WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

2021-11-29T23:05:16Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 29. studeni 2021. u 23:05
Redak 64:		Redak 64:

	==Poveznice==		==Poveznice==
	~~{{Commonscat\|Rococo art}}~~
	* [[galantni stil]]		* [[galantni stil]]
	* [[likovna umjetnost u Hrvatskoj#Barok i rokoko\|rokoko u Hrvatskoj]]		* [[likovna umjetnost u Hrvatskoj#Barok i rokoko\|rokoko u Hrvatskoj]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-28T23:11:55Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{dz|[[Galantni stil]]|rokoko u glazbenoj umjetnosti}}
[[Datoteka:Ottobeuren Vierung.jpg|mini|300px|<center>[[Johann Michael Fischer]], Bazilika u [[Ottobeuren]]u u [[Bavarska|Bavarskoj]] (1737.-1766.). Arhitektonski prostor je tečan i pun života.]]
'''Rokoko''' ('''"stil Luja XV."''') je naziv za francusku umjetnost i unutarnji dizajn 18. stoljeća. Riječ rokoko kombinacija je [[Francuski|francuske]] riječi ''rocaille'' (vesele dekoracije pećina nepravilnim kamenjem i školjkama) i ''barocco'' ([[barok]], ili biser nepravilnog oblika). Iako se još vode rasprave o važnosti rokokoa u povijesti europske umjetnosti, rokoko se danas širom priznaje kao važan period u razvoju europske umjetnosti.

Rokoko se javlja oko [[1720.]] u Francuskoj i u pedesetak godina, koliko traje, širi se po Njemačkoj i ostalim europskim zemljama. To je stil ukroćenog baroka s nježnijim linijama, svjetlijim bojama i manje napadnom [[Dekoracija|dekoracijom]]. Obilje u rokokou gubi težinu, [[ornament]] postaje organički, lagan i prozračan, učestalo se koristi tehnika [[pastel]]a, pojavljuje se tzv. "ženska umjetnost" (Žene umjetnice) i prevladava djetinji duh zabave. Elegantni [[namještaj]] koji su radili francuski majstori pokazuje želju da se živi udobno, civilizirano, ali i privatno.

==Povijesni razvoj==
[[Datoteka:Potsdam - Schloss Sanssouci.jpg|mini|desno|<center>Dvorac [[Sanssouci]] u [[Potsdam]]u]]
[[Datoteka:CatherinePalaceNorthSide.jpg|200px|desno|mini|Dvorište za zaprege sa sjeverne strane ''[[Katarina II. Velika|Katarinine]] palače'' u [[Carsko Selo|Carskom Selu]], [[Sankt-Peterburg]]. Sva štukatura bila je pozlaćena do 1773., kada je Katarina II. zlato zamijenila maslinastom bojom.]]

Rokoko se prvo razvio kao dekorativna umjetnost u unutarnjem dizajnu. [[Luj XV., kralj Francuske]] (1723.-1774.) dolaskom na prijestolje donosi promjene u dvorskoj umjetnosti i umjetničkoj modi. Do kraja vladavine starog kralja, bogati barokni dizajn mijenjao se u lakše elemente s više zaobljenosti i prirodnih uzoraka. Ovi elementi očiti su u arhitekturnim rješenjima [[Nicolas Pineau|Nicolasa Pineaua]].

U ranom 18. st. mnoge nove plemićke kuće u okolici Pariza zahtijevale su stil unutarnje dekoracije manje visokoparan i glomazan od [[Versailles|Versajskog]] baroka. To je trebalo da bude jedan prisan, elastičan stil, koji bi ostavljao slobodu individualnosti nesputanoj klasicističkim dogmama. Tijekom vladavine regenta [[Luj August., regent Francuske|Luja Augusta]], dvorski život pomaknuo se iz Versajske palače i ta umjetnička promjena postala je ukorijenjena, prvo u kraljevom okruženju, a zatim i u višim slojevima društva širom Francuske. Delikatnost i zaigranost rokokoa često se percipira u savršenom skladu s ekscesima režima Luja XV.

1730-e godine predstavljale su vrhunac razvoja rokokoa u [[Francuska|Francuskoj]]. Stil se preko arhitekture i namještaja proširio u slikarstvo i kiparstvo, što je vidljivo u radovima [[Antoine Watteau|Antoinea Watteaua]] i [[François Boucher|Françoisa Bouchera]]. Rokoko je zadržao [[Barok|barokni]] ukus kompleksnih oblika i zamršenih uzoraka, ali je tada počeo uključivati i razne druge karakteristike, uključujući sklonost orijentalnom dizajnu i asimetričnim kompozicijama.

Rokoko se proširio uspomoć francuskih umjetnika i graviranih publikacija. Spremno je dočekan u katoličkim dijelovima [[Njemačka|Njemačke]], [[Češka|Češke]] i [[Austrija|Austrije]] gdje je uklopljen u živahnu njemačko-baroknu tradiciju. Njemački rokoko s entuzijazmom je uklapan u gradnji crkava i palača, pogotovo na jugu, dok se u Pruskom kraljevstvu razvio poseban stil rokokoa nazvan prema kralju Friedrichu. Arhitekti su često ogrtali svoje interijere oblačcima pahuljaste štukature. U [[Italija|Italiji]] su kasno-barokni stilovi [[Francesco Borromini|Francesca Borrominija]] i [[Camillo-Guarino Guarini|Camilla-Guarina Guarinija]] postavljali rokoko ton u Torinu, Veneciji, Napulju i Siciliji, dok su umjetnosti u Toskani i Rimu ostale vjernije baroku.

Početak kraja rokokoa došao je u ranim 1760-im godinama kada se ličnosti poput [[Voltaire]]a i [[Jacques-François Blondel|Jacques-Françoisa Blondela]] počele kritizirati pretjeranost i degeneraciju umjetnosti. Blondel je rokoko u suvremenom interijeru opisao kao "besmislenu, bezobličnu masu školjaka, zmajeva, trske, palmi i biljaka"[http://digi.ub.uni-heidelberg.de/sammlung6/allg/buch.xml?docname=blondel1737]. Do 1785. godine rokoko je u Francuskoj izašao iz mode i zamijenjen je redom i ozbiljnošću [[Neoklasicizam|neoklasičnih]] umjetnika poput [[Jacques Louis David|Jacquesa Louisa Davida]]. U njemačkoj je rokoko krajem 18. stoljeća ismijavan frazom ''Zopf und Perücke'' ("svinjski rep i perika"), i tu fazu se katkad naziva riječju ''Zopfstil''. Rokoko je ostao popularan u talijanskim provincijama do druge faze neoklasicizma kada je s Napoleonovim vladama stigao "carski stil" koji je pomeo rokoko.

Interes za rokoko obnovljen je između [[1820.]] i [[1870.]] Englezi su prvi oživjeli "stil Luja XIV", kako je pogreškom isprva bio nazvan, i plaćali su visoke cijene za rabljene rokoko predmete koji su rijetko prodavani u [[Pariz|Parizu]]. No značajniji umjetnici poput [[Eugène Delacroix|Delacroixa]] također su ponovo otkrili značaj, gracioznost i zaigranost umjetnosti i dizajna rokokoa.

==Slikarstvo Rokokoa==
[[Datoteka:Antoine Watteau 035.jpg|mini|lijevo|250px|<center>[[Antoine Watteau]], ''[[Ukrcavanje za Kiteru]]'', ([[1717.]], ulje na platnu, 128 × 193 cm, Schloß Charlottenburg, [[Berlin]].]]
[[Datoteka:HogarthMarriage.jpg|mini|200px|<center>[[William Hogarth]], ''Odmah nakon braka'' iz serije ''[[Brak po modi]]'', [[1743.]], ulje na platnu.]]
[[Datoteka:Hochzeit friedrich I. tiepolo.jpg|mini|200px|<center>[[Giambattista Tiepolo]], ''Vjenčanje Frederika I.Barbarosse'', [[1751.]], [[freska]] u ''[[Würzburška rezidencija|Carskoj palači u Würzburgu]].]]
[[Datoteka:Canaletto - Bucentaur's return to the pier by the Palazzo Ducale - Google Art Project.jpg|mini|200px|<center>[[Canaletto]], ''Povratak Bucentaura'', [[1730.]], ulje na platnu, 182 × 259 cm, [[Mailand]].]]
Duh i svježi dah rokokoa se najbolje osjeća u slikama [[Antoine Watteau|Antoinea Watteaua]] (1684.-1721.), koji doslovno prikazuje bogato i razmaženo plemstvo, najčešće mladiće i djevojke pri bezbrižnim kućnim igrama ili objesnim vrtnim zabavama gdje se likovi kreću u maglovitoj plemićkoj bajci, vode ljubav, slušaj glazbu ili naprosto uživaju (npr. ''Zadovoljstvo bala'' - [[1719.]]). Kasnije se slikarstvo francuskog rokokoa smjelije poigrava s [[Erotika|erotikom]]. U Rokokou se javlja [[Eskapizam|eskapistička]] težnja za bijegom u prirodu, pa tako Watteau na svojoj najpoznatijoj slici ''[[Ukrcavanje za Kiteru]]'' ([[1717.]]) prikazuje veselo društvo u otmjenoj odjeći kako se padinom spušta do obale mora odakle polaze do hrama božice ljubavi – Afrodite na otoku Kythere; izlet očito posvećen zabavi i ljubavi. Watteau je dočarao raskošne boje kasne jeseni, sunce je na zalazu, a i skupina silazi u udaljenu, neizvjesnu i maglovitu dubinu. Slikar, kao prorok, simbolično prikazuje sudbinu visokog feudalnog društva koje će u najvećem obilju i najljepšem trenutku morati sići s povijesne pozornice nakon [[Francuska revolucija|francuske građanske revolucije]] [[1789.]]

Nasuprot vremenu raskalašenog plemstva, rokoko je i vrijeme "[[Prosvjetiteljstvo|Prosvjetiteljstva]]" ili "Vrijeme razuma ([[racionalizam]])" u [[Filozofija|filozofiji]]. [[Jean-Baptiste Siméon Chardin]] (1699.-1779.) pokazuje poseban dar za prikazivanje života nižih slojeva pariškog građanskog društva u 18. st. Pojedinosti iz svijeta pripadnika niže srednje klase na skromnim platnima prikazuje toplim, ružičastim tonovima uz ugodan naturalizam (npr. ''Na povratku s tržnice'', 1739.). Njegovi portreti su nježni i meki, a mrtve prirode intimne i skromne sa samo nekoliko jednostavnih predmeta, ali krajnje otmjene i istančane po bojama. Njegova jako senzibilna metoda prikazivanja zablistala je u tehnici [[pastel]]a. Nježne pastelne boje postale su obilježjem cijeloga razdoblja i za razliku od Baroka, sjene gotovo potpuno nestaju.

U [[Engleska|Engleskoj]] se vrednuju slike prikaza [[london]]skog života u prvoj polovici 18. st. s kazališnim kvalitetama. [[William Hogarth]] (1697.-1767.) se bavi sličnim temama, ali ga vlastiti podrugljivi, oštroumni komentari i moralna promišljanja o društvu onoga doba smještaju u satiričnu kategoriju umjetnosti. Npr. na slikama ''Život razvratnika'' (1733.) ili ''Brak po modi'' (1743.) pretjerano i podrugljivo pripovijeda o životu aristokracije koristeći se energičnim potezima i živahnim bojama.

Sklonost prema rokokou u [[Italija|Italiji]] se zamjećuje početkom 18. st. i to u postupnom prelasku s tamnih boja na svjetlije. Veličanstvena djela [[Iluzionističko slikarstvo|iluzionizma]] uradio je [[Venecija]]nac [[Giambattista Tiepolo]] (1696.-1770.) koji je između ostalog ukrasio unutrašnjost palače [[Würzburg]] ([[Balthasar Neumann]]) u [[Njemačka|Njemačkoj]] (1750.-52). Slobodno i originalno tumačenje povijesne i svečane teme (ženidbe [[Fridrik I. Barbarossa|Fridrika Barbarosse]] s [[Beatrice od Burgundije|Beatricom Burgundijskom]]), kao i veličanstveno i intenzivno korištenje boja, izazvali su veliko divljenje. Tiepolo je proučavao majstore iz prošlosti, a odlikuju ga nadarenost za kompoziciju, privlačna teatralnost i uvjerenje da umjetnik mora i najdramatičnije teme prikazati na grandiozan način.
U 18. st., u Italiji, [[pejzaž]]no slikarstvo je preraslo u slikarstvo [[veduta]] (pogleda na grad). Najjača je svakako Venecijanska škola u kojoj se ističe [[Canaletto]] (1697.-1768.) sa svojim topografski točnim pejzažima koje je blago štimao kako bi postigao željene kompozicijske odnose.

[[Datoteka:Kaendler Liebespaar am Frühstückstisch Meissen 1744.jpg|mini|200px|[[Johann Joachim Kaendler]], ''Zaljubljeni par'', [[1744.]], Meissener poculan, muzej "Zum arabischen Coffe Baum", [[Leipzig]].]]

=== Ostali slikari ===
* [[Louise Élisabeth Vigée Le Brun]], francuska slikarica

==Primijenjene umjetnosti==

===Porculan===

Uživanje u [[porculan]]u, kojeg su Europljani tek naučili praviti, savršeno odgovara ovom novom raspoloženju. Ljupki pastiri i pastirice, kao i figure iz veselog talijanskog teatra ''[[Commedia dell'arte]]'' postali su strašno popularni, kao npr. figure iz poznate [[Bavarija|Bavarske]] tvornice [[Nymphenburg]] od [[Bustelli]]ja.

[[Datoteka:Photograph of a Rococo Revival Parlor in the Metropolitan.jpg|mini|lijevo|350px|Rococo [[salon]] u [[Metropolitan]] muzeju u [[New York]]u.]]
===Namještaj i ukrasni predmeti===

Lake teme i zamršeni uzorci u rokokou predstavljeni su u manjem razmjeru i manjim dimenzijama nego impozantna [[barokna arhitektura]] i [[Barok|kiparstvo]]. Nije dakle iznenađujuće da je umjetnost francuskog rokokoa najbolje došla do izražaja u [[interijer]]u. Elementi od kovanog željeza, [[porculan]]ski kipići i pogotovo [[namještaj]] stekli su novi značaj jer su viši slojevi francuskog društva željeli opremiti svoje domove u novom, modernom stilu.

Stil rokokoa uživa u asimetriji, ukusu koji je bio nov europskom stilu. Ova praksa ostavljanja neuravnoteženih elemenata radi efekta, naziva se ''contraste''.

U puno razvijenom rokoko dizajnu kao što je ''Table d'appartement'' (oko [[1730.]]), njemačkog dizajnera J. A. Meissonniera koji je radio u [[Pariz]]u (ilustracija ispod), nestaje bilo kakva referenca na prirodne tektonske oblike - čak je i [[mramor]]ni vrh oblikovan. Pregača, noge i presvlaka besprijekorno su integrirani u tečnost suprotstavljenih oblika i "rocaillea". Čvor (noeud) presvlake pokazuje asimetrični "contraste" koji je izum rokokoa.

Materijali poput [[sadra|sadre]], [[Glina (tlo)|gline]], porculana i sl. nisu prikladni za rokoko, no u drvenim i metalnim materijalima stvorena su neka važnija djela. Ispovjedaonice, [[Propovjedaonica|propovjedaonice]], [[oltar]]i i fasade previše se uklapaju u arhitektonske elemente zbog čega je u njima teško kombinirati obline rokokoa, kao i lake i sitne elemente.

Obitelji pariških drvodjelaca, od kojih su neki rodom iz [[Njemačka|Njemačke]], razvili su stil obrađivanja površina u tri dimenzije, tzv. ''bombé'', u kojima se furnir lako stapa s pozlaćenim i brončanim elementima i držačima. Neka od važnijih imena bili su [[Antoine Gaudreau]], [[Charles Cressent]], [[Jean-Pierre Latz]], [[François Oeben]] i [[Bernard II van Risenbergh]].

U Francuskoj je stil ostao ponešto rezerviranim, jer su ukrasi bili većinom od drveta ili, nakon rezbarenja manje robusni i naturalistični i manje bujni u miješanju prirodnih i umjetnih oblika svih vrsta (npr. biljni motivi, stalaktiti, groteske, maske, razni obrtni alati, bedževi i drago kamenje).

Engleski rokoko bio je obuzdaniji. Namještaj [[Thomas Chippendale|Thomasa Chippendalea]] posjedovao je zaobljenost i osjećaj, ali ne i hirovitost francuskog ukusa. Najuspješniji predstavnik engleskog rokokoa bio je vjerojatno [[Thomas Johnson]], nadareni drvodjelac i dizajner namještaja koji je radio u [[London|Londonu]] sredinom 18. stoljeća.

==Poveznice==
{{Commonscat|Rococo art}}
* [[galantni stil]]
* [[likovna umjetnost u Hrvatskoj#Barok i rokoko|rokoko u Hrvatskoj]]

==Vanjske poveznice==

*[http://www.bergerfoundation.ch/Vertige/english/index.html Primjeri]
*[http://www.all-art.org/history252_contents_Baroque_Rococo.html Rococo u "Povijesti umjetnosti"] (engl.)

{{Zapadnaumjetnost}}

[[Kategorija:Umjetnička razdoblja]]
[[Kategorija:Rokoko| ]]

Rokoko - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica