https://enciklopedija.cc/index.php?action=history&feed=atom&title=Ravenski_egzarhatRavenski egzarhat - Povijest promjena2026-08-07T13:20:11ZPovijest promjena ove stranice na wikijuMediaWiki 1.42.3https://enciklopedija.cc/index.php?title=Ravenski_egzarhat&diff=72778&oldid=prevWikiSysop: Bot: Automatski unos stranica2021-08-30T00:06:53Z<p>Bot: Automatski unos stranica</p>
<p><b>Nova stranica</b></p><div><!--'''Ravenski egzarhat'''-->{{nedostaju izvori}}<br />
[[Datoteka:Mappa italia bizantina e longobarda.jpg|mini|250px|desno|Smještaj Ravenskog egzarhata]]<br />
'''Ravenski egzarhat''' ili '''Talijanski egzarhat''' ([[latinski jezik|lat]]. ''Exarchatus Ravennatis'') bio je središte [[bizant]]ske moći u [[Italija|Italiji]], od kraja [[6. stoljeće|6. stoljeća]] do [[751.]] godine, kada su posljednjeg [[egzarh]]a (bizantskog upravitelja) ubili carski neprijatelji u Italiji, [[Langobardi]].<br />
<br />
==Uvod==<br />
[[Ravenna]] je postala prijestolnica [[Zapadno Rimsko Carstvo|Zapadnog Rimskog Carstva]] [[402.]] godine za vrijeme vladavine cara [[Honorije|Honorija]] zbog svoje izvrsne luke s pristupom Jadranu i svojeg odličnog obrambenog položaja unatoč neprohodnim močvarama. Grad je ostao prijestolnica Carstva sve do pada [[476.]] kada je postao prijestolnicom [[Odoakar|Odoakra]], a zatim i [[Istočni Goti|ostrogotskoga]] kralja [[Teodorik Veliki|Teodorik]]. Iako je ostala prijestolnicom [[Ostrogotsko Kraljevstvo|Ostrogotskog Kraljevstva]], Ravenu je [[540.]] godine tijekom [[Gotski rat|Gotskoga rata]] ([[535.]] – [[554.]]) zauzeo veliki bizantski general [[Belizar]]. Nakon što su je Rimljani ponovno zauzeli, postala je sjedištem provincijskog upravitelja. U to je vrijeme administrativna struktura Italije slijedila, uz neke modifikacije, stari sustav kojeg je uspostavio car [[Dioklecijan]], a kojeg su preuzeli Odoakar i Goti.<br />
<br />
==Invazija Langobarda i reakcija Bizanta==<br />
Godine 568. [[Langobardi]] su pod vodstvom kralja [[Alboin]]a zajedno s ostalim germanskim saveznicima prodrli u sjevernu Italiju. Područje je bilo samo nekoliko godina u potpunom miru, a proživjelo je strahotu tijekom Gotskog rata. Lokalne rimske snage bile su slabe, a nakon što su zauzeli nekoliko gradova, Langobardi su 569. osvojili Milano. Nakon trogodišnje opsade zauzeli su [[Pavia|Paviju]] 572. i pretvorili je u svoju prijestolnicu. U narednim godinama zauzeli su [[Toskana|Toskanu]]. Ostali, pod [[Faroald]]om i [[Zotto]]m, prodrli su u središnju i južnu Italiju gdje su uspostavili vojvodstva [[Vojvodstvo Spoleto|Spoleto]] i [[Vojvodstvo Benevento|Benevento]]. Ipak, nakon Alboinova ubojstva 573. Langobardi su se podijelili u nekoliko autonomnih [[vojvodstvo|vojvodstava]] ("[[Vladavina vojvoda]]").<br />
<br />
Car [[Justin II.]] pokušao je iskoristiti ovu situaciju pa je [[576.]] poslao svog zeta Baduarija u Italiju. Ondje je doživio poraz u bitki u kojoj je poginuo, a kontinuirane krize na [[Balkan]]u i Istoku pokazale su da još jedan carski pokušaj ponovnog osvajaja nije moguć. Zbog langobardskih upada, rimski posjedi su se usitnili u nekoliko izoliranih teritorija, pa ih je 580. godine car [[Tiberije II. Konstantin]] reorganizirao u pet provincija, sada na grčkom nazvanih ''eparhije'': ''Anonarija'' u sjevernoj Italiji oko Ravene, [[Kalabrija]], [[Kampanija]], [[Emilija]] i [[Ligurija]], te ''Urbikarija'' oko grada [[Rim]]a (''Urbs''). Tako je do kraja šestog stoljeća novi poredak sila postavljen u stabilnom slijedu. Ravena, pod upravom svog egzarha koji je imao civilnu i vojnu vlast zajedno uz svoju crkvenu službu, ograničena je na grad, gradsku luku i okolicu sjeverno sve do rijeke [[Po]] iza koje je ležao teritorij Mletačkog [[dužd]]a, nominalno u carskoj službi, te južno do rijeke Marecchia, iza koje se nalazi Pentapolis na Jadranu, također pod vlašću [[vojvoda|vojvode]] koji je nominalno predstavljao cara na Istoku.<br />
<br />
==Egzarhat==<br />
Egzarhat je bio organiziran u grupu vojvodstava (tj. Vojvodstvo Rima, Vojvodstvo Venecije, Vojvodstvo Kalabrije, Lukanije, Spoleta itd.), koja su uglavnom bili obalni gradovi na talijanskom poluotoku, jer su Langobardi imali prednost u unutrašnjosti.<br />
<br />
Vojni i politički poglavar nad carskim posjedima bio je sam egzarh koji je u Raveni bio predstavnik cara iz [[Konstantinopol]]a. Okolni teritoriji su dosezali granicu s [[Venecija|Venecijom]] na sjeveru, pa do [[Pentapolis]]a kod [[Rimini]]ja, tj. granice "pet gradova" u regiji [[Marka (upravno-teritorijalno područje)|Marke]] duž [[jadran]]ske obale. U sastavu egzarhata je bilo i gradova, kao [[Forli]], koji nisu bili na obali. Cijeli taj teritorij ležao je na istočnim padinama [[Apenini|Apenina]]. To je bilo pod izravnom egarhovom upravom i činilo je egzarhat u užem smislu. Okolnim teritorijima su upravljale [[vojvoda|vojvode]] i ''[[Magister militum|magistri militium]]'' koji su više-manje bili podložni egzarhovom autoritetu. Iz perspektive Konstantinopola egzarhat je predstavljao jednu provinciju Italije.<br />
<br />
Egzarhat u Raveni nije bio jedina bizantska provincija u Italiji. Bizantska [[Sicilija]] je imala posebnu vlast. [[Korzika]] i [[Sardinija]] su pripadali [[Afrički egzarhat|Afričkome egzarhatu]].<br />
<br />
Langobardi su imali glavni grad u [[Pavia|Paviji]] i kontrolirali su veliku dolinu rijeke [[Po]]. Langobardski klin se protezao do juga, a uspostavili su vojvodstva u [[Vojvodstvo Spoleto|Spoletu]] i [[Vojvodstvo Benevento|Beneventu]]. Oni su kontrolirali unutrašnjost, a bizantski upravitelji su kontrolirali obalu.<br />
<br />
[[Pijemont]], [[Lombardija]], unutarnje kopno od [[Mleci|Mletaka]], [[Toskana]] i unutrašnjost [[Napulj]]a pripadali su Langobardima i malo po malo carski predstavnici u Italiji gubili su pravu vlast, iako su samo na papiru kontrolirali Liguriju koju su potpuno izgubili 640. od Langobarda, ili Napulj i [[Kalabrija|Kalabriju]], koju je pregazilo langobardsko vojvodstvo Benevento. U Rimu je papa bio pravi vladar.<br />
<br />
Naposljetku oko 740. egzarhat se sastojao od [[Istra|Istre]], Venecije (osim same lagune na kojoj se nalazio grad [[Venecija]]), [[Ferrara|Ferrare]], Ravene (egzarhat u užem smislu) s [[Pentapolis]]om i [[Perugia|Perugie]].<br />
<br />
Svi ti dijelovi Italije, koje je car [[Justinijan]] vratio pod vlast Bizanta zauzeli su ili Langobardi koji su u potpunosti zauzeli samu Ravenu oko 750. godine, ili papa koji se konačno odvojio od Carstva za vrijeme [[ikonoklazam|ikonoklastičkih reformi]].<br />
<br />
Odnosi između [[papa|pape]] u [[Rim]]u i egzarha u Raveni bili su takvi da su mogli pomoći ili odmoći Carstvu. Papinstvo je moglo biti pokretač lokalnoga nezadovoljstva. Stara rimska senatorska aristokracija zamjerala je da njima vlada egzarh, koga su mnogi smatrali nametljivim strancem. Egzarh se zato suočavao s prijetnjama izvana i iznutra, sprječavajući stvarni napredak i razvoj.<br />
<br />
U svojoj unutrašnjoj povijesti egzarhat je bio pod podijeljenim utjecajima, koji su dovodili do podjele [[suverenitet]]a i uspostavljanja [[feudalizam|feudalizma]] u Europi. Korak po korak i usprkos naporima careva u Konstantinopolu, veliki carski službenici postajali su lokalni zemljoposjednici, njihovi rođaci ili pomoćnici postajali bi manji posjednici i zakupci, a nova savezništva su utjecala na carsku administraciju. U međuvremenu je bilo potrebno da se carski teritoriji brane od Langobarda, pa su stvorene lokalne milicije, koje su isprva bile u sastavu carskih jedinica, ali postupno su postajale nezavisne, jer je njihova regrutacija bila lokalnoga karaktera. Ti naoružani ljudi formirali su ''exercitus romanae militiae'', koji su bili prethodnica slobodnih naoružanih građana u talijanskim gradovima u [[srednji vijek|srednjem vijeku]]. Drugi gradovi egzarhata organizirali su se po istom modelu.<br />
<br />
==Kraj egzarhata==<br />
Tijekom 6. i 7. stoljeća rastuća opasnost od Langobarda i [[Franci|Franaka]] i rascijep između istočnoga i zapadnoga kršćanstva uzrokovan [[ikonoklazam|ikonoklazmom]] i oštrim suparništvom pape i [[carigradski patrijarh|carigradskog patrijarha]], učinio je poziciju egzarha neodrživom.<br />
<br />
Ravena je ostala sjedište egzarha sve do pobune [[727.]] zbog ikonoklazma. Posljednjega ravenskog egzarha ubili su Langobardi [[751.]] godine. Egzarhat je reorganiziran kao [[Katapanat Italije]] sa sjedištem u [[Bari]]ju kojeg su [[Saraceni]] zauzeli [[858.]], a Bizant ga vratio [[878.]]<br />
<br />
Kada su Franci [[756.]] istjerali Langobarde, [[Stjepan II.|papa Stjepan II.]] polagao je pravo na egzarhat. Njegov saveznik franački kralj [[Pipin Mali]] poklonio je osvojene zemlje bivšega egzarhata papinstvu [[756.]] Ovu donaciju potvrdio je i [[Karlo Veliki]] [[774.]] što je označilo početak svjetovne vlasti papa kao [[Patrimonij svetog Petra|Patrimonija svetoga Petra]]. [[Nadbiskupija|Nadbiskupije]] unutar egzarhata razvile su tradiciju svjetovne vlasti i nezavisnosti, što je doprinjelo lokalizaciji moći. Tri stoljeća kasnije ta će nezavisnost dovesti do pojave nezavisnih komuna.<br />
<br />
Budući da je egzarhat nestao, maleni ostaci carskih posjeda na talijanskom kopnu, Napulj i Kalabrija, prešle su pod vlast [[Katapanat Italije|Katapanata Italije]], a kada su [[Arapi]] zauzeli Siciliju u [[9. stoljeće|9. stoljeću]], ostaci bizantskih teritorija su organizirani u ''teme'' Kalabriju i Lombardiju. Istra na vrhu Jadrana priključena je [[Dalmacija|Dalmaciji]], koja je tada bila u bizantskom posjedu.<br />
<br />
==Ravenski egzarsi==<br />
<br />
''Napomena: Za pojedine egzarhe postoji određena nesigurnost o točnim vremenima službovanja''<br />
* [[Decije, ravenski egzarh|Decije]] ([[584.]] – [[585.]])<br />
* [[Smaragd, ravenski egzarh|Smaragd]] ([[585.]] – [[589.]]) umro [[611.]]<br />
* [[Roman, ravenski egzarh|Roman]] ([[589.]] – [[598.]])<br />
* [[Kalinik]] ([[598.]] – [[603.]])<br />
* Smaragd (''drugi put'') ([[603.]] – [[611.]])<br />
* [[Ivan I. Lemigije]] ([[611.]] – [[615.]])<br />
* [[Eleuterije, ravenski egzarh|Eleuterije]] ([[616.]] – [[619.]]) umro [[620.]]<br />
* [[Izak, ravenski egzarh|Izak]] ([[625.]] – [[643.]])<br />
* [[Teodor I. Kaliop]] ([[643.]]-o. [[645.]])<br />
* [[Platon, ravenski egzarh|Platon]] (o. [[645.]] – [[649.]])<br />
* [[Olimpije]] ([[649.]] – [[652.]])<br />
* Teodor I. Kaliop (''drugi put'') ([[653.]]-prije [[666.]])<br />
* [[Grgur, ravenski egzarh|Grgur]] (oko [[666.]] – [[678.]])<br />
* [[Teodor II., ravenski egzarh|Teodor II.]] ([[678.]] – [[687.]])<br />
* [[Ivan II. Platin]] ([[687.]] – [[702.]])<br />
* [[Teofilakt, ravenski egzarh|Teofilakt]] ([[702.]] – [[710.]])<br />
* [[Ivan III. Ricokopo]] ([[710.]] – [[711.]])<br />
* [[Entihije]] ([[711.]] – [[713.]])<br />
* [[Skolastik]] ([[713.]] – [[726.]])<br />
* [[Pavao, ravenski egzarh|Pavao]] ([[726.]] – [[727.]])<br />
* [[Eutihije, ravenski egzarh|Eutihije]] ([[728.]] – [[752.]])<br />
<br />
[[Kategorija:Bizant]]<br />
[[Kategorija:Povijest Italije do 1815.]]</div>WikiSysop