Samche-Saatabago - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

2022-01-02T20:48:40Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 20:48
Redak 26:		Redak 26:

	=== Odcjepljenje od Gruzije ===		=== Odcjepljenje od Gruzije ===
	Politički raskol Kraljevine Georgije ubrzao je [[Kvarkvar II. Džakeli]], koji se, poput svog oca, borio protiv gruzijske kraljevske kuće za neovisnost Samchea. Godine 1465. pobijedio je gruzijskog kralja [[Đuro VIII. Gruzijski\|Đuru VIII.]] u bitci kod jezera [[Paravani]] i odvojio se od Gruzije. Također je sudjelovao u gruzijskom građanskom ratu, nakon kojeg je pala Ujedinjena gruzijska kraljevina. Kvarkvarovu neovisnu vladavinu obilježio je rat s moćnim muslimanskim državama koje su okruživale kneževinu. Ak Koyunlu je izvršio napade nekoliko puta: 1466., 1476. - 1477. i 1485. godine, a od 1479. godine i [[Osmanlijsko Carstvo]] počelo je zadirati u područja. Godine 1479. opustošio je zemlju oko Erzuruma.<ref>{{~~cite book~~\|title=Sak‘art‘velos Istoriis Masalebi (XV-XVI ss.)\|last=Sharashidze\|first=K.\|publisher=Mec‘nierebata Akademiis Gamomc‘emloba\|year=1961\|place=Tbilisi\|pages=81–82}}</ref> Za razliku od njegova oca, [[Kajhosro I. Džakeli\|Kajhosro]] je sklopio mir s ostalim gruzijskim kraljevstvima (Kartlijom, Kahetijom i Imeretijom). S kraljem [[Aleksandar I. od Kahetije\|Aleksandrom I.]] i [[Konstantin II. Gruzijski\|Konstantinom od Kartlije]] dogovorio se pomoći prvom [[Safavidi\|safavidskom]] šahu [[Ismail I.\|Ismailu]] uništiti vladavinu Ak Koyunlua u Perziji.<ref>Gruzijska sovjetska enciklopedija, Volume 2, str. 48., Tbilisi, 1977.</ref>		Politički raskol Kraljevine Georgije ubrzao je [[Kvarkvar II. Džakeli]], koji se, poput svog oca, borio protiv gruzijske kraljevske kuće za neovisnost Samchea. Godine 1465. pobijedio je gruzijskog kralja [[Đuro VIII. Gruzijski\|Đuru VIII.]] u bitci kod jezera [[Paravani]] i odvojio se od Gruzije. Također je sudjelovao u gruzijskom građanskom ratu, nakon kojeg je pala Ujedinjena gruzijska kraljevina. Kvarkvarovu neovisnu vladavinu obilježio je rat s moćnim muslimanskim državama koje su okruživale kneževinu. Ak Koyunlu je izvršio napade nekoliko puta: 1466., 1476. - 1477. i 1485. godine, a od 1479. godine i [[Osmanlijsko Carstvo]] počelo je zadirati u područja. Godine 1479. opustošio je zemlju oko Erzuruma.<ref>{{Citiranje knjige\|title=Sak‘art‘velos Istoriis Masalebi (XV-XVI ss.)\|last=Sharashidze\|first=K.\|publisher=Mec‘nierebata Akademiis Gamomc‘emloba\|year=1961\|place=Tbilisi\|pages=81–82}}</ref> Za razliku od njegova oca, [[Kajhosro I. Džakeli\|Kajhosro]] je sklopio mir s ostalim gruzijskim kraljevstvima (Kartlijom, Kahetijom i Imeretijom). S kraljem [[Aleksandar I. od Kahetije\|Aleksandrom I.]] i [[Konstantin II. Gruzijski\|Konstantinom od Kartlije]] dogovorio se pomoći prvom [[Safavidi\|safavidskom]] šahu [[Ismail I.\|Ismailu]] uništiti vladavinu Ak Koyunlua u Perziji.<ref>Gruzijska sovjetska enciklopedija, Volume 2, str. 48., Tbilisi, 1977.</ref>

	Kad je Kajhosro I. umro dvije godine nakon što je stupio na prijestolje, naslijedio ga je njegov jednako pobožni brat Mzetčabuk. On je tražio odvajanje meshetske crkve od [[Gruzijska pravoslavna Crkva\|gruzijske pravoslavne crkve]]. Nastojao je ojačati Samche. Uz pomoć osmanskog sultana Selima I, [[Adžarija]] je u potpunosti došla pod meshetsku vlast.<ref>Gruzijska sovjetska enciklopedija, volume 6, str. 658., Tbilisi, 1983.</ref> Abdicirao je [[1515.]] i postao redovnik, a naslov atabega dobio je njegov nećak [[Kvarkvar III. Džakeli\|Kvarkvar III]], sin Kajhosroa I. To nije dobro primio njegov mlađi brat Manučar, pa se pobunio protiv Kvarkvara. Manučar je tijekom svoje kratke vladavine poslao mnoge darove osmanskom sultanu [[Selim I.\|Selimu I.]] i proglasio se štovateljem Osmanlija. Godine 1518., u pobuni koju je poveo Kvarkvar potpomognut safavidskim trupama, napadnut je Samche, a Manučar svrgnut. Kvarkvar je postao novi vladar Meshetije. Nakon toga Manučar je zatražio pomoć od svog [[Sizerenstvo\|sizerena]] sultana Selima, koji mu je dao ogromnu vojsku. Pokušao se obnoviti kao atabeg, ali su ga Kvarkvarove snage porazile u bici kod Erzuruma.		Kad je Kajhosro I. umro dvije godine nakon što je stupio na prijestolje, naslijedio ga je njegov jednako pobožni brat Mzetčabuk. On je tražio odvajanje meshetske crkve od [[Gruzijska pravoslavna Crkva\|gruzijske pravoslavne crkve]]. Nastojao je ojačati Samche. Uz pomoć osmanskog sultana Selima I, [[Adžarija]] je u potpunosti došla pod meshetsku vlast.<ref>Gruzijska sovjetska enciklopedija, volume 6, str. 658., Tbilisi, 1983.</ref> Abdicirao je [[1515.]] i postao redovnik, a naslov atabega dobio je njegov nećak [[Kvarkvar III. Džakeli\|Kvarkvar III]], sin Kajhosroa I. To nije dobro primio njegov mlađi brat Manučar, pa se pobunio protiv Kvarkvara. Manučar je tijekom svoje kratke vladavine poslao mnoge darove osmanskom sultanu [[Selim I.\|Selimu I.]] i proglasio se štovateljem Osmanlija. Godine 1518., u pobuni koju je poveo Kvarkvar potpomognut safavidskim trupama, napadnut je Samche, a Manučar svrgnut. Kvarkvar je postao novi vladar Meshetije. Nakon toga Manučar je zatražio pomoć od svog [[Sizerenstvo\|sizerena]] sultana Selima, koji mu je dao ogromnu vojsku. Pokušao se obnoviti kao atabeg, ali su ga Kvarkvarove snage porazile u bici kod Erzuruma.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-12T09:59:02Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Povijest Gruzije}}
'''Samche-Saatabago''' ili '''Samche Atabegate''' ([[gruzijski jezik|gruz.]] სამცხე-საათაბაგო), zvana i '''Kneževina Samche''' (სამცხის სამთავრო), bila je [[Gruzija|gruzijska]] feudalna kneževina u Gornjoj Kartliji, kojom je gotovo tri i pol stoljeća vladao [[atabeg]] Gruzije (između 1268. i 1625. godine). Njezin teritorij sastojao se od današnje regije [[Samche-Džavahetija|Samche-Džavahetije]] i povijesne regije [[Tao-Klardžetija|Tao-Klardžetije]].

== Povijest ==
Početkom [[13. stoljeće|13. stoljeća]], članovi kuće [[Džakeli]] bili su jedni od mnogih moćnih plemića, a zasigurno nisu bili i najznačajniji. Naslov atabeg, po kojem će kasnije biti poznati Džakeliji, još je bio rezerviran za [[Mhargrdzeli|Mhargrdzele]], armensku obitelj koja je kontrolirala [[Ani]]. Uspon linije Džakeli usko je povezan s [[Invazija Mongola na Gruziju|invazijom Mongola na Gruziju]]. U ovoj početnoj fazi osvajanja, većina gruzijskih i armenskih plemića, koji su zauzimali vojne položaje duž pograničnih regija, podvrgavali su se bez ikakvog ozbiljnog protivljenja ili pružanja otpora na obrani svojih utvrđenja, dok su drugi radije bježali u sigurnija područja. Kraljica [[Rusudan Gruzijska|Rusudan]] morala je izbjeći iz [[Tbilisi]]ja za [[Kutaisi]], a istočnu Gruziju prepustiti atabegu Avagu Mhargrdzeliju i Egarslanu Bakurtsiheliju, koji su se pomirili s Mongolima i pristali im plaćati [[danak]]. Jedini gruzijski velikaš koji se uspio oduprijeti bio je [[Ivan I. Dakeli]], knez Samchea. Njegovi prostrani posjedi bili su strahovito opustošeni, a Ivan se morao konačno, uz pristanak kraljice Rusudan, pokoriti osvajačima 1238. godine.

Kako bi iskoristili slabosti Gruzije, [[Turkmeni]] su krenuli s upadima u jugozapadnu Gruziju. Stanovništvo [[Tao (povijesna regija)|Taoa]], Klardžetije i Kola pozvalo je pozvalo je u pomoć [[Kvarkvar I. Džakeli|Kvarkvara]]. Sredinom 13. stoljeća posjedi Džakelija prostirali su se na većinu planinskih područja sjeveroistočne Anadolije južno od obale [[Crno more|Crnog mora]] do ruba ravnice [[Erzurum]]. Zemlje Džakelija postale su uporište opozicije mongolskoj vlasti.

[[Sargis I. Džakeli]] i [[David VII. Gruzijski|David Ulu]] pobunili su se protiv svojih mongolskih gospodara. Golema vojska Mongola predvođena [[Argun-aka|Argun-akom]] napala je južnu gruzijsku provinciju Samche, porazila kralja i njegovog ''spasalara'' (generala) Sargisa Džakelija, ali nije mogla zarobiti glavna uporišta pobunjenika, pa su napustili zemlju u lipnju [[1261.]] godine. Kako su snage bile nejednake David Ulu se morao skloniti svom rođaku [[David VI. Gruzijski|Davidi Narinu]] na dvor u Kutaisiju. Godine [[1262.]] pomirio se s Mongolima i vratio se u Tbilisi, djelotvorno podijelivši zemlju na dva dijela, s obojicom vladara nazvanim kraljevima Gruzije.

=== Ustanova kneževine ===
[[Datoteka:Kingdom_of_Georgia_after_dissolution_as_a_unified_state,_1490_AD.svg|minijatura|desno|250px|Meshetija (zvana Samche) i druge zemlje nakon raspada Gruzije]]
Na [[Ilhanidsko Carstvo|Ilhanov]] zahtjev, vojska Davida Ulua poslana je [[1263.]] godine braniti utvrde Sibe protiv [[Zlatna horda|Zlatne horde]]. Godine [[1265.]], gruzijske snage koje su služile kao prethodnica Ilhanidske vojske, porazile su [[Berke]]a, kana Zlatne Horde, i protjerale njegovu trupe iz[ [Širvan]]a. Sargis Džakeli istaknuo se u bici protiv Horde. Zato što mu je spasio život, [[Hulagu]] ga je bogato nagradio, uključujući grad Erzurum. David Ulu je nakon toga nagovorio Hulegua da opozove tu nagradu kako ne bi Sargisa učiniti premoćnim. Kao rezultat spora s kraljevskim dvorom, pokrajina Samche se otcijepila i izravno podvrgla vladavini Ilhanidskog Carstva 1266. godine. Gruzija se dalje raspala formirajući tri zasebna politička entiteta. Samche je uspio ostati kulturno razvijeni dio Gruzije.

Iako je bio neovisan, Samche je i dalje održavao nekakve odnose s Gruzijom, a sam Beka je od gruzijskog kralja dobio titulu ''Mandaturuhucesi'' ([[Mandator]]).<ref>[[Gruzijska sovjetska enciklopedija]], Volume 2, str. 345.-346., Tbilisi, 1977.</ref> U vrijeme Bekine vladavine [[Turci]] iz [[Rumski sultanat|Rumskog sultanata]] postali su aktivniji na jugozapadnim granicama. Nakon niza invazija, Beka se uspio obraniti od napada. Bio je pobornik održavanja gruzijskog političkog utjecaja preko [[Trapezuntsko Carstvo|Trapezuntskog Carstva]]. Zbog toga je svoju kćer Džiadžak udao za trapezuntskim cara [[Aleksije II. Trapezuntski|Aleksija II.]], koji mu je dodijelio [[Lazika|Laziku]]. Druga Bekina kći, Natela, postala je supružnica [[Dmitar II. Gruzijski|Dmitra II.]] i rodila mu sina i nasljednika prijestolja. Nakon Dmitrovog pogubljenja, djed je na njegovom dvoru podigao budućeg kralja [[Đuro V. Gruzijski|Đuru V.]] Godine [[1334.]], Đuro V. potvrdio je kraljevsku vlast nad gotovo neovisnom kneževinom Samche, kojom je vladao njegov rođak [[Kvarkvar I. Džakeli|Kvarkvar I.]] Đuro je obitelji Džakeli dodijelio titulu atabega.

=== Invazije Timura ===
Između 1386. i 1403. godine, Timur je pokrenuo [[Invazija Timura na Gruziju|niz kampanja protiv Gruzije]]. Službena povijest Timurove vladavine, ''[[Zafarnama]]'', predstavlja ovu kampanju kao [[džihad]]. Samche je bio na prvoj crti ovih napada. Timur je krenuo iz [[Kars]]a i napao Ahalcihe. Odatle je krenuo na Tbilisi, kojeg je utvrdio gruzijski kralj [[Bagrat V. Gruzijski|Bagrat V.]] Grad je pao [[21. studenog]] [[1386.]] godine, a kralj Bagrat V. je zarobljen i prisilno konvertiran na [[islam]]. Bagrat je dobio oko 12 000 vojnika da se ponovno uspostavi u Gruziji, čiju je vladu vodio njegov sin i suvladar [[Đuro VII. Gruzijski|Đuro VII.]] tijekom Bagratovog odsustva na Timurovom dvoru. Bagrat i Đuro vodili su tajne pregovore, pa je Đuro uspio uhvatiti Đurinu islamsku pratnju u zasjedu, i osloboditi oca.<ref name="EncIslam2">Minorsky, Vladimir, "Tiflis", in: M. Th. Houtsma, E. van Donzel (1993), ''E. J. Brill's First Encyclopaedia of Islam, 1913.–1936.'', str. 757. Brill, {{ISBN|90-04-08265-4}}.</ref>

U proljeće 1387. godine Timur se vratio u Gruziju kako bi se osvetio. No, ponovno pojavljivanje kana Tohtamiša u Iranu natjeralo ga je na privremeno povlačenje. Čim je Zlatna Horda poražena, Timur se vratio ponovno napasti Gruziju. Godine [[1394.]] poslao je četiri generala u provinciju Samche, s naredbama za primjenu islamskog zakona [[gazi]] (tj. sustavnog prepada na nemuslimanske zemlje). Godine 1399., Timur je nastavio daljnje napade na posjede Ivana II. Džakelija.

Krajem 1401. Timur je još jednom napao Gruziju. [[Đuro VII. Gruzijski|Đuro VII.]] morao je moliti za mir, pa je poslao brata s darovima. Timur se pripremao za veliko sučeljavanje s osmanskom dinastijom i očito je želio zamrznuti trenutno prevladavajuću situaciju u Gruziji. Stoga je sklopio mir s Đurom, koji mu je morao priskrbiti ljudstvo za trupe i dodijeliti posebne povlastice muslimanima. Unatoč tome, Timur je poduzeo neke preventivne mjere i napao gruzijski garnizon Tortumi, srušivši kaštel i pljačkajući okolno područje. Jednom kad su Osmanlije poražene, Timur je, povratkom u Erzurum 1402. godine, odlučio kazniti kralja Gruzije jer mu nije došao čestitati na pobjedi. Ivan Džakeli je, međutim, pristigao je s darovima, koji su Timuru pružili dobar razlog za održavanje razumnih odnosa s vladarima Samchea.

=== Invazije Turkmena ===
Nakon razornih invazija Timura i naknadnog slabljenja Kraljevine Gruzije, ona se ubrzo suočila s novom prijetnjom. Timuridska hegemonija nije potrajala, jer su nakon Timurove smrti 1405. godine [[Kara Koyunlu|Turci Kara Koyunlua]] ponovno uspostavili svoje carstvo. Iskoristili su privremenu slabost Gruzijaca i pokrenuli protiv njih napade, u kojima je Đuro VII. ubijen. Kao odgovor, [[Konstantin I. Gruzijski|Konstantin I.]] suočio se s Turkomanima u [[Bitka kod Čalagana|bitci kod Čalagana]], u kojoj je poražen i pogubljen. [[Aleksandar I. Gruzijski|Aleksandar I.]] je nastojao ojačati i obnoviti svoje propadajuću kraljevinu, ali se suočavao s neprestanim invazijama plemenskih Turkomana. Nekoliko puta su puta pljačkali Ahalcihe, prvi pod [[Kara Jusuf]]om 1414. godine, drugi pod [[Džahan-šah]]om 1444. godine. Snaga Jahan-šaha su se sučelile sa snagama [[Vahtang IV.|Vahtanga IV.]], ali kako borbe nisu okončane, Džahan-šah se vratio u [[Tabriz]]. Godine [[1467.]], [[Uzun Hasan]] porazio je Džahan-šaha. Kara Koyunlu je pao, a [[Ak Koyunlu]] postaje glavna sila u istočnoj Anadoliji.

=== Odcjepljenje od Gruzije ===
Politički raskol Kraljevine Georgije ubrzao je [[Kvarkvar II. Džakeli]], koji se, poput svog oca, borio protiv gruzijske kraljevske kuće za neovisnost Samchea. Godine 1465. pobijedio je gruzijskog kralja [[Đuro VIII. Gruzijski|Đuru VIII.]] u bitci kod jezera [[Paravani]] i odvojio se od Gruzije. Također je sudjelovao u gruzijskom građanskom ratu, nakon kojeg je pala Ujedinjena gruzijska kraljevina. Kvarkvarovu neovisnu vladavinu obilježio je rat s moćnim muslimanskim državama koje su okruživale kneževinu. Ak Koyunlu je izvršio napade nekoliko puta: 1466., 1476. - 1477. i 1485. godine, a od 1479. godine i [[Osmanlijsko Carstvo]] počelo je zadirati u područja. Godine 1479. opustošio je zemlju oko Erzuruma.<ref>{{cite book|title=Sak‘art‘velos Istoriis Masalebi (XV-XVI ss.)|last=Sharashidze|first=K.|publisher=Mec‘nierebata Akademiis Gamomc‘emloba|year=1961|place=Tbilisi|pages=81–82}}</ref> Za razliku od njegova oca, [[Kajhosro I. Džakeli|Kajhosro]] je sklopio mir s ostalim gruzijskim kraljevstvima (Kartlijom, Kahetijom i Imeretijom). S kraljem [[Aleksandar I. od Kahetije|Aleksandrom I.]] i [[Konstantin II. Gruzijski|Konstantinom od Kartlije]] dogovorio se pomoći prvom [[Safavidi|safavidskom]] šahu [[Ismail I.|Ismailu]] uništiti vladavinu Ak Koyunlua u Perziji.<ref>Gruzijska sovjetska enciklopedija, Volume 2, str. 48., Tbilisi, 1977.</ref>

Kad je Kajhosro I. umro dvije godine nakon što je stupio na prijestolje, naslijedio ga je njegov jednako pobožni brat Mzetčabuk. On je tražio odvajanje meshetske crkve od [[Gruzijska pravoslavna Crkva|gruzijske pravoslavne crkve]]. Nastojao je ojačati Samche. Uz pomoć osmanskog sultana Selima I, [[Adžarija]] je u potpunosti došla pod meshetsku vlast.<ref>Gruzijska sovjetska enciklopedija, volume 6, str. 658., Tbilisi, 1983.</ref> Abdicirao je [[1515.]] i postao redovnik, a naslov atabega dobio je njegov nećak [[Kvarkvar III. Džakeli|Kvarkvar III]], sin Kajhosroa I. To nije dobro primio njegov mlađi brat Manučar, pa se pobunio protiv Kvarkvara. Manučar je tijekom svoje kratke vladavine poslao mnoge darove osmanskom sultanu [[Selim I.|Selimu I.]] i proglasio se štovateljem Osmanlija. Godine 1518., u pobuni koju je poveo Kvarkvar potpomognut safavidskim trupama, napadnut je Samche, a Manučar svrgnut. Kvarkvar je postao novi vladar Meshetije. Nakon toga Manučar je zatražio pomoć od svog [[Sizerenstvo|sizerena]] sultana Selima, koji mu je dao ogromnu vojsku. Pokušao se obnoviti kao atabeg, ali su ga Kvarkvarove snage porazile u bici kod Erzuruma.

Tijekom vladavine Kvarkvara III. perzijski utjecaj na Samche rastao je iz dana u dan. Zbog toga su Osmanlije uvelike pustošile zemlju, a posebno njezin jugozapadni kraj. Meshetski gospodari prepoznali su da će pod Kvarkvarovom vlašću Samche završiti u neprijateljskim rukama. Stoga su sklopili savez s gruzijskim kraljevima, [[Bagrat III. od Imeretije|Bagratom III. od Imeretije]] i [[Luarsab I. od Kartlije|Luarsabom I. od Kartlije]], kako bi okončali Džakelijevu vlast i zaštitili Samche od dominantnih muslimanskih carstava (Osmanlija i Safavida).<ref>Gruzijska sovjetska enciklopedija, volume 10, str. 638., Tbilisi, 1986.</ref> 1535. godine kralj Bagrat III. je, uz pomoć kneza [[Rostom Gurieli|Rostoma Gurielija]] i [[Kneževina Mingrelija|mingrelskih]] saveznika, napao Samche. Pobijedio je i zarobio Kvarkvara III. u bitci kod Murdžahetija, blizu Ahalkalakija. Gruzijci su pripojili Kneževinu Samche. Kvarkvar je umro u zatvoru, dok je Rostom dobio svoj dio Samchea: Adžariju i [[Lazistan|Lazetiju]], za kojima su dugo čeznuli Gurieli. Nekoliko godina kasnije, Kvarkvarov preživjeli najmlađi sin [[Kajhosro II. Džakeli|Kajhosro II.]] zatražio je od Osmanlija protjerivanje imeretskih i kartlijskih snaga iz Samchea. Osmanlije su uzvratile velikom invazijom: Bagrat i Rostom bili su [[Bitka kod Karagaka|pobjednici kod Karagaka]] 1543. godine, ali odlučno poraženi 1545. [[Bitka kod Sohoiste|kod Sohoiste]]. Samche je postao vazal Osmanskog carstva.<ref>Gruzijska sovjetska enciklopedija, volume 10, str. 658., Tbilisi, 1986.</ref> Potomci Kvarkvara III. vladali su Samtskhe-Saatabagom do 1628. godine, a zatim [[Čildirski ejalet|Čildirskim ejaletom]] do 1820-ih.

== Kneževi i atabezi Samchea ==
{|class="wikitable sortable"
|-
!Atabeg/Knez
!Vladavina
!Bilješke
|- style="background:#fff;"
|1. [[Sargis I. Džakeli|Sargis I.]]
|1268.–1285.
|
|-
|2. [[Beka I Jaqeli|Beka I.]]
|1285.–1306.
|
|- style="background:#fff;"
|3. [[Sargis II. Džakeli|Sargis II.]]
|1306.–1334.
|
|-
|4. [[Kvarkvar I. Džakeli|Kvarkvar I.]]
|1334.–1361.
|
|- style="background:#fff;"
|5. [[Beka II. Džakeli|Beka II.]]
|1361.-1391.
|(vladao sa [[Šalva Džakeli|Šalvom]] tijekom 1372.-1389.)
|-
|6. [[Šalva Džakeli|Šalva]]
|1372.–1389.
| (suvladar s [[Beka II. Džakeli|Bekom II.]])
|- style="background:#fff;"
|7. [[Aghbugha I. Džakeli|Aghbugha I.]]
|1389.–1395.
| (vladao s [[Beka II. Džakeli|Bekom II.]] i [[Ivan II. Džakeli|Ivanom II.]])
|- style="background:#fff;"
|8. [[Ivan II. Džakeli|Ivan II.]]
|1391.–1444.
| (od 1391. do1395. vladao s [[Aghbugha I. Džakeli|Aghbughom I.]])
|-
|9. [[Aghbugha II. Džakeli|Aghbugha II.]]
|1444.–1451.
|
|- style="background:#fff;"
|10. [[Kvarkvar II. Džakeli|Kvarkvar II.]]
|1451.–1498.
|
|-
|11. [[Kajhosro I. Džakeli|Kajhosro I.]]
|1498.–1500.
|
|- style="background:#fff;"
|12. [[Mzetčabuk Džakeli|Mzetčabuk]]
|1500.–1515.
|
|-
|13. [[Manučar I. Džakeli|Manučar I.]]
|1515.–1518.
|
|- style="background:#fff;"
|14. [[Kvarkvar III. Džakeli|Kvarkvar III.]]
|1518.–1535.
|
|-
|15. [[Kajhosro II. Džakeli|Kajhosro II.]]
|1545.–1573.
|
|- style="background:#fff;"
|16. [[Kvarkvar IV. Džakeli|Kvarkvar IV.]]
|1573.–1581.
|
|-
|17. [[Manučar II. Džakeli|Manučar II.]]
|1581.–1607.
|
|- style="background:#fff;"
|18. [[Manučar III. Džakeli|Manučar III.]]
|1607.–1625.
|
|}

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Povijest Gruzije 1008. – 1490.]]
[[Kategorija:Povijest Gruzije 1490. – 1801.]]
[[Kategorija:Povijest Armenije]]
[[Kategorija:Povijest Turske]]