Salezijanci - Povijest promjena

WikiSysop u (test) 11:38, 7. travanj 2026.

2026-04-07T11:38:16Z

←Starija inačica		Inačica od 7. travanj 2026. u 11:38
Redak 1:		Redak 1:
	Salezijanci''' ili Družba sv. Franje Saleškog (lat. Societas Sancti Francisci Salesii, također Salezijanci Don Bosca) su [[Rimokatolička Crkva\|rimokatolički]] crkveni red papinskog prava koji je 18. prosinca 1859. utemeljio sv. [[Ivan Bosco]]. Redovnici se nazivaju salezijancima, a osnovno poslanje (karizma) im je kršćanski odgoj adolescenata i mladih, naročito najsiromašnijih i napuštenih. Njihovo se apostolsko djelovanje s vremenom, a na poseban način u misijama, proširilo na sve slojeve društva. Dekret pohvale [[Sveta Stolica\|Svete Stolice]] (privremeno odobrenje) salezijanci su dobili 1864, konačno odobrenje 1869, a konačno odobrenje konstitucija 1874. Članovi družbe se nazivaju salezijancima.		'''Salezijanci''' ili Družba sv. Franje Saleškog (lat. Societas Sancti Francisci Salesii, također Salezijanci Don Bosca) su [[Rimokatolička Crkva\|rimokatolički]] crkveni red papinskog prava koji je 18. prosinca 1859. utemeljio sv. [[Ivan Bosco]]. Redovnici se nazivaju salezijancima, a osnovno poslanje (karizma) im je kršćanski odgoj adolescenata i mladih, naročito najsiromašnijih i napuštenih. Njihovo se apostolsko djelovanje s vremenom, a na poseban način u misijama, proširilo na sve slojeve društva. Dekret pohvale [[Sveta Stolica\|Svete Stolice]] (privremeno odobrenje) salezijanci su dobili 1864, konačno odobrenje 1869, a konačno odobrenje konstitucija 1874. Članovi družbe se nazivaju salezijancima.

	Ukupan broj salezijanaca u svijetu (2008) je 16 234; od toga 15 632 redovnika, 118 biskupa, kardinala i crkvenih velikodostojnika, 484 novaka. Salezijanci imaju 2 030 kuća, djeluju na svim [[kontinent\|kontinentima]], u 129 zemalja organizirani u 96 provincija, u 8 svjetskih regija.<ref>[http://donbosco.hr/salezijanci/o_redu.html] O salezijancima - Hrvatska salezijanska provincija</ref>.		Ukupan broj salezijanaca u svijetu (2008) je 16 234; od toga 15 632 redovnika, 118 biskupa, kardinala i crkvenih velikodostojnika, 484 novaka. Salezijanci imaju 2 030 kuća, djeluju na svim [[kontinent\|kontinentima]], u 129 zemalja organizirani u 96 provincija, u 8 svjetskih regija.<ref>[http://donbosco.hr/salezijanci/o_redu.html] O salezijancima - Hrvatska salezijanska provincija</ref>.

Suradnik10: /* Svetci, blaženici i sluge Božje */

2026-04-07T04:17:57Z

Svetci, blaženici i sluge Božje

←Starija inačica		Inačica od 7. travanj 2026. u 04:17
Redak 110:		Redak 110:

	== Svetci, blaženici i sluge Božje ==		== Svetci, blaženici i sluge Božje ==


			== Šport ==
			*[[OK Don Bosco Zagreb]]
			*[[KK Bosco Zagreb]]
			*[[Športsko društvo SALOM Zagreb]]

	== Izvori i referencije ==		== Izvori i referencije ==

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Predložak:' u '{{'

2025-04-08T01:05:24Z

Zamjena teksta - '{{Predložak:' u '{{'

←Starija inačica		Inačica od 8. travanj 2025. u 01:05
Redak 123:		Redak 123:


	{{~~Predložak:~~Katolički crkveni redovi}}		{{Katolički crkveni redovi}}

	{{Katoličanstvo u Hrvatskoj}}		{{Katoličanstvo u Hrvatskoj}}

WikiSysop: bnz

2022-03-24T16:11:31Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 24. ožujak 2022. u 16:11
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Salezijanci'''-->'''~~Salezijanci''' ili Družba sv. Franje Saleškog (lat. Societas Sancti Francisci Salesii, također Salezijanci Don Bosca) su [[Rimokatolička Crkva\|rimokatolički]] crkveni red papinskog prava koji je 18. prosinca 1859. utemeljio sv. [[Ivan Bosco]]. Redovnici se nazivaju salezijancima, a osnovno poslanje (karizma) im je kršćanski odgoj adolescenata i mladih, naročito najsiromašnijih i napuštenih. Njihovo se apostolsko djelovanje s vremenom, a na poseban način u misijama, proširilo na sve slojeve društva. Dekret pohvale [[Sveta Stolica\|Svete Stolice]] (privremeno odobrenje) salezijanci su dobili 1864, konačno odobrenje 1869, a konačno odobrenje konstitucija 1874. Članovi družbe se nazivaju salezijancima.		Salezijanci''' ili Družba sv. Franje Saleškog (lat. Societas Sancti Francisci Salesii, također Salezijanci Don Bosca) su [[Rimokatolička Crkva\|rimokatolički]] crkveni red papinskog prava koji je 18. prosinca 1859. utemeljio sv. [[Ivan Bosco]]. Redovnici se nazivaju salezijancima, a osnovno poslanje (karizma) im je kršćanski odgoj adolescenata i mladih, naročito najsiromašnijih i napuštenih. Njihovo se apostolsko djelovanje s vremenom, a na poseban način u misijama, proširilo na sve slojeve društva. Dekret pohvale [[Sveta Stolica\|Svete Stolice]] (privremeno odobrenje) salezijanci su dobili 1864, konačno odobrenje 1869, a konačno odobrenje konstitucija 1874. Članovi družbe se nazivaju salezijancima.

	Ukupan broj salezijanaca u svijetu (2008) je 16 234; od toga 15 632 redovnika, 118 biskupa, kardinala i crkvenih velikodostojnika, 484 novaka. Salezijanci imaju 2 030 kuća, djeluju na svim [[kontinent\|kontinentima]], u 129 zemalja organizirani u 96 provincija, u 8 svjetskih regija.<ref>[http://donbosco.hr/salezijanci/o_redu.html] O salezijancima - Hrvatska salezijanska provincija</ref>.		Ukupan broj salezijanaca u svijetu (2008) je 16 234; od toga 15 632 redovnika, 118 biskupa, kardinala i crkvenih velikodostojnika, 484 novaka. Salezijanci imaju 2 030 kuća, djeluju na svim [[kontinent\|kontinentima]], u 129 zemalja organizirani u 96 provincija, u 8 svjetskih regija.<ref>[http://donbosco.hr/salezijanci/o_redu.html] O salezijancima - Hrvatska salezijanska provincija</ref>.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-09T08:13:00Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Salezijanci''' ili Družba sv. Franje Saleškog (lat. Societas Sancti Francisci Salesii, također Salezijanci Don Bosca) su [[Rimokatolička Crkva|rimokatolički]] crkveni red papinskog prava koji je 18. prosinca 1859. utemeljio sv. [[Ivan Bosco]]. Redovnici se nazivaju salezijancima, a osnovno poslanje (karizma) im je kršćanski odgoj adolescenata i mladih, naročito najsiromašnijih i napuštenih. Njihovo se apostolsko djelovanje s vremenom, a na poseban način u misijama, proširilo na sve slojeve društva. Dekret pohvale [[Sveta Stolica|Svete Stolice]] (privremeno odobrenje) salezijanci su dobili 1864, konačno odobrenje 1869, a konačno odobrenje konstitucija 1874. Članovi družbe se nazivaju salezijancima.

Ukupan broj salezijanaca u svijetu (2008) je 16 234; od toga 15 632 redovnika, 118 biskupa, kardinala i crkvenih velikodostojnika, 484 novaka. Salezijanci imaju 2 030 kuća, djeluju na svim [[kontinent|kontinentima]], u 129 zemalja organizirani u 96 provincija, u 8 svjetskih regija.<ref>[http://donbosco.hr/salezijanci/o_redu.html] O salezijancima - Hrvatska salezijanska provincija</ref>.

== Povijest ==
Don Bosco je 1854. predložio četvorici mladića, svojih prvih suradnika koje je sam odgojio u svom duhu i po svojim idealima, da osnuju družbu koja će se brinuti o siromašnoj i zapuštenoj djeci i mladeži. 18. prosinca 1859. – to je službeni datum osnutka družbe – u Don Boscovoj se sobi okupilo 17 njegovih najbližih suradnika koji su odlučili postati salezijanci. Ime su izabrali zbog privrženosti [[Sveti Franjo Saleški|sv. Franji Saleškom]], kojega su uzeli za svog zaštitnika, želeći nasljedovati njegovu blagost i dobrotu. Tako je nastala Družba sv. Franje Saleškoga (1947. usvojena je kratica SDB = Salezijanci Don Bosca).

Već od 1863. zajednica se proširila po Italiji, a 1875. zaživjela je u Francuskoj i Južnoj Americi. U godini smrti osnivača (1888.) družba je imala 773 člana i 276 novaka; 57 zajednica u 10 država: [[Argentina|Argentini]], [[Austrija|Austriji]], [[Brazil|Brazilu]], [[Čile|Čileu]], [[Ekvador|Ekvadoru]], [[Španjolska|Španjolskoj]], [[Francuska|Francuskoj]], [[Engleska|Engleskoj]], [[Italija|Italiji]] i [[Urugvaj|Urugvaju]], s misijskim pokrajinama u argentinskim Pampama i Patagoniji.
Prvi don Boscov nasljednik, blaženi [[Mihovil Rua]] (1888.-1910.), proširio je djelovanje družbe na Afriku i Daleki istok, a istodobno se povećao broj salezijanskih ustanova u Americi i Europi. Drugi nasljednik, don Pavao Albera (1910.-1921.), učvrstio je djelovanje salezijanaca u Kongu (1911.), Rio Negru (Brazil, 1914.), Shiu-Chou (Kina, 1917.), Gran Chacu (Paragvaj, 1920.) te u Assamu (Indija, 1921.). Treći nasljednik, blaženi [[Filip Rinaldi]] (1922.-1931.), dao je družbi snažan poticaj tako da se tijekom njegove uprave broj salezijanaca povećao sa 6000 na 10000, a otvoreno je i 259 novih kuća. Četvrti nasljednik, don [[Petar Ricaldone]] (1932.-1951.), otvorio je novih 210 kuća, a krajem njegove uprave broj članova dostigao je 15000. Posebnu brigu on je posvećivao odgoju i obrazovanju članova te unutarnjoj organizaciji družbe.

Družba se i dalje razvijala i brojčano rasla pod vodstvom Don Boscovih nasljednika. Peti Don Boscov nasljednik, [[Renato Ziggiotti]] (1952.-1965.), proputovao je cijeli svijet i osobno obišao sve salezijance. Šesti nasljednik, Luigi Ricceri (1965.-1977.), Don Boscov Cirenac – kako se sam nazvao, vodio je družbu u burnom i delikatnom vremenu kad se ona suočila s vanjskim društveno-političkim i kulturnim
izazovima (‘68) i unutarnjom potrebom za obnovom što su je zahtijevali II. vatikanski koncil i duh vremena. Sedmi nasljednik, [[Egidio Viganò]] (1977.-1995.), Italočileanac, veliki putnik i neumorni inovator, ali i koncilski stručnjak, otvorio je družbu novim izazovima: obnovi konstitucija, projektu Afrika, otvaranju Istoku, ponovnom otkriću [[oratorij|oratorija]] kao metode pastorala.

Osmi nasljednik, [[Juan Edmundo Vecchi]] (1996.-2002.), Italoargentinac, inovator pastorala mladih i čovjek komunikacije, uveo je družbu u treće tisućljeće ojačavši misijsku solidarnost i društvenu komunikaciju (Salezijanski vjesnik u 52 nacionalna izdanja). Istakao je ulogu laika u poslanju družbe i Crkve. Sadašnji, deveti Don Boscov nasljednik, Pascual Chávez Villanueva, Meksikanac, izveo je družbu "na pučinu" trećeg tisućljeća, ističući Don Boscovu oratorijansku ljubav kao mjerilo salezijanskoga karizmatskog identiteta i pastoralne gorljivosti. Posljednjih desetljeća družba
lagano opada brojem u »starom kršćanskom svijetu«, ali se ukorjenjuje i razvija u novim društveno-kulturnim sredinama Azije i Afrike, angažirajući se osobito u socijalnim, odgojnim i evangelizacijskim projektima u korist najpotrebitijih.

Članovi družbe su svećenici i [[laik|laici]] (braća pomoćnici) s redovničkim zavjetima koji žive zajedničkim životom. Uz njih postoje i vanjski članovi tj. salezijanci suradnici (svjetovni svećenici i vjernici laici bez obveza zajedničkog života) koji svojim duhom podržavaju salezijanski program i sudjeluju u njemu, a kanonski ih je 9. svibnja 1876. priznao
blaženi papa [[Pio IX.]], koji je i sam bio salezijanski suradnik.

Konstitucije Družbe sv. Franje Saleškoga obnovljene su 1922. i usklađene s novim Kodeksom [[kanon|kanonskog]] prava (proglašenim 1917.), a takve su ostale na snazi do 20. općeg sabora družbe, koji je održan 1971-72. Tada dolazi do nove obnove usklađene sa zahtjevima [[drugi vatikanski koncil|II. vatikanskog koncila]]. Osim obnovljenih konstitucija, otvorenih novom duhu i znakovima vremena, 20. opći sabor je promišljao o naravi i cilju družbe, o posvećenom životu i odgoju članova te o strukturi i upravi družbe u novom vremenu: većim ovlastima Općeg sabora, boljoj koordinaciji između centralne i periferne uprave formiranjem regija i unutar njih provincijalnih konferencija. Sjedište družbe preseljeno je iz Torina u Rim.

Uz omladinske domove, osebujan tip salezijanske ustanove je [[oratorij]] gdje se radnim danima i blagdanima okuplja i druži mladež u vedrom prijateljskom i obiteljskom raspoloženju. Iz prvog oratorija u [[Valdocc|Valdoccu]] ([[Torino]]), koji je utemeljio sam [[Sveti Ivan Bosco|Don Bosco]], nastala je družba koja se toliko razvila da je postala prava institucija školskog odgojno-obrazovnog značaja. U njoj se stvaraju osnove zanatskih škola s radionicama za šivanje i izradu obuće (1853.), knjigoveštvo (1854.), drvodjelstvo (1856.), [[tiskarstvo]] (1861.) i [[mehanika|mehaniku]] (1862.), zatim, nešto kasnije, strukovne, tehničke, humanističke škole, instituti i fakulteti, pa konačno i sveučilišta.

Između 1860. i 1870. salezijanci su počeli osnivati prave zanatske škole te pisati posebna pravila koja su podrobno određivala načela njihova ustroja i rada. U prvim desetljećima nakon osnutka družbe, salezijanci se nisu željeli baviti vođenjem župa, osim nekolicine u misijama, jer je Don Bosco smatrao da je njegov oratorij župa napuštene djece, a on "župnik djece bez župe". Tijekom narednih desetljeća ipak su postupno i njih preuzimali, tako da danas imaju 1044 župe i 1211 misijskih postaja, većinom u područjima srednjega ili niskoga socijalno-ekonomskog standarda. U župama najveću pozornost posvećuju kršćanskoj obuci te odgoju djece i mladih. Skrb o duhovnim i svećeničkim zvanjima je također konstanta u radu salezijanaca, pa ne čudi da su im povjeravane brojne posebne ustanove, npr. biskupijska [[Sjemenište|sjemeništa]], [[oratorij|oratoriji]], [[škola|škole]] i kolegiji.

== Odgoj i odgojne znanosti ==
Od samih početaka družbe salezijanci su veliku pozornost pridavali vlastitim centrima za odgoj i obrazovanje, a stvarali su i centre za potencijalne kandidate, novake, studente filozofije i teologije te centre za profesionalno usavršavanje braće pomoćnika. [[Sveti Ivan Bosco|Don Boscov]] nasljednik don Rua osnovao je 1904. međunarodni teološki studentat u Foglizzu, kojemu je od 1923. sjedište u Torinu. Ondje je 1941. utemeljen [[pedagogija|Pedagoški]] institut, koji je 1956. postao Viši pedagoški institut, a 1973. prerastao u prvi Fakultet odgojnih znanosti i djeluje u sastavu Salezijanskoga papinskog sveučilišta ([https://www.unisal.it/ Pontificia Studiorum Universitas Salesiana]) što ga je svojim ‘motu proprio’ Magisterium vitae ustanovio papa [[Pavao VI.|Pavao VI]]. Danas u sastavu toga sveučilišta, u Rimu, osim Fakulteta odgojnih znanosti, djeluju sljedeći fakulteti: [[Bogoslovlje|Teološki]], [[filozofija|Filozofski]], [[pravo|Pravni]], Fakultet klasičnih jezika i kršćanske književnosti te Fakultet komunikacijskih znanosti.

Salezijanci su pokrenuli i brojne teološke institute diljem svijeta: Torino i [[Messina]] (Italija), [[Bangalore]] i Shillong (Indija), [[Barcelona]] i [[Madrid]] (Španjolska), Benediktbeuern (Njemačka), Cremisan (Izrael), [[Gvatemala]], [[Manila]] (Filipini), [[São Paulo|Sao Paulo]] (Brazil); Viši institut obrazovnih znanosti u Bahíi Blanci (Argentina) te institute za filozofiju u Benediktbeuernu (Njemačka), Gvatemali, Los Tequesu (Venezuela), Nave-Brescii (Italija), Nasiku i Yercaudu (Indija), La Floridi-Santiagu (Čile). Salezijanci rade u raznim ustanovama: vode 1 044 župe, 1211 misijskih središta ([[župa]], postaja, svetišta, javnih crkava), 1 587 oratorija (svagdanjih i blagdanskih) i omladinskih centara, 1 207 škola (osnovnih, srednjih, tehničkih, visokih), 592 strukovne i poljoprivredne škole, 527 konvikata i internata za srednjoškolce i studente, 272 savjetovališta za izbor zvanja, 169 odgojno-obrazovnih centara za odgoj vlastitih kandidata i članova, 774 ustanove društvenog promaknuća za ugrožene, marginalizirane, bolesne, 314 centara društvenog komuniciranja (izdavaštvo, knjižare, radio, TV i drugi mediji), 452 katehetska, pastoralna, duhovna i rekreativna centra (za osmišljavanje slobodnog vremena).

Salezijanci rade širom svijeta u najrazličitijim uvjetima i sredinama: u zabačenim kolibama prašuma i velegradskih slamova, u krajnjoj bijedi među afričkom sirotinjom, s nepismenom djecom i neizlječivim bolesnicima, pod teškim teretom društvene nepravde i nepodnošljivog pritiska neprijateljskih režima u nekim muslimanskim zemljama i totalitarnim komunističkim režimima Kine, Vijetnama i Dalekog istoka, u zemljama neosjetljivog divljeg kapitalizma raskršćanjenog Zapada.

== Salezijanska obitelj ==
Osim salezijanaca, u Don Boscovu duhu djeluju i druge grane u okviru Salezijanske obitelji.Sam Don Bosco je osnovao četiri:
# '''Družbu Sv. Franje Saleškoga''' (''SDB'')
# '''Družbu sestara Kćeri Marije Pomoćnice''' (''KMP'', zajedno s Marijom Mazzarello) koja posebnu skrb posvećuje odgoju i obrazovanju ženske mladeži
# '''Udruženje salezijanskih suradnika''' (''USS''), "vanjskih salezijanaca" koji u vlastitoj društveno-kulturnoj, profesionalnoj, obiteljskoj i životnoj sredini žive i rade u salezijanskom duhu (Salezijanci suradnici)
# '''Udruženje štovatelja Marije Pomoćnice''' (''ADMA'') koje molitvom i radom prati i pomaže salezijansko djelo.
Iz Don Boscovih škola niklo je i Udruženje Don Boscovih bivših učenika (''DBBU'') koji su dio Salezijanske obitelji zbog primljena odgoja, a to svjedoče i drugima prenose. Unutar Salezijanske obitelji tijekom povijesti je nastalo još 27 službeno priznatih grana, a isto toliko ih čeka službeno priznanje.

Salezijanci suradnici imaju 26 615 članova i 1 339 centara. Don Boscovi bivši učenici imaju 97 357 članova i 532 centra, a brojne su i druge grane Salezijanske obitelji. Sve one žive u različitim društveno-kulturnim uvjetima i rade u raznim institucijama za dobrobit djece i mladih te siromašnih i ugroženih društvenih slojeva.

== Salezijanske škole ==

====== Salezijanska klasična gimnazija – [[Rijeka]] ======
Salezijanska klasična [[gimnazija]] u [[rijeka|Rijeci]] osnovana je 1959. sa dva postnovicijatska razreda (prva dva razreda u [[Križevci|Križevcima]]). U školskoj 1961/62. godini objedinjeni su svi razredi. Škola je registrirana pod imenom Srednja vjerska škola za spremanje svećenika.

Padom komunističkog režima i osamostaljenjem Hrvatske za gimnaziju nastaju nove prilike. Ministarstvo prosvjete odobrilo je program i priznalo pravovaljanost svjedodžbi, a škola dobiva i službeni naziv Salezijanska klasična gimnazija. Mogućnost upisa dobili su i učenici koji ne žele biti svećenici. U školu su se 1996. po prvi put upisale i djevojke. Sljedeće je godine škola dograđena, a uz klasični razred upisuje se i razred opće gimnazije za sportaše.

Program klasične gimnazije obuhvaća učenje [[latinski jezik|latinskog]] i [[Grčki jezik|grčkog]] jezika kroz sve četiri godine. Nadopunjen je [[Njemački jezik|njemačkim]] jezikom, [[vjeronauk|vjeronaukom]] i [[informatika|informatikom]] što daje dobre temelje za daljnje školovanje. Vjerski odgoj i poseban odnos profesora i učenika te roditelja nastoji usaditi učenicima moralne vrijednosti i spremnost na odricanje.

====== Katolički školski centar - [[Žepče]] ======
Katolički<nowiki> </nowiki>školski centar ustanova je koja se nadahnjuje na evanđeoskim vrijednostima kao i na djelu sv. Ivana Bosca. Škola odgaja i pomaže svakom svom učeniku da:
* postigne humanističku i opće kulturalnu izobrazbu,
* bude otvoren društvenim potrebama,
* bude kršćanski zrela i slobodna osobnost.
Tri su bitne karakteristike ove Ustanove. Riječ je o školi, i to [[Katoličanstvo|katoličkoj]] i salezijanskoj.

'''Škola:''' odgojna institucija koja promiče razvoj zdrave i uravnotežene osobnosti pod sljedećim vidovima: [[kultura|kulturološkim]], [[Osjećaji|osjećajnim]], društvenim i [[duhovnost|duhovnim]].

'''Katolička:''' vlasništvo je Katoličke crkve kojoj je prvotna zadaća [[evangelizacija]]. Njezin odgojni i kulturološki projekt temelji se na kršćanskim vrijednostima koje postaju unutrašnja motivacija, nadahnjuju [[metadologija|metodologiju]], određuju ciljeve.

'''Salezijanska:''' vode je salezijanci, duhovni sinovi sv. Ivana Bosca koji je za mladiće svoga vremena darovao život nastojeći ih odgojiti kao poštene građane i dobre kršćane.

== Salezijanci u Hrvata ==

1972. godine, nekadašnja jugoslavenska provincija [[Ćiril i Metod|Ćirila i Metoda]] se podijelila, tako da je nastala [[Hrvatska salezijanska provincija sv. Ivana Bosca]].

Današnje djelovanje salezijanaca u Hrvatskoj je na župnoj razini. <br>Danas u RH su djelatne ove župe:

====== u Zagrebu: ======
*Marije Pomoćnice, na [[Knežija|Knežiji]]
*sv. Ivan Bosca, u [[Podsused - Vrapče|Podsusedu]]
*sv. Ane, u Rudešu
*Duha Svetog, Sveta Mati Slobode na [[jarun|Jarunu]]

===== u Splitu: =====
*Pomoćnice kršćana, na [[kman|Kmanu]]

====== u Rijeci: ======
*Marije Pomoćnice
*sv. Josipa
*sv. Ante

====== u Zadru: ======
*Gospe Loretske, u [[Arbanasi|Arbanasima]]

Od manjih naselja, salezijanci imaju djelatne župe na [[Beli Manastir|Belom Manastiru]], [[Badljevina|Badljevini]], [[Donja Obrijež|Donjoj Obriježi]], Ivanovu selu, [[Končanica|Končanici]], Novoj Mokošici, [[Prvić Luka|Prvić Luci]], Siraču i [[Šepurine|Šepurinama]].

Za doba socijalističke vlasti, u RH su djelovali i [[Kateheza|Katehetski]] salezijanski centar (utemeljen 1975.), koji je u djelovao u Rijeci te u Križevcima Srednja vjerska škola za spremanje svećenika.

Na otoku [[Prvić]]u, salezijanci su održavali ljetne radove s ministrantima na otoku Prviću.

Od samostaljenja [[Republika Hrvatska|RH]], utemeljeni su:

*Salezijanska klasična gimnazija u Rijeci [http://www.gimnazija-klasicna-salezijanska-ri.skole.hr/]
*Opća gimnazija za sportaše
*Katolički školski centar - "Don Bosco" u [[Žepče|Žepču]]
*Centar za mladež - "Ivan Pavao II" u Splitu

Poseban je projekt svetište Svete Mati Slobode na [[jarun|Jarunu]], kao zahvalno sjećanje na pale za slobodu za vrijeme cijele hrvatske povijesti.

Salezijanci u Hrvatskoj imaju svoje glasilo, [[Don Bosco danas]].

== Poznati salezijanci ==
*[[Sveti Ivan Bosco|Giovanni Bosco]]
*[[Sabino Palumbieri]], novinar, publicist, esejist, organizator nove pučke pobožnosti [[Via Lucis]]
*[[Damir Stojić]], studentski kapelan Grada Zagreba <ref>[http://studentski-pastoral.com/index.php?option=com_content&view=article&id=44&Itemid=21 Studentski pastoral Grada Zagreba - SPAS] Studentski kapelan</ref> <ref>(http://donbosco.hr/) don Boscovi Salezijanci</ref>
*[[Eugenio Ceria]]

== Svetci, blaženici i sluge Božje ==

== Izvori i referencije ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
*[http://www.donbosco.hr/ Hrvatska salezijanska provincija sv. Ivana Bosca]
*[http://www.redovnici.hr/redovi/salezija.htm Salezijanci - Hrvatski redovnici - HKVRP]
*[http://www.donboscoyouth.net/ Don Bosco Youth-Net]
*[http://www.donboscoland.it/ Don Bosco Land]
*[http://www.unisal.it/ Università Pontificia Salesiana] Salezijansko sveučilište u Rimu
*[http://www.ksc.hr/dbd.htm Don Bosco danas] Salezijanski list

{{Predložak:Katolički crkveni redovi}}

{{Katoličanstvo u Hrvatskoj}}

{{Mrva-kršć}}

[[Kategorija:Salezijanski red| ]]