Red zlatnoga runa - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ommons(.*)}}' u ''

2026-03-10T05:20:41Z

Zamjena teksta - '{{(.)ommons(.*)}}' u ''

←Starija inačica		Inačica od 10. ožujak 2026. u 05:20
Redak 275:		Redak 275:

	==Vanjske poveznice==		==Vanjske poveznice==
	~~{{commons\|Order of the Golden Fleece}}~~
	*[http://www.antiquesatoz.com/sgfleece/ The Society of the golden fleece]		*[http://www.antiquesatoz.com/sgfleece/ The Society of the golden fleece]
	*[http://www.chivalricorders.org/orders/other/goldflee.htm The Most Illustrious Order of the Golden Fleece]		*[http://www.chivalricorders.org/orders/other/goldflee.htm The Most Illustrious Order of the Golden Fleece]

	[[Kategorija:Viteški redovi]]		[[Kategorija:Viteški redovi]]

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Citiranje web|' u '{{citiranje weba|'

2025-09-14T00:07:51Z

Zamjena teksta - '{{Citiranje web|' u '{{citiranje weba|'

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Citiranje web |' u '{{citiranje weba|'

2025-09-14T00:06:22Z

Zamjena teksta - '{{Citiranje web |' u '{{citiranje weba|'

←Starija inačica		Inačica od 14. rujan 2025. u 00:06
Redak 113:		Redak 113:
	Austrijska grana reda nije pretrpjela političke poteškoće kao španjolska, ostavši počast isključivo za članove katoličkih kraljevskih i plemićkih obitelji (s iznimkom britanskoga princa regenta, kasnijega Jurja IV.). Problem ženskoga nasljedstva izbjegnut je pri stupanju na prijestolje [[Marija Terezija Austrijska\|Marije Terezije]] 1740., jer je suverenitet nad Redom prešao na njezina muža [[Franjo I., car Svetog Rimskog Carstva\|Franju Stjepana]].		Austrijska grana reda nije pretrpjela političke poteškoće kao španjolska, ostavši počast isključivo za članove katoličkih kraljevskih i plemićkih obitelji (s iznimkom britanskoga princa regenta, kasnijega Jurja IV.). Problem ženskoga nasljedstva izbjegnut je pri stupanju na prijestolje [[Marija Terezija Austrijska\|Marije Terezije]] 1740., jer je suverenitet nad Redom prešao na njezina muža [[Franjo I., car Svetog Rimskog Carstva\|Franju Stjepana]].

	Nakon raspada monarhije u Austriji nakon I. svjetskog rata, belgijski kralj Albert I. zatražio je da se suverenitet i riznica Reda prenese na njega, kao vladara bivših habsburških posjeda u Burgundiji. Ovaj su zahtjev ozbiljno razmatrali pobjednički saveznici u [[Pariška mirovna konferencija 1919.\|Versaillesu]], ali je u konačnici odbačen zbog intervencije španjolskoga kralja [[Alfons XIII.\|Alfonsa XIII.]], koji je preuzeo imovinu Reda u ime svrgnutoga cara, [[Karlo I. Austrijski\|Karla I.]] Suverenitet nad redom ostaje pri dinastiji Habsburg, aktualni je suveren [[Karl von Habsburg-Lothringen\|nadvojvoda Karlo]], najstariji sin [[Otto von Habsburg\|nadvojvode Otta]].<ref>{{~~Citiranje web~~ \|url=http://www.wiener-schatzkammer.at/goldenes-vlies.html \|title=Schatz des Ordens vom Goldenen Vlies \|website=Die Wiener Schatzkammer \|access-date=11. rujna 2016.}}</ref>		Nakon raspada monarhije u Austriji nakon I. svjetskog rata, belgijski kralj Albert I. zatražio je da se suverenitet i riznica Reda prenese na njega, kao vladara bivših habsburških posjeda u Burgundiji. Ovaj su zahtjev ozbiljno razmatrali pobjednički saveznici u [[Pariška mirovna konferencija 1919.\|Versaillesu]], ali je u konačnici odbačen zbog intervencije španjolskoga kralja [[Alfons XIII.\|Alfonsa XIII.]], koji je preuzeo imovinu Reda u ime svrgnutoga cara, [[Karlo I. Austrijski\|Karla I.]] Suverenitet nad redom ostaje pri dinastiji Habsburg, aktualni je suveren [[Karl von Habsburg-Lothringen\|nadvojvoda Karlo]], najstariji sin [[Otto von Habsburg\|nadvojvode Otta]].<ref>{{citiranje weba\|url=http://www.wiener-schatzkammer.at/goldenes-vlies.html \|title=Schatz des Ordens vom Goldenen Vlies \|website=Die Wiener Schatzkammer \|access-date=11. rujna 2016.}}</ref>


	===Živući članovi===		===Živući članovi===
	Slijedi popis živućih vitezova i dama, u kronološkomu redu i s godinama uvođenja u Red:		Slijedi popis živućih vitezova i dama, u kronološkomu redu i s godinama uvođenja u Red:
	# Franz, bavarski vojvoda (1960.) <ref name="antiquesatoz">{{~~Citiranje web~~ \|url=http://www.antiquesatoz.com/sgfleece/knights7.htm \|title=Chevaliers de la Toison d'Or, Toison Autrichienne \|access-date=11. rujna 2016.}}</ref><ref>''Genealogisches Handbuch des Adels'', Fürstliche Häuser XVIII (Limburg an der Lahn: C.A. Starke, 2007), 4.</ref>		# Franz, bavarski vojvoda (1960.) <ref name="antiquesatoz">{{citiranje weba\|url=http://www.antiquesatoz.com/sgfleece/knights7.htm \|title=Chevaliers de la Toison d'Or, Toison Autrichienne \|access-date=11. rujna 2016.}}</ref><ref>''Genealogisches Handbuch des Adels'', Fürstliche Häuser XVIII (Limburg an der Lahn: C.A. Starke, 2007), 4.</ref>
	# [[Karl von Habsburg-Lothringen\|nadvojvoda Karlo Austrijski]] (1961.) <ref name="antiquesatoz" /> – ''Suveren i veliki meštar Reda od 2000.		# [[Karl von Habsburg-Lothringen\|nadvojvoda Karlo Austrijski]] (1961.) <ref name="antiquesatoz" /> – ''Suveren i veliki meštar Reda od 2000.
	# [[Albert II. od Belgije\|Albert II., belgijski kralj]] (1962.) <ref name="antiquesatoz" />		# [[Albert II. od Belgije\|Albert II., belgijski kralj]] (1962.) <ref name="antiquesatoz" />

WikiSysop: file->datoteka

2022-05-07T20:15:04Z

file->datoteka

Prikaži promjene

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

2022-01-02T20:28:37Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 20:28
Redak 6:		Redak 6:

	==Podrijetlo==		==Podrijetlo==
	Red zlatnoga runa uspostavio je Filip Dobri, burgundski vojvoda, 10. siječnja 1430., kao proslavu prosperitetnih i bogatih posjeda koje je ujedinio u personalnoj uniji, i koji su se protezali od [[Flandrija\|Flandrije]] do [[Švicarska\|Švicarske]].<ref name="Gibbons2013">{{Citiranje knjige\|last=Gibbons\|first=Rachel\|title=Exploring history 1400-1900: An anthology of primary sources \|url=https://books.google.com/books?id=m_rHCgAAQBAJ&pg=PT65 \|accessdate=2018-07-30 \|date=2013-01-18 \|publisher=Manchester University Press \|isbn=9781847792587 \|page=65 \|df=dmy-all}}</ref> Ograničen je na određen broj vitezova, isprva 24, ali kasnije povećano na 30 (1433.), te na 50 (1516.), plus suveren Reda.<ref>{{Citiranje web\|url=http://www.antiquesatoz.com/sgfleece/origins.htm \|title=Origins of the Golden Fleece \|publisher=Antiquesatoz.com \|date=8. rujna 1953. \|accessdate=3. svibnja 2012.}}</ref> Prvi herald Reda bio je Jean Le Fèvre de Saint-Remy.<ref name="JAB1">{{~~Cite book~~\|title=Choix de chroniques et mémoires sur l'histoire de France: avec notices\|trans-title=Selection of chronicles and memoirs on the history of France: with notices\|url=https://books.google.co.uk/books?id=Z4IgxfpoaE4C\|first=Jean Alexandre\|last=Buchon\|publisher=Auguste Desrez\|location=Paris\|volume=2\|year=1838\|language=French\|pages=xj-xvj (11–16)}}</ref> Uskoro su redu dodijeljene daljnje privilegije, neuobičajene za druge viteške redove: suveren se obvezao konzultirati s Redom prije stupanja u rat; svi sporovi između vitezova imali su se riješiti unutar Reda; na svakom kapitulu, pregledavana su djela svakoga viteza, kazne i opomene su izricane prijestupnicima; vitezovi su imali pravo na suđenje od sebi jednakih, kod optužbi za pobunu, krivovjerje i izdaju, a Karlo V. dodijelio je Redu isključivu jurizdikciju nad svim zločinima koje počine vitezovi; za uhićenje prijestupnika, ukaz je moralo potpisati barem šest vitezova, a tijekom suđenja nije boravio u zatovru, nego pod skrbi vitezova.<ref name=EB1911/> Red, zamišljen u crkvenom duhu, u kojem su obredi Mise i sprovoda bili vrlo istaknuti, a vitezovi su sjedili u korskim sjedalima poput kanonika,<ref>[[Johan Huizinga]], ''The Autumn of the Middle Ages'' (1919.) 1924:75.</ref> bio je izričito zabranjen krivovjercima, te je postao isključivo katolički red u vrijeme protestantske reformacije. Dužnosnici reda bili su kancelar, blagajnik, registrar i herald, ''Toison d'Or''.		Red zlatnoga runa uspostavio je Filip Dobri, burgundski vojvoda, 10. siječnja 1430., kao proslavu prosperitetnih i bogatih posjeda koje je ujedinio u personalnoj uniji, i koji su se protezali od [[Flandrija\|Flandrije]] do [[Švicarska\|Švicarske]].<ref name="Gibbons2013">{{Citiranje knjige\|last=Gibbons\|first=Rachel\|title=Exploring history 1400-1900: An anthology of primary sources \|url=https://books.google.com/books?id=m_rHCgAAQBAJ&pg=PT65 \|accessdate=2018-07-30 \|date=2013-01-18 \|publisher=Manchester University Press \|isbn=9781847792587 \|page=65 \|df=dmy-all}}</ref> Ograničen je na određen broj vitezova, isprva 24, ali kasnije povećano na 30 (1433.), te na 50 (1516.), plus suveren Reda.<ref>{{Citiranje web\|url=http://www.antiquesatoz.com/sgfleece/origins.htm \|title=Origins of the Golden Fleece \|publisher=Antiquesatoz.com \|date=8. rujna 1953. \|accessdate=3. svibnja 2012.}}</ref> Prvi herald Reda bio je Jean Le Fèvre de Saint-Remy.<ref name="JAB1">{{Citiranje knjige\|title=Choix de chroniques et mémoires sur l'histoire de France: avec notices\|trans-title=Selection of chronicles and memoirs on the history of France: with notices\|url=https://books.google.co.uk/books?id=Z4IgxfpoaE4C\|first=Jean Alexandre\|last=Buchon\|publisher=Auguste Desrez\|location=Paris\|volume=2\|year=1838\|language=French\|pages=xj-xvj (11–16)}}</ref> Uskoro su redu dodijeljene daljnje privilegije, neuobičajene za druge viteške redove: suveren se obvezao konzultirati s Redom prije stupanja u rat; svi sporovi između vitezova imali su se riješiti unutar Reda; na svakom kapitulu, pregledavana su djela svakoga viteza, kazne i opomene su izricane prijestupnicima; vitezovi su imali pravo na suđenje od sebi jednakih, kod optužbi za pobunu, krivovjerje i izdaju, a Karlo V. dodijelio je Redu isključivu jurizdikciju nad svim zločinima koje počine vitezovi; za uhićenje prijestupnika, ukaz je moralo potpisati barem šest vitezova, a tijekom suđenja nije boravio u zatovru, nego pod skrbi vitezova.<ref name=EB1911/> Red, zamišljen u crkvenom duhu, u kojem su obredi Mise i sprovoda bili vrlo istaknuti, a vitezovi su sjedili u korskim sjedalima poput kanonika,<ref>[[Johan Huizinga]], ''The Autumn of the Middle Ages'' (1919.) 1924:75.</ref> bio je izričito zabranjen krivovjercima, te je postao isključivo katolički red u vrijeme protestantske reformacije. Dužnosnici reda bili su kancelar, blagajnik, registrar i herald, ''Toison d'Or''.

	[[File:Jan van Eyck - Portrait of Baudouin de Lannoy - WGA7607.jpg\|thumb\|left\|200px\|Baudouin de Lannoy, c. 1435., jedan od prvih vitezova Zlatnoga runa, uveden 1430.]]		[[File:Jan van Eyck - Portrait of Baudouin de Lannoy - WGA7607.jpg\|thumb\|left\|200px\|Baudouin de Lannoy, c. 1435., jedan od prvih vitezova Zlatnoga runa, uveden 1430.]]

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)

2021-12-02T02:09:05Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

2021-11-18T01:41:41Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 18. studeni 2021. u 01:41
Redak 6:		Redak 6:

	==Podrijetlo==		==Podrijetlo==
	Red zlatnoga runa uspostavio je Filip Dobri, burgundski vojvoda, 10. siječnja 1430., kao proslavu prosperitetnih i bogatih posjeda koje je ujedinio u personalnoj uniji, i koji su se protezali od [[Flandrija\|Flandrije]] do [[Švicarska\|Švicarske]].<ref name="Gibbons2013">{{~~cite book~~\|last=Gibbons\|first=Rachel\|title=Exploring history 1400-1900: An anthology of primary sources \|url=https://books.google.com/books?id=m_rHCgAAQBAJ&pg=PT65 \|accessdate=2018-07-30 \|date=2013-01-18 \|publisher=Manchester University Press \|isbn=9781847792587 \|page=65 \|df=dmy-all}}</ref> Ograničen je na određen broj vitezova, isprva 24, ali kasnije povećano na 30 (1433.), te na 50 (1516.), plus suveren Reda.<ref>{{cite web\|url=http://www.antiquesatoz.com/sgfleece/origins.htm \|title=Origins of the Golden Fleece \|publisher=Antiquesatoz.com \|date=8. rujna 1953. \|accessdate=3. svibnja 2012.}}</ref> Prvi herald Reda bio je Jean Le Fèvre de Saint-Remy.<ref name="JAB1">{{Cite book\|title=Choix de chroniques et mémoires sur l'histoire de France: avec notices\|trans-title=Selection of chronicles and memoirs on the history of France: with notices\|url=https://books.google.co.uk/books?id=Z4IgxfpoaE4C\|first=Jean Alexandre\|last=Buchon\|publisher=Auguste Desrez\|location=Paris\|volume=2\|year=1838\|language=French\|pages=xj-xvj (11–16)}}</ref> Uskoro su redu dodijeljene daljnje privilegije, neuobičajene za druge viteške redove: suveren se obvezao konzultirati s Redom prije stupanja u rat; svi sporovi između vitezova imali su se riješiti unutar Reda; na svakom kapitulu, pregledavana su djela svakoga viteza, kazne i opomene su izricane prijestupnicima; vitezovi su imali pravo na suđenje od sebi jednakih, kod optužbi za pobunu, krivovjerje i izdaju, a Karlo V. dodijelio je Redu isključivu jurizdikciju nad svim zločinima koje počine vitezovi; za uhićenje prijestupnika, ukaz je moralo potpisati barem šest vitezova, a tijekom suđenja nije boravio u zatovru, nego pod skrbi vitezova.<ref name=EB1911/> Red, zamišljen u crkvenom duhu, u kojem su obredi Mise i sprovoda bili vrlo istaknuti, a vitezovi su sjedili u korskim sjedalima poput kanonika,<ref>[[Johan Huizinga]], ''The Autumn of the Middle Ages'' (1919.) 1924:75.</ref> bio je izričito zabranjen krivovjercima, te je postao isključivo katolički red u vrijeme protestantske reformacije. Dužnosnici reda bili su kancelar, blagajnik, registrar i herald, ''Toison d'Or''.		Red zlatnoga runa uspostavio je Filip Dobri, burgundski vojvoda, 10. siječnja 1430., kao proslavu prosperitetnih i bogatih posjeda koje je ujedinio u personalnoj uniji, i koji su se protezali od [[Flandrija\|Flandrije]] do [[Švicarska\|Švicarske]].<ref name="Gibbons2013">{{Citiranje knjige\|last=Gibbons\|first=Rachel\|title=Exploring history 1400-1900: An anthology of primary sources \|url=https://books.google.com/books?id=m_rHCgAAQBAJ&pg=PT65 \|accessdate=2018-07-30 \|date=2013-01-18 \|publisher=Manchester University Press \|isbn=9781847792587 \|page=65 \|df=dmy-all}}</ref> Ograničen je na određen broj vitezova, isprva 24, ali kasnije povećano na 30 (1433.), te na 50 (1516.), plus suveren Reda.<ref>{{cite web\|url=http://www.antiquesatoz.com/sgfleece/origins.htm \|title=Origins of the Golden Fleece \|publisher=Antiquesatoz.com \|date=8. rujna 1953. \|accessdate=3. svibnja 2012.}}</ref> Prvi herald Reda bio je Jean Le Fèvre de Saint-Remy.<ref name="JAB1">{{Cite book\|title=Choix de chroniques et mémoires sur l'histoire de France: avec notices\|trans-title=Selection of chronicles and memoirs on the history of France: with notices\|url=https://books.google.co.uk/books?id=Z4IgxfpoaE4C\|first=Jean Alexandre\|last=Buchon\|publisher=Auguste Desrez\|location=Paris\|volume=2\|year=1838\|language=French\|pages=xj-xvj (11–16)}}</ref> Uskoro su redu dodijeljene daljnje privilegije, neuobičajene za druge viteške redove: suveren se obvezao konzultirati s Redom prije stupanja u rat; svi sporovi između vitezova imali su se riješiti unutar Reda; na svakom kapitulu, pregledavana su djela svakoga viteza, kazne i opomene su izricane prijestupnicima; vitezovi su imali pravo na suđenje od sebi jednakih, kod optužbi za pobunu, krivovjerje i izdaju, a Karlo V. dodijelio je Redu isključivu jurizdikciju nad svim zločinima koje počine vitezovi; za uhićenje prijestupnika, ukaz je moralo potpisati barem šest vitezova, a tijekom suđenja nije boravio u zatovru, nego pod skrbi vitezova.<ref name=EB1911/> Red, zamišljen u crkvenom duhu, u kojem su obredi Mise i sprovoda bili vrlo istaknuti, a vitezovi su sjedili u korskim sjedalima poput kanonika,<ref>[[Johan Huizinga]], ''The Autumn of the Middle Ages'' (1919.) 1924:75.</ref> bio je izričito zabranjen krivovjercima, te je postao isključivo katolički red u vrijeme protestantske reformacije. Dužnosnici reda bili su kancelar, blagajnik, registrar i herald, ''Toison d'Or''.

	[[File:Jan van Eyck - Portrait of Baudouin de Lannoy - WGA7607.jpg\|thumb\|left\|200px\|Baudouin de Lannoy, c. 1435., jedan od prvih vitezova Zlatnoga runa, uveden 1430.]]		[[File:Jan van Eyck - Portrait of Baudouin de Lannoy - WGA7607.jpg\|thumb\|left\|200px\|Baudouin de Lannoy, c. 1435., jedan od prvih vitezova Zlatnoga runa, uveden 1430.]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-11-01T16:42:48Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Image:Philip the good.jpg|thumb|Filip III., burgundski vojvoda, s ogrlicom Reda (portret iz c. 1450, autor [[Rogier van der Weyden]])]]

'''Red zlatnoga runa''' ([[Španjolski jezik|šp.]] Orden del Toisón de Oro,<ref>Vellus aureum Burgundo-Austriacum sive Augusti et ordinis torquatorum aurei velleris equitum ... relatio historiaca. Ed.I., Antonius Kaschutnig, Paulus-Antonius Gundl</ref> [[Njemački jezik|njem.]] Orden vom Goldenen Vlies) je katolički viteški red, koji je 1430. u [[Brugge]]u osnovao burgundski vojvoda Filip Dobri,<ref name=EB1911>{{cite EB1911 |wstitle=Knighthood and Chivalry |volume=15 |pages=851–867 |first=Cecil |last=Weatherly}}</ref> kako bi proslavio svoju ženidbu s portugalskom princezom Izabelom. Danas postoje dvije grane Reda, španjolsko i austrijsko Zlatno runo; sadašnji veliki meštri dvaju redova su [[Felipe VI.|Filip VI.]], španjolski kralj, i [[Karl von Habsburg-Lothringen|nadvojvoda Karlo Austrijski]], unuk cara [[Karlo I. Austrijski|Karla I.]].

Sa samo 1200 primatelja od svoga osnuta, španjolski se Red zlatnoga runa navodi kao jedan od najprestižnijih i najekskluzivnijih viteških redova na svijetu, i povijesno i u suvremenosti.<ref>D'Arcy Jonathan Dacre Boulton (2000.) [veljače 1987.]. The knights of the crown: the monarchical orders of knighthood in later medieval Europe. Woodbridge, Suffolk: Boydell Press, Palgrave Macmillan.</ref><ref>{{cite web|url=http://www.xlsemanal.com/actualidad/20120219/collar-poderosos-2209.html|title=Méndez, Daniel|website=XLSemanal}}</ref> Za razliku od većine drugih redova, insignije Zlatnoga runa dodjeljuju se samo doživotno, te ih se nakon smrti primatelja vraća španjolskom monarhu. Sve ogrlice su potpuno pozlaćene, i procjenjuju se da jedna vrijedi oko 60.000 USD, čineći Runo najskupljim viteškim redom.<ref>{{cite web|url=http://www.cope.es/noticias/actualidad/que-toison-oro-quienes-han-merecido_169474|title=Bandera, María: ¿Qué es el Toisón de Oro y quiénes lo han merecido?|website=[[Cadena COPE|COPE]]}}</ref>

==Podrijetlo==
Red zlatnoga runa uspostavio je Filip Dobri, burgundski vojvoda, 10. siječnja 1430., kao proslavu prosperitetnih i bogatih posjeda koje je ujedinio u personalnoj uniji, i koji su se protezali od [[Flandrija|Flandrije]] do [[Švicarska|Švicarske]].<ref name="Gibbons2013">{{cite book|last=Gibbons|first=Rachel|title=Exploring history 1400-1900: An anthology of primary sources |url=https://books.google.com/books?id=m_rHCgAAQBAJ&pg=PT65 |accessdate=2018-07-30 |date=2013-01-18 |publisher=Manchester University Press |isbn=9781847792587 |page=65 |df=dmy-all}}</ref> Ograničen je na određen broj vitezova, isprva 24, ali kasnije povećano na 30 (1433.), te na 50 (1516.), plus suveren Reda.<ref>{{cite web|url=http://www.antiquesatoz.com/sgfleece/origins.htm |title=Origins of the Golden Fleece |publisher=Antiquesatoz.com |date=8. rujna 1953. |accessdate=3. svibnja 2012.}}</ref> Prvi herald Reda bio je Jean Le Fèvre de Saint-Remy.<ref name="JAB1">{{Cite book|title=Choix de chroniques et mémoires sur l'histoire de France: avec notices|trans-title=Selection of chronicles and memoirs on the history of France: with notices|url=https://books.google.co.uk/books?id=Z4IgxfpoaE4C|first=Jean Alexandre|last=Buchon|publisher=Auguste Desrez|location=Paris|volume=2|year=1838|language=French|pages=xj-xvj (11–16)}}</ref> Uskoro su redu dodijeljene daljnje privilegije, neuobičajene za druge viteške redove: suveren se obvezao konzultirati s Redom prije stupanja u rat; svi sporovi između vitezova imali su se riješiti unutar Reda; na svakom kapitulu, pregledavana su djela svakoga viteza, kazne i opomene su izricane prijestupnicima; vitezovi su imali pravo na suđenje od sebi jednakih, kod optužbi za pobunu, krivovjerje i izdaju, a Karlo V. dodijelio je Redu isključivu jurizdikciju nad svim zločinima koje počine vitezovi; za uhićenje prijestupnika, ukaz je moralo potpisati barem šest vitezova, a tijekom suđenja nije boravio u zatovru, nego pod skrbi vitezova.<ref name=EB1911/> Red, zamišljen u crkvenom duhu, u kojem su obredi Mise i sprovoda bili vrlo istaknuti, a vitezovi su sjedili u korskim sjedalima poput kanonika,<ref>[[Johan Huizinga]], ''The Autumn of the Middle Ages'' (1919.) 1924:75.</ref> bio je izričito zabranjen krivovjercima, te je postao isključivo katolički red u vrijeme protestantske reformacije. Dužnosnici reda bili su kancelar, blagajnik, registrar i herald, ''Toison d'Or''.

[[File:Jan van Eyck - Portrait of Baudouin de Lannoy - WGA7607.jpg|thumb|left|200px|Baudouin de Lannoy, c. 1435., jedan od prvih vitezova Zlatnoga runa, uveden 1430.]]
[[File:Pompa funebris Albert Ardux - Trazegnies.jpg|thumb|Markiz od Trazengniesa s insignijama Reda, sprovod Alberta VII. Austrijskoga]]

Vojvodini razlozi za utemeljenje ove ustanove izneseni su u proglasu izdanom nakon njegove ženidbe, u kojemu piše da je to učinio "za čašćenje Boga i očuvanje naše kršćanske vjere, i u čast i uzvišenje plemenitoga viteškog reda, i također... da se počaste stari vitezovi; ...kako bi oni koji su još sposobni i snažni u tijelu svaki dan činili djela koja pripadaju viteštvu i imali povoda nastaviti od dobroga prema boljemu; i... da bi oni vitezovi i gospoda koji su nosili red... častili one koji ga nose, i bili potaknuti da se upuste u plemenita djela...".<ref>Doulton, Op. cit., pp.360–361</ref>

Značka Reda, u obliku ovčijeg runa, obješena je s dragljuima ukrašene ogrlice od karika u obliku slova B (Burgundija); s motom ''Pretium Laborum Non Vile'' (Nemala nagrada za trud)<ref>{{cite web|url=https://www.britishmuseum.org/research/search_the_collection_database/search_object_details.aspx?objectid=83357&partid=1&output=People%2F!!%2FOR%2F!!%2F96219%2F!%2F96219-1-7%2F!%2FRepresentation+of+Jason%2F!%2F%2F!!%2F%2F!!!%2F&orig=%2Fresearch%2Fsearch_the_collection_database%2Fadvanced_search.aspx&currentPage=6&numpages=10 |title=Search object details |publisher=British Museum |date=22. veljače 1994. |accessdate=3. svibnja 2012.}}</ref> ugraviranim s prednje strane, i Filipovim motom ''Non Aliud'' (Drugi ne) sa stražnje strane (ne-kraljevskim vitezovima Zlatnoga runa bilo zabranjeno pripadati bilo kojem drugom viteškom redu).

==Španjolski red==
[[File:Arthur Wellesley, 1st Duke of Wellington by Thomas Lawrence.jpg|thumb|left|[[Arthur Wellesley, vojvoda od Wellingtona|Arthur Wellesley, 1. vojvoda od Wellingtona]] s insignijama španjolskoga reda]]
[[File:Prince Albert - Franz Xaver Winterhalter 1842.jpg|thumb|Prince Albert od Sachsen-Coburga i Gothe sa španjolskim Runom, 1842. (portret: [[Franz Xaver Winterhalter]])]]
[[File:RetratodompedroIIcrianca.JPG|thumb|Car [[Pedro II. Brazilski]] sa španjolskim Runom, 1838.]]
[[File:François-Hubert Drouais - Louis XV - 1773.jpg|thumb|[[Luj XV., kralj Francuske]] sa španjolskim Runom, 1773.]]

Nakon što je [[Španjolsko kolonijalno carstvo|Španjolsko carstvo]] preuzelo burgundske posjede, suverenitet nad Redom prešao je na španjolske habsburške kraljeve, te ostalo s njima sve do smrti posljednjega od španjolskih Habsburgovaca, [[Karlo II., španjolski kralj|Karla II.]], 1700. godine. Na mjestu kralja naslijedio ga je [[Filip V., španjolski kralj|Filip V.]], [[Burbonci|Burbonac]]. Spor između Filipa i habsburškoga pretendenta na španjolsko prijestolje, [[Karlo VI., car Svetog Rimskog Carstva|nadvojvode Karla]], doveo je do [[Rat za španjolsku baštinu|Rata za španjolsku baštinu]], te rezultirao podjelom Reda na španjolsku i austrijsku granu. U oba slučaja, suveren, kao burgundski vojvoda, piše pismo imenovanja na [[Francuski jezik|francuskom]].

Kontroverzna dodjela Reda [[Napoleon]]u i njegovu bratu Josephu Bonaparteu, dok je Španjolska još bila pod okupacijom francuskih snaga, naljutila je protjeranoga francuskog kralja, [[Luj XVIII., kralj Francuske|Luja XVIII.]], koji je prosvjedujući vratio svoju ogrlicu. Ta i druga odlikovanja koja je dodijelio Joseph, poništio je kralj [[Ferdinand VII.]] prigodom restauracije burbonske vlasti, 1813. Španjolska je privremena vlada 1812. godine dodijelila Zlatno runo [[Arthur Wellesley, vojvoda od Wellingtona|vojvodi od Wellingtona]], što je potvrdio i kralj Ferdinand kad se vratio na vlast, uz odobrenje pape [[Pio VII.|Pija VII.]] Wellington je tako postao prvi protestant kojemu je dodijeljeno Zlatno runo. Kasnije je dodijeljeno i nekršćanima, kao npr. tajlandskom kralju [[Rama IX., tajlandski kralj|Rami IX.]]

Još jedna kriza dogodila se 1833., kada je kraljicom postala [[Izabela II.]], unatoč Salijskomu zakonu koji nije dopuštao ženama da postanu državni poglavari. Njezino pravo da dodjeljuje Zlatno runo osporavali su španjolski karlisti. Suverenitet nad Redom ostala je pri španjolskoj grani Burbonaca tijekom republikanskog (1931.-1939.) i frankovskog (1939.-1975.) razdoblja, a danas je suveren aktualni španjolski kralj [[Felipe VI.|Filip VI.]]

Vitezovi reda imaju pravo na naslov Njegova/Njezina ekscelencija ispred svoga imena.<ref>[https://archive.org/details/guidetodiplomati00satouoft Satow, Ernest Mason, Sir – A Guide to Diplomatic Practice, page 249]</ref>

===Živući članovi===
Slijedi popis živućih vitezova i dama, u kronološkomu redu i s godinama uvođenja u Red:
# [[Felipe VI.|Filip VI.]] (1981.) – kao aktualni španjolski kralj, suveren Reda nakon što je njegov otac abdicirao u njegovu korist.
# [[Juan Carlos I.|Juan Carlos I., španjolski kralj]] (1941.) – bivši suveren Reda, od 1975. do 2014.
# [[Konstantin II., kralj Grčke]] (1964.)
# [[Karlo XVI. Gustav|Karlo XVI. Gustav, švedski kralj]] (1983.)<ref>'''Spanish:''' ''[http://boe.es/boe/dias/1983/04/20/pdfs/A10953-10953.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref>
# [[Akihito|Akihito, japanski car]] (1985.)<ref>'''Spanish:''' ''[http://boe.es/boe/dias/1985/02/28/pdfs/A05055-05055.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref>
# [[Beatrix od Nizozemske]] (1985.)<ref>'''Spanish:''' ''[http://boe.es/boe/dias/1985/10/08/pdfs/A31635-31635.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref>
# [[Margareta II.|Margareta II., danska kraljica]] (1985.)<ref>'''Spanish:''' ''[http://boe.es/boe/dias/1985/10/24/pdfs/A33619-33619.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref>
# [[Elizabeta II.|Elizabeta II., kraljica Ujedinjenog Kraljevstva]] (1989.)<ref>'''Spanish:''' ''[http://boe.es/boe/dias/1989/05/06/pdfs/A13403-13403.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref>
# [[Albert II. od Belgije|Albert II., belgijski kralj]] (1994.)<ref>'''Spanish:''' ''[http://boe.es/boe/dias/1994/09/17/pdfs/A28673-28673.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref>
# [[Harald V.|Harald V., norveški kralj]] (1995.)<ref>'''Spanish:''' ''[http://boe.es/boe/dias/1995/04/25/pdfs/A12158-12158.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref>
# [[Simeon II.|Simeon II., bugarski kralj]] (2004.)<ref>'''Spanish:''' ''[http://boe.es/boe/dias/2004/10/02/pdfs/A33224-33224.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref>
# [[Henri, veliki vojvoda od Luksemburga]] (2007.)<ref>'''Spanish:''' ''[http://www.boe.es/boe/dias/2007/04/14/pdfs/A16516-16516.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref>
# [[Javier Solana]] (2010.)<ref>'''Spanish:''' ''[http://www.boe.es/boe/dias/2010/01/23/pdfs/BOE-A-2010-1055.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref>
# [[Víctor García de la Concha]] (2010.)<ref>'''Spanish:''' ''[http://www.boe.es/boe/dias/2010/01/23/pdfs/BOE-A-2010-1056.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref>
# [[Nicolas Sarkozy]], bivši francuski predsjednik i suknez Andore (2011.) ''<ref>'''Spanish:''' [http://boe.es/boe/dias/2011/11/26/pdfs/BOE-A-2011-18623.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref><ref>{{cite web|url=http://news.iafrica.com/worldnews/765826.html |title=iafrica.com | news | world news | Sarkozy to get Golden Fleece |publisher=News.iafrica.com |date=25. studenoga 2011. |accessdate=3. svibnja 2012.}}</ref>
# [[Enrique V. Iglesias|Enrique Valentín Iglesias García]] (2014.)<ref>'''Spanish:''' ''[http://www.boe.es/boe/dias/2014/03/29/pdfs/BOE-A-2014-3401.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref>
# Leonor, asturijska princeza (2015.)<ref>'''Spanish:''' ''[https://www.boe.es/boe/dias/2015/10/31/pdfs/BOE-A-2015-11718.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref>

===Grbovnik španjolskoga Reda zlatnoga runa===
{| class="toccolours collapsible collapsed" style="width:100%; margin:auto;"
|-
! style="background:#ccf;"|Grbovi sadašnjih vitezova španjolske grane Reda zlatnoga runa
|-
|<center>
{| class="wikitable" style="text-align:center;"
|-
| [[File:Coat of Arms of Spanish Monarch.svg|175px]]
| [[File:Coat of Arms of Leonor, Princess of Asturias.svg|175px]]
| [[File:Coat of Arms of Juan Carlos I of Spain.svg|195px]]
|-
| [[Felipe VI.|Filip VI.]]
| Leonor, asturijska princeza
| [[Juan Carlos I.|Juan Carlos I., španjolski kralj]]
|-
| [[File:Coat of Arms of the Royal House of Greece (Golden Fleece Variant).svg|220px]]
| [[File:Coat of arms of Swedish Monarch (Golden Fleece variant).svg|230px]]
| [[File:Emblem of Japanese Emperor (Golden Fleece Variant).svg|200px]]
|-
| [[Konstantin II., kralj Grčke]]
| [[Karlo XVI. Gustav|Karlo XVI. Gustav, švedski kralj]]
| [[Akihito|Akihito, japanski car]]
|-
| [[File:Coat of Arms of Beatrix of the Netherlands (Golden Fleece Variant).svg|250px]]
| [[File:Coat of Arms of the Monarch of Denmark (Golden Fleece Variant).svg|240px]]
| [[File:Coat of Arms of British Monarch (Golden Fleece Variant).svg|255px]]
|-
| [[Beatrix od Nizozemske]]
| [[Margareta II.|Margareta II., danska kraljica]]
| [[Elizabeta II.|Elizabeta II., kraljica Ujedinjenog Kraljevstva]]
|-
| [[File:Coat of Arms of Albert II of Belgium (Golden Fleece Variant).svg|160px]]
| [[File:Coat of Arms of the Monarch of Norway (Golden Fleece Variant).svg|230px]]
| [[File:Coat of Arms of the Royal House of Bulgaria (Golden Fleece Variant).svg|160px]]
|-
| [[Albert II. od Belgije|Albert II., belgijski kralj]]
| [[Harald V.|Harald V., norveški kralj]]
| [[Simeon II.|Simeon II., bugarski kralj]]
|-
| [[File:Coat of Arms of Grand Duke of Luxembourg (Golden Fleece Variant).svg|240px]]
| [[File:Coat of arms of Javier Solana.svg|185px]]
| [[File:Coat of Arms of Víctor García de la Concha.svg|185px]]
|-
| [[Henri, veliki vojvoda od Luksemburga]]
| [[Javier Solana]]
| [[Víctor García de la Concha]]
|-
| [[File:Coat of Arms of Nicolas Sarkozy (Golden Fleece Variant).svg|185px]]
| [[File:Coat of Arms of Enrique Valentín Iglesias.svg|185px]]
|-
| [[Nicolas Sarkozy]]
| [[Enrique V. Iglesias]]
|}
</center>
|}

==Austrijski red==
[[Image:Ferdinand I; Keizer van Oostenrijk.jpg|thumb|Ferdinand I., austrijski car, kao veliki meštar austrijske grane Reda]]
[[File:Galauniform von Kaiser Franz Joseph I.jpg|thumb|Carska gala uniforma, s insignijama oko vrata]]
[[Image:Golden Fleece dsc02935.jpg|thumb|Ogrlica heralda Reda]]

Austrijska grana reda nije pretrpjela političke poteškoće kao španjolska, ostavši počast isključivo za članove katoličkih kraljevskih i plemićkih obitelji (s iznimkom britanskoga princa regenta, kasnijega Jurja IV.). Problem ženskoga nasljedstva izbjegnut je pri stupanju na prijestolje [[Marija Terezija Austrijska|Marije Terezije]] 1740., jer je suverenitet nad Redom prešao na njezina muža [[Franjo I., car Svetog Rimskog Carstva|Franju Stjepana]].

Nakon raspada monarhije u Austriji nakon I. svjetskog rata, belgijski kralj Albert I. zatražio je da se suverenitet i riznica Reda prenese na njega, kao vladara bivših habsburških posjeda u Burgundiji. Ovaj su zahtjev ozbiljno razmatrali pobjednički saveznici u [[Pariška mirovna konferencija 1919.|Versaillesu]], ali je u konačnici odbačen zbog intervencije španjolskoga kralja [[Alfons XIII.|Alfonsa XIII.]], koji je preuzeo imovinu Reda u ime svrgnutoga cara, [[Karlo I. Austrijski|Karla I.]] Suverenitet nad redom ostaje pri dinastiji Habsburg, aktualni je suveren [[Karl von Habsburg-Lothringen|nadvojvoda Karlo]], najstariji sin [[Otto von Habsburg|nadvojvode Otta]].<ref>{{cite web |url=http://www.wiener-schatzkammer.at/goldenes-vlies.html |title=Schatz des Ordens vom Goldenen Vlies |website=Die Wiener Schatzkammer |access-date=11. rujna 2016.}}</ref>

===Živući članovi===
Slijedi popis živućih vitezova i dama, u kronološkomu redu i s godinama uvođenja u Red:
# Franz, bavarski vojvoda (1960.) <ref name="antiquesatoz">{{cite web |url=http://www.antiquesatoz.com/sgfleece/knights7.htm |title=Chevaliers de la Toison d'Or, Toison Autrichienne |access-date=11. rujna 2016.}}</ref><ref>''Genealogisches Handbuch des Adels'', Fürstliche Häuser XVIII (Limburg an der Lahn: C.A. Starke, 2007), 4.</ref>
# [[Karl von Habsburg-Lothringen|nadvojvoda Karlo Austrijski]] (1961.) <ref name="antiquesatoz" /> – ''Suveren i veliki meštar Reda od 2000.
# [[Albert II. od Belgije|Albert II., belgijski kralj]] (1962.) <ref name="antiquesatoz" />
# [[Jean, veliki vojvoda Luksemburga]] (1972.) <ref name="antiquesatoz" /><ref>''Genealogisches Handbuch des Adels'', Fürstliche Häuser XVIII (Limburg an der Lahn: C.A. Starke, 2007), 80.</ref>
# nadvojvoda Andreas Salvator Austrijski, toskanski princ (1972.) <ref name="antiquesatoz" /><ref>''Genealogisches Handbuch des Adels'', Fürstliche Häuser XIV (Limburg an der Lahn: C.A. Starke, 1991), 111.</ref>
# nadvojvoda Carl Salvator Austrijski, toskanski princ (1972.) <ref name="antiquesatoz" /><ref>''Genealogisches Handbuch des Adels'', Fürstliche Häuser XIV (Limburg an der Lahn: C.A. Starke, 1991), 113.</ref>
# Albrecht, princ od Hohenberga (1973.) <ref name="antiquesatoz" /><ref>''Genealogisches Handbuch des Adels'', Fürstliche Häuser XV (Limburg an der Lahn: C.A. Starke, 1997), 605.</ref>
# Carl, vojvoda od Württemberga (1975.) <ref name="antiquesatoz" /><ref>''Genealogisches Handbuch des Adels'', Fürstliche Häuser XVIII (Limburg an der Lahn: C.A. Starke, 2007), 122.</ref>
# princ Lorenz Belgijski, nadvojvoda od Austrije-Este (1977.) <ref name="antiquesatoz" /><ref>''Genealogisches Handbuch des Adels'', Fürstliche Häuser XIV (Limburg an der Lahn: C.A. Starke, 1991), 95.</ref>
# princ Nikolaus Lobkowicz (1978.) <ref name="antiquesatoz" />
# nadvojvoda Michael Austrijski (1980.) <ref name="antiquesatoz" /><ref>''Genealogisches Handbuch des Adels'', Fürstliche Häuser XIV (Limburg an der Lahn: C.A. Starke, 1991), 119.</ref>
# nadvojvoda Michael Salvator Austrijski, toskanski princ <ref name="antiquesatoz" /><ref>''Genealogisches Handbuch des Adels'', Fürstliche Häuser XIV (Limburg an der Lahn: C.A. Starke, 1991), 112.</ref>
# [[Hans-Adam II., knez Lihtenštajna]] <ref name="antiquesatoz" /><ref>''Genealogisches Handbuch des Adels'', Fürstliche Häuser XVIII (Limburg an der Lahn: C.A. Starke, 2007), 50.</ref>
# princ Clemens od Altenburga (1981.) <ref name="antiquesatoz" /><ref>''Genealogisches Handbuch des Adels'', Fürstliche Häuser XVI (Limburg an der Lahn: C.A. Starke, 2001), 564.</ref>
# Duarte Pio, vojvoda od Bragançe (1982.) <ref name="antiquesatoz" /><ref>''Genealogisches Handbuch des Adels'', Fürstliche Häuser XIV (Limburg an der Lahn: C.A. Starke, 1991), 122.</ref>
# Josef Hubert, grof von Neipperg (1983.) <ref name="antiquesatoz" /><ref>''Genealogisches Handbuch des Adels'', Fürstliche Häuser XIX (Limburg an der Lahn: C.A. Starke, 2011), 279.</ref>
# Georg, vojvoda od Hohenberga (1985.) <ref name="antiquesatoz" /><ref>''Genealogisches Handbuch des Adels'', Fürstliche Häuser XV (Limburg an der Lahn: C.A. Starke, 1997), 602.</ref>
# [[Juraj Habsburško-Lorenski|nadvojvoda Georg Austrijski]] (1987.) <ref name="antiquesatoz" /><ref>''Genealogisches Handbuch des Adels'', Fürstliche Häuser XIV (Limburg an der Lahn: C.A. Starke, 1991), 94.</ref>
# nadvojvoda Carl Christian Austrijski (1991.) <ref name="antiquesatoz" />
# princ Karl Schwarzenberg (1991.) <ref name="antiquesatoz" /><ref>''Genealogisches Handbuch des Adels'', Fürstliche Häuser XV (Limburg an der Lahn: C.A. Starke, 1997), 424.</ref>
# nadvojvoda Joseph Austrijski (1992.) <ref name="antiquesatoz" />
# Alois-Konstantin, knez zu Löwenstein-Wertheim-Rosenberg (1996.) <ref name="antiquesatoz" /><ref>''Genealogisches Handbuch des Adels'', Fürstliche Häuser XIX (Limburg an der Lahn: C.A. Starke, 2011), 271.</ref>
# Mariano Hugo, knez zu Windisch-Grätz (2000.) <ref name="antiquesatoz" /><ref>''Genealogisches Handbuch des Adels'', Fürstliche Häuser XIX (Limburg an der Lahn: C.A. Starke, 2011), 436.</ref>
# Johann Friedrich barun von Solemacher-Antweiler (2000.) <ref name="antiquesatoz" />
# Nikola barun Adamović Čepinski (2000.) <ref name="antiquesatoz" />
# Georg Adam knez von Starhemberg (2001.)
# Bernard Guerrier de Dumast (2001.)
# Alexander knez von Schönburg-Hartenstein (2002.)
# Kubrat, princ od Panagyurishte (2002.) <ref>[http://hs.zrc-sazu.si/Portals/0/sp/hs7_n/7_Covert_HS7.pdf "The Habsburg Most Illustrious Order of the Golden Fleece: Its Potential Relevance on Modern Culture in the European Union"]</ref>
# Friedrich Mayr-Melnhof (2004.)
# [[Henri, veliki vojvoda od Luksemburga]] (2006.)
# Filip, belgijski kralj (2008.)
# princ Michel de Ligne (2011.)
# princ Charles-Louis von Merode (2011.)
# [[Ferdinand Zvonimir Habsburško-Lorenski|nadvojvoda Ferdinand Zvonimir Austrijski]] <ref>[http://bilder.bild.de/fotos-skaliert/habsburg-lothringen-zvonimir-21976605-mfbh-20261988/2,h=493.bild.jpeg Bild.de]</ref>
# princ Michael von Liechtenstein
# Fra' [[Matthew Festing]], veliki meštar [[Suvereni viteški malteški red|Malteškoga reda]]
# Maximilian Turnauer
# Peter Seilern-Aspang
# Alexander markgrof von Meißen
# Dominic Habsburg-Lothringen
# Ferdinand Trauttmansdorff-Weinsberg
# Prospero Colonna, princ od Avelle
# princ Nikolaus von Liechtenstein
# Georg von Károlyi
# Victor barun von Baillou
# nadvojvoda Eduard Austrijski
# princ Emanuel zu Salm-Salm
# Johannes Trapp von Matsch

[[File:Orden del Toisón de Oro AEAColl.jpg|thumb|Značka reda]]

===Dužnosnici===
* Kancelar: grof Alexander von Pachta-Reyhofen (od 2005.)
* Veliki kapelan: grof [[Christoph Schönborn|Christoph kardinal Schönborn]], bečki nadbiskup (od 1992.)
* Kapelan: grof Gregor Henckel-Donnersmarck (od 2007.)
* Rizničar: barun Wulf Gordian von Hauser (od 1992.)
* Registrar: grof Karl-Philipp von Clam-Martinic (od 2007.)
* Herald: grof Karl-Albrecht von Waldstein-Wartenberg (od 1997.)

==Kapituli Reda==

<center>
{| class="wikitable"
|-
! Broj
! Datum
! Grad
! Crkva
! Suveren/veliki mešar
|-
|I.||30. studenoga 1431.||[[Lille]]||Zborna crkva sv. Petra||Filip III. Burgundski
|-
|II.||30. studenoga 1432.||[[Brugge]]||Katedrala sv. Donacijana||Filip III. Burgundski
|-
|III.||30. studenoga 1433.||[[Dijon]]||Sainte-Chapelle||Filip III. Burgundski
|-
|IV.||30. studenoga 1435.||[[Bruxelles]]||Katedrala sv. Mihovila i sv. Gudule||Filip III. Burgundski
|-
|V.||30. studenoga 1436.||Lille||Zborna crkva sv. Petra||Filip III. Burgundski
|-
|VI.||30. studenoga 1440.||Saint-Omer||Opatija sv. Bertina||Filip III. Burgundski
|-
|VII.||30. studenoga 1445.||[[Gent]]||Katedrala sv. Bava||Filip III. Burgundski
|-
|VIII.||2. svibnja 1451.||Mons||Zborna crkva sv. Waudru||Filip III. Burgundski
|-
|IX.||2. svibnja 1456.||[[Hag]]||Crkva sv. Jakova||Filip III. Burgundski
|-
|X.||2. svibnja 1461.||Saint-Omer||Opatija sv. Bertina||Filip III. Burgundski
|-
|XI.||2. svibnja 1468.||Brugge||Crkva Naše Gospe||Karlo I. Burgundski
|-
|XII.||2. svibnja 1473.||[[Valenciennes]]||Crkva sv. Pavla||Karlo I. Burgundski
|-
|XIII.||30. travnja 1478.||Bruges||Katedrala sv. Spasitelja||''[[Maksimilijan I., car Svetog Rimskog Carstva|Maksimilijan Austrijski]] (Regent Reda)''
|-
|XIV.||6. svibnja 1481.||'s-Hertogenbosch||Katedrala sv. Ivana||''Maksimilijan Austrijski''
|-
|XV.||24. svibnja 1491.||Mechelen||Katedrala sv. Rumbolda||[[Filip I. Lijepi|Filip IV. Burgundski]]
|-
|XVI.||17. siječnja 1501.||Bruxelles||Kapelica karmelićanskoga samostana||Filip IV. Burgundski
|-
|XVII.||17. prosinca 1505.||Middelburg||?||Filip IV. Burgundski
|-
|XVIII.||listopad 1516.||Bruxelles||Katedrala sv. Mihovila i sv. Gudule||[[Karlo V., car Svetog Rimskog Carstva|Karlo II. Burgundski]]
|-
|XIX.||5.–8. ožujka 1519.||[[Barcelona]]||Katedrala sv. Križa i sv. Eulalije||Karlo II. Burgundski
|-
|XX.||3. prosinca 1531.||Tournai||Katedrala Naše Gospe||Karlo II. Burgundski
|-
|XXI.||2. siječnja 1546.||[[Utrecht]]||Katedrala sv. Martina||Karlo II. Burgundski
|-
|XXII.||26. siječnja 1555.||[[Antwerpen]]||Katedrala Naše Gospe||[[Filip II., španjolski kralj|Filip V. Burgundski]]
|-
|XXIII.||29. srpnja 1559.||Gent||Katedrala sv. bava||Filip V. Burgundski<ref name="Livre toison d'or">''Livre du toison d'or'', [http://codicon.digitale-sammlungen.de/Blatt_bsb00001351,00001.html?prozent=1 online], fols. 4r-66r</ref>
|}
</center>

==Insignije==

<center>
{| class="wikitable" style="width:60%;"
|-
| style="vertical-align:top; width:100%; text-align:center;"|[[File:Collar of the Order of the Golden Fleece.svg|550px|center]]
|-
| style="vertical-align:top; width:100%; text-align:center;"|Ogrlica (španjolska i austrijska grana)
|}

{| class="wikitable" style="width:60%; text-align:center;"
|-
! colspan="2" style="width:66%;"| Španjolska grana
! style="width:33%;"| Austrijska grana
|-
| [[File:Sovereign's Neck Insignia of the Spanish Order of the Fleece.svg|155px|center]]
| [[File:Insignia of Knights and Dames of the Spanish Order of the Fleece.svg|145px|center]]
| [[File:Insignia of Knights of the Austrian Order of the Golden Fleece.svg|125px|center]]
|-
| Suverenova značka 
| Insignija viteza i dame
| Insignija Reda 
|}
</center>

==Vidi još==
[[Popis vitezova Reda zlatnoga runa]]

==Izvori==
{{reflist|colwidth=30em}}

==Literatura==
* Weltliche und Geistliche Schatzkammer. Bildführer. Kunsthistorischen Museum, Beč. 1987.
* Fillitz, Hermann. Die Schatzkammer in Wien: Symbole abendländischen Kaisertums. Beč, 1986.
* Fillitz, Hermann. Der Schatz des Ordens vom Goldenen Vlies. Beč, 1988.
* Boulton, D'Arcy Jonathan Dacre, 1987. The Knights of The Crown: The Monarchical Orders of Knighthood in Later Medieval Europe, 1325–1520, Woodbridge, Suffolk (Boydell Press),（revidirano izdanje 2000.）

==Vanjske poveznice==
{{commons|Order of the Golden Fleece}}
*[http://www.antiquesatoz.com/sgfleece/ The Society of the golden fleece]
*[http://www.chivalricorders.org/orders/other/goldflee.htm The Most Illustrious Order of the Golden Fleece]

[[Kategorija:Viteški redovi]]

←Starija inačica		Inačica od 14. rujan 2025. u 00:07
Redak 3:		Redak 3:
	'''Red zlatnoga runa''' ([[Španjolski jezik\|šp.]] Orden del Toisón de Oro,<ref>Vellus aureum Burgundo-Austriacum sive Augusti et ordinis torquatorum aurei velleris equitum ... relatio historiaca. Ed.I., Antonius Kaschutnig, Paulus-Antonius Gundl</ref> [[Njemački jezik\|njem.]] Orden vom Goldenen Vlies) je katolički viteški red, koji je 1430. u [[Brugge]]u osnovao burgundski vojvoda Filip Dobri,<ref name=EB1911>{{cite EB1911 \|wstitle=Knighthood and Chivalry \|volume=15 \|pages=851–867 \|first=Cecil \|last=Weatherly}}</ref> kako bi proslavio svoju ženidbu s portugalskom princezom Izabelom. Danas postoje dvije grane Reda, španjolsko i austrijsko Zlatno runo; sadašnji veliki meštri dvaju redova su [[Felipe VI.\|Filip VI.]], španjolski kralj, i [[Karl von Habsburg-Lothringen\|nadvojvoda Karlo Austrijski]], unuk cara [[Karlo I. Austrijski\|Karla I.]].		'''Red zlatnoga runa''' ([[Španjolski jezik\|šp.]] Orden del Toisón de Oro,<ref>Vellus aureum Burgundo-Austriacum sive Augusti et ordinis torquatorum aurei velleris equitum ... relatio historiaca. Ed.I., Antonius Kaschutnig, Paulus-Antonius Gundl</ref> [[Njemački jezik\|njem.]] Orden vom Goldenen Vlies) je katolički viteški red, koji je 1430. u [[Brugge]]u osnovao burgundski vojvoda Filip Dobri,<ref name=EB1911>{{cite EB1911 \|wstitle=Knighthood and Chivalry \|volume=15 \|pages=851–867 \|first=Cecil \|last=Weatherly}}</ref> kako bi proslavio svoju ženidbu s portugalskom princezom Izabelom. Danas postoje dvije grane Reda, španjolsko i austrijsko Zlatno runo; sadašnji veliki meštri dvaju redova su [[Felipe VI.\|Filip VI.]], španjolski kralj, i [[Karl von Habsburg-Lothringen\|nadvojvoda Karlo Austrijski]], unuk cara [[Karlo I. Austrijski\|Karla I.]].

	Sa samo 1200 primatelja od svoga osnuta, španjolski se Red zlatnoga runa navodi kao jedan od najprestižnijih i najekskluzivnijih viteških redova na svijetu, i povijesno i u suvremenosti.<ref>D'Arcy Jonathan Dacre Boulton (2000.) [veljače 1987.]. The knights of the crown: the monarchical orders of knighthood in later medieval Europe. Woodbridge, Suffolk: Boydell Press, Palgrave Macmillan.</ref><ref>{{~~Citiranje web~~\|url=http://www.xlsemanal.com/actualidad/20120219/collar-poderosos-2209.html\|title=Méndez, Daniel\|website=XLSemanal}}</ref> Za razliku od većine drugih redova, insignije Zlatnoga runa dodjeljuju se samo doživotno, te ih se nakon smrti primatelja vraća španjolskom monarhu. Sve ogrlice su potpuno pozlaćene, i procjenjuju se da jedna vrijedi oko 60.000 USD, čineći Runo najskupljim viteškim redom.<ref>{{~~Citiranje web~~\|url=http://www.cope.es/noticias/actualidad/que-toison-oro-quienes-han-merecido_169474\|title=Bandera, María: ¿Qué es el Toisón de Oro y quiénes lo han merecido?\|website=[[Cadena COPE\|COPE]]}}</ref>		Sa samo 1200 primatelja od svoga osnuta, španjolski se Red zlatnoga runa navodi kao jedan od najprestižnijih i najekskluzivnijih viteških redova na svijetu, i povijesno i u suvremenosti.<ref>D'Arcy Jonathan Dacre Boulton (2000.) [veljače 1987.]. The knights of the crown: the monarchical orders of knighthood in later medieval Europe. Woodbridge, Suffolk: Boydell Press, Palgrave Macmillan.</ref><ref>{{citiranje weba\|url=http://www.xlsemanal.com/actualidad/20120219/collar-poderosos-2209.html\|title=Méndez, Daniel\|website=XLSemanal}}</ref> Za razliku od većine drugih redova, insignije Zlatnoga runa dodjeljuju se samo doživotno, te ih se nakon smrti primatelja vraća španjolskom monarhu. Sve ogrlice su potpuno pozlaćene, i procjenjuju se da jedna vrijedi oko 60.000 USD, čineći Runo najskupljim viteškim redom.<ref>{{citiranje weba\|url=http://www.cope.es/noticias/actualidad/que-toison-oro-quienes-han-merecido_169474\|title=Bandera, María: ¿Qué es el Toisón de Oro y quiénes lo han merecido?\|website=[[Cadena COPE\|COPE]]}}</ref>

	==Podrijetlo==		==Podrijetlo==
	Red zlatnoga runa uspostavio je Filip Dobri, burgundski vojvoda, 10. siječnja 1430., kao proslavu prosperitetnih i bogatih posjeda koje je ujedinio u personalnoj uniji, i koji su se protezali od [[Flandrija\|Flandrije]] do [[Švicarska\|Švicarske]].<ref name="Gibbons2013">{{Citiranje knjige\|last=Gibbons\|first=Rachel\|title=Exploring history 1400-1900: An anthology of primary sources \|url=https://books.google.com/books?id=m_rHCgAAQBAJ&pg=PT65 \|accessdate=2018-07-30 \|date=2013-01-18 \|publisher=Manchester University Press \|isbn=9781847792587 \|page=65 \|df=dmy-all}}</ref> Ograničen je na određen broj vitezova, isprva 24, ali kasnije povećano na 30 (1433.), te na 50 (1516.), plus suveren Reda.<ref>{{~~Citiranje web~~\|url=http://www.antiquesatoz.com/sgfleece/origins.htm \|title=Origins of the Golden Fleece \|publisher=Antiquesatoz.com \|date=8. rujna 1953. \|accessdate=3. svibnja 2012.}}</ref> Prvi herald Reda bio je Jean Le Fèvre de Saint-Remy.<ref name="JAB1">{{Citiranje knjige\|title=Choix de chroniques et mémoires sur l'histoire de France: avec notices\|trans-title=Selection of chronicles and memoirs on the history of France: with notices\|url=https://books.google.co.uk/books?id=Z4IgxfpoaE4C\|first=Jean Alexandre\|last=Buchon\|publisher=Auguste Desrez\|location=Paris\|volume=2\|year=1838\|language=French\|pages=xj-xvj (11–16)}}</ref> Uskoro su redu dodijeljene daljnje privilegije, neuobičajene za druge viteške redove: suveren se obvezao konzultirati s Redom prije stupanja u rat; svi sporovi između vitezova imali su se riješiti unutar Reda; na svakom kapitulu, pregledavana su djela svakoga viteza, kazne i opomene su izricane prijestupnicima; vitezovi su imali pravo na suđenje od sebi jednakih, kod optužbi za pobunu, krivovjerje i izdaju, a Karlo V. dodijelio je Redu isključivu jurizdikciju nad svim zločinima koje počine vitezovi; za uhićenje prijestupnika, ukaz je moralo potpisati barem šest vitezova, a tijekom suđenja nije boravio u zatovru, nego pod skrbi vitezova.<ref name=EB1911/> Red, zamišljen u crkvenom duhu, u kojem su obredi Mise i sprovoda bili vrlo istaknuti, a vitezovi su sjedili u korskim sjedalima poput kanonika,<ref>[[Johan Huizinga]], ''The Autumn of the Middle Ages'' (1919.) 1924:75.</ref> bio je izričito zabranjen krivovjercima, te je postao isključivo katolički red u vrijeme protestantske reformacije. Dužnosnici reda bili su kancelar, blagajnik, registrar i herald, ''Toison d'Or''.		Red zlatnoga runa uspostavio je Filip Dobri, burgundski vojvoda, 10. siječnja 1430., kao proslavu prosperitetnih i bogatih posjeda koje je ujedinio u personalnoj uniji, i koji su se protezali od [[Flandrija\|Flandrije]] do [[Švicarska\|Švicarske]].<ref name="Gibbons2013">{{Citiranje knjige\|last=Gibbons\|first=Rachel\|title=Exploring history 1400-1900: An anthology of primary sources \|url=https://books.google.com/books?id=m_rHCgAAQBAJ&pg=PT65 \|accessdate=2018-07-30 \|date=2013-01-18 \|publisher=Manchester University Press \|isbn=9781847792587 \|page=65 \|df=dmy-all}}</ref> Ograničen je na određen broj vitezova, isprva 24, ali kasnije povećano na 30 (1433.), te na 50 (1516.), plus suveren Reda.<ref>{{citiranje weba\|url=http://www.antiquesatoz.com/sgfleece/origins.htm \|title=Origins of the Golden Fleece \|publisher=Antiquesatoz.com \|date=8. rujna 1953. \|accessdate=3. svibnja 2012.}}</ref> Prvi herald Reda bio je Jean Le Fèvre de Saint-Remy.<ref name="JAB1">{{Citiranje knjige\|title=Choix de chroniques et mémoires sur l'histoire de France: avec notices\|trans-title=Selection of chronicles and memoirs on the history of France: with notices\|url=https://books.google.co.uk/books?id=Z4IgxfpoaE4C\|first=Jean Alexandre\|last=Buchon\|publisher=Auguste Desrez\|location=Paris\|volume=2\|year=1838\|language=French\|pages=xj-xvj (11–16)}}</ref> Uskoro su redu dodijeljene daljnje privilegije, neuobičajene za druge viteške redove: suveren se obvezao konzultirati s Redom prije stupanja u rat; svi sporovi između vitezova imali su se riješiti unutar Reda; na svakom kapitulu, pregledavana su djela svakoga viteza, kazne i opomene su izricane prijestupnicima; vitezovi su imali pravo na suđenje od sebi jednakih, kod optužbi za pobunu, krivovjerje i izdaju, a Karlo V. dodijelio je Redu isključivu jurizdikciju nad svim zločinima koje počine vitezovi; za uhićenje prijestupnika, ukaz je moralo potpisati barem šest vitezova, a tijekom suđenja nije boravio u zatovru, nego pod skrbi vitezova.<ref name=EB1911/> Red, zamišljen u crkvenom duhu, u kojem su obredi Mise i sprovoda bili vrlo istaknuti, a vitezovi su sjedili u korskim sjedalima poput kanonika,<ref>[[Johan Huizinga]], ''The Autumn of the Middle Ages'' (1919.) 1924:75.</ref> bio je izričito zabranjen krivovjercima, te je postao isključivo katolički red u vrijeme protestantske reformacije. Dužnosnici reda bili su kancelar, blagajnik, registrar i herald, ''Toison d'Or''.

	[[Datoteka:Jan van Eyck - Portrait of Baudouin de Lannoy - WGA7607.jpg\|thumb\|left\|200px\|Baudouin de Lannoy, c. 1435., jedan od prvih vitezova Zlatnoga runa, uveden 1430.]]		[[Datoteka:Jan van Eyck - Portrait of Baudouin de Lannoy - WGA7607.jpg\|thumb\|left\|200px\|Baudouin de Lannoy, c. 1435., jedan od prvih vitezova Zlatnoga runa, uveden 1430.]]
Redak 13:		Redak 13:
	Vojvodini razlozi za utemeljenje ove ustanove izneseni su u proglasu izdanom nakon njegove ženidbe, u kojemu piše da je to učinio "za čašćenje Boga i očuvanje naše kršćanske vjere, i u čast i uzvišenje plemenitoga viteškog reda, i također... da se počaste stari vitezovi; ...kako bi oni koji su još sposobni i snažni u tijelu svaki dan činili djela koja pripadaju viteštvu i imali povoda nastaviti od dobroga prema boljemu; i... da bi oni vitezovi i gospoda koji su nosili red... častili one koji ga nose, i bili potaknuti da se upuste u plemenita djela...".<ref>Doulton, Op. cit., pp.360–361</ref>		Vojvodini razlozi za utemeljenje ove ustanove izneseni su u proglasu izdanom nakon njegove ženidbe, u kojemu piše da je to učinio "za čašćenje Boga i očuvanje naše kršćanske vjere, i u čast i uzvišenje plemenitoga viteškog reda, i također... da se počaste stari vitezovi; ...kako bi oni koji su još sposobni i snažni u tijelu svaki dan činili djela koja pripadaju viteštvu i imali povoda nastaviti od dobroga prema boljemu; i... da bi oni vitezovi i gospoda koji su nosili red... častili one koji ga nose, i bili potaknuti da se upuste u plemenita djela...".<ref>Doulton, Op. cit., pp.360–361</ref>

	Značka Reda, u obliku ovčijeg runa, obješena je s dragljuima ukrašene ogrlice od karika u obliku slova B (Burgundija); s motom ''Pretium Laborum Non Vile'' (Nemala nagrada za trud)<ref>{{~~Citiranje web~~\|url=https://www.britishmuseum.org/research/search_the_collection_database/search_object_details.aspx?objectid=83357&partid=1&output=People%2F!!%2FOR%2F!!%2F96219%2F!%2F96219-1-7%2F!%2FRepresentation+of+Jason%2F!%2F%2F!!%2F%2F!!!%2F&orig=%2Fresearch%2Fsearch_the_collection_database%2Fadvanced_search.aspx&currentPage=6&numpages=10 \|title=Search object details \|publisher=British Museum \|date=22. veljače 1994. \|accessdate=3. svibnja 2012.}}</ref> ugraviranim s prednje strane, i Filipovim motom ''Non Aliud'' (Drugi ne) sa stražnje strane (ne-kraljevskim vitezovima Zlatnoga runa bilo zabranjeno pripadati bilo kojem drugom viteškom redu).		Značka Reda, u obliku ovčijeg runa, obješena je s dragljuima ukrašene ogrlice od karika u obliku slova B (Burgundija); s motom ''Pretium Laborum Non Vile'' (Nemala nagrada za trud)<ref>{{citiranje weba\|url=https://www.britishmuseum.org/research/search_the_collection_database/search_object_details.aspx?objectid=83357&partid=1&output=People%2F!!%2FOR%2F!!%2F96219%2F!%2F96219-1-7%2F!%2FRepresentation+of+Jason%2F!%2F%2F!!%2F%2F!!!%2F&orig=%2Fresearch%2Fsearch_the_collection_database%2Fadvanced_search.aspx&currentPage=6&numpages=10 \|title=Search object details \|publisher=British Museum \|date=22. veljače 1994. \|accessdate=3. svibnja 2012.}}</ref> ugraviranim s prednje strane, i Filipovim motom ''Non Aliud'' (Drugi ne) sa stražnje strane (ne-kraljevskim vitezovima Zlatnoga runa bilo zabranjeno pripadati bilo kojem drugom viteškom redu).

	==Španjolski red==		==Španjolski red==
Redak 45:		Redak 45:
	# [[Javier Solana]] (2010.)<ref>'''Spanish:''' ''[http://www.boe.es/boe/dias/2010/01/23/pdfs/BOE-A-2010-1055.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref>		# [[Javier Solana]] (2010.)<ref>'''Spanish:''' ''[http://www.boe.es/boe/dias/2010/01/23/pdfs/BOE-A-2010-1055.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref>
	# [[Víctor García de la Concha]] (2010.)<ref>'''Spanish:''' ''[http://www.boe.es/boe/dias/2010/01/23/pdfs/BOE-A-2010-1056.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref>		# [[Víctor García de la Concha]] (2010.)<ref>'''Spanish:''' ''[http://www.boe.es/boe/dias/2010/01/23/pdfs/BOE-A-2010-1056.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref>
	# [[Nicolas Sarkozy]], bivši francuski predsjednik i suknez Andore (2011.) ''<ref>'''Spanish:''' [http://boe.es/boe/dias/2011/11/26/pdfs/BOE-A-2011-18623.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref><ref>{{~~Citiranje web~~\|url=http://news.iafrica.com/worldnews/765826.html \|title=iafrica.com \| news \| world news \| Sarkozy to get Golden Fleece \|publisher=News.iafrica.com \|date=25. studenoga 2011. \|accessdate=3. svibnja 2012.}}</ref>		# [[Nicolas Sarkozy]], bivši francuski predsjednik i suknez Andore (2011.) ''<ref>'''Spanish:''' [http://boe.es/boe/dias/2011/11/26/pdfs/BOE-A-2011-18623.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref><ref>{{citiranje weba\|url=http://news.iafrica.com/worldnews/765826.html \|title=iafrica.com \| news \| world news \| Sarkozy to get Golden Fleece \|publisher=News.iafrica.com \|date=25. studenoga 2011. \|accessdate=3. svibnja 2012.}}</ref>
	# [[Enrique V. Iglesias\|Enrique Valentín Iglesias García]] (2014.)<ref>'''Spanish:''' ''[http://www.boe.es/boe/dias/2014/03/29/pdfs/BOE-A-2014-3401.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref>		# [[Enrique V. Iglesias\|Enrique Valentín Iglesias García]] (2014.)<ref>'''Spanish:''' ''[http://www.boe.es/boe/dias/2014/03/29/pdfs/BOE-A-2014-3401.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref>
	# Leonor, asturijska princeza (2015.)<ref>'''Spanish:''' ''[https://www.boe.es/boe/dias/2015/10/31/pdfs/BOE-A-2015-11718.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref>		# Leonor, asturijska princeza (2015.)<ref>'''Spanish:''' ''[https://www.boe.es/boe/dias/2015/10/31/pdfs/BOE-A-2015-11718.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref>

←Starija inačica		Inačica od 2. prosinac 2021. u 02:09
Redak 3:		Redak 3:
	'''Red zlatnoga runa''' ([[Španjolski jezik\|šp.]] Orden del Toisón de Oro,<ref>Vellus aureum Burgundo-Austriacum sive Augusti et ordinis torquatorum aurei velleris equitum ... relatio historiaca. Ed.I., Antonius Kaschutnig, Paulus-Antonius Gundl</ref> [[Njemački jezik\|njem.]] Orden vom Goldenen Vlies) je katolički viteški red, koji je 1430. u [[Brugge]]u osnovao burgundski vojvoda Filip Dobri,<ref name=EB1911>{{cite EB1911 \|wstitle=Knighthood and Chivalry \|volume=15 \|pages=851–867 \|first=Cecil \|last=Weatherly}}</ref> kako bi proslavio svoju ženidbu s portugalskom princezom Izabelom. Danas postoje dvije grane Reda, španjolsko i austrijsko Zlatno runo; sadašnji veliki meštri dvaju redova su [[Felipe VI.\|Filip VI.]], španjolski kralj, i [[Karl von Habsburg-Lothringen\|nadvojvoda Karlo Austrijski]], unuk cara [[Karlo I. Austrijski\|Karla I.]].		'''Red zlatnoga runa''' ([[Španjolski jezik\|šp.]] Orden del Toisón de Oro,<ref>Vellus aureum Burgundo-Austriacum sive Augusti et ordinis torquatorum aurei velleris equitum ... relatio historiaca. Ed.I., Antonius Kaschutnig, Paulus-Antonius Gundl</ref> [[Njemački jezik\|njem.]] Orden vom Goldenen Vlies) je katolički viteški red, koji je 1430. u [[Brugge]]u osnovao burgundski vojvoda Filip Dobri,<ref name=EB1911>{{cite EB1911 \|wstitle=Knighthood and Chivalry \|volume=15 \|pages=851–867 \|first=Cecil \|last=Weatherly}}</ref> kako bi proslavio svoju ženidbu s portugalskom princezom Izabelom. Danas postoje dvije grane Reda, španjolsko i austrijsko Zlatno runo; sadašnji veliki meštri dvaju redova su [[Felipe VI.\|Filip VI.]], španjolski kralj, i [[Karl von Habsburg-Lothringen\|nadvojvoda Karlo Austrijski]], unuk cara [[Karlo I. Austrijski\|Karla I.]].

	Sa samo 1200 primatelja od svoga osnuta, španjolski se Red zlatnoga runa navodi kao jedan od najprestižnijih i najekskluzivnijih viteških redova na svijetu, i povijesno i u suvremenosti.<ref>D'Arcy Jonathan Dacre Boulton (2000.) [veljače 1987.]. The knights of the crown: the monarchical orders of knighthood in later medieval Europe. Woodbridge, Suffolk: Boydell Press, Palgrave Macmillan.</ref><ref>{{~~cite~~ web\|url=http://www.xlsemanal.com/actualidad/20120219/collar-poderosos-2209.html\|title=Méndez, Daniel\|website=XLSemanal}}</ref> Za razliku od većine drugih redova, insignije Zlatnoga runa dodjeljuju se samo doživotno, te ih se nakon smrti primatelja vraća španjolskom monarhu. Sve ogrlice su potpuno pozlaćene, i procjenjuju se da jedna vrijedi oko 60.000 USD, čineći Runo najskupljim viteškim redom.<ref>{{~~cite~~ web\|url=http://www.cope.es/noticias/actualidad/que-toison-oro-quienes-han-merecido_169474\|title=Bandera, María: ¿Qué es el Toisón de Oro y quiénes lo han merecido?\|website=[[Cadena COPE\|COPE]]}}</ref>		Sa samo 1200 primatelja od svoga osnuta, španjolski se Red zlatnoga runa navodi kao jedan od najprestižnijih i najekskluzivnijih viteških redova na svijetu, i povijesno i u suvremenosti.<ref>D'Arcy Jonathan Dacre Boulton (2000.) [veljače 1987.]. The knights of the crown: the monarchical orders of knighthood in later medieval Europe. Woodbridge, Suffolk: Boydell Press, Palgrave Macmillan.</ref><ref>{{Citiranje web\|url=http://www.xlsemanal.com/actualidad/20120219/collar-poderosos-2209.html\|title=Méndez, Daniel\|website=XLSemanal}}</ref> Za razliku od većine drugih redova, insignije Zlatnoga runa dodjeljuju se samo doživotno, te ih se nakon smrti primatelja vraća španjolskom monarhu. Sve ogrlice su potpuno pozlaćene, i procjenjuju se da jedna vrijedi oko 60.000 USD, čineći Runo najskupljim viteškim redom.<ref>{{Citiranje web\|url=http://www.cope.es/noticias/actualidad/que-toison-oro-quienes-han-merecido_169474\|title=Bandera, María: ¿Qué es el Toisón de Oro y quiénes lo han merecido?\|website=[[Cadena COPE\|COPE]]}}</ref>

	==Podrijetlo==		==Podrijetlo==
	Red zlatnoga runa uspostavio je Filip Dobri, burgundski vojvoda, 10. siječnja 1430., kao proslavu prosperitetnih i bogatih posjeda koje je ujedinio u personalnoj uniji, i koji su se protezali od [[Flandrija\|Flandrije]] do [[Švicarska\|Švicarske]].<ref name="Gibbons2013">{{Citiranje knjige\|last=Gibbons\|first=Rachel\|title=Exploring history 1400-1900: An anthology of primary sources \|url=https://books.google.com/books?id=m_rHCgAAQBAJ&pg=PT65 \|accessdate=2018-07-30 \|date=2013-01-18 \|publisher=Manchester University Press \|isbn=9781847792587 \|page=65 \|df=dmy-all}}</ref> Ograničen je na određen broj vitezova, isprva 24, ali kasnije povećano na 30 (1433.), te na 50 (1516.), plus suveren Reda.<ref>{{~~cite~~ web\|url=http://www.antiquesatoz.com/sgfleece/origins.htm \|title=Origins of the Golden Fleece \|publisher=Antiquesatoz.com \|date=8. rujna 1953. \|accessdate=3. svibnja 2012.}}</ref> Prvi herald Reda bio je Jean Le Fèvre de Saint-Remy.<ref name="JAB1">{{Cite book\|title=Choix de chroniques et mémoires sur l'histoire de France: avec notices\|trans-title=Selection of chronicles and memoirs on the history of France: with notices\|url=https://books.google.co.uk/books?id=Z4IgxfpoaE4C\|first=Jean Alexandre\|last=Buchon\|publisher=Auguste Desrez\|location=Paris\|volume=2\|year=1838\|language=French\|pages=xj-xvj (11–16)}}</ref> Uskoro su redu dodijeljene daljnje privilegije, neuobičajene za druge viteške redove: suveren se obvezao konzultirati s Redom prije stupanja u rat; svi sporovi između vitezova imali su se riješiti unutar Reda; na svakom kapitulu, pregledavana su djela svakoga viteza, kazne i opomene su izricane prijestupnicima; vitezovi su imali pravo na suđenje od sebi jednakih, kod optužbi za pobunu, krivovjerje i izdaju, a Karlo V. dodijelio je Redu isključivu jurizdikciju nad svim zločinima koje počine vitezovi; za uhićenje prijestupnika, ukaz je moralo potpisati barem šest vitezova, a tijekom suđenja nije boravio u zatovru, nego pod skrbi vitezova.<ref name=EB1911/> Red, zamišljen u crkvenom duhu, u kojem su obredi Mise i sprovoda bili vrlo istaknuti, a vitezovi su sjedili u korskim sjedalima poput kanonika,<ref>[[Johan Huizinga]], ''The Autumn of the Middle Ages'' (1919.) 1924:75.</ref> bio je izričito zabranjen krivovjercima, te je postao isključivo katolički red u vrijeme protestantske reformacije. Dužnosnici reda bili su kancelar, blagajnik, registrar i herald, ''Toison d'Or''.		Red zlatnoga runa uspostavio je Filip Dobri, burgundski vojvoda, 10. siječnja 1430., kao proslavu prosperitetnih i bogatih posjeda koje je ujedinio u personalnoj uniji, i koji su se protezali od [[Flandrija\|Flandrije]] do [[Švicarska\|Švicarske]].<ref name="Gibbons2013">{{Citiranje knjige\|last=Gibbons\|first=Rachel\|title=Exploring history 1400-1900: An anthology of primary sources \|url=https://books.google.com/books?id=m_rHCgAAQBAJ&pg=PT65 \|accessdate=2018-07-30 \|date=2013-01-18 \|publisher=Manchester University Press \|isbn=9781847792587 \|page=65 \|df=dmy-all}}</ref> Ograničen je na određen broj vitezova, isprva 24, ali kasnije povećano na 30 (1433.), te na 50 (1516.), plus suveren Reda.<ref>{{Citiranje web\|url=http://www.antiquesatoz.com/sgfleece/origins.htm \|title=Origins of the Golden Fleece \|publisher=Antiquesatoz.com \|date=8. rujna 1953. \|accessdate=3. svibnja 2012.}}</ref> Prvi herald Reda bio je Jean Le Fèvre de Saint-Remy.<ref name="JAB1">{{Cite book\|title=Choix de chroniques et mémoires sur l'histoire de France: avec notices\|trans-title=Selection of chronicles and memoirs on the history of France: with notices\|url=https://books.google.co.uk/books?id=Z4IgxfpoaE4C\|first=Jean Alexandre\|last=Buchon\|publisher=Auguste Desrez\|location=Paris\|volume=2\|year=1838\|language=French\|pages=xj-xvj (11–16)}}</ref> Uskoro su redu dodijeljene daljnje privilegije, neuobičajene za druge viteške redove: suveren se obvezao konzultirati s Redom prije stupanja u rat; svi sporovi između vitezova imali su se riješiti unutar Reda; na svakom kapitulu, pregledavana su djela svakoga viteza, kazne i opomene su izricane prijestupnicima; vitezovi su imali pravo na suđenje od sebi jednakih, kod optužbi za pobunu, krivovjerje i izdaju, a Karlo V. dodijelio je Redu isključivu jurizdikciju nad svim zločinima koje počine vitezovi; za uhićenje prijestupnika, ukaz je moralo potpisati barem šest vitezova, a tijekom suđenja nije boravio u zatovru, nego pod skrbi vitezova.<ref name=EB1911/> Red, zamišljen u crkvenom duhu, u kojem su obredi Mise i sprovoda bili vrlo istaknuti, a vitezovi su sjedili u korskim sjedalima poput kanonika,<ref>[[Johan Huizinga]], ''The Autumn of the Middle Ages'' (1919.) 1924:75.</ref> bio je izričito zabranjen krivovjercima, te je postao isključivo katolički red u vrijeme protestantske reformacije. Dužnosnici reda bili su kancelar, blagajnik, registrar i herald, ''Toison d'Or''.

	[[File:Jan van Eyck - Portrait of Baudouin de Lannoy - WGA7607.jpg\|thumb\|left\|200px\|Baudouin de Lannoy, c. 1435., jedan od prvih vitezova Zlatnoga runa, uveden 1430.]]		[[File:Jan van Eyck - Portrait of Baudouin de Lannoy - WGA7607.jpg\|thumb\|left\|200px\|Baudouin de Lannoy, c. 1435., jedan od prvih vitezova Zlatnoga runa, uveden 1430.]]
Redak 13:		Redak 13:
	Vojvodini razlozi za utemeljenje ove ustanove izneseni su u proglasu izdanom nakon njegove ženidbe, u kojemu piše da je to učinio "za čašćenje Boga i očuvanje naše kršćanske vjere, i u čast i uzvišenje plemenitoga viteškog reda, i također... da se počaste stari vitezovi; ...kako bi oni koji su još sposobni i snažni u tijelu svaki dan činili djela koja pripadaju viteštvu i imali povoda nastaviti od dobroga prema boljemu; i... da bi oni vitezovi i gospoda koji su nosili red... častili one koji ga nose, i bili potaknuti da se upuste u plemenita djela...".<ref>Doulton, Op. cit., pp.360–361</ref>		Vojvodini razlozi za utemeljenje ove ustanove izneseni su u proglasu izdanom nakon njegove ženidbe, u kojemu piše da je to učinio "za čašćenje Boga i očuvanje naše kršćanske vjere, i u čast i uzvišenje plemenitoga viteškog reda, i također... da se počaste stari vitezovi; ...kako bi oni koji su još sposobni i snažni u tijelu svaki dan činili djela koja pripadaju viteštvu i imali povoda nastaviti od dobroga prema boljemu; i... da bi oni vitezovi i gospoda koji su nosili red... častili one koji ga nose, i bili potaknuti da se upuste u plemenita djela...".<ref>Doulton, Op. cit., pp.360–361</ref>

	Značka Reda, u obliku ovčijeg runa, obješena je s dragljuima ukrašene ogrlice od karika u obliku slova B (Burgundija); s motom ''Pretium Laborum Non Vile'' (Nemala nagrada za trud)<ref>{{~~cite~~ web\|url=https://www.britishmuseum.org/research/search_the_collection_database/search_object_details.aspx?objectid=83357&partid=1&output=People%2F!!%2FOR%2F!!%2F96219%2F!%2F96219-1-7%2F!%2FRepresentation+of+Jason%2F!%2F%2F!!%2F%2F!!!%2F&orig=%2Fresearch%2Fsearch_the_collection_database%2Fadvanced_search.aspx&currentPage=6&numpages=10 \|title=Search object details \|publisher=British Museum \|date=22. veljače 1994. \|accessdate=3. svibnja 2012.}}</ref> ugraviranim s prednje strane, i Filipovim motom ''Non Aliud'' (Drugi ne) sa stražnje strane (ne-kraljevskim vitezovima Zlatnoga runa bilo zabranjeno pripadati bilo kojem drugom viteškom redu).		Značka Reda, u obliku ovčijeg runa, obješena je s dragljuima ukrašene ogrlice od karika u obliku slova B (Burgundija); s motom ''Pretium Laborum Non Vile'' (Nemala nagrada za trud)<ref>{{Citiranje web\|url=https://www.britishmuseum.org/research/search_the_collection_database/search_object_details.aspx?objectid=83357&partid=1&output=People%2F!!%2FOR%2F!!%2F96219%2F!%2F96219-1-7%2F!%2FRepresentation+of+Jason%2F!%2F%2F!!%2F%2F!!!%2F&orig=%2Fresearch%2Fsearch_the_collection_database%2Fadvanced_search.aspx&currentPage=6&numpages=10 \|title=Search object details \|publisher=British Museum \|date=22. veljače 1994. \|accessdate=3. svibnja 2012.}}</ref> ugraviranim s prednje strane, i Filipovim motom ''Non Aliud'' (Drugi ne) sa stražnje strane (ne-kraljevskim vitezovima Zlatnoga runa bilo zabranjeno pripadati bilo kojem drugom viteškom redu).

	==Španjolski red==		==Španjolski red==
Redak 45:		Redak 45:
	# [[Javier Solana]] (2010.)<ref>'''Spanish:''' ''[http://www.boe.es/boe/dias/2010/01/23/pdfs/BOE-A-2010-1055.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref>		# [[Javier Solana]] (2010.)<ref>'''Spanish:''' ''[http://www.boe.es/boe/dias/2010/01/23/pdfs/BOE-A-2010-1055.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref>
	# [[Víctor García de la Concha]] (2010.)<ref>'''Spanish:''' ''[http://www.boe.es/boe/dias/2010/01/23/pdfs/BOE-A-2010-1056.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref>		# [[Víctor García de la Concha]] (2010.)<ref>'''Spanish:''' ''[http://www.boe.es/boe/dias/2010/01/23/pdfs/BOE-A-2010-1056.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref>
	# [[Nicolas Sarkozy]], bivši francuski predsjednik i suknez Andore (2011.) ''<ref>'''Spanish:''' [http://boe.es/boe/dias/2011/11/26/pdfs/BOE-A-2011-18623.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref><ref>{{~~cite~~ web\|url=http://news.iafrica.com/worldnews/765826.html \|title=iafrica.com \| news \| world news \| Sarkozy to get Golden Fleece \|publisher=News.iafrica.com \|date=25. studenoga 2011. \|accessdate=3. svibnja 2012.}}</ref>		# [[Nicolas Sarkozy]], bivši francuski predsjednik i suknez Andore (2011.) ''<ref>'''Spanish:''' [http://boe.es/boe/dias/2011/11/26/pdfs/BOE-A-2011-18623.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref><ref>{{Citiranje web\|url=http://news.iafrica.com/worldnews/765826.html \|title=iafrica.com \| news \| world news \| Sarkozy to get Golden Fleece \|publisher=News.iafrica.com \|date=25. studenoga 2011. \|accessdate=3. svibnja 2012.}}</ref>
	# [[Enrique V. Iglesias\|Enrique Valentín Iglesias García]] (2014.)<ref>'''Spanish:''' ''[http://www.boe.es/boe/dias/2014/03/29/pdfs/BOE-A-2014-3401.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref>		# [[Enrique V. Iglesias\|Enrique Valentín Iglesias García]] (2014.)<ref>'''Spanish:''' ''[http://www.boe.es/boe/dias/2014/03/29/pdfs/BOE-A-2014-3401.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref>
	# Leonor, asturijska princeza (2015.)<ref>'''Spanish:''' ''[https://www.boe.es/boe/dias/2015/10/31/pdfs/BOE-A-2015-11718.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref>		# Leonor, asturijska princeza (2015.)<ref>'''Spanish:''' ''[https://www.boe.es/boe/dias/2015/10/31/pdfs/BOE-A-2015-11718.pdf Boletín Oficial del Estado]''</ref>
Redak 113:		Redak 113:
	Austrijska grana reda nije pretrpjela političke poteškoće kao španjolska, ostavši počast isključivo za članove katoličkih kraljevskih i plemićkih obitelji (s iznimkom britanskoga princa regenta, kasnijega Jurja IV.). Problem ženskoga nasljedstva izbjegnut je pri stupanju na prijestolje [[Marija Terezija Austrijska\|Marije Terezije]] 1740., jer je suverenitet nad Redom prešao na njezina muža [[Franjo I., car Svetog Rimskog Carstva\|Franju Stjepana]].		Austrijska grana reda nije pretrpjela političke poteškoće kao španjolska, ostavši počast isključivo za članove katoličkih kraljevskih i plemićkih obitelji (s iznimkom britanskoga princa regenta, kasnijega Jurja IV.). Problem ženskoga nasljedstva izbjegnut je pri stupanju na prijestolje [[Marija Terezija Austrijska\|Marije Terezije]] 1740., jer je suverenitet nad Redom prešao na njezina muža [[Franjo I., car Svetog Rimskog Carstva\|Franju Stjepana]].

	Nakon raspada monarhije u Austriji nakon I. svjetskog rata, belgijski kralj Albert I. zatražio je da se suverenitet i riznica Reda prenese na njega, kao vladara bivših habsburških posjeda u Burgundiji. Ovaj su zahtjev ozbiljno razmatrali pobjednički saveznici u [[Pariška mirovna konferencija 1919.\|Versaillesu]], ali je u konačnici odbačen zbog intervencije španjolskoga kralja [[Alfons XIII.\|Alfonsa XIII.]], koji je preuzeo imovinu Reda u ime svrgnutoga cara, [[Karlo I. Austrijski\|Karla I.]] Suverenitet nad redom ostaje pri dinastiji Habsburg, aktualni je suveren [[Karl von Habsburg-Lothringen\|nadvojvoda Karlo]], najstariji sin [[Otto von Habsburg\|nadvojvode Otta]].<ref>{{~~cite~~ web \|url=http://www.wiener-schatzkammer.at/goldenes-vlies.html \|title=Schatz des Ordens vom Goldenen Vlies \|website=Die Wiener Schatzkammer \|access-date=11. rujna 2016.}}</ref>		Nakon raspada monarhije u Austriji nakon I. svjetskog rata, belgijski kralj Albert I. zatražio je da se suverenitet i riznica Reda prenese na njega, kao vladara bivših habsburških posjeda u Burgundiji. Ovaj su zahtjev ozbiljno razmatrali pobjednički saveznici u [[Pariška mirovna konferencija 1919.\|Versaillesu]], ali je u konačnici odbačen zbog intervencije španjolskoga kralja [[Alfons XIII.\|Alfonsa XIII.]], koji je preuzeo imovinu Reda u ime svrgnutoga cara, [[Karlo I. Austrijski\|Karla I.]] Suverenitet nad redom ostaje pri dinastiji Habsburg, aktualni je suveren [[Karl von Habsburg-Lothringen\|nadvojvoda Karlo]], najstariji sin [[Otto von Habsburg\|nadvojvode Otta]].<ref>{{Citiranje web \|url=http://www.wiener-schatzkammer.at/goldenes-vlies.html \|title=Schatz des Ordens vom Goldenen Vlies \|website=Die Wiener Schatzkammer \|access-date=11. rujna 2016.}}</ref>


	===Živući članovi===		===Živući članovi===
	Slijedi popis živućih vitezova i dama, u kronološkomu redu i s godinama uvođenja u Red:		Slijedi popis živućih vitezova i dama, u kronološkomu redu i s godinama uvođenja u Red:
	# Franz, bavarski vojvoda (1960.) <ref name="antiquesatoz">{{~~cite~~ web \|url=http://www.antiquesatoz.com/sgfleece/knights7.htm \|title=Chevaliers de la Toison d'Or, Toison Autrichienne \|access-date=11. rujna 2016.}}</ref><ref>''Genealogisches Handbuch des Adels'', Fürstliche Häuser XVIII (Limburg an der Lahn: C.A. Starke, 2007), 4.</ref>		# Franz, bavarski vojvoda (1960.) <ref name="antiquesatoz">{{Citiranje web \|url=http://www.antiquesatoz.com/sgfleece/knights7.htm \|title=Chevaliers de la Toison d'Or, Toison Autrichienne \|access-date=11. rujna 2016.}}</ref><ref>''Genealogisches Handbuch des Adels'', Fürstliche Häuser XVIII (Limburg an der Lahn: C.A. Starke, 2007), 4.</ref>
	# [[Karl von Habsburg-Lothringen\|nadvojvoda Karlo Austrijski]] (1961.) <ref name="antiquesatoz" /> – ''Suveren i veliki meštar Reda od 2000.		# [[Karl von Habsburg-Lothringen\|nadvojvoda Karlo Austrijski]] (1961.) <ref name="antiquesatoz" /> – ''Suveren i veliki meštar Reda od 2000.
	# [[Albert II. od Belgije\|Albert II., belgijski kralj]] (1962.) <ref name="antiquesatoz" />		# [[Albert II. od Belgije\|Albert II., belgijski kralj]] (1962.) <ref name="antiquesatoz" />