WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-11-01T07:20:03Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir životopis
| ime = Roman Majnarić
| slika = Roman Majnarić.jpg
| veličina =
| opis slike = Roman Majnarić
| pseudonim =
| rođenje = [[Ravna Gora]], [[7. kolovoza]] [[1889.]]
| smrt = [[Varaždin]], [[1. siječnja]] [[1973.]]
| nacionalnost = [[Hrvat]]
| poznat_po =
| zanimanje = veterinarski stručnjak
}}
'''Roman Majnarić''' ([[Ravna Gora]], [[7. kolovoza]] [[1889.]] - [[Varaždin]], [[1. siječnja]] [[1973.]]) - hrvatski veterinarski stručnjak

Rođen je 7. kolovoza 1889. godine u Ravnoj Gori u [[Gorski kotar|Gorskom kotaru]] od oca Nikole i majke Marije, rođ. Prettner. Otac mu bijaše načelnik mjesta, a majka učiteljica, koja nakon smrti muža ostaje sama i svu djecu uspijeva školovati. Tako i srednji sin Roman završava donjogradsku zagrebačku gimnaziju, maturira [[1908.]] te odlazi na studij veterine u [[Budimpešta|Budimpeštu]], gdje početkom 1913. dobiva i diplomu. Stariji brat Nikola postaje u međuvremenu profesor gimnazije u [[Zagreb]]u, a zatim i sveučilišni profesor klasičnih jezika, dok mu mlađi brat Marijan postaje vremenom ugledni šumarski savjetnik, prvo u rodnome Gorskom Kotaru, a kasnije u Zagrebu. Nakon Budimpešte, mladi se veterinar Roman uspijeva zaposliti na [[beč]]kome sveučilištu, gdje godinu dana radi zajedno s kasnije znamenitim stručnjakom Manningerom na post-diplomskom studiju [[bakteriologija|bakteriologije]], kao asistent fakulteta.

Od [[1914.]] do [[1918.]] sudjelovao je u [[Prvi svjetski rat|I. svjetskom ratu]] na bojištima na [[Soči|Soči]] i u [[Galicija|Galiciji]]. Doživio je ranjavanje, odlikovanja, direktan susret s carem Karlom, kojem u lice iskreno opisuje žalosno stanje i pesimizam, što ga gotovo košta života pred vojnim sudom.

Nakon završetka rata dolazi u [[Varaždin]], gdje mu je četiri godine čuvao mjesto [[veterinar]]a tadašnji znameniti gradski načelnik dr. Pero Magdić (također iz Gorskog kotara) no, prije nastupa službe, pridružuje se kao vrsni [[konjanik]] i rodoljub, legendarnome pukovniku [[Dragutin Perko|Dragutinu Perku]], te s njegovim četama na konjima pomaže osloboditi [[Međimurje]] od ostataka [[mađaroni|mađarona]] i vojske na strani Mađarske. U novoj [[Kraljevina SHS|Kraljevini SHS]] radi kao veterinarski savjetnik kod gradskog poglavarstva u Varaždinu.

Dana [[25. ožujka]] [[1923.]] oženio se s Gretom Samidom iz Mozirja u [[Slovenija|Sloveniji]]. 1926. godine preselio se u [[Varaždin]] i kupio kuću na Trgu bana Jelačića od gospođe Flore Bliss. Veći dio života proveo je u Varaždinu kao viši veterinarski savjetnik Poglavarstva. Imao je dva sina: [[George Majnarich|Juricu]] i [[Nikola Majnarić (liječnik)|Nikolu]]. Bio je član Kraljevske uniformirane i naoružane građanske čete u Varaždinu godine [[1933.]]

[[Datoteka:Priznanica.jpg|210px|lijevo|thumb|Priznanica Romana Majnarića, da je bio podupirajući član Kraljevske uniformirane i naoružane građanske čete u Varaždinu]]

Između dva rata vrlo aktivno se bavi unapređivanjem i modernizacijom veterinarske službe u [[grad]]u i okolici, pa mu se kao posebna zasluga može pripisati izvanredno pedantno vođen nadzor nad klaonicom, koju je modernizirao (mehanizacija, elektrifikacija, aparatura za stvaranje pare, dispozicija otpadaka i dr.) kao i osobiti nadzor nad rukovanjem, [[transport]]om, uskladištavanjem, obradom te prodajom [[meso|mesa]] i mesnih prerađevina, nad izradom i kvalitetom kobasičarskih proizvoda, adekvatnim rashladnim uređajima. Kao jedan od prvih u državi, nabavlja tada od firme „Reichert“ [[trihinoskop]], pomoću kojeg vrši svakodnevno ispitivanje uzoraka svinjskoga mesa, pa godinama nema ni jednog slučaja [[trihineloza|trihineloze]] u gradu! Tim su se aparatom služili mnogobrojni studenti veterine, koji su niz godina dolazili prije Drugoga svjetskog rata na ljetnu praksu u [[Varaždin]]. U međuvremenu, 1933. godine Roman Majnarić se vraća [[bakteriologija|bakteriologiji]], pa sustavnim i dužim studijem ostvaruje i [[doktorat]] veterine, što mu uspijeva obranom [[dizertacija|dizertacije]]: „Prilog upoznavanju uzročnika furunukuloze kod [[riba]]“, 1933. u Zagrebu.

Kao gradski veterinarski savjetnik aktivno se bavi i problemima preventive zaraznih [[bolest]]i [[stoka|stoke]], što mu dobro uspijeva, zahvaljujući unaprijed solidno planiranim i izvedenim masovnim [[cijepljenje|cijepljenjima]] protiv oboljenja [[svinja]], ali i sustavno provođenim maleinizacijama, kasnije i cijepljenjima [[perad]]i. Tome se pridružuje dosta veliko angažiranje oko organizacije i stručno provođenih tjednih, mjesečnih i godišnjih [[sajam|sajmova]] stoke u Varaždinu. Dr. Majnarić bio je jedan od pionira umjetne inseminacije, osobito nakon završetka rata, kada je premješten iz grada Varaždina na rad u veterinarsku stanicu [[Jalžabet]], a nakon nekoliko godina u [[Čakovec]]. To je doba intenzivnog bavljenja sa svakodnevnom praksom i masovnim akcijama cijepljenja, preventive i naravno inseminacije na punktovima. Uz sve to rado se bavio objavljivanjem zanimljivosti iz prakse. Posebno su ga zanimale teratološke i atavističke deformacije kod mladunčadi različitih vrsta [[životinja]]. O tome je davao svoje kraće izvještaje, uz slike, u aktualnoj veterinarskoj periodici.

1953. godine na jesen odlazi u [[mirovina|mirovinu]], a dvadeset godina kasnije umire na [[Nova godina|Novu godinu]] 1973. u svojem Varaždinu.

{{GLAVNIRASPORED:Majnarić, Roman}}
[[Kategorija:Veterinarstvo]]
[[Kategorija:Životopisi, Hrvatska]]
[[Kategorija:Životopisi, Varaždin]]

Roman Majnarić - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica