WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-28T07:30:14Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[datoteka:Truetone-Radio.jpg|mini|desno|250px| Stariji model radioprijemnika iz 1940.]]

[[datoteka:Tuned circuit animation 3 300ms.gif|mini|desno|250px|Električni [[rezonancija|rezonantni]] sustav ([[Oscilator (elektrotehnika)|oscilator]]) može biti predočen, na primjer, serijskim titrajnim krugom sastavljenim od idealnog [[Električni induktivitet|induktiviteta]] ''L'' i idealnog [[Električni kapacitet|kapaciteta]] ''C'', gdje [[titrajni krug]] ne sadrži [[Električni otpor|radne otpore]] koji bi uzrokovali gubitke [[Električna energija|energije]]. Pobudimo li takav titrajni krug na [[titranje]], strujnim krugom će poteći struja kao odziv titrajnog kruga na pobudu.]]

[[datoteka:Dipole receiving antenna animation 6 800x394x150ms.gif|mini|desno|250px|Način rada poluvalne dipolne [[antena|antene]] koja dobiva [[energija|energiju]] od [[Radio valovi|radio valova]]. [[Električno polje]] valova ''(<span style="color:green;">E, zelene strelice</span>)'' potiskuje [[elektron]]e u anteni nazad i naprijed ''(crne strelice)'', stvarajući na krajevima antene pozitivni ili negativni [[električni naboj]]. Budući da je dužina antene polovina [[valna duljina|valne duljine]] [[Radio valovi|radio valova]], ona stvara [[Stojni val|stojne valove]] [[električni napon|električnog napona]] ''(<span style="color:red;">V, crvene trake</span>)'' i [[električna struja|električne struje]] u anteni. Ta oscilirajuća struja koja teče naprijed i nazad putuje dolje do prijenosne linije kroz radio prijemnika (prikazan električnim [[otpornik]]om ''R''). Treba napomenuti da je djelovanje antene prikazano znatno usporeno zbog boljeg prikaza. Poluvalni [[Heinrich Rudolf Hertz|Hertzov]] [[dipol]] je osnovna sastavnica mnogih [[antena]].]]

[[datoteka:Drehkondensator-sw.jpg|mini|desno|250px|[[Električni kondenzator]] promjenjivog [[Električni kapacitet|kapaciteta]].]]

'''Radioprijemnik''' ili '''radio prijemnik''' je [[Elektronika|elektronski uređaj]] sastavljen od niza elektroničkih sklopova s pomoću kojih se iz [[električni signal|električnog signala]], što ga u [[antena|anteni]] [[Elektromagnetska indukcija|inducira]] [[modulacija|modulirani]] [[Radio valovi|radioval]], izdvaja (demodulira) i pojačava dio [[signal]]a, odnosno informacijski signal koji sadrži željenu informaciju ([[radioodašiljač]]). Električni signal koji iz antene stiže u prijemnik izrazito je male [[električna snaga|električne snage]] pa ga treba pojačati i do nekoliko stotina tisuća puta kako bi se dobila [[snaga]] dovoljna za njegovu daljnju obradu. <ref> '''radioprijamnik''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=51504] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2017.</ref>

== Način rada ==

Kako na antenu prijemnog aparata dolaze u isto vrijeme modulirani [[elektromagnetski valovi]] svih stanica koje u to vrijeme rade, moramo imati mogućnost da mijenjanjem [[induktivitet]]a i [[električni kapacitet|električnog kapaciteta]] [[titrajni krug|titrajnog kruga]] postignemo [[Električna rezonancija|rezonanciju]] našeg radioprijemnika sa stanicom koju želimo slušati. Kad smo to postigli, onda stanice druge frekvencije vrlo slabo djeluju na naš titrajni krug. Međutim, primljene visokofrekventne titraje ne možemo direktno dovesti u [[telefon]], odnosno [[zvučnik]]. Telefon sa svojim velikim brojem zavoja i željeznom jezgrom predstavlja skoro beskonačan otpor za ovakvu visokofrekventnu struju. Kad bi ta visokofrekventna struja i tekla kroz zavoje telefona, odnosno zvučnika, [[membrana]] ne bi mogla zbog svoje mehaničke [[tromost]]i slijediti tako visoke vibracije. No kad bi membrana mogla tako brzo titrati, ona ne bi proizvodila [[Akustika|akustični]] [[ton]], jer je naše [[uho]] osjetljivo samo za valove zvuka niskih frekvencija. Zato se ta visokofrekventna struja prije ulaza u zvučnik mora ispraviti ili rektificirati pomoću [[detektor]]a.

Rektifikacija ([[Ispravljač|ispravljanje]]) se sastoji u tome, da se od visokofrekventne izmjenične struje propusti samo jedna polovina, naime onaj njezin dio koji teče samo u jednom smjeru, dok se drugi dio potpuno izostavi. Na taj se način dobije pulzirajuća modulirana struja visoke frekvencije koja ide u onaj dio [[aparat]]a u kojem se vrši odjeljivanje struje niske frekvencije od struje visoke frekvencije, to jest [[modulacija|demodulacija]]. Nakon toga se vrši pojačanje struje niske frekvencije i konačno se odvodi u zvučnik gdje proizvodi iste akustične titraje kakvi su bili proizvedeni u emisionoj stanici.

Najjednostavniji tip prijemnog aparata je detektorski radioprijemnik. On nema cijevi za pojačanje, niti mu treba bilo kakav [[Proizvodnja električne energije|izvor struje]]. Sastoji se od [[antena|antene]], [[titrajni krug|titrajnog kruga]], [[detektor]]a i [[Slušalica|slušalice]]. Antena, koja je uzemljena, induktivno je vezana s titrajnim krugom, a ovaj preko detektora sa slušalicom. Detektor se sastoji od jednog metalnog šiljka i [[kristal]]a koji on dodiruje. Kao kristal obično služi [[galenit]], [[pirit]], [[halkopirit]], [[cink]]it i tako dalje. Budući da detektor propušta struju samo u smjeru šiljak - kristal, na taj način dobijemo ispravljenu moduliranu struju. Kako za visokofrekventni dio te modulirane struje [[zavojnica]] slušalice prestavlja veliki otpor, to će taj visokofrekventni dio proći kroz [[električni kondenzator]]. Niskofrekventni dio će proći kroz slušalicu, koja će onda reproducirati [[govor]] ili [[glazba|glazbu]]. Odatle vidimo da je najjednostavnija demodulacija ispravljanje modulirane struje.

Kod većih daljina između odašiljača i prijemnika detektorski aparat je odviše slab. Mnogo je jači prijem s [[Pojačalo|elektronskim pojačalom]]. Antena je induktivno vezana s električnim titrajnim krugom kojemu možemo mijenjati frekvenciju pomoću kondenzatora promjenjivog [[električni kapacitet|električnog kapaciteta]], te tako postignuti [[električna rezonancija|električnu rezonanciju]] s traženom stanicom. Dobivena struja vodi se na [[tranzistor]] radi pojačanja. Kad bismo tu rezonantnu struju samo pojačali, dobili bismo u anodnom krugu opet struju visoke frekvencije koja ne bi mogla djelovati na membranu [[zvučnik]]a, odnosno slušalice. Stoga [[tranzistor]] (ranije [[elektronska cijev]]) mora izvršiti pojačanje i demodulaciju. To se postiže pomoću baterije kojoj je pozitivni pol spojen s katodom, a negativni pol preko zavojnice s tranzistorom. Na taj način tranzistor dobiva negativni prednapon koji se uzima baš toliko da sprječava prolaz anodnoj struji. Kad na tranzistor stignu modulirane oscilacije, ona će biti čas više a čas manje negativna s obzirom na napon koju prima od baterije. U anodnom će krugu struja teći samo onda kada mrežica bude manje negativna, te će se tako pojačavati samo gornja polovina moduliranih titraja. Ti će električni titraji djelovati na membranu zvučnika koja će proizvesti zvučne frekvencija. <ref> Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.</ref>

== Vrste ==
Radioprijemnici se mogu podijeliti na izravne i na superheterodinske, a razlikuju se po načinu obrade primljenoga signala.

=== Izravni prijemnik ===
'''Izravni prijemnik''' sastoji se od ulaznoga kruga, spregnutoga s prijemnom antenom, od jednoga ili više stupnjeva za pojačavanje primljenoga signala, od demodulatora, u kojem se iz moduliranoga signala izdvaja informacijski signal, te ponekad i od sklopova za pojačavanje informacijskoga signala do potrebne snage. Kako bi se istim prijemnikom mogli izdvojiti signali različitih odašiljača, jedan od dijelova titrajnih krugova treba biti promjenljiv, a obično je to [[električni kondenzator]]. Vrsta i način rada demodulatora ovisi o vrsti primijenjenoga modulacijskoga postupka. Dobiveni informacijski signal, nakon mogućeg pojačavanja, pretvara se u zvuk u [[slušalica]]ma ili [[zvučnik]]u, u sliku na zaslonu televizijskoga prijemnika, u podatak u računalu i slično.

=== Superheterodinski prijemnik ===
'''Superheterodinski prijemnik''' razlikuje se od izravnoga po tome što se modulirani signal prije demodulacije privodi u takozvano miješalo, to jest u elektronički sklop koji ima dio s nelinearnom karakteristikom (na primjer [[tranzistor]]). U miješalo istodobno dolaze i titraji iz posebnoga, takozvanog lokalnoga [[Oscilator (elektrotehnika)|oscilatora]] u samom prijemniku. Zbrajanjem tih signala različitih frekvencija na nelinearnom elementu (miješanjem) dobiva se signal koji odgovara takozvanom međufrekvencijskomu signalu. Njegova je [[frekvencija]] (takozvana međufrekvencija) niža od frekvencije moduliranoga signala na ulazu u miješalo, ali je jednakih modulacijskih svojstava kao i signal koji ulazi u prijemnik. Mijenjanjem frekvencije lokalnoga oscilatora mijenja se frekvencija signala koji se prima, jer međufrekvencija ostaje uvijek jednaka. Nakon pojačavanja međufrekvencijski se signal demodulira i obrađuje kao i u izravnom prijemniku.

==Izvori==
{{izvori}}

== Poveznice ==
* [[Radiodifuzija]]
* [[Radio odašiljač]]

[[Kategorija:Telekomunikacije]]
[[Kategorija:Radio]]

Radioprijamnik - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica