WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

2021-11-29T23:06:26Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 29. studeni 2021. u 23:06
Redak 56:		Redak 56:

	==Poveznice==		==Poveznice==
	~~{{Commonscat\|Romanesque sculptures}}~~
	* [[Likovna umjetnost u Hrvatskoj#Romanika\|Romaničko kiparstvo u Hrvatskoj]]		* [[Likovna umjetnost u Hrvatskoj#Romanika\|Romaničko kiparstvo u Hrvatskoj]]
	* [[Arhitektura romanike]]		* [[Arhitektura romanike]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-31T00:51:14Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Autun Tympanon-cathedral-judgment-day.jpg|mini|300px|<center>''[[Posljednji sud]]'' u [[timpan]]u zapadnog [[portal]]a [[Katedrala|katedrale]] ''Saint-Lazare'' u [[Autun]]u, [[Burgundija]], [[Francuska]], oko [[1130.]] – [[1145.]]]]
'''[[Romanika|Romanička]] [[skulptura]]''' gotovo je isključivo vezana za [[Arhitektura|arhitekturu]] ([[portal]]i, [[kapitel]]i, dijelovi ili čitave fasade). Njezina uloga jest ukrasiti ili obogatiti površine građevine, ali u prvome redu [[reljef]]nim likovima i prizorima prenijeti [[Likovna umjetnost|likovnim govorom]] određeni vjerski sadržaj.
[[Datoteka:Stjacquescompostelle1.png|mini|lijevo|250px|<center>''[[Put Svetog Jakova]]'' je područje u kojemu se pojavila i cvala [[Romanika]].]]
==Povijest==
[[Datoteka:Abbaye de Saint-Génis-des-Fontaines PM 47223.jpg|mini|250px|lijevo|<center>Nadvratnik iznad glavnog portala opatije ''Saint-Genis-des-Fontaines'' iz 11. st., jug regije [[Languedoc-Roussillon]], [[Francuska]].]][[Datoteka:Spain.Santiago.de.Compostela.Catedral.Puerta.Meridional.jpg|mini|250px|<center>''Portal Meridional'' crkve [[Katedrala svetog Jakova u Santiago de Composteli|sv. Jakova]] u [[Santiago de Compostela]] iz 11. st., [[Galicija, Španjolska]].]]
[[Datoteka:Wiligelmo, pannello 1.jpg|mini|250px|<center>''Stvaranje Adama i Eve'', slavni [[Wilgelmus]]ov [[reljef]], [[katedrala u Modeni]], [[Italija]], početak 12. st.]]U ranom [[Srednji vijek|srednjem vijeku]] [[kiparstvo]] je bilo svedeno na sitnu plastiku, ponajviše na reljefe izvedene u [[bjelokost]]i ili [[metal]]u. Osobito, obradu plitkih reljefa bez izrazitih zaobljenja, pri čemu se detalji oblikuju plitko urezanim [[linija]]ma; to nazivamo ''linearno ili grafičko oblikovanje''. Po ukočenosti likova (postavljenih frontalno ili u [[profil]]u) te zbog plošnosti u oblikovanju i linearnosti detalja, ranoromanička skulptura vrlo je bliska [[Umjetnost stare Grčke#Arhajsko razdoblje|rano-grčkoj (arhajskoj)]] fazi grčke skulpture.
U ranoj romanici skulptura je i dalje vezana uz arhitekturu, ali je novi položaj Crkve u društvu nalagao iznošenje programa na pročelje. Ta eksteriornost prvo se pokazala plitkim [[reljef]]ima kao aplikacijama na pročelju. Na skulpturi romanike javlja se ponovo, prvi put nakon [[Ranokršćanstvo|kasne antike]], jak osjećaj za plastično, a u obradi detalja težnje za shematiziranjem<ref name=HELZMK>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=53288 romanika], on-line izdanje Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža; pristupljeno 11. studenog 2016.</ref>. Figurativno kiparstvo, izvorno obojeno živim bojama, igralo je značajnu ulogu i bilo je integralni dio romaničkih građevina, kao primjerice na [[kapitel]]ima stupova, i oko impresivnih [[portal]]a, najčešće na [[zabat|timpanonu]] iznad glavnih vrata (''Saint-Genis-des-Fontaines'', nadvratnik). Neki od najljepših primjera su [[opatija Vézelay]] i [[Autunska katedrala]].
U zreloj romanici [[portal]]i su mjesta razvijanja ikonografskih programa pobjedničke Crkve. U Francuskoj je naglasak na [[luneta|luneti]] portala ([[Moissac]]), u južnoj se Francuskoj razvijaju pročelja poput [[slavoluk]]a (''Saint Trophime'', [[Arles]]), u Kataloniji s nizom registara ([[Ripoll]]). Figuralna plastika prekriva [[kapitel]]e u crkvama i [[klaustar|klaustrima]]. Od početka 12. st. pojavili su se veliki kipari po imenima ili opusu: [[Wiligelmo]] u [[Modena|Modeni]] na početku 12. st. ([[Katedrala u Modeni]]), majstor iz [[Cabestany]]ja u Kataloniji i južnoj Francuskoj, Burgundiji, a potom najveći, [[Benedetto Antelami]] u posljednjoj četvrtini 12. st. u Parmi, Firenci i drugdje<ref name=HELZMK/>. Antelami radio je u Parmi na krstionici i katedrali pola stoljeća nakon izgradnje gotičkoga [[Bazilika Saint-Denis|St. Denisa]].

Kasniji izdanci stila uglavnom su paralelni s velikim gotičkim inovacijama sjeverozapadne Europe, a koristi se često gotička [[morfologija]] ([[Opatija Vézelay]]).

<center>
<gallery>
Datoteka:Hildesheim-Dom-Bernwardst%C3%BCr-Detail-Magier.jpg|Detalj vrata s motivom ''[[Poklonstvo kraljeva|Poklonstva kraljeva]]'', [[Bronca|brončana]] [[vrata]], ''[[Katedrala u Hildesheimu|Katedrale u Hildesheimu]]'', [[Njemačka]], rano 11. stoljeće.
Slika:Saintes_Abbaye-aux-Dames_Saintes_femmes_au_tombeau.jpg|''Žene na Isusovom grobu'', detalj kapitela u klaustru Opatije svetih žena iz 11. st., [[Saintes]], prefektura [[La Rochelle]], Francuska.
Slika:Portail-cathedrale_SP_Poitiers.jpg|Portal katedrale Velike Gospe u [[Poitiers]]u, 12. st.
Slika:Chapiteau_Mozac_Jonas_1.JPG|''[[Jona]] u utrobi kita'', [[kapitel]] u Opatiji u Moissacu, 12. st., Francuska.
Slika:Saint-Julien 03.jpg|''[[Maiestas Domini]]'' gore i ''[[Posljednja večera]]'' dolje, [[Timpan]] crkve ''[[Saint-Julien-de-Jonzy]]'' u Francuskoj, sredina 12. st.
</gallery>
</center>

==Zakonitosti romaničke skulpture==
[[Datoteka:Moissac, Abbaye Saint-Pierre-PM 15080.jpg|mini|250px|<center>''Posljednji sud'' u luneti timpana opatijske crkve sv. Petra u [[Moissac]]u iz 12. st., regija [[Pireneji-Jug]], Francuska.]]
Obnova velike kamene skulpture u romanici povezana je s potrebom da se vjerničkim masama, koje su se kretale [[Hodočašće|hodočasničkim]] putovima kroz jugozapadnu [[Francuska|Francusku]] i sjevernu [[Španjolska|Španjolsku]] prema ''[[Santiago de Compostela]]'', trodimenzionalnim likovima prikažu zasade vjere. Skulpture na [[fasada]]ma privlačile su pažnju i pojačavale su vjernički žar. Romanički umjetnici bili su strogo uvjetovani trima pravilima:
# ''zakonu kadra'',
# ''zakonu hijerarhije'' i
# ''pravilu horror vacuii''.

''Zakon kadra'' znači da su skulpture podređene diktatu arhitektonskog okvira ([[luneta]], [[kapitel]], [[stup]], [[arhitrav|nadvratnik]] itd.), s njim u svezi je ''zakon hijerarhije'' (što je lik važniji to je i veći i na istaknutijem mjestu) i ''horror vacui'' (strah od praznog prostora).
Zakon hijerarhije i funkcije dovodi do naročitih disproporcionalnih odnosa ljudskih likova koji ponovno postaju nosioci plastičnog oblikovanja. Zajedno sa životinjskim likovima, čudovištima ([[bestijarij]]) i veoma bogatim ornamentom organskog i geometrijskog karaktera, oni predstavljaju konkretizirane [[simbol]]e, [[Personifikacija|personifikacije]] nove osjećajnosti, prije svega straha i veoma intenzivno doživljenog sukoba života i smrti.

[[Datoteka:ND-en-Vaux Chapiteau 4.jpg|mini|lijevo|<center>Kapitel dvojnog stupa crkve ''Notre-Dame-en-Vaux u Châlons en Champagne'' ([[Francuska]]) iz 12. st.]]
[[Datoteka:Silos-Duda.jpg|mini|200px|<center>''[[Nevjerni Toma]]'', reljef na zidu u crkvi [[Sveti Dominik|Sv. Dominika]] u [[Silos]]u, [[Kastilja]], [[Španjolska]], oko 1100.]]
Motiv koji najviše odgovara ovakvom prikazivanju je ''[[posljednji sud]]'', zato je vrlo često prisutan na glavnom portalu crkve. Upravo polukružno polje [[timpan]]a (polukrug nad ulazom) iznad glavnog [[portal]]a je često okvir za skulpturalni prikaz ''posljednjeg suda''. (npr. slika gore: ''St. Lazare'', [[Autun]]). Prikaz je prilagođen kadru, simetričnost kompozicije određuje lik [[Krist]]a u ''[[Mandorla|mandorli]]'' ([[oval]]ni okvir oko prikaza ''[[Krist u slavi|Krista u slavi]]'') i sam osnovni kadar timpana. Likovi različitih dimenzija, određenih hijerarhijom, isprepleću se međusobno, izlaze jedan iz drugog, nadovezavši se u neprestanoj metamorfozi - horror vacui. Površina je stilizirana, oblikovana plićim i dubljim urezima.

[[Kapitel]] (glava stupa) iz crkve ''Notre-Dame-en-Vaux'' u ''[[Châlons en Champagne]]'', [[Francuska]], 12. st., prikazuje scenu ''Isus pere noge svojim učenicima'' komponiranu unaokolo kapitela dvojnog stupa s karakterističnim oblikovanjem likova prema zakonu kadra gdje su im glave mnogo veće kako bi se uklopile u oblik samog kapitela. Prizor se kontinuirano nastavlja pokoravajući se oblini kapitela kao jedinstvenom kadru. No postoji i određeno kretanje volumena koje je suprotno kadru kapitela, a postiže se uskovitlanoj dubokoj obradi površine.

Reljef ''[[Nevjerni Toma]]'', iz samostana ''Santo Domingo u Silosu'' ([[Španjolska]], 11. st.) oblikovan je po zakonitostima koje proizlaze iz duha romanike u kojoj [[Ikonografija|ikonografska]] tema nije samo tema, već element u kojem ljudi žive, koji je sam po sebi razumljiv, jednostavno rješenje. Važno je sve prikazati, a ne prikazati vjerno.
[[Datoteka:Notre-Dame-du-Mont-Cornadore - l'église de Saint-Nectaire (Puy-de-Dôme)-3014.jpg|mini|200px|<center>''Djevica planine Cornadore'', obojeno drvo, 12. st., crkva Saint Nectaire, [[Auvergne]], [[Francuska]].]]
''[[Kult]] [[Gospa|Bogorodice]]'' dobiva na važnosti tek u 13. st., ali u nekim dijelovima Europe (npr. [[Auvergne]], Francuska) rasprostranjen je već u Romanici. Obilježava ga velika produkcija drvenih obojenih skulptura [[Gospa|Bogorodice]], kao što je ona iz ''St. Nectaira'' (12. st.) oblikovana je kao zatvoren statičan volumen. Stav je frontalan, a ruke disproporcionalno uvećane i udaljene od djeteta omeđujući dio prostora. Površina je ritmična, linearno oblikovana paralelnim urezima stilizirane odjeće.

==Ikonografska topografija==
[[Datoteka:Basilique de Vézelay Narthex Tympan central 220608.jpg|mini|lijevo|<center>Središnji [[timpan]] [[portal]]a u [[narteks]]u s [[reljef]]om ''[[Posljednji sud|Posljednjeg suda]]'' iz 12. st., [[Opatija Vézelay]] u pokrajini [[Burgundija|Burgundiji]], Francuska.]]
''[[Ikonografija|Ikonografska]] [[topografija]]'' je značenje mjesta u arhitekturi i načelo rasporeda tema i slika unutar crkvene građevine. Po poimanju srednjovjekovnog čovjeka, crkva je zapravo poput modela ili makete svijeta, sukladno tome je i urešena. Osnovna je podjela (kao i u stvarnosti) da je dolje zemlja, a gore nebo. U prostoru crkve gornji dijelovi što "lebde" (nose ih zidovi ili stupovi s lukovima), dakle svodovi, krov, i kupola ako je ima, su zamišljeno nebo, a ono što je ispod što ga nosi (zidovi i stupovi s lukovima arkada) - zemlja.

U srednjem vijeku je za svaki prizor i za svaki lik postojalo točno određeno mjesto sukladno značenju teme. Likovi koji borave na nebu (Bog, anđeli, sveci …) morali su biti prikazivani u gornjim zonama crkve, a ono što je zemaljsko ili se zbiva na zemlji – u donjim.
Zato se na freskama i mozaicima redovito na vrhu kupole, kao najvišem vrhu crkve, prikazuje ''[[Bog]]'', ili ''[[Krist u slavi]]'', a ispod njega [[Bogorodica]] s dvama [[Arkanđeo|arkanđelima]] između 12 [[apostol]]a.

Kupolu čuvaju 4 [[pandativ]]a na kojima se redovito prikazuju četvorica evanđelista. Ispod kupole, unutar crkvene građevine, smanjuje se udio božanskog a raste udio tjelesnog. Tako se svi prizori ''Kristovog života na zemlji'' slikaju u donjim dijelovima crkve. Uz Kristov život na zemlji prikazivani su prizori iz ''zemaljskog života Bogorodice'', legende iz života svetaca, sveti ratnici i mučenici.

Ako crkva nema kupolu, onda je najistaknutije mjesto četvrtkugla nad [[Apsida|apsidom]], u kojoj je smješten [[oltar]]. Osim Krista, ovdje je često prikazivana Bogorodica na prijestolju, majka, voditeljica zemaljske crkve.

Prizor ''Posljednjeg suda'' uvijek je na zapadnom zidu. On uz vječni život za pravednike, sadrži i prijetnju grešnicima mukama paklenim. Stoga taj prizor, kao suprotnost, mora biti nasuprot oltaru. Kada se okrene od oltara i smjesti se na zapadnoj stijeni crkve, vjernik pri izlazu ugleda prizor ''Posljednjeg suda''. To mu treba ostati posljednji i najsnažniji dojam nakon izlaska. Prizor Suda (s često pomno prikazanim mukama prokletih u paklu) opomena je i prijetnja, što ga čeka ne bude li se pridržavao Božjih zapovjedi.

Prizor ''[[Navještenje|Navještenja]]'' je redovito prikazan na čeonoj strani apside, u kutovima iznad trijumfalnog luka pred oltarom. Anđeo je uvijek s lijeve strane, a Bogorodica s desne jer prate radnju kao što mi čitamo s lijeva na desno.

==Poveznice==
{{Commonscat|Romanesque sculptures}}
* [[Likovna umjetnost u Hrvatskoj#Romanika|Romaničko kiparstvo u Hrvatskoj]]
* [[Arhitektura romanike]]
* [[Slikarstvo romanike]]
* [[Gotika]]

==Izvori==
{{slobodna uporaba|1=http://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=13806|2=Hrvatske enciklopedije LZMK|3=enciklopedija.hr/upute.aspx}}
{{izvori}}
* [[Jadranka Damjanov]], ''Likovna umjetnost 2.'', Školska knjiga, Zagreb, 1979.
* [[Radovan Ivančević]], ''Stilovi, Razdoblja, Život II'', Profil, Zagreb, 2001.

==Vanjske poveznice==
*[https://www.academia.edu/22681032/Intrigantni_reljef_Petra_Kre%C5%A1imira_IV._Hrvatska_revija_3_2004 Ante Vranković: Intrigantni reljef Petra Krešimira IV. - recenzija]
{{Zapadnaumjetnost}}
{{srednjovjekovna umjetnost}}

[[Kategorija:Kiparstvo]]
[[Kategorija:Romanika|kiparstvo]]

[[en:Romanesque sculpture]]

Romaničko kiparstvo - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica