] i [[Latinski jezik\|latinski]]: ''Santa Maria de Rotezo'') je nekadašnja rimokatolička [[Benediktinci\|benediktinska]] opatija. <ref>{{Citiranje knjige\|last= \|first= \|authorlink= \|title=Sveta Marija – Ratac\|year= \|url=http://www.kotorskabiskupija.me/sveta-marije-ratac/\|publisher=\|pages= \|location= \|id= }}</ref> Ostatci samostana se nalaze na morskom rtu između [[Bar (grad)\|Bara]] i [[Sutomore\|Sutomora]], a ime Ratac je od mali [[rt]] (kopnena izbočina u moru), rat, ratac. Opatija nastaje i razvija se od 9. do 16. stoljeća, a jedno vrijeme je bila pod zaštitom [[Nemanjići\|srpskih kraljeva]]. <ref>{{Citiranje knjige\|last=Бици\|first=Марин \|authorlink= \|title=Искушења на путу 1610. године\|year=1985.\|url=https://marinbizzi.wordpress.com/2011/06/19/9-dio/ \|publisher=Општински архив Будва и Лексикографски завод Црне Горе\|location=Будва\|id=\|pages=27., 28.}}</ref> <ref>{{Citiranje knjige\|last=Mijović\|first=Pavle\|authorlink= \|title=Gradovi i utvrđenja u Crnoj Gori\|year=1975.\|url=\|publisher=\|pages=\|location=Beograd i Ulcinj\|id= }}</ref> Danas se nalazi u ruševinama, ali ga i pored toga posjećuju vjernici iz okolice koji u njima pale svijeće, dok se oko dijela vlasništva spore [[Rimokatolička Crkva\|rimokatolička]] i [[Srpska pravoslavna crkva]], jer je pravoslavcima jedno vrijeme bila ustupljena jedna kapela. Danas ruševine samostana pripadaju [[Kotorska biskupija\|Kotorskoj biskupiji]], a ne [[Barska nadbiskupija\|Barskoj nadbiskupiji]]. Granica ove dvije biskupije je rijeka Željeznica <ref>{{Citiranje knjige\|last= \|first= \|authorlink= \|title=Google maps, rijeka Željeznica, Bar, Crna Gora\|year= \|url=https://www.google.com/maps/@42.1061489,19.090704,288m/data=!3m1!1e3\|publisher=\|pages= \|location= \|id= }}</ref> u Baru, gdje su ranije graničile [[Austro-Ugarska]] i [[Osmansko Carstvo]], a kasnije, kratko, Austro-Ugarska i [[Crnogorska država 1852. - 1918.\|Kneževina Crna Gora]].

	== Povijest ==		== Povijest ==
	[[Datoteka:Ratac6.jpg\|thumb\|mini\|Sačuvani stari natpis na latinskom jeziku, na sjevernom zidu crkve, na kojem piše da je crkva osnovana [[1347.]] godine, u vrijeme opata ''Pavla Ruđera'']]		[[Datoteka:Ratac6.jpg\|thumb\|mini\|Sačuvani stari natpis na latinskom jeziku, na sjevernom zidu crkve, na kojem piše da je crkva osnovana [[1347.]] godine, u vrijeme opata ''Pavla Ruđera'']]
	Ratac se prvi put spominje [[1247.]] godine, ali je sigurno da je i ranije postojao. Ovdje je, pretpostavlja se, u drugoj polovici 12. stoljeća nastao i [[Ljetopis popa Dukljanina]], najznačajnije književno-povijesno djelo srednjeg vijeka na ovim prostorima. Početkom 14. stoljeća kralj [[Stefan Uroš II.\|Milutin]] (1282.—1321.) potvrđuje poveljom darove svoje majke, kraljice [[Jelena Anžujska\|Jelene]] samostanu. Tokom 14. stoljeća samostan se češće spominje u Dubrovačkom arhivu. U ovo vrijeme na Ratcu se najviše gradilo, da bi se [[1468.]] godine našao na udaru [[Mletačka Republika\|Mlečana]] koji su ga bombardirali s brodova. Izgleda da je samostan napušten poslije jedne turske pljačke [[1532.]] godine, a razoren je [[1571.]] godine. U vrijeme [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]], [[Talijani]] su dio samostana pretvorili u svoj bunker, što je dovelo do dodatnog rušenja kompleksa. Jedan od opata ratačkog samostana bio je i ''Đorđe Pelinović'' (sredinom 15. stoljeća) koji je bio u službi i Mletaka i [[Skenderbeg]]a. Radio je sve što je mogao da Bar ne padne pod Turke, a [[1500.]] godine pri turskoj opsadi, okolni narod se skalanja u ratačku tvrđavu. <ref>{{~~Cite book~~\|last=Dabović\|first=Đoko\|authorlink= \|title=Pleme Šestani\|year= \|url= \|publisher=Udruženje građana Šestani\|pages=49., 50., 60.\|location=Bar\|id= }}</ref>		Ratac se prvi put spominje [[1247.]] godine, ali je sigurno da je i ranije postojao. Ovdje je, pretpostavlja se, u drugoj polovici 12. stoljeća nastao i [[Ljetopis popa Dukljanina]], najznačajnije književno-povijesno djelo srednjeg vijeka na ovim prostorima. Početkom 14. stoljeća kralj [[Stefan Uroš II.\|Milutin]] (1282.—1321.) potvrđuje poveljom darove svoje majke, kraljice [[Jelena Anžujska\|Jelene]] samostanu. Tokom 14. stoljeća samostan se češće spominje u Dubrovačkom arhivu. U ovo vrijeme na Ratcu se najviše gradilo, da bi se [[1468.]] godine našao na udaru [[Mletačka Republika\|Mlečana]] koji su ga bombardirali s brodova. Izgleda da je samostan napušten poslije jedne turske pljačke [[1532.]] godine, a razoren je [[1571.]] godine. U vrijeme [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]], [[Talijani]] su dio samostana pretvorili u svoj bunker, što je dovelo do dodatnog rušenja kompleksa. Jedan od opata ratačkog samostana bio je i ''Đorđe Pelinović'' (sredinom 15. stoljeća) koji je bio u službi i Mletaka i [[Skenderbeg]]a. Radio je sve što je mogao da Bar ne padne pod Turke, a [[1500.]] godine pri turskoj opsadi, okolni narod se skalanja u ratačku tvrđavu. <ref>{{Citiranje knjige\|last=Dabović\|first=Đoko\|authorlink= \|title=Pleme Šestani\|year= \|url= \|publisher=Udruženje građana Šestani\|pages=49., 50., 60.\|location=Bar\|id= }}</ref>

	Nadbiskup barski i primas Srbije [[Andrija Zmajević]] je o ostatcima samostana Sv. Marije Ratačke [[1671.]] godine, zapisao: ''...jedna druga (crkva), srušena, na jednom rtu blizu mora, zvana je sv. Marija Ratačka, sa samostanom, takođe razvaljenim, koji je pripadao ocima benediktincima, vrlo prostranih posjeda, koje sada drže Turci. U kapelama navedene crkve koje su opstale celebrira se više puta godišnje, naročito na dan Navještanja i Tijelova, a u molitvama učestvuje cijeli okolni kraj.'' <ref>{{~~Cite book~~\|last=Jovović\|first=Ivan\|authorlink= \|title=Matica, jesen 2010., O JEDNOM UPRAVNOM SPORU OKO RATAČKIH ZIDINA S KRAJA XIX VIJEKA\|year=2010.\|url=http://montenegrina.net/wp-content/uploads/2015/01/Ivan-Jovovic.pdf\|publisher=Matica crnogorska\|pages=265.\|location=\|id= }}</ref> [[Vicko Zmajević]], nadbiskup barski i Primas Srbije je zapisao da je samostan izgrađen [[1473.]] godine, uništen od zemljotresa i zbog nepažnje katoličkih svećenika kapela je uzurpirana od pravoslavnih, ali je trudom biskupskog vizitatora vraćena katolicima. Tu se uz učešće čitave biskupije proslavljao dan [[Tijelovo\|Tijela i krvi Kristove]] s dugom procesijom. <ref>{{~~Cite book~~\|last=Dabović\|first=Đoko\|authorlink= \|title=Pleme Šestani\|year= \|url= \|publisher=Udruženje građana Šestani\|pages=108.\|location=Bar\|id= }}</ref> U vrijeme svog najvišeg razvojnog stupnja kojeg je u 15. stoljeću Opatija postigla, stekla je toliku financijsku moć da je mogla pozajmljivati i pozamašne novčane sume vladarima za njihove potrebe, o čemu govore ugovori o pozajmicama, [[Balša III.\|Balši III.]] 1505 perpera, [[Jelena Balšić Hranić\|Jeleni Balšić]] 250 dukata, dug zetskoj vladarici koji je do polovice bio oprošten.		Nadbiskup barski i primas Srbije [[Andrija Zmajević]] je o ostatcima samostana Sv. Marije Ratačke [[1671.]] godine, zapisao: ''...jedna druga (crkva), srušena, na jednom rtu blizu mora, zvana je sv. Marija Ratačka, sa samostanom, takođe razvaljenim, koji je pripadao ocima benediktincima, vrlo prostranih posjeda, koje sada drže Turci. U kapelama navedene crkve koje su opstale celebrira se više puta godišnje, naročito na dan Navještanja i Tijelova, a u molitvama učestvuje cijeli okolni kraj.'' <ref>{{Citiranje knjige\|last=Jovović\|first=Ivan\|authorlink= \|title=Matica, jesen 2010., O JEDNOM UPRAVNOM SPORU OKO RATAČKIH ZIDINA S KRAJA XIX VIJEKA\|year=2010.\|url=http://montenegrina.net/wp-content/uploads/2015/01/Ivan-Jovovic.pdf\|publisher=Matica crnogorska\|pages=265.\|location=\|id= }}</ref> [[Vicko Zmajević]], nadbiskup barski i Primas Srbije je zapisao da je samostan izgrađen [[1473.]] godine, uništen od zemljotresa i zbog nepažnje katoličkih svećenika kapela je uzurpirana od pravoslavnih, ali je trudom biskupskog vizitatora vraćena katolicima. Tu se uz učešće čitave biskupije proslavljao dan [[Tijelovo\|Tijela i krvi Kristove]] s dugom procesijom. <ref>{{Citiranje knjige\|last=Dabović\|first=Đoko\|authorlink= \|title=Pleme Šestani\|year= \|url= \|publisher=Udruženje građana Šestani\|pages=108.\|location=Bar\|id= }}</ref> U vrijeme svog najvišeg razvojnog stupnja kojeg je u 15. stoljeću Opatija postigla, stekla je toliku financijsku moć da je mogla pozajmljivati i pozamašne novčane sume vladarima za njihove potrebe, o čemu govore ugovori o pozajmicama, [[Balša III.\|Balši III.]] 1505 perpera, [[Jelena Balšić Hranić\|Jeleni Balšić]] 250 dukata, dug zetskoj vladarici koji je do polovice bio oprošten.

	U 18. stoljeću, drevna Ratačka opatija dobiva bikonfesionalno obilježje. Iako je i tada bila u ruševnom stanju, lokalno stanovništvo je doživljava kao hodočasničko mjesti. U procesiji na Tijlovo sudjelovali su i katolici i pravoslavci. Pisanja barskih nadbiskupa potvrđuje putopis ruskog oficira Jegora Kovaljevskog, koji je obilazeći ove krajeve 1838. godine zapisao: ''Dvije veoma stare crkve, koje su se sačuvale iz vremena srpske vlastele, na razvalinama Ratca, privlače k sebi stanovnike cijele Dalmacije, Crne Gore i Albanije, bez obzira na vjeroispovjest pravoslavnih i katolika. Posebno se mnogo naroda skupi na dan praznovanja svetitelja u čije ime su izgrađene, u kolovozu i rujnu. Izgled tih crkava i razvalina na vrhu brda vrlo je živopisan.'' Tek je od sredine 19. stoljeća određen zaseban sakralni prostor za vjernike jedne, odnosno druge crkve		U 18. stoljeću, drevna Ratačka opatija dobiva bikonfesionalno obilježje. Iako je i tada bila u ruševnom stanju, lokalno stanovništvo je doživljava kao hodočasničko mjesti. U procesiji na Tijlovo sudjelovali su i katolici i pravoslavci. Pisanja barskih nadbiskupa potvrđuje putopis ruskog oficira Jegora Kovaljevskog, koji je obilazeći ove krajeve 1838. godine zapisao: ''Dvije veoma stare crkve, koje su se sačuvale iz vremena srpske vlastele, na razvalinama Ratca, privlače k sebi stanovnike cijele Dalmacije, Crne Gore i Albanije, bez obzira na vjeroispovjest pravoslavnih i katolika. Posebno se mnogo naroda skupi na dan praznovanja svetitelja u čije ime su izgrađene, u kolovozu i rujnu. Izgled tih crkava i razvalina na vrhu brda vrlo je živopisan.'' Tek je od sredine 19. stoljeća određen zaseban sakralni prostor za vjernike jedne, odnosno druge crkve
	unutar samostanskog kompleksa. Dakle, u kripti ''bazilike Sv. Marije'' držana je katolička misa na Tijelovo i Veliku Gospu, dok		unutar samostanskog kompleksa. Dakle, u kripti ''bazilike Sv. Marije'' držana je katolička misa na Tijelovo i Veliku Gospu, dok
	je u ''kapeli Sv. Hodočasnika'' na dan Svetog cara Konstantina i carice Jelene služena pravoslavna liturgija. <ref>{{~~Cite book~~\|last=Jovović\|first=Ivan\|authorlink= \|title=MATICA, proljeće 2013., DVOOLTARSKE CRKVE NA		je u ''kapeli Sv. Hodočasnika'' na dan Svetog cara Konstantina i carice Jelene služena pravoslavna liturgija. <ref>{{Citiranje knjige\|last=Jovović\|first=Ivan\|authorlink= \|title=MATICA, proljeće 2013., DVOOLTARSKE CRKVE NA
	CRNOGORSKOM PRIMORJU\|year=2013.\|url=https://www.maticacrnogorska.me/files/53/06%20ivan%20jovovic.pdf \|publisher=Matica crnogorska\|pages=81., 82.\|location=\|id= }}</ref>		CRNOGORSKOM PRIMORJU\|year=2013.\|url=https://www.maticacrnogorska.me/files/53/06%20ivan%20jovovic.pdf \|publisher=Matica crnogorska\|pages=81., 82.\|location=\|id= }}</ref>

	I danas katolici organizirano posjećuju ovo mjesto na blagdane Tijelova i Velike Gospe, a pravoslavci na dan svetih, cara Konstantina i carice Helene. Katolički Šušanjani i Spičani su imali prijepor oko prvenstva na Ratac. Kako su Šušanjani bili brojniji, Spičani su na procesiju dolazili s pravoslavnima, i tako, kao brojniji su imali prednost, a zauzvrat su pravoslavnima ustupili jednu kapelu. Nakon jedne propovjedi koju je izgovorio nadbiksup [[Karlo Pooten]], pravoslavni su bili uvrijeđeni, te su godinama samo pratili Spičane katolike na Ratac, a čekali su ih kod jedne masline, pa bi se kući vraćali zajedno. Metropolita raško-prizrenski i skenderijski Melentije je odredio pravoslavnima da tu bogosluže na dan svetog cara Konstantina i carice Jelene i pravoslavni poštuju tu tradiciju. Tako je [[Amfilohije Radović]] ovdje služio liturgiju 4. lipnja [[2014.]] godine, na dan kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja cara [[Konstantin I. Veliki\|Konstantina]] i njegovu majku caricu [[Sveta Helena\|Helenu]]. <ref>{{~~Cite book~~\|last= \|first= \|authorlink= \|title=Митрополит Амфилохије служио Литургију на остацима манастира Ратац код Бара\|year=\|url=http://www.spc.rs/sr/mitropolit_amfilohije_sluzhio_liturgiju_na_ostacima_manastira_ratac_kod_bara\|publisher=\|pages= \|location= \|id= }}</ref> Isti metropolit Melentije je naredio [[1865.]] godine da se pravoslavni Spičani ne miješanu s katolicma, kao pri ranijim zajedničkim bogosluženjima u samostanu Ratac. Običaj je bio da su prvo služila liturgija pa misa. Prethodno je nadbiskup i Karlo Pooten uvredio pravoslavne na jednoj misi, rekavši da ''tko nije katolik nema božju milost'', tako da su zajednička bogosluženja prestala [[1860.]] godine. Crkveni poglavari su narušili narodno jedinstvo. Melentije je bio Grk, a Karlo Pooten Nijemac. <ref>{{~~Cite book~~\|last=Jovović\|first=Ivan\|authorlink= \|title=O JEDNOM UPRAVNOM SPORU OKO RATAČKIH ZIDINA S KRAJA XIX VIJEKA\|year= \|url=http://montenegrina.net/wp-content/uploads/2015/01/Ivan-Jovovic.pdf\|publisher=\|pages=\|location=\|id= }}</ref>		I danas katolici organizirano posjećuju ovo mjesto na blagdane Tijelova i Velike Gospe, a pravoslavci na dan svetih, cara Konstantina i carice Helene. Katolički Šušanjani i Spičani su imali prijepor oko prvenstva na Ratac. Kako su Šušanjani bili brojniji, Spičani su na procesiju dolazili s pravoslavnima, i tako, kao brojniji su imali prednost, a zauzvrat su pravoslavnima ustupili jednu kapelu. Nakon jedne propovjedi koju je izgovorio nadbiksup [[Karlo Pooten]], pravoslavni su bili uvrijeđeni, te su godinama samo pratili Spičane katolike na Ratac, a čekali su ih kod jedne masline, pa bi se kući vraćali zajedno. Metropolita raško-prizrenski i skenderijski Melentije je odredio pravoslavnima da tu bogosluže na dan svetog cara Konstantina i carice Jelene i pravoslavni poštuju tu tradiciju. Tako je [[Amfilohije Radović]] ovdje služio liturgiju 4. lipnja [[2014.]] godine, na dan kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja cara [[Konstantin I. Veliki\|Konstantina]] i njegovu majku caricu [[Sveta Helena\|Helenu]]. <ref>{{Citiranje knjige\|last= \|first= \|authorlink= \|title=Митрополит Амфилохије служио Литургију на остацима манастира Ратац код Бара\|year=\|url=http://www.spc.rs/sr/mitropolit_amfilohije_sluzhio_liturgiju_na_ostacima_manastira_ratac_kod_bara\|publisher=\|pages= \|location= \|id= }}</ref> Isti metropolit Melentije je naredio [[1865.]] godine da se pravoslavni Spičani ne miješanu s katolicma, kao pri ranijim zajedničkim bogosluženjima u samostanu Ratac. Običaj je bio da su prvo služila liturgija pa misa. Prethodno je nadbiskup i Karlo Pooten uvredio pravoslavne na jednoj misi, rekavši da ''tko nije katolik nema božju milost'', tako da su zajednička bogosluženja prestala [[1860.]] godine. Crkveni poglavari su narušili narodno jedinstvo. Melentije je bio Grk, a Karlo Pooten Nijemac. <ref>{{Citiranje knjige\|last=Jovović\|first=Ivan\|authorlink= \|title=O JEDNOM UPRAVNOM SPORU OKO RATAČKIH ZIDINA S KRAJA XIX VIJEKA\|year= \|url=http://montenegrina.net/wp-content/uploads/2015/01/Ivan-Jovovic.pdf\|publisher=\|pages=\|location=\|id= }}</ref>

	== Unutrašnjost kompleksa ==		== Unutrašnjost kompleksa ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-11-06T00:02:48Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Jubilarni članak|209.000}}
[[Datoteka:Ratac1.jpg|thumb|mini|Ostatci nikad završene crkve]]

'''Samostan sv. Marije Ratačke''' ([[Talijanski jezik|talijanski]] i [[Latinski jezik|latinski]]: ''Santa Maria de Rotezo'') je nekadašnja rimokatolička [[Benediktinci|benediktinska]] opatija. <ref>{{Cite book|last= |first= |authorlink= |title=Sveta Marija – Ratac|year= |url=http://www.kotorskabiskupija.me/sveta-marije-ratac/|publisher=|pages= |location= |id= }}</ref> Ostatci samostana se nalaze na morskom rtu između [[Bar (grad)|Bara]] i [[Sutomore|Sutomora]], a ime Ratac je od mali [[rt]] (kopnena izbočina u moru), rat, ratac. Opatija nastaje i razvija se od 9. do 16. stoljeća, a jedno vrijeme je bila pod zaštitom [[Nemanjići|srpskih kraljeva]]. <ref>{{Cite book|last=Бици|first=Марин |authorlink= |title=Искушења на путу 1610. године|year=1985.|url=https://marinbizzi.wordpress.com/2011/06/19/9-dio/ |publisher=Општински архив Будва и Лексикографски завод Црне Горе|location=Будва|id=|pages=27., 28.}}</ref> <ref>{{Cite book|last=Mijović|first=Pavle|authorlink= |title=Gradovi i utvrđenja u Crnoj Gori|year=1975.|url=|publisher=|pages=|location=Beograd i Ulcinj|id= }}</ref> Danas se nalazi u ruševinama, ali ga i pored toga posjećuju vjernici iz okolice koji u njima pale svijeće, dok se oko dijela vlasništva spore [[Rimokatolička Crkva|rimokatolička]] i [[Srpska pravoslavna crkva]], jer je pravoslavcima jedno vrijeme bila ustupljena jedna kapela. Danas ruševine samostana pripadaju [[Kotorska biskupija|Kotorskoj biskupiji]], a ne [[Barska nadbiskupija|Barskoj nadbiskupiji]]. Granica ove dvije biskupije je rijeka Željeznica <ref>{{Cite book|last= |first= |authorlink= |title=Google maps, rijeka Željeznica, Bar, Crna Gora|year= |url=https://www.google.com/maps/@42.1061489,19.090704,288m/data=!3m1!1e3|publisher=|pages= |location= |id= }}</ref> u Baru, gdje su ranije graničile [[Austro-Ugarska]] i [[Osmansko Carstvo]], a kasnije, kratko, Austro-Ugarska i [[Crnogorska država 1852. - 1918.|Kneževina Crna Gora]].

== Povijest ==
[[Datoteka:Ratac6.jpg|thumb|mini|Sačuvani stari natpis na latinskom jeziku, na sjevernom zidu crkve, na kojem piše da je crkva osnovana [[1347.]] godine, u vrijeme opata ''Pavla Ruđera'']]
Ratac se prvi put spominje [[1247.]] godine, ali je sigurno da je i ranije postojao. Ovdje je, pretpostavlja se, u drugoj polovici 12. stoljeća nastao i [[Ljetopis popa Dukljanina]], najznačajnije književno-povijesno djelo srednjeg vijeka na ovim prostorima. Početkom 14. stoljeća kralj [[Stefan Uroš II.|Milutin]] (1282.—1321.) potvrđuje poveljom darove svoje majke, kraljice [[Jelena Anžujska|Jelene]] samostanu. Tokom 14. stoljeća samostan se češće spominje u Dubrovačkom arhivu. U ovo vrijeme na Ratcu se najviše gradilo, da bi se [[1468.]] godine našao na udaru [[Mletačka Republika|Mlečana]] koji su ga bombardirali s brodova. Izgleda da je samostan napušten poslije jedne turske pljačke [[1532.]] godine, a razoren je [[1571.]] godine. U vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], [[Talijani]] su dio samostana pretvorili u svoj bunker, što je dovelo do dodatnog rušenja kompleksa. Jedan od opata ratačkog samostana bio je i ''Đorđe Pelinović'' (sredinom 15. stoljeća) koji je bio u službi i Mletaka i [[Skenderbeg]]a. Radio je sve što je mogao da Bar ne padne pod Turke, a [[1500.]] godine pri turskoj opsadi, okolni narod se skalanja u ratačku tvrđavu. <ref>{{Cite book|last=Dabović|first=Đoko|authorlink= |title=Pleme Šestani|year= |url= |publisher=Udruženje građana Šestani|pages=49., 50., 60.|location=Bar|id= }}</ref>

Nadbiskup barski i primas Srbije [[Andrija Zmajević]] je o ostatcima samostana Sv. Marije Ratačke [[1671.]] godine, zapisao: ''...jedna druga (crkva), srušena, na jednom rtu blizu mora, zvana je sv. Marija Ratačka, sa samostanom, takođe razvaljenim, koji je pripadao ocima benediktincima, vrlo prostranih posjeda, koje sada drže Turci. U kapelama navedene crkve koje su opstale celebrira se više puta godišnje, naročito na dan Navještanja i Tijelova, a u molitvama učestvuje cijeli okolni kraj.'' <ref>{{Cite book|last=Jovović|first=Ivan|authorlink= |title=Matica, jesen 2010., O JEDNOM UPRAVNOM SPORU OKO RATAČKIH ZIDINA S KRAJA XIX VIJEKA|year=2010.|url=http://montenegrina.net/wp-content/uploads/2015/01/Ivan-Jovovic.pdf|publisher=Matica crnogorska|pages=265.|location=|id= }}</ref> [[Vicko Zmajević]], nadbiskup barski i Primas Srbije je zapisao da je samostan izgrađen [[1473.]] godine, uništen od zemljotresa i zbog nepažnje katoličkih svećenika kapela je uzurpirana od pravoslavnih, ali je trudom biskupskog vizitatora vraćena katolicima. Tu se uz učešće čitave biskupije proslavljao dan [[Tijelovo|Tijela i krvi Kristove]] s dugom procesijom. <ref>{{Cite book|last=Dabović|first=Đoko|authorlink= |title=Pleme Šestani|year= |url= |publisher=Udruženje građana Šestani|pages=108.|location=Bar|id= }}</ref> U vrijeme svog najvišeg razvojnog stupnja kojeg je u 15. stoljeću Opatija postigla, stekla je toliku financijsku moć da je mogla pozajmljivati i pozamašne novčane sume vladarima za njihove potrebe, o čemu govore ugovori o pozajmicama, [[Balša III.|Balši III.]] 1505 perpera, [[Jelena Balšić Hranić|Jeleni Balšić]] 250 dukata, dug zetskoj vladarici koji je do polovice bio oprošten.

U 18. stoljeću, drevna Ratačka opatija dobiva bikonfesionalno obilježje. Iako je i tada bila u ruševnom stanju, lokalno stanovništvo je doživljava kao hodočasničko mjesti. U procesiji na Tijlovo sudjelovali su i katolici i pravoslavci. Pisanja barskih nadbiskupa potvrđuje putopis ruskog oficira Jegora Kovaljevskog, koji je obilazeći ove krajeve 1838. godine zapisao: ''Dvije veoma stare crkve, koje su se sačuvale iz vremena srpske vlastele, na razvalinama Ratca, privlače k sebi stanovnike cijele Dalmacije, Crne Gore i Albanije, bez obzira na vjeroispovjest pravoslavnih i katolika. Posebno se mnogo naroda skupi na dan praznovanja svetitelja u čije ime su izgrađene, u kolovozu i rujnu. Izgled tih crkava i razvalina na vrhu brda vrlo je živopisan.'' Tek je od sredine 19. stoljeća određen zaseban sakralni prostor za vjernike jedne, odnosno druge crkve
unutar samostanskog kompleksa. Dakle, u kripti ''bazilike Sv. Marije'' držana je katolička misa na Tijelovo i Veliku Gospu, dok
je u ''kapeli Sv. Hodočasnika'' na dan Svetog cara Konstantina i carice Jelene služena pravoslavna liturgija. <ref>{{Cite book|last=Jovović|first=Ivan|authorlink= |title=MATICA, proljeće 2013., DVOOLTARSKE CRKVE NA
CRNOGORSKOM PRIMORJU|year=2013.|url=https://www.maticacrnogorska.me/files/53/06%20ivan%20jovovic.pdf |publisher=Matica crnogorska|pages=81., 82.|location=|id= }}</ref>

I danas katolici organizirano posjećuju ovo mjesto na blagdane Tijelova i Velike Gospe, a pravoslavci na dan svetih, cara Konstantina i carice Helene. Katolički Šušanjani i Spičani su imali prijepor oko prvenstva na Ratac. Kako su Šušanjani bili brojniji, Spičani su na procesiju dolazili s pravoslavnima, i tako, kao brojniji su imali prednost, a zauzvrat su pravoslavnima ustupili jednu kapelu. Nakon jedne propovjedi koju je izgovorio nadbiksup [[Karlo Pooten]], pravoslavni su bili uvrijeđeni, te su godinama samo pratili Spičane katolike na Ratac, a čekali su ih kod jedne masline, pa bi se kući vraćali zajedno. Metropolita raško-prizrenski i skenderijski Melentije je odredio pravoslavnima da tu bogosluže na dan svetog cara Konstantina i carice Jelene i pravoslavni poštuju tu tradiciju. Tako je [[Amfilohije Radović]] ovdje služio liturgiju 4. lipnja [[2014.]] godine, na dan kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja cara [[Konstantin I. Veliki|Konstantina]] i njegovu majku caricu [[Sveta Helena|Helenu]]. <ref>{{Cite book|last= |first= |authorlink= |title=Митрополит Амфилохије служио Литургију на остацима манастира Ратац код Бара|year=|url=http://www.spc.rs/sr/mitropolit_amfilohije_sluzhio_liturgiju_na_ostacima_manastira_ratac_kod_bara|publisher=|pages= |location= |id= }}</ref> Isti metropolit Melentije je naredio [[1865.]] godine da se pravoslavni Spičani ne miješanu s katolicma, kao pri ranijim zajedničkim bogosluženjima u samostanu Ratac. Običaj je bio da su prvo služila liturgija pa misa. Prethodno je nadbiskup i Karlo Pooten uvredio pravoslavne na jednoj misi, rekavši da ''tko nije katolik nema božju milost'', tako da su zajednička bogosluženja prestala [[1860.]] godine. Crkveni poglavari su narušili narodno jedinstvo. Melentije je bio Grk, a Karlo Pooten Nijemac. <ref>{{Cite book|last=Jovović|first=Ivan|authorlink= |title=O JEDNOM UPRAVNOM SPORU OKO RATAČKIH ZIDINA S KRAJA XIX VIJEKA|year= |url=http://montenegrina.net/wp-content/uploads/2015/01/Ivan-Jovovic.pdf|publisher=|pages=|location=|id= }}</ref>

== Unutrašnjost kompleksa ==
[[Datoteka:Ratac_crkva_C.svg|lijevo|mini|200px|Osnova i ostatci crkve ''C'']]
Unutrašnjost se sastoji od crkava i građevina drugih namjena. Najstarija građevina na Ratcu je crkva C podignuta najvjerojatnije početkom 9. stoljeća. Kapela A je [[Romanika|romanička]] građevina nastala u drugoj polovici 12. ili prvoj polovici 13. stoljeća i na njoj se ističe dobra zidarska tehnika. Nedovršena bazilika B, čije zidanje je započelo sredinom 14. stoljeća, trebala je biti najveća crkvena građevina u kompleksu pa i bližoj okolici, uključujući srednjovjekovni Bar. Građena je u romansko-gotskom stilu, u južnom dijelu samostana i najprije je bila posvećena [[Sveti Mihael|svetom Mihaelu arkanđelu]], a zatim svetoj [[Marija (majka Isusova)|Mariji]] (Bogorodici). Titul Opatije se mijenja u 13. stoljeću dolaskom ikone sv. Marije u Ratac, čije je štovanje naglo raslo da bi vrlo skoro bila široko poznata. Na očuvanom latinskom natpisu piše da je crkva osnovana [[1347.]] godine, u vrijeme opata ''Pavla Ruđera''. Moguće je da su graditelji [[Visoki Dečani|Visokih Dečana]] neposredno učestvovali u podizanju ove ratačke crkve, zbog visoke klesarske tehnike, dvobojne obrade fasada (u bijelom i crvenom kamenu), kao i načinu konstruiranja zidova i pilastera. Klaustar je podignut uz crkvu, u 12. ili 13. stoljeću, s kulom G, koja je u obrani opatije imala značajnu ulogu, a samostan je gotovo uništen u Drugom svjetskom ratu. Posljednji udarac ovom nekad monumentalnom monaško-sakralnom zdanju, krajem pedesetih godina 20. stoljeća, zadaje bivša JNA rušenjem obrambene kule. Građevine za obranu su bile: manja kula I, dio zida K, obrambena terasa L, zid M... Smatra se da je većina ostataka obrambenih zidova mlađa od kompleksa D, iako se misli da je kompleks morao biti utvrđen i ranije (zidovi su se vjerojatno obrušili u more). Žive vode je bilo nedaleko od samostana idući prem Baru, a svakako je postojala i cisterna vjerojatno u klaustru, no nije nađena.

== Galerija ==
<gallery>
Slika:Ratac2.jpg|Ostaci najveće i najmlađe od tri crkve, oltarski dio
Slika:Ratac3.jpg|Ostatak jednog od zidova
Slika:Ratac4.jpg|Današnji glavni prilaz nekadašnjoj opatiji
Slika:Ratac5.jpg|Sjeverni zid velike crkve koja je oltarom okrenuta ka istoku
Slika:Ratac7.jpg|Prilaz ka unutrašnjosti crkve
Slika:Ratac8.jpg|Stepenice ispred današnjeg ulaza u crkvu
Slika:Ratac9.jpg|Unutrašnjost crkve
Slika:Ratac10.jpg|Ostatci dva grobna mjesta uz sjeverni zid nekadašnje manje crkve
Slika:Ratac42.jpg|Ostatci dva groba
Slika:Ratac11.jpg|Pogled na dva grobna mjesta i unutrašnjost velike crkve
Slika:Ratac12.jpg|Pogled na more s ratačkih zidina
Slika:Ratac13.jpg|Pogled na more s ratačkih zidina
Slika:Ratac14.jpg|Pogled na more s ratačkih zidina
Slika:Ratac15.jpg|Drveće i more pored ruševina samostana
Slika:Ratac16.jpg|Ostatci sjevernog zida velike crkve
Slika:Ratac17.jpg|Ostatci sjevernog zida velike crkve. Vidljiva su dva sloja, stariji, prefinjeniji i noviji, grublji stil gradnje
Slika:Ratac18.jpg|Prozor na južnom zidu crkve
Slika:Ratac19.jpg|Zimzeleno drveće i more pored ruševina samostana
Slika:Ratac20.jpg|Vanjski oltarski dio crkve. Sa sjeverne i južne strane oltara su dvije polukružne apside s prozorskim otvorima
Slika:Ratac21.jpg|Polukružna [[apsida]] južno od oltara
Slika:Ratac22.jpg|Oltarski dio crkve izvana. Oltar je četvrtastog, a ne polukružnog oblika, kao dvije susjedne apside
Slika:Ratac23.jpg|Zid oltara, izgrađen od dvobojnog, bijelog i crvenkastog kamena, kao i manastir [[Visoki Dečani]]
Slika:Ratac24.jpg|Istočni oltarski prozor. Danas bez stakla, samo prozorski otvori
Slika:Ratac25.jpg|Sjeverna apsida, pored oltara
Slika:Ratac26.jpg|Sjeverna polukružna apsida
Slika:Ratac27.jpg|Pozorski otvor sjeverne polukružne apside
Slika:Ratac28.jpg|Zid i kasniji prozorski otvori koji su grublje, skromnije gradnje
Slika:Ratac29.jpg|Pored samostana je borova šuma
Slika:Ratac30.jpg|Unutrašnjost nekadašnje crkve. Pogled na unutrašnjost sjeverne apside i centralni oltarski dio
Slika:Ratac31.jpg|Unutrašnjost sjevernog zida
Slika:Ratac32.jpg|Unutar zidova crkve, ka oltaru je dio prostora danas stepeničastog oblika
Slika:Ratac33.jpg|Oltar je danas jedini ograđeni dio crkve, željeznom rešetkastom konstrukcijom
Slika:Ratac34.jpg|Grozd ispred oltara
Slika:Ratac35.jpg|Spomen ploča u oltaru
Slika:Ratac36.jpg|Oltar
Slika:Ratac37.jpg|Križ i ikone u oltaru
Slika:Ratac38.jpg|Pogled na oltar i unutrašnjost sjeverne (lijevo) i južne (desno) apside
Slika:Ratac39.jpg|Unutrašnjost crkve s pogledom sjeverni zid i današnji glavni ulaz
Slika:Ratac40.jpg|Zapadni dio crkve koji je uzdignut u odnosu na oltar
Slika:Ratac41.jpg|Glavni ulaz
Slika:Ratac43.jpg|Raslinje kod ostataka samostana
Slika:Ratac44.jpg|Pogled na more kod ruševina samostana
</gallery>

== Povezani članci ==
* [[Velja Mogila kod Bara]] - velika ilirska grobnica
* [[Crkva sv. Petke - Venerande u Gornjem Šušanju, Bar]] - katolička
* [[Barski trikonhos]] - ostatci ranokršćanske crkve iz 5.-6. stoljeća
* [[Konkatedrala Svetog Petra u Baru]] - katolička
* [[Katedrala svetog Ivana Vladimira u Baru]] - pravoslavna
* [[Crkva sv. Neđelje u Baru]] - pravoslavna
* [[Pravoslavna crkva sv. Nikole u Starom Baru]]
* [[Katolička crkva sv. Nikole u Starom Baru]]
* [[Katedrala Bezgrešnog začeća Blažene djevice Marije na Gretvi, Stari Bar]] - katolička
* [[Crkva sv. Vita na Gretvi, Stari Bar]] - katolička
* [[Crkva Svetog Trojstva na Rumiji]] - pravoslavna
* [[Manastir Svetog Sergeja Radonežskog na Rumiji]] - pravoslavni
* [[Džamija Selimija u Baru]]
* [[Crkva sv. Petke - Venerande u Sutomoru]] - pravoslavno-katolička dvooltarska crkva
* [[Haj-nehaj]] - tvrđava kod Sutomora s ostatcima crkve svetog Demetrija
* [[Tabija]] - turska tvrđava kod Sutomora
* [[Manastir Ribnjak]] - pravoslavni

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
* Savo Marković: [https://hrcak.srce.hr/file/152337 ''Benediktinska opatija sv. Marije Ratačke kod Bara''], Acta diplomatica et iuridica/CCP 53 (2004), str. 181–251

[[Kategorija:Samostani u Crnoj Gori]]
[[Kategorija:Benediktinci]]