https://enciklopedija.cc/index.php?action=history&feed=atom&title=Robert_SchumannRobert Schumann - Povijest promjena2026-08-07T18:34:39ZPovijest promjena ove stranice na wikijuMediaWiki 1.42.3https://enciklopedija.cc/index.php?title=Robert_Schumann&diff=7040&oldid=prevWikiSysop: Bot: Automatski unos stranica2021-07-13T09:53:20Z<p>Bot: Automatski unos stranica</p>
<p><b>Nova stranica</b></p><div><!--'''Robert Schumann'''-->{{slično|skladatelju iz 19. stoljeća|francusko-njemačkog političara|Robert Schuman}}<br />
{{Skladatelj<br />
|ime=Robert Schumann<br />
|opis_slike=<br />
|veličina =199 × 274px<br />
|puno_ime=<br />
|slika=Robert_Schumann.jpg<br />
|datum_rođenja=[[8. lipnja]] [[1810.]]<br />
|mjesto_rođenja= [[Zwickau]], [[Njemačka]]<br />
|datum_smrti=[[29. srpnja]] [[1856.]]<br />
|mjesto_smrti= [[Endenich]], [[Njemačka]]<br />
|period=[[romantizam]]<br />
|utjecaj=<br />
|nagrade=<br />
|djela=''Album za mladež'' <br> ''III. simfonija "Rajnska"'' <br> ''IV. simfonija'' <br> ''Koncert za klavir i orkestar'' <br> ''Koncert za violončelo i orkestar'' <br> ''Requiem'' <br />
|}}<br />
'''Robert Schumann''' ([[Zwickau]], [[8. lipnja]] [[1810.]] – Endenich kraj [[Bonn]]a, [[29. srpnja]] [[1856.]]), njemački je skladatelj.<br />
<br />
Jedan je od glavnih predstavnika glazbenog romantizma. Po svom umjetničkom stajalištu, naravi i umjetničkim afinitetima je izraziti romantik. Središnja su mu djela klavirske kompozicije i solopjesme, a majstor je produhovljene romantičke pjesme ugođaja, čiji je prototip "Mjesečina". [[1843.]] [[Felix Mendelssohn]] ga angažira za nastavnika glasovira i kompozicije na novoosnovanom konzervatoriju u [[Leipzig]]u. Od [[1850.]] do [[1853.]] Schumann djeluje kao gradski glazbeni direktor u [[Düsseldorf]]u. Od velikih ličnosti, osobito je utjecao na [[Johannes Brahms|Brahmsa]].<br />
<br />
Studirao je pravo, no zapravo se dvoumio između književničkog i glazbeničkoga poziva. Odlučivši se postati pijanistom, uzimao je poduku kod glasovitoga glasovirskog pedagoga iz Leipziga, Friedricha Wiecka, čijom se kćeri, uglednom pijanisticom Clarom, unatoč protivljenju njezina oca, 1840. i oženio. Zbog ozljede prsta opredijelio se ipak za skladateljsku karijeru, a također je osnovao (1834) i deset godina uređivao ''Novi časopis za glazbu (Neue Zeitschrift für Musik),'' u kojem je kritizirao površnost onodobnoga njemačkog glazbenog života te promicao ideale njemačke romantičke glazbe kao što su utemeljenost u glazbenoj tradiciji, prožimanje različitih umjetničkih grana te jedinstvo umjetnosti i života. Potom je u kraćim razdobljima preuzimao različite profesorske i dirigentske dužnosti, no zbog uznapredovale duševne bolesti, čiji su se prvi simptomi, sklonost depresiji, pojavili već u mladosti, posljednje je dvije godine života proveo u psihijatrijskoj ustanovi, gdje je i umro.<br />
<br />
Velik utjecaj na Schumanna imao je doživljaj romantičke književnosti, s ekscentričnim i maštovitim svijetom koje se identificirao (npr. putem svoja dva kritičarska lica kao alter ega, impulzivnoga Florestana i povučenog Eusebiusa, koje prepoznajemo kako u skladbama, tako i u kritičkim napisima) te iz njega crpio izravno nadahnuće. Model cikličke organizacije lirski intoniranih glasovirskih minijatura asocijativnim slijedom, a na temelju zajedničke »poetičke« ideje koja često izvire iz subjektivnih doživljaja samoga skladatelja, izgradio je u ciklusu , a nastavio u glasovirskim ciklusima, i , te u mnogobrojnim ciklusima solo pjesama. Pošto je u ranim glasovirskim djelima i ''Liedu'' pružio svoj najizvorniji skladateljski doprinos, Schumann je tek 1840-ih počeo sustavno komponirati »klasičnije« žanrove simfonijske, komorne i oratorijske glazbe, među kojima se posebno izdvajaju četiri simfonije, te klavirska trija. Od brojnih glazbenoscenskih planova realizirala se jedino dramski slabija opera .<br />
<br />
Schumann je za života bio utjecajniji kao glazbeni kritičar, odredivši odnos romantizma prema izravnim pretečama L. van Beethovenu i F. Schubertu, te upozorivši na domete suvremenika kao što su F. Chopin, F. Mendelssohn, H. Berlioz i F. Liszt, ali i nasljedovatelja, poput mladoga J. Brahmsa. Na području estetike, unatoč tomu što se nadahnjivao kvalitetnim književnim djelima, nije bio zagovornik programne glazbe. Kristalizacijom tipičnih obilježja romantizma u svojem opusu – poput izvornosti ali i jednostavnosti melodije, ritmičke i harmonijske nestalnosti sloga, postizanja strukturnoga jedinstva slobodnim variranjem i motivsko-tematskom preobrazbom umjesto arhitektonikom forme, te, konačno, istančane izražajnosti, pogodne za dočaravanje najrazličitijih ugođaja – Schumann se ipak i kao skladatelj pokazao jednako utjecajnim za skladateljski razvoj glazbe XIX. stoljeća.<br />
<br />
{{Mrva-biog-glaz}}<br />
{{Romantizam}}<br />
{{GLAVNIRASPORED:Schumann, Robert}}<br />
[[Kategorija:Njemački skladatelji]]<br />
[[Kategorija: Skladatelji glazbe romantizma]]</div>WikiSysop