Raoul Goldoni - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 23:49, 1. ožujak 2026.

2026-03-01T23:49:24Z

←Starija inačica		Inačica od 1. ožujak 2026. u 23:49
Redak 1:		Redak 1:
	Raoul Raul Goldoni''' ([[Split]], [[27. siječnja]] [[1919.]] – [[Zagreb]], [[24. ožujka]] [[1983.]]) je bio hrvatski [[hrvatsko slikarstvo\|slikar]], [[hrvatsko kiparstvo\|kipar]], likovni urednik, projektant [[interijer]]a, [[dizajne]]r. Svjetski je pionir na području likovnog oblikovanja u staklu. Pisao je u teorijskim problemima umjetničkog odgoja.		'''Raoul Raul Goldoni''' ([[Split]], [[27. siječnja]] [[1919.]] – [[Zagreb]], [[24. ožujka]] [[1983.]]) je bio hrvatski [[hrvatsko slikarstvo\|slikar]], [[hrvatsko kiparstvo\|kipar]], likovni urednik, projektant [[interijer]]a, [[dizajne]]r. Svjetski je pionir na području likovnog oblikovanja u staklu. Pisao je u teorijskim problemima umjetničkog odgoja.

	Izrazio se kroz nekoliko stilova: u okvirima [[Cézanne]]ova [[konstruktivizam\|konstruktivističkog]] slikarstva, [[fovizam\|fovizma]], apstrakcije, [[ekspresionizam\|ekspresionizma]]. Slikao je [[mrtva priroda\|mrtve prirode]], krajobraze, [[crtež]]e, [[interijer]]e, [[ilustracija\|ilustracije]] i likovne opreme knjiga, dizajnirao je [[tapisarija\|tapiserije]], [[keramika\|keramiku]]. Jedno od njegovih dizajnerski najkompleksnijih djela u kojem je riješio čitav dizajnerski program obuhvaćajući različite materijale [[umjetnost stakla\|staklo]], kovina, keramika, tekstil, drvo, beton, što je bio hotel Libertas u Dubrovniku, radio je od 1969. do 1971., uništen je u [[Domovinski rat\|srpsko-crnogorskoj agresiji]] na Hrvatsku 1991. godine. Raul Goldoni radio je skice za serijsku proizvodnju. Dizajnirao je čaše, tanjure, boce i vaze. Drugi dio njegova opusa čini modeliranje unikatnih skulptura, staklenih biomorfnih objekata.		Izrazio se kroz nekoliko stilova: u okvirima [[Cézanne]]ova [[konstruktivizam\|konstruktivističkog]] slikarstva, [[fovizam\|fovizma]], apstrakcije, [[ekspresionizam\|ekspresionizma]]. Slikao je [[mrtva priroda\|mrtve prirode]], krajobraze, [[crtež]]e, [[interijer]]e, [[ilustracija\|ilustracije]] i likovne opreme knjiga, dizajnirao je [[tapisarija\|tapiserije]], [[keramika\|keramiku]]. Jedno od njegovih dizajnerski najkompleksnijih djela u kojem je riješio čitav dizajnerski program obuhvaćajući različite materijale [[umjetnost stakla\|staklo]], kovina, keramika, tekstil, drvo, beton, što je bio hotel Libertas u Dubrovniku, radio je od 1969. do 1971., uništen je u [[Domovinski rat\|srpsko-crnogorskoj agresiji]] na Hrvatsku 1991. godine. Raul Goldoni radio je skice za serijsku proizvodnju. Dizajnirao je čaše, tanjure, boce i vaze. Drugi dio njegova opusa čini modeliranje unikatnih skulptura, staklenih biomorfnih objekata.
Redak 6:		Redak 6:
	Rodio se je u Splitu. U rodnom je gradu 1938. maturirao na Realnoj gimnaziji. Još kao gimnazijalac počeo se baviti slikarstvom te je još prije nego je maturirao izlagao na skupnim izložbama u Splitu.		Rodio se je u Splitu. U rodnom je gradu 1938. maturirao na Realnoj gimnaziji. Još kao gimnazijalac počeo se baviti slikarstvom te je još prije nego je maturirao izlagao na skupnim izložbama u Splitu.

	Na studij je otišao u Zagreb gdje je u klasi [[Marino Tartaglia\|Marina Tartaglije]] ratne 1942. diplomirao slikarstvo na [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu\|Akademiji likovnih umjetnosti]] u Zagrebu. Sljedeću akademsku godinu 1942/43. nastavio je studirati na Akademiji likovnih umjetnosti u Rimu. 1944. je godine otišao u partizane. Radio je u partizanskom tisku pri hrvatskim partizanskim postrojbama na poluotoku Istri. Stevan Binički svjedočio je pred "Anketnom komisijom za utvrđivanje zločina putem kulturne suradnje s okupatorom", 7. kolovoza 1945., zajedno s kolegama da im je slikar [[Josip Horvat Međimurec]] pomogao tijekom rata i da je bio antifašist. U istom svjedočenju spomenuo je Goldonijev odlazak u partizane i kako je Horvat bio upoznat s time.<ref> HR-[[Hrvatski državni arhiv\|HR-HDA-306]]: ZKRZ Anketna komisija, kutija 688 - svjedočenje Stevana Binčki: {{Citat\|...Horvata sam upoznao nekako u veljači 1944 g. Ja sam bio od ustaša progonjen i zatvaran. Konačno sam pušen i povraćen u vojsku, odakle sam ranije bio dezertirao. Tada su me smjestili najprije u t.zv. Zbor kamo se je dodjeljivalo sve sumnjive elemente. Odavle sam upućen u prosvjetnu bojnu, a odanle u slikarski otsjek Minorsa, gdje je Josip Horvat-Međimurac bio izvjestitelj...saradjivajući s njime danomice i razgovarajući o svemu, pa i o politici, stekao sam o Horvatu dobro mišljenje u pogledu njegovog političkog stava. Izražavao je svoje antifašističko uvjerenje, odnosno antiustaško i protunjemačko....Mi nismo izlazili na nijedno ratište radi izrade ratnih slika. Spram viših vlasti tvrdio je da se sve to može izraditi u ateljeu. Međutim u ateljeu mo svi sabotirali svaki rad.... Koliko znam Horvat nikad nije bio ustaški oficir, a niti je nosio ustašku uniformu. Nosio je domobransku uniformu, premda nije bio pravi vojnik nego vojni činivnik.... Znadem da ~~jeHorvatu~~ bilo poznato da drugovi Tomić-Mičeli Valerijan, Goldoni Raun i Vojvodić Ivan namjeravaju preći partizanima, ~~mte~~ da su u tu svrhu zatražili premještaj na Sušak, da tako lakše neopazice, zbog njihovih familija mogu preći partizanima. Horvat je višim vlastima predložio njihov premještaj i na taj način omogućio ostvarenje njihova plana.... Kasnije su se iz šume javili pismom. Horvat nam je pročitao ovo pismo i zatim poništio...}}</ref>		Na studij je otišao u Zagreb gdje je u klasi [[Marino Tartaglia\|Marina Tartaglije]] ratne 1942. diplomirao slikarstvo na [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu\|Akademiji likovnih umjetnosti]] u Zagrebu. Sljedeću akademsku godinu 1942/43. nastavio je studirati na Akademiji likovnih umjetnosti u Rimu. 1944. je godine otišao u partizane. Radio je u partizanskom tisku pri hrvatskim partizanskim postrojbama na poluotoku Istri. [[Stevo Binički\|Stevan Binički]] svjedočio je pred "Anketnom komisijom za utvrđivanje zločina putem kulturne suradnje s okupatorom", 7. kolovoza 1945., zajedno s kolegama da im je slikar [[Josip Horvat Međimurec]] pomogao tijekom rata i da je bio antifašist. U istom svjedočenju spomenuo je Goldonijev odlazak u partizane i kako je Horvat bio upoznat s time.<ref> HR-[[Hrvatski državni arhiv\|HR-HDA-306]]: ZKRZ Anketna komisija, kutija 688 - svjedočenje Stevana Binčki: {{Citat\|...Horvata sam upoznao nekako u veljači 1944 g. Ja sam bio od ustaša progonjen i zatvaran. Konačno sam pušen i povraćen u vojsku, odakle sam ranije bio dezertirao. Tada su me smjestili najprije u t.zv. Zbor kamo se je dodjeljivalo sve sumnjive elemente. Odavle sam upućen u prosvjetnu bojnu, a odanle u slikarski otsjek Minorsa, gdje je Josip Horvat-Međimurac bio izvjestitelj...saradjivajući s njime danomice i razgovarajući o svemu, pa i o politici, stekao sam o Horvatu dobro mišljenje u pogledu njegovog političkog stava. Izražavao je svoje antifašističko uvjerenje, odnosno antiustaško i protunjemačko....Mi nismo izlazili na nijedno ratište radi izrade ratnih slika. Spram viših vlasti tvrdio je da se sve to može izraditi u ateljeu. Međutim u ateljeu mo svi sabotirali svaki rad.... Koliko znam Horvat nikad nije bio ustaški oficir, a niti je nosio ustašku uniformu. Nosio je domobransku uniformu, premda nije bio pravi vojnik nego vojni činivnik.... Znadem da je Horvatu bilo poznato da drugovi Tomić-Mičeli Valerijan, Goldoni Raun i Vojvodić Ivan namjeravaju preći partizanima, te da su u tu svrhu zatražili premještaj na Sušak, da tako lakše neopazice, zbog njihovih familija mogu preći partizanima. Horvat je višim vlastima predložio njihov premještaj i na taj način omogućio ostvarenje njihova plana.... Kasnije su se iz šume javili pismom. Horvat nam je pročitao ovo pismo i zatim poništio...}}</ref>

	Dvije godine nakon rata zaposlio se je kao likovni urednik u Nakladnom zavodu Hrvatske gdje je radio do 1951., dvanaest je godina proveo u izdavačkom poduzeću »Mladost« Dok je bio likovni urednik u izdavačkoj kući Mladost, pozvao je hrvatsku slikaricu [[Cvijeta Job\|Cvijetu Job]] raditi na oslikavanju bajki Ivane Brlić-Mažuranić.<ref>*[http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac239.nsf/AllWebDocs/job Cvijeta Job, u povodu velike retrospektive u zagrebačkoj Galeriji Ulrich, svibanj 2003.: Čudesni svijet minijatura. Razgovarala Barbara Vujanović], [[Vijenac (časopis)\|Vijenac]], Broj 239, 01.svibnja 2003. ISSN 1330-2787. Preuzeto 8. siječnja 2013.</ref>		Dvije godine nakon rata zaposlio se je kao likovni urednik u Nakladnom zavodu Hrvatske gdje je radio do 1951., dvanaest je godina proveo u izdavačkom poduzeću »Mladost« Dok je bio likovni urednik u izdavačkoj kući Mladost, pozvao je hrvatsku slikaricu [[Cvijeta Job\|Cvijetu Job]] raditi na oslikavanju bajki Ivane Brlić-Mažuranić.<ref>*[http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac239.nsf/AllWebDocs/job Cvijeta Job, u povodu velike retrospektive u zagrebačkoj Galeriji Ulrich, svibanj 2003.: Čudesni svijet minijatura. Razgovarala Barbara Vujanović], [[Vijenac (časopis)\|Vijenac]], Broj 239, 01.svibnja 2003. ISSN 1330-2787. Preuzeto 8. siječnja 2013.</ref>
Redak 15:		Redak 15:

	Izlagao je na samostalnim i skupnim izložbama.		Izlagao je na samostalnim i skupnim izložbama.
	Djela mu se nalaze u raznim galerijama, među ostalim i u [[Galerija umjetnina "Branislav Dešković"\|Galeriji umjetnina Branislav Dešković]] u Bolu na Braču.<ref>Igor Brešan: [http://www.slobodnadalmacija.hr/Novosti/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/226595/Default.aspx Pedeseti rođendan bolske galerije slavi se u Splitu: brački klasici na splitskoj Pjaci ], Slobodna Dalmacija, 5. studenoga 2013.</ref> Interijeri koje je dizajnirao i zahvati u prostoru nalaze se diljem Hrvatske.		Djela mu se nalaze u raznim galerijama, među ostalim i u [[Galerija umjetnina Branislav Dešković\|Galeriji umjetnina Branislav Dešković]] u Bolu na Braču.<ref>Igor Brešan: [http://www.slobodnadalmacija.hr/Novosti/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/226595/Default.aspx Pedeseti rođendan bolske galerije slavi se u Splitu: brački klasici na splitskoj Pjaci ], Slobodna Dalmacija, 5. studenoga 2013.</ref> Interijeri koje je dizajnirao i zahvati u prostoru nalaze se diljem Hrvatske.

	== Citati ==		== Citati ==
Redak 29:		Redak 29:
	*1978.: [[Zagrebački salon]] - nagrada za skulpturu		*1978.: [[Zagrebački salon]] - nagrada za skulpturu
	*1968.: izložba Form und Qualität, München 1968 – Zlatna medalja bavarske vlade za skulpturu u staklu		*1968.: izložba Form und Qualität, München 1968 – Zlatna medalja bavarske vlade za skulpturu u staklu
	*1974.: Nagrada ~~»Vladimir Nazor«~~		*1974.: Nagrada Vladimir Nazor

	== Izvori ==		== Izvori ==
Redak 44:		Redak 44:
	[[Kategorija:Hrvatski umjetnici stakla]]		[[Kategorija:Hrvatski umjetnici stakla]]
	[[Kategorija:Hrvatski ilustratori]]		[[Kategorija:Hrvatski ilustratori]]
			[[Kategorija:Dobitnici nagrade Vladimir Nazor]]

WikiSysop: skini nepotrebne znakove

2022-03-16T12:25:58Z

skini nepotrebne znakove

←Starija inačica		Inačica od 16. ožujak 2022. u 12:25
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Raoul Goldoni'''-->'''~~Raoul Raul Goldoni''' ([[Split]], [[27. siječnja]] [[1919.]] – [[Zagreb]], [[24. ožujka]] [[1983.]]) je bio hrvatski [[hrvatsko slikarstvo\|slikar]], [[hrvatsko kiparstvo\|kipar]], likovni urednik, projektant [[interijer]]a, [[dizajne]]r. Svjetski je pionir na području likovnog oblikovanja u staklu. Pisao je u teorijskim problemima umjetničkog odgoja.		Raoul Raul Goldoni''' ([[Split]], [[27. siječnja]] [[1919.]] – [[Zagreb]], [[24. ožujka]] [[1983.]]) je bio hrvatski [[hrvatsko slikarstvo\|slikar]], [[hrvatsko kiparstvo\|kipar]], likovni urednik, projektant [[interijer]]a, [[dizajne]]r. Svjetski je pionir na području likovnog oblikovanja u staklu. Pisao je u teorijskim problemima umjetničkog odgoja.

	Izrazio se kroz nekoliko stilova: u okvirima [[Cézanne]]ova [[konstruktivizam\|konstruktivističkog]] slikarstva, [[fovizam\|fovizma]], apstrakcije, [[ekspresionizam\|ekspresionizma]]. Slikao je [[mrtva priroda\|mrtve prirode]], krajobraze, [[crtež]]e, [[interijer]]e, [[ilustracija\|ilustracije]] i likovne opreme knjiga, dizajnirao je [[tapisarija\|tapiserije]], [[keramika\|keramiku]]. Jedno od njegovih dizajnerski najkompleksnijih djela u kojem je riješio čitav dizajnerski program obuhvaćajući različite materijale [[umjetnost stakla\|staklo]], kovina, keramika, tekstil, drvo, beton, što je bio hotel Libertas u Dubrovniku, radio je od 1969. do 1971., uništen je u [[Domovinski rat\|srpsko-crnogorskoj agresiji]] na Hrvatsku 1991. godine. Raul Goldoni radio je skice za serijsku proizvodnju. Dizajnirao je čaše, tanjure, boce i vaze. Drugi dio njegova opusa čini modeliranje unikatnih skulptura, staklenih biomorfnih objekata.		Izrazio se kroz nekoliko stilova: u okvirima [[Cézanne]]ova [[konstruktivizam\|konstruktivističkog]] slikarstva, [[fovizam\|fovizma]], apstrakcije, [[ekspresionizam\|ekspresionizma]]. Slikao je [[mrtva priroda\|mrtve prirode]], krajobraze, [[crtež]]e, [[interijer]]e, [[ilustracija\|ilustracije]] i likovne opreme knjiga, dizajnirao je [[tapisarija\|tapiserije]], [[keramika\|keramiku]]. Jedno od njegovih dizajnerski najkompleksnijih djela u kojem je riješio čitav dizajnerski program obuhvaćajući različite materijale [[umjetnost stakla\|staklo]], kovina, keramika, tekstil, drvo, beton, što je bio hotel Libertas u Dubrovniku, radio je od 1969. do 1971., uništen je u [[Domovinski rat\|srpsko-crnogorskoj agresiji]] na Hrvatsku 1991. godine. Raul Goldoni radio je skice za serijsku proizvodnju. Dizajnirao je čaše, tanjure, boce i vaze. Drugi dio njegova opusa čini modeliranje unikatnih skulptura, staklenih biomorfnih objekata.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-12T01:00:09Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Raoul Raul Goldoni''' ([[Split]], [[27. siječnja]] [[1919.]] – [[Zagreb]], [[24. ožujka]] [[1983.]]) je bio hrvatski [[hrvatsko slikarstvo|slikar]], [[hrvatsko kiparstvo|kipar]], likovni urednik, projektant [[interijer]]a, [[dizajne]]r. Svjetski je pionir na području likovnog oblikovanja u staklu. Pisao je u teorijskim problemima umjetničkog odgoja.

Izrazio se kroz nekoliko stilova: u okvirima [[Cézanne]]ova [[konstruktivizam|konstruktivističkog]] slikarstva, [[fovizam|fovizma]], apstrakcije, [[ekspresionizam|ekspresionizma]]. Slikao je [[mrtva priroda|mrtve prirode]], krajobraze, [[crtež]]e, [[interijer]]e, [[ilustracija|ilustracije]] i likovne opreme knjiga, dizajnirao je [[tapisarija|tapiserije]], [[keramika|keramiku]]. Jedno od njegovih dizajnerski najkompleksnijih djela u kojem je riješio čitav dizajnerski program obuhvaćajući različite materijale [[umjetnost stakla|staklo]], kovina, keramika, tekstil, drvo, beton, što je bio hotel Libertas u Dubrovniku, radio je od 1969. do 1971., uništen je u [[Domovinski rat|srpsko-crnogorskoj agresiji]] na Hrvatsku 1991. godine. Raul Goldoni radio je skice za serijsku proizvodnju. Dizajnirao je čaše, tanjure, boce i vaze. Drugi dio njegova opusa čini modeliranje unikatnih skulptura, staklenih biomorfnih objekata.

== Životopis ==
Rodio se je u Splitu. U rodnom je gradu 1938. maturirao na Realnoj gimnaziji. Još kao gimnazijalac počeo se baviti slikarstvom te je još prije nego je maturirao izlagao na skupnim izložbama u Splitu.

Na studij je otišao u Zagreb gdje je u klasi [[Marino Tartaglia|Marina Tartaglije]] ratne 1942. diplomirao slikarstvo na [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Akademiji likovnih umjetnosti]] u Zagrebu. Sljedeću akademsku godinu 1942/43. nastavio je studirati na Akademiji likovnih umjetnosti u Rimu. 1944. je godine otišao u partizane. Radio je u partizanskom tisku pri hrvatskim partizanskim postrojbama na poluotoku Istri. Stevan Binički svjedočio je pred "Anketnom komisijom za utvrđivanje zločina putem kulturne suradnje s okupatorom", 7. kolovoza 1945., zajedno s kolegama da im je slikar [[Josip Horvat Međimurec]] pomogao tijekom rata i da je bio antifašist. U istom svjedočenju spomenuo je Goldonijev odlazak u partizane i kako je Horvat bio upoznat s time.<ref> HR-[[Hrvatski državni arhiv|HR-HDA-306]]: ZKRZ Anketna komisija, kutija 688 - svjedočenje Stevana Binčki: {{Citat|...Horvata sam upoznao nekako u veljači 1944 g. Ja sam bio od ustaša progonjen i zatvaran. Konačno sam pušen i povraćen u vojsku, odakle sam ranije bio dezertirao. Tada su me smjestili najprije u t.zv. Zbor kamo se je dodjeljivalo sve sumnjive elemente. Odavle sam upućen u prosvjetnu bojnu, a odanle u slikarski otsjek Minorsa, gdje je Josip Horvat-Međimurac bio izvjestitelj...saradjivajući s njime danomice i razgovarajući o svemu, pa i o politici, stekao sam o Horvatu dobro mišljenje u pogledu njegovog političkog stava. Izražavao je svoje antifašističko uvjerenje, odnosno antiustaško i protunjemačko....Mi nismo izlazili na nijedno ratište radi izrade ratnih slika. Spram viših vlasti tvrdio je da se sve to može izraditi u ateljeu. Međutim u ateljeu mo svi sabotirali svaki rad.... Koliko znam Horvat nikad nije bio ustaški oficir, a niti je nosio ustašku uniformu. Nosio je domobransku uniformu, premda nije bio pravi vojnik nego vojni činivnik.... Znadem da jeHorvatu bilo poznato da drugovi Tomić-Mičeli Valerijan, Goldoni Raun i Vojvodić Ivan namjeravaju preći partizanima, mte da su u tu svrhu zatražili premještaj na Sušak, da tako lakše neopazice, zbog njihovih familija mogu preći partizanima. Horvat je višim vlastima predložio njihov premještaj i na taj način omogućio ostvarenje njihova plana.... Kasnije su se iz šume javili pismom. Horvat nam je pročitao ovo pismo i zatim poništio...}}</ref>

Dvije godine nakon rata zaposlio se je kao likovni urednik u Nakladnom zavodu Hrvatske gdje je radio do 1951., dvanaest je godina proveo u izdavačkom poduzeću »Mladost« Dok je bio likovni urednik u izdavačkoj kući Mladost, pozvao je hrvatsku slikaricu [[Cvijeta Job|Cvijetu Job]] raditi na oslikavanju bajki Ivane Brlić-Mažuranić.<ref>*[http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac239.nsf/AllWebDocs/job Cvijeta Job, u povodu velike retrospektive u zagrebačkoj Galeriji Ulrich, svibanj 2003.: Čudesni svijet minijatura. Razgovarala Barbara Vujanović], [[Vijenac (časopis)|Vijenac]], Broj 239, 01.svibnja 2003. ISSN 1330-2787. Preuzeto 8. siječnja 2013.</ref>

Još dok je radio u Mladosti, zaposlio se je u Staklarskoj školi kao nastavnik oblikovanja i obradbe stakla. Tri godine poslije postao je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 1967. godine radi u [[Rogaška Slatina|Rogaškoj Slatini]] u tamošnjoj tvornici stakla kao voditelj odjela za dizajn. 1969. zajednom sa skupinom osnivača osnovao je [[Galerija Forum|Galeriju Forum]].

Pored [[Žarko Vincek|Žarka Vinceka]], kao suradnici na projektima [[Andrija Čičin-Šain|Andrije Čičina-Šaina]] često se pojavljuju Zdenka Rabotić, Spomenka Maretić, Ljerka Saw, Zdenko Sila, Vojo Kalavaris, Dunja Čičin-Šain (kći Andrije Čičin-Šaina), te slikar Raul Goldoni kao projektant [[interijer]]a.

Izlagao je na samostalnim i skupnim izložbama.
Djela mu se nalaze u raznim galerijama, među ostalim i u [[Galerija umjetnina "Branislav Dešković"|Galeriji umjetnina Branislav Dešković]] u Bolu na Braču.<ref>Igor Brešan: [http://www.slobodnadalmacija.hr/Novosti/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/226595/Default.aspx Pedeseti rođendan bolske galerije slavi se u Splitu: brački klasici na splitskoj Pjaci ], Slobodna Dalmacija, 5. studenoga 2013.</ref> Interijeri koje je dizajnirao i zahvati u prostoru nalaze se diljem Hrvatske.

== Citati ==
{{citat|Za staklo sam se opredijelio onda kada sam osjetio da u njemu mogu svladati, s relativnom sigurnošću, tri osnovna elementa: svjetlo, volumen i prostor|}}

{{citat|Svjetlo definira postojanje volumena u prostoru, a kvantum svjetla zarobljenog krajnjim površinama oblika stalno je u pokretu pri minimalnoj promjeni kuta promatranja. Taj ritam i kretanje, njihove izmjene, omogućavaju totalitet doživljaja u materiji stakla.|}}

{{citat|Nijedna materija u mojemu dugogodišnjem iskustvu nije budila toliko moju narav koliko staklo. Njegova osnovna svojstva - prozirnost, obojenost, krhkost, hladnoća, varljivost amorfne mase, sam put do transformacije u volumen, organizirano svjetlo u srčiki, pa sve do prostorne vrijednosti stakla - motivirala su moju fantaziju|}}

== Nagrade ==
*1959.: Zagrebački triennale primijenjenih umjetnosti – II. nagrada za projekt stakla)
*1959.: [[Nagrada grada Zagreba]] za [[industrijsko oblikovanje]]
*1978.: [[Zagrebački salon]] - nagrada za skulpturu
*1968.: izložba Form und Qualität, München 1968 – Zlatna medalja bavarske vlade za skulpturu u staklu
*1974.: Nagrada »Vladimir Nazor«

== Izvori ==
*[[Igor Brešan]]: [http://www.slobodnadalmacija.hr/ARHIVASTARIHSTRANICA/Sport/Ostalevijestilista/Ostalevijesti/tabid/166/articleType/ArticleView/articleId/177730/Igra-staklenih-oblika-Raoula-Goldonija.aspx Igra staklenih oblika Raoula Goldonija], Slobodna Dalmacija, 13. lipnja 2012.
*Vlado Bužančić i Darja Tomić: [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=4 Raoul Goldoni], [[Hrvatski biografski leksikon]] 2002.
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Goldoni, Raul}}
[[Kategorija:Životopisi, Split]]
[[Kategorija:Životopisi, Zagreb]]
[[Kategorija:Hrvatski slikari]]
[[Kategorija:Hrvatski kipari]]
[[Kategorija:Dizajneri]]
[[Kategorija:Hrvatski umjetnici stakla]]
[[Kategorija:Hrvatski ilustratori]]