Quetzalcoatlus - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Citiranje web|' u '{{citiranje weba|'

2025-09-14T00:02:38Z

Zamjena teksta - '{{Citiranje web|' u '{{citiranje weba|'

←Starija inačica		Inačica od 14. rujan 2025. u 00:02
Redak 58:		Redak 58:
	Priroda leta kod ''Quetzalcoatlusa'' i drugih velikih pripadnika [[Azhdarchidae]] nije bila dobro istražena sve dok u [[21. stoljeće\|21. stoljeću]] nisu provedena ozbiljna biomehanička istraživanja. U ranom eksperimentu iz [[1984.]] [[Paul MacCready]] je koristio praktičnu aerodinamiku kako bi testirao let ''Quetzalcoatlusa''. MacCready je konstruirao model leteće mašine ili [[ornitopter]]a, koristeći jednostavno računalno funkcioniranje kao [[automatski pilot\|automatskog pilota]]. Model je uspješno letio pomoću kombinacije jedrenja i zamahivanja krilima;<ref name=maccready1985>MacCready, P. (1985). "[http://calteches.library.caltech.edu/596/02/MacCready.pdf The Great Pterodactyl Project]." ''Engineering & Science, California Institute of Technology'', '''49'''(2): 18. - 24.</ref> međutim, model je bio upola lakši od tadašnje procijenjene težine te životinje od 80 kg, što je daleko manje od današnjih procjena, koje daju brojku od preko 200 kg.<ref name=henderson2010/> Metoda letenja kod tih pterosaura većinom ovisi o težini, koja je kontroverzna tema, jer različiti znanstvenici preferiraju različite procijenjene težine. Neki su istraživači predložili da su te životinje koristile spor, jedreći let, dok su drugi zaključili da im je let bio brz i dinamičan.<ref name="witton&naish2008"/> Donald Henderson je [[2010.]] tvrdio da je masa ''Q. northropi'' podcijenjena, čak i u slučaju najviših procjena, te da je on bio pretežak za let s pogonom. U svom članku iz [[2010.]] procijenio je njegovu težinu na 544 kg. Henderson je smatrao da je čak možda bio neletač.<ref name=henderson2010>Henderson, D.M. (2010). "Pterosaur body mass estimates from three-dimensional mathematical slicing." ''Journal of Vertebrate Paleontology'', '''30'''(3): 768. - 785. {{doi\|10.1080/02724631003758334}}</ref>		Priroda leta kod ''Quetzalcoatlusa'' i drugih velikih pripadnika [[Azhdarchidae]] nije bila dobro istražena sve dok u [[21. stoljeće\|21. stoljeću]] nisu provedena ozbiljna biomehanička istraživanja. U ranom eksperimentu iz [[1984.]] [[Paul MacCready]] je koristio praktičnu aerodinamiku kako bi testirao let ''Quetzalcoatlusa''. MacCready je konstruirao model leteće mašine ili [[ornitopter]]a, koristeći jednostavno računalno funkcioniranje kao [[automatski pilot\|automatskog pilota]]. Model je uspješno letio pomoću kombinacije jedrenja i zamahivanja krilima;<ref name=maccready1985>MacCready, P. (1985). "[http://calteches.library.caltech.edu/596/02/MacCready.pdf The Great Pterodactyl Project]." ''Engineering & Science, California Institute of Technology'', '''49'''(2): 18. - 24.</ref> međutim, model je bio upola lakši od tadašnje procijenjene težine te životinje od 80 kg, što je daleko manje od današnjih procjena, koje daju brojku od preko 200 kg.<ref name=henderson2010/> Metoda letenja kod tih pterosaura većinom ovisi o težini, koja je kontroverzna tema, jer različiti znanstvenici preferiraju različite procijenjene težine. Neki su istraživači predložili da su te životinje koristile spor, jedreći let, dok su drugi zaključili da im je let bio brz i dinamičan.<ref name="witton&naish2008"/> Donald Henderson je [[2010.]] tvrdio da je masa ''Q. northropi'' podcijenjena, čak i u slučaju najviših procjena, te da je on bio pretežak za let s pogonom. U svom članku iz [[2010.]] procijenio je njegovu težinu na 544 kg. Henderson je smatrao da je čak možda bio neletač.<ref name=henderson2010>Henderson, D.M. (2010). "Pterosaur body mass estimates from three-dimensional mathematical slicing." ''Journal of Vertebrate Paleontology'', '''30'''(3): 768. - 785. {{doi\|10.1080/02724631003758334}}</ref>

	Međutim, većina ostalih procjena sposobnosti letenja ne slažu se sa Hendersonovim istraživanjem, prikazavši umjesto toga životinju odlično prilagođenu dugom letu na velike udaljenosti. Mike Habib, profesor biomehanike na sveučilištu u Chathamu, i Mark Witton, britanski paleontolog, [[2010.]] su proveli daljnje istraživanje sposobnosti letenja kod velikih pterosaura.<ref name=Farrier2010>{{~~Citiranje web~~\|last=Farrier\|first=John\|title=Scientists: The Quetzalcoatlus Pterosaur Could Probably Fly for 7-10 Days at a Time\|url=http://www.neatorama.com/2010/11/25/scientists-the-quetzalcoatlus-pterosaur-could-probably-fly-for-7-10-days-at-a-time/\|work=Neotorama\|accessdate=7. lipnja 2012.}}</ref> Nakon što su faktorirali raspon krila, težinu i aerodinamiku, sofisticirani računalni program doveo ih je do zaključka da je ''Q. northropi'' bio sposoban za let "do 80 milja na sat, 7 do 10 dana i na nadmorskoj visini od 15 000 stopa".<ref name="Farrier2010"/> Mike Habib je nadalje predložio maksimalni radijus leta od 8 000 do 12 000 milja za ''Q. northropi''.<ref name="Farrier2010"/> Habib je dodatno kritizirao Hendersonov rad istakavši da su, iako je Handerson koristio odlične procjene mase, one bile temeljene na zastarjelim modelima pterosaura, te da anatomska istraživanja ''Q. northropi'' i drugih velikih pterosaura pokazuju da su im prednji udovi imali veći stupanj robusnosti od očekivanog za potpuno četveronožnu životinju.<ref>{{~~Citiranje web~~\|last=Habib\|first=Mike\|title=Too Big to Fly? Giant pterosaurs take wing in PLoS ONE\|url=http://pterosaur-net.blogspot.com/2011/02/too-big-to-fly-giant-pterosaurs-take.html\|accessdate=7. lipnja 2012.}}</ref> Habib vjeruje da su veliki pterosauri najvjerojatnije koristili kratke nalete leta s pogonom kako bi prešli na termalno jedrenje.		Međutim, većina ostalih procjena sposobnosti letenja ne slažu se sa Hendersonovim istraživanjem, prikazavši umjesto toga životinju odlično prilagođenu dugom letu na velike udaljenosti. Mike Habib, profesor biomehanike na sveučilištu u Chathamu, i Mark Witton, britanski paleontolog, [[2010.]] su proveli daljnje istraživanje sposobnosti letenja kod velikih pterosaura.<ref name=Farrier2010>{{citiranje weba\|last=Farrier\|first=John\|title=Scientists: The Quetzalcoatlus Pterosaur Could Probably Fly for 7-10 Days at a Time\|url=http://www.neatorama.com/2010/11/25/scientists-the-quetzalcoatlus-pterosaur-could-probably-fly-for-7-10-days-at-a-time/\|work=Neotorama\|accessdate=7. lipnja 2012.}}</ref> Nakon što su faktorirali raspon krila, težinu i aerodinamiku, sofisticirani računalni program doveo ih je do zaključka da je ''Q. northropi'' bio sposoban za let "do 80 milja na sat, 7 do 10 dana i na nadmorskoj visini od 15 000 stopa".<ref name="Farrier2010"/> Mike Habib je nadalje predložio maksimalni radijus leta od 8 000 do 12 000 milja za ''Q. northropi''.<ref name="Farrier2010"/> Habib je dodatno kritizirao Hendersonov rad istakavši da su, iako je Handerson koristio odlične procjene mase, one bile temeljene na zastarjelim modelima pterosaura, te da anatomska istraživanja ''Q. northropi'' i drugih velikih pterosaura pokazuju da su im prednji udovi imali veći stupanj robusnosti od očekivanog za potpuno četveronožnu životinju.<ref>{{citiranje weba\|last=Habib\|first=Mike\|title=Too Big to Fly? Giant pterosaurs take wing in PLoS ONE\|url=http://pterosaur-net.blogspot.com/2011/02/too-big-to-fly-giant-pterosaurs-take.html\|accessdate=7. lipnja 2012.}}</ref> Habib vjeruje da su veliki pterosauri najvjerojatnije koristili kratke nalete leta s pogonom kako bi prešli na termalno jedrenje.

	== Značaj za kulturu ==		== Značaj za kulturu ==

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)

2021-12-02T00:58:41Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)

←Starija inačica		Inačica od 2. prosinac 2021. u 00:58
Redak 58:		Redak 58:
	Priroda leta kod ''Quetzalcoatlusa'' i drugih velikih pripadnika [[Azhdarchidae]] nije bila dobro istražena sve dok u [[21. stoljeće\|21. stoljeću]] nisu provedena ozbiljna biomehanička istraživanja. U ranom eksperimentu iz [[1984.]] [[Paul MacCready]] je koristio praktičnu aerodinamiku kako bi testirao let ''Quetzalcoatlusa''. MacCready je konstruirao model leteće mašine ili [[ornitopter]]a, koristeći jednostavno računalno funkcioniranje kao [[automatski pilot\|automatskog pilota]]. Model je uspješno letio pomoću kombinacije jedrenja i zamahivanja krilima;<ref name=maccready1985>MacCready, P. (1985). "[http://calteches.library.caltech.edu/596/02/MacCready.pdf The Great Pterodactyl Project]." ''Engineering & Science, California Institute of Technology'', '''49'''(2): 18. - 24.</ref> međutim, model je bio upola lakši od tadašnje procijenjene težine te životinje od 80 kg, što je daleko manje od današnjih procjena, koje daju brojku od preko 200 kg.<ref name=henderson2010/> Metoda letenja kod tih pterosaura većinom ovisi o težini, koja je kontroverzna tema, jer različiti znanstvenici preferiraju različite procijenjene težine. Neki su istraživači predložili da su te životinje koristile spor, jedreći let, dok su drugi zaključili da im je let bio brz i dinamičan.<ref name="witton&naish2008"/> Donald Henderson je [[2010.]] tvrdio da je masa ''Q. northropi'' podcijenjena, čak i u slučaju najviših procjena, te da je on bio pretežak za let s pogonom. U svom članku iz [[2010.]] procijenio je njegovu težinu na 544 kg. Henderson je smatrao da je čak možda bio neletač.<ref name=henderson2010>Henderson, D.M. (2010). "Pterosaur body mass estimates from three-dimensional mathematical slicing." ''Journal of Vertebrate Paleontology'', '''30'''(3): 768. - 785. {{doi\|10.1080/02724631003758334}}</ref>		Priroda leta kod ''Quetzalcoatlusa'' i drugih velikih pripadnika [[Azhdarchidae]] nije bila dobro istražena sve dok u [[21. stoljeće\|21. stoljeću]] nisu provedena ozbiljna biomehanička istraživanja. U ranom eksperimentu iz [[1984.]] [[Paul MacCready]] je koristio praktičnu aerodinamiku kako bi testirao let ''Quetzalcoatlusa''. MacCready je konstruirao model leteće mašine ili [[ornitopter]]a, koristeći jednostavno računalno funkcioniranje kao [[automatski pilot\|automatskog pilota]]. Model je uspješno letio pomoću kombinacije jedrenja i zamahivanja krilima;<ref name=maccready1985>MacCready, P. (1985). "[http://calteches.library.caltech.edu/596/02/MacCready.pdf The Great Pterodactyl Project]." ''Engineering & Science, California Institute of Technology'', '''49'''(2): 18. - 24.</ref> međutim, model je bio upola lakši od tadašnje procijenjene težine te životinje od 80 kg, što je daleko manje od današnjih procjena, koje daju brojku od preko 200 kg.<ref name=henderson2010/> Metoda letenja kod tih pterosaura većinom ovisi o težini, koja je kontroverzna tema, jer različiti znanstvenici preferiraju različite procijenjene težine. Neki su istraživači predložili da su te životinje koristile spor, jedreći let, dok su drugi zaključili da im je let bio brz i dinamičan.<ref name="witton&naish2008"/> Donald Henderson je [[2010.]] tvrdio da je masa ''Q. northropi'' podcijenjena, čak i u slučaju najviših procjena, te da je on bio pretežak za let s pogonom. U svom članku iz [[2010.]] procijenio je njegovu težinu na 544 kg. Henderson je smatrao da je čak možda bio neletač.<ref name=henderson2010>Henderson, D.M. (2010). "Pterosaur body mass estimates from three-dimensional mathematical slicing." ''Journal of Vertebrate Paleontology'', '''30'''(3): 768. - 785. {{doi\|10.1080/02724631003758334}}</ref>

	Međutim, većina ostalih procjena sposobnosti letenja ne slažu se sa Hendersonovim istraživanjem, prikazavši umjesto toga životinju odlično prilagođenu dugom letu na velike udaljenosti. Mike Habib, profesor biomehanike na sveučilištu u Chathamu, i Mark Witton, britanski paleontolog, [[2010.]] su proveli daljnje istraživanje sposobnosti letenja kod velikih pterosaura.<ref name=Farrier2010>{{~~cite~~ web\|last=Farrier\|first=John\|title=Scientists: The Quetzalcoatlus Pterosaur Could Probably Fly for 7-10 Days at a Time\|url=http://www.neatorama.com/2010/11/25/scientists-the-quetzalcoatlus-pterosaur-could-probably-fly-for-7-10-days-at-a-time/\|work=Neotorama\|accessdate=7. lipnja 2012.}}</ref> Nakon što su faktorirali raspon krila, težinu i aerodinamiku, sofisticirani računalni program doveo ih je do zaključka da je ''Q. northropi'' bio sposoban za let "do 80 milja na sat, 7 do 10 dana i na nadmorskoj visini od 15 000 stopa".<ref name="Farrier2010"/> Mike Habib je nadalje predložio maksimalni radijus leta od 8 000 do 12 000 milja za ''Q. northropi''.<ref name="Farrier2010"/> Habib je dodatno kritizirao Hendersonov rad istakavši da su, iako je Handerson koristio odlične procjene mase, one bile temeljene na zastarjelim modelima pterosaura, te da anatomska istraživanja ''Q. northropi'' i drugih velikih pterosaura pokazuju da su im prednji udovi imali veći stupanj robusnosti od očekivanog za potpuno četveronožnu životinju.<ref>{{~~cite~~ web\|last=Habib\|first=Mike\|title=Too Big to Fly? Giant pterosaurs take wing in PLoS ONE\|url=http://pterosaur-net.blogspot.com/2011/02/too-big-to-fly-giant-pterosaurs-take.html\|accessdate=7. lipnja 2012.}}</ref> Habib vjeruje da su veliki pterosauri najvjerojatnije koristili kratke nalete leta s pogonom kako bi prešli na termalno jedrenje.		Međutim, većina ostalih procjena sposobnosti letenja ne slažu se sa Hendersonovim istraživanjem, prikazavši umjesto toga životinju odlično prilagođenu dugom letu na velike udaljenosti. Mike Habib, profesor biomehanike na sveučilištu u Chathamu, i Mark Witton, britanski paleontolog, [[2010.]] su proveli daljnje istraživanje sposobnosti letenja kod velikih pterosaura.<ref name=Farrier2010>{{Citiranje web\|last=Farrier\|first=John\|title=Scientists: The Quetzalcoatlus Pterosaur Could Probably Fly for 7-10 Days at a Time\|url=http://www.neatorama.com/2010/11/25/scientists-the-quetzalcoatlus-pterosaur-could-probably-fly-for-7-10-days-at-a-time/\|work=Neotorama\|accessdate=7. lipnja 2012.}}</ref> Nakon što su faktorirali raspon krila, težinu i aerodinamiku, sofisticirani računalni program doveo ih je do zaključka da je ''Q. northropi'' bio sposoban za let "do 80 milja na sat, 7 do 10 dana i na nadmorskoj visini od 15 000 stopa".<ref name="Farrier2010"/> Mike Habib je nadalje predložio maksimalni radijus leta od 8 000 do 12 000 milja za ''Q. northropi''.<ref name="Farrier2010"/> Habib je dodatno kritizirao Hendersonov rad istakavši da su, iako je Handerson koristio odlične procjene mase, one bile temeljene na zastarjelim modelima pterosaura, te da anatomska istraživanja ''Q. northropi'' i drugih velikih pterosaura pokazuju da su im prednji udovi imali veći stupanj robusnosti od očekivanog za potpuno četveronožnu životinju.<ref>{{Citiranje web\|last=Habib\|first=Mike\|title=Too Big to Fly? Giant pterosaurs take wing in PLoS ONE\|url=http://pterosaur-net.blogspot.com/2011/02/too-big-to-fly-giant-pterosaurs-take.html\|accessdate=7. lipnja 2012.}}</ref> Habib vjeruje da su veliki pterosauri najvjerojatnije koristili kratke nalete leta s pogonom kako bi prešli na termalno jedrenje.

	== Značaj za kulturu ==		== Značaj za kulturu ==

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

2021-11-18T01:03:20Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 18. studeni 2021. u 01:03
Redak 33:		Redak 33:
	Kada je prvi put pronađen, znanstvenici su procijenili da su najveći fosili ''Quetzalcoatlusa'' potekli od jedinke s rasponom krila od čak 15,9 metara, odabravši srednju vrijednost od tri ekstrapolacije iz proporcija drugih pterosaura, koje su dale sljedeća tri rezultata: 11, 15,5 ili 21 metar. Međutim, daljnja su istraživanja [[1981.]] spustila te procjene na 11 do 12 metara.<ref>Langston, W. (1981). "Pterosaurs", ''Scientific American'', '''244''': 122. - 136.</ref> Novije procjene izvedene pomoću novih spoznana proporcija kod [[Azhdarchidae]] određuju njegov raspon krila na 10 do 11 metara.<ref name=witton2010/>		Kada je prvi put pronađen, znanstvenici su procijenili da su najveći fosili ''Quetzalcoatlusa'' potekli od jedinke s rasponom krila od čak 15,9 metara, odabravši srednju vrijednost od tri ekstrapolacije iz proporcija drugih pterosaura, koje su dale sljedeća tri rezultata: 11, 15,5 ili 21 metar. Međutim, daljnja su istraživanja [[1981.]] spustila te procjene na 11 do 12 metara.<ref>Langston, W. (1981). "Pterosaurs", ''Scientific American'', '''244''': 122. - 136.</ref> Novije procjene izvedene pomoću novih spoznana proporcija kod [[Azhdarchidae]] određuju njegov raspon krila na 10 do 11 metara.<ref name=witton2010/>

	Procjenjivanje mase divovskih pripadnika [[Azhdarchidae]] izuzetno je problematično, jer ni jedna današnja životinja ne dijeli veličinu tijela ili izgled s njima, te stoga objavljeni rezultati znatno variraju.<ref name=witton&naish2008/> Dok su neka starija istraživanja za ''Quetzalcoatlusa'' davala izrazito malenu težinu, nekada samo 70 kg za jedinku s rasponom krila od 10 metara, većina procjena objavljenih od [[2000-ih]] davala su više rezultate, od oko 200 do 250 kg.<ref name=Paul2002>{{~~cite book~~\|title=Dinosaurs of the Air: The Evolution and Loss of Flight in Dinosaurs and Birds\|author=Paul, Gregory S.\|publisher=Johns Hopkins University Press\|year=2002\|pages=472\|isbn=0-8018-6763-0}}</ref><ref name=wittonweight2010>Witton, M.P., Habib M.B. (2010). "[http://www.plosone.org/article/info%3Adoi%2F10.1371%2Fjournal.pone.0013982 On the Size and Flight Diversity of Giant Pterosaurs, the Use of Birds as Pterosaur Analogues and Comments on Pterosaur Flightlessness.]" ''PLoS ONE'', '''5'''(11): e13982. {{doi\|10.1371/journal.pone.0013982}}</ref>		Procjenjivanje mase divovskih pripadnika [[Azhdarchidae]] izuzetno je problematično, jer ni jedna današnja životinja ne dijeli veličinu tijela ili izgled s njima, te stoga objavljeni rezultati znatno variraju.<ref name=witton&naish2008/> Dok su neka starija istraživanja za ''Quetzalcoatlusa'' davala izrazito malenu težinu, nekada samo 70 kg za jedinku s rasponom krila od 10 metara, većina procjena objavljenih od [[2000-ih]] davala su više rezultate, od oko 200 do 250 kg.<ref name=Paul2002>{{Citiranje knjige\|title=Dinosaurs of the Air: The Evolution and Loss of Flight in Dinosaurs and Birds\|author=Paul, Gregory S.\|publisher=Johns Hopkins University Press\|year=2002\|pages=472\|isbn=0-8018-6763-0}}</ref><ref name=wittonweight2010>Witton, M.P., Habib M.B. (2010). "[http://www.plosone.org/article/info%3Adoi%2F10.1371%2Fjournal.pone.0013982 On the Size and Flight Diversity of Giant Pterosaurs, the Use of Birds as Pterosaur Analogues and Comments on Pterosaur Flightlessness.]" ''PLoS ONE'', '''5'''(11): e13982. {{doi\|10.1371/journal.pone.0013982}}</ref>

	== Otkriće i vrste ==		== Otkriće i vrste ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-12T01:23:21Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Taksokvir
| boja = pink
| naziv = ''Quetzalcoatlus''
| slika = Quetzalcoatlus by johnson mortimer-d9n2b06.jpg
| slika_širina = 250px
| slika_opis = Umjetnički prikaz Quetzalcoatlusa
| status = {{StatusFosili}}
| raspon_fosila = Kasna [[kreda (period)|kreda]]
| regnum = [[životinje|Animalia]]
| phylum = [[svitkovci|Chordata]]
| ordo = †[[Pterosauri]]a
| familia = †[[Azhdarchidae]]
| genus = †'''''Quetzalcoatlus'''''
| genus_autorstvo = Lawson, 1975
| tip_species = †'''''Quetzalcoatlus northropi'''''
| tip_species_autorstvo = Lawson, 1975
| sinonimi = ''[[Hatzegopteryx thambema]]''? <br><small>Buffetaut, Grigorescu & Csiki, 2002</small>
| izumrli =
| skupina_virusa =
| classis =
| species =
| subspecies =
| dvoimeno =
}}

'''''Quetzalcoatlus''''' je bio [[pterosaur]] pterodaktiloid iz kasnokredske [[Sjeverna Amerika|Sjeverne Amerike]] (stadij [[maastrichtij]]a) i jedna od najvećih poznatih letećih životinja svih vremena. Bio je pripadnik porodice [[Azhdarchidae]], naprednih bezubih pterosaura s neobično dugim i ukočenim vratovima. Naziv je dobio po [[Mezoamerika|mezoameričkom]] pernatom zmijskom bogu, [[Quetzalcoatl]]u.

== Opis ==
[[Datoteka:Quetzscale1.png|mini|lijevo|200px|Usporedba veličine između ''Q. northropi'' (zeleno), ''Q. sp'' (plavo) i čovjeka]]
Ostaci lubanje neimenovane manje vrste pokazuju da je ''Quetzalcoatlus'' imao vrlo oštar i šiljast kljun, suprotno ranijim rekonstrukcijama, koje su ga prikazivale s tuplim krajem, do čega je došlo zbog nesmotrenog uključivanja ostataka čeljusti jedne druge vrste pterosaura, moguće [[Tapejaridae]] ili vrste srodne rodu ''[[Tupuxuara]]''. Kresta na lubanji je postojala, ali njezin točan oblik i veličina još uvijek nisu poznati.<ref name="kellner&langston1996"/>

=== Veličina ===
Kada je prvi put pronađen, znanstvenici su procijenili da su najveći fosili ''Quetzalcoatlusa'' potekli od jedinke s rasponom krila od čak 15,9 metara, odabravši srednju vrijednost od tri ekstrapolacije iz proporcija drugih pterosaura, koje su dale sljedeća tri rezultata: 11, 15,5 ili 21 metar. Međutim, daljnja su istraživanja [[1981.]] spustila te procjene na 11 do 12 metara.<ref>Langston, W. (1981). "Pterosaurs", ''Scientific American'', '''244''': 122. - 136.</ref> Novije procjene izvedene pomoću novih spoznana proporcija kod [[Azhdarchidae]] određuju njegov raspon krila na 10 do 11 metara.<ref name=witton2010/>

Procjenjivanje mase divovskih pripadnika [[Azhdarchidae]] izuzetno je problematično, jer ni jedna današnja životinja ne dijeli veličinu tijela ili izgled s njima, te stoga objavljeni rezultati znatno variraju.<ref name=witton&naish2008/> Dok su neka starija istraživanja za ''Quetzalcoatlusa'' davala izrazito malenu težinu, nekada samo 70 kg za jedinku s rasponom krila od 10 metara, većina procjena objavljenih od [[2000-ih]] davala su više rezultate, od oko 200 do 250 kg.<ref name=Paul2002>{{cite book|title=Dinosaurs of the Air: The Evolution and Loss of Flight in Dinosaurs and Birds|author=Paul, Gregory S.|publisher=Johns Hopkins University Press|year=2002|pages=472|isbn=0-8018-6763-0}}</ref><ref name=wittonweight2010>Witton, M.P., Habib M.B. (2010). "[http://www.plosone.org/article/info%3Adoi%2F10.1371%2Fjournal.pone.0013982 On the Size and Flight Diversity of Giant Pterosaurs, the Use of Birds as Pterosaur Analogues and Comments on Pterosaur Flightlessness.]" ''PLoS ONE'', '''5'''(11): e13982. {{doi|10.1371/journal.pone.0013982}}</ref>

== Otkriće i vrste ==
[[Datoteka:Quetzalcoatlus 1.JPG|mini|lijevo|250px|Rekonstrukcija u uspravnom stavu]]
Prve je fosile ''Quetzalcoatlusa'' [[1971.]] pronašao jedan postdiplomac geologije, [[Douglas A. Lawson]], u [[Texas]]u (formacija Javelina, [[Maastrichtij]]) u nacionalnom parku [[Big Bend]] (starom oko 68 milijuna godina<ref name=lehman2006>Lehman, T.M., McDowell, F. and J. Connelly, J. (2006). "First isotopic (U-Pb) age for the Late Cretaceous ''Alamosaurus'' vertebrate fauna of West Texas, and its significance as a link between two faunal provinces." ''Journal of Vertebrate Paleontology'', '''26''': 922. – 928.</ref>). Taj se primjerak sastojao od nepotpunog krila (koje se kod pterosaura sastoji od podlaktice i izduženog četvrtog prsta) jedne jedinke, čiji je raspon krila kasnije procijenjen na preko 10 metara.<ref name="witton&naish2008">Witton, M.P., and Naish, D. (2008). "[http://www.plosone.org/article/info%3Adoi%2F10.1371%2Fjournal.pone.0002271 A Reappraisal of Azhdarchid Pterosaur Functional Morphology and Paleoecology.]" ''PLoS ONE'', '''3'''(5): e2271. {{doi|10.1371/journal.pone.0002271}}</ref> Lawson je otkrio drugo nalazište iste starosti, oko četrdeset kilometara dalje od prvog, gdje su on i profesor [[Wann Langston Jr.]] između [[1972.]] i [[1974.]] otkrili djeliće kostura mnogo manjih jedinki. Lawson je [[1975.]] obznanio to otkriće u članku u časopisu ''[[Science]]''.<ref name="lawson1975">Lawson, D. A. (1975). "Pterosaur from the Latest Cretaceous of West Texas. Discovery of the Largest Flying Creature." ''Science'', '''187''': 947. - 948.</ref> Te iste godine je u naknadnom pismu istom časopisu učinio veliki izvorni primjerak, TMM 41450-3, holotipnim primjerkom novog roda i vrste, ''Quetzalcoatlus northropi''. Naziv roda odnosi se na aztečkog boga pernatu zmiju, [[Quetzalcoatl]]a. Naziv vrste dat mu je u čast [[John Knudsen Northrop|Johna Knudsena Northropa]], osnivača Udruženja Northrop, koji se interesirao za dizajne velikih aviona bez repa, na koje je ''Quetzalcoatlus'' dosta nalikovao.<ref>Lawson, D. A. (1975). "Could pterosaurs fly?", ''Science'', '''188''': 676. - 678.</ref> Isprva se pretpostavljalo da su manji primjerci mladunci ili još uvijek neodrasle jedinke većeg tipa. Kasnije, kada je otkriveno još ostataka, znanstvenici su shvatili da bi u pitanju mogle biti različite vrste. [[Alexander Kellner]] i Langston su [[1996.]] godine privremeno nazvali tu moguću drugu vrstu iz Texasa ''Quetzalcoatlus'' sp., ukazavši na to da je njen status bio previše nesiguran da bi joj se dalo puno novo ime.<ref name="kellner&langston1996">Kellner, A.W.A., and Langston, W. (1996). "Cranial remains of ''Quetzalcoatlus'' (Pterosauria, Azhdarchidae) from Late Cretaceous sediments of Big Bend National Park, Texas." ''Journal of Vertebrate Paleontology'', '''16''': 222. – 231.</ref> Manji primjerci su potpuniji od holotipa ''Q. northropi'', te uključuju četiri nepotpune lubanje, mada su one mnogo manje mase, a raspon njihovih krila se procjenjuje na 5,5 metara.<ref name="buffetautetal2002">Buffetaut, E., Grigorescu, D., and Csiki, Z. (2002). "A new giant pterosaur with a robust skull from the latest Cretaceous of Romania." ''Naturwissenschaften'', '''89''': 180. – 184.</ref>

Holotipni primjerak ''Q. northropi'' još uvijek nije pravilno opisan i definiran. Mark Witton i kolege ([[2010.]]) smatraju da se, na mjestima gdje se poznati ostaci preklapaju, uopće ne razlikuju od [[Rumunjska|rumunjskog]] ''[[Hatzegopteryx]]a'', koji je živio u istom razdoblju. Ako je ''Q. northropi'' dovoljno potpun da se odvoji od ostalih pterosaura (tj. ako nije ''[[nomen dubium]]''), ''Hatzegopteryx'' bi mogao biti ista životinja. Vjerojatno je da bi ogromni pterosauri poput ''Q. northropi'' imali vrlo veliku, transkontinentalnu rasprostranjenost, zbog čega njegova pojava i u [[Europa|Europi]] i u [[Sjeverna Amerika|Sjevernoj Americi]] ne bi bila iznenađujuća.<ref name=witton2010>Witton, M.P., Martill, D.M. and Loveridge, R.F. (2010). "Clipping the Wings of Giant Pterosaurs: Comments on Wingspan Estimations and Diversity." ''Acta Geoscientica Sinica'', '''31''' Supp.1: 79. - 81.</ref> Mark Witton ''et al.'' su istakli da se lubanje ''Hatzegopteryxa'' i ''Q.'' sp. dovoljno razlikuju da se ne mogu smatrati istom životinjom, zbog čega je vjerojatno da ''Q.'' sp., ukoliko nije identičan vrsti ''Quetzalcoatlus northropi'', predstavlja zaseban rod.<ref name=witton2010/>

Vratni kralježak jednog pripadnika [[Azhdarchidae]], pronađen [[2002.]] godine u formaciji Hell Creek (maastrichtij), također bi mogao pripadati rodu ''Quetzalcoatlus''. Taj je primjerak (BMR P2002.2) otkriven slučajno prilikom prijevozaa dijela jednog primjerka [[tiranosaur]]a. Iako je pronađen s ostacima dinosaura mesoždera, kralježak nema tragove zuba na sebi. Ta je kost potekla od pterosaura [[Azhdarchidae]]a s rasponom krila od 5 - 5,5 m.<ref name="henderson&peterson2006">Henderson, M.D. and Peterson, J.E. "An azhdarchid pterosaur cervical vertebra from the Hell Creek Formation (Maastrichtian) of southeastern Montana." ''Journal of Vertebrate Paleontology'', '''26'''(1): 192. – 195.</ref>

[[Datoteka:Quetzalcoatlus.JPG|center|thumb|1200px|Rekonstrukcija (Naturmuseum Senckenberg, Frankfurt a. M.)]]

== Paleobiologija ==
''Quetzalcoatlus'' je bio čest u [[Teksas]]u za vrijeme lancijanskog faunalnog stadija, kojim je dominirao ''[[Alamosaurus]]''.<ref name="lehman-2001" /> Veza između ''Alamosaurusa'' i ''Quetzalcoatlusa'' vjerojatno su polusuhe kontinentalne ravnice.<ref name="lehman-2001" /> ''Quetzalcoatlus'' je imao prethodnike u [[Sjeverna Amerika|Sjevernoj Americi]], a povećanje njegove rasprostranjenosti moglo bi biti vezano sa širenjem njegovog dominantnog staništa, a ne uzrokovano doseljavanjem, kako su predložili neki stručnjaci.<ref name="lehman-2001">Lehman, T. M., 2001, Late Cretaceous dinosaur provinciality: In: Mesozoic Vertebrate Life, edited by Tanke, D. H., and Carpenter, K., Indiana University Press, pp. 310. - 328.</ref>

=== Ishrana ===
[[Datoteka:Life restoration of a group of giant azhdarchids, Quetzalcoatlus northropi, foraging on a Cretaceous fern prairie.png|thumb|right|Umjetnički prikaz grupe ''Quetzalcoatlusa'' dok se hrane na tlu.]]
Predložen je veliki broj različitih ideja po pitanju načina života ''Quetzalcoatlusa''. Budući da se njegovo nalazište nalazilo četiri stotine kilometara od najbliže obale, a nisu postojali dokazi da su se tu krajem [[kreda (geološko razdblje)|krede]] nalazile velike rijeke ili duboka jezera, Lawson je [[1975.]] odbacio ishranu ribama, te umjesto toga predložio da je ''Quetzalcoatlus'' bio lešinar, kao [[marabu]] roda, samo što su tada u pitanju bile lešine sauropoda [[titanosaur]]a, kao što je ''[[Alamosaurus]]''. Lawson je pronašao ostatke tog divovskog pterosaura tražeći kosti ''Alamosaurusa'', koji je činio bitan dio njegovog ekosustava.

[[Thomas Lehman]] i Langston su [[1996.]] odbacili hipotezu lišinarstva, istaknuvši da se [[donja čeljust]] toliko jako krivila prema dolje da, čak i kada bi čeljusti bile sasvim sklopljene, između gornje i donje ostao bi razmak od preko 5 cm, što se bitno razlikuje od kukastih kljunova ptica specijaliziranih za lešinarenje. Predložili su da se, s obzirom na svoje duge vratne kralješke i dugu, bezubu čeljust, ''Quetzalcoatlus'' hranio poput današnjeg vodosjeka, loveći ribe režući površinu vode kljunom.<ref>Lehman, T. and Langston, W. Jr. (1996). "Habitat and behavior of ''Quetzalcoatlus'': paleoenvironmental reconstruction of the Javelina Formation (Upper Cretaceous), Big Bend National Park, Texas", ''Journal of Vertebrate Paleontology'', '''18''': 48A</ref> Iako je taj način hranjenja postao općeprihvaćen, nije bio provjeren znanstvenim metodama sve do [[2007.]] godine, kada je jedno istraživanje pokazalo da takav način hranjenja ne bi bio pogodan za tako velikog pterosaura zbog previsoke potrošnje energije, do koje dolazi zbog prevelikog aerodinamičkog otpora.<ref>Humphries, S., Bonser, R.H.C., Witton, M.P. and Martill, D.M. (2007). "[http://biology.plosjournals.org/perlserv/?request=get-document&doi=10.1371/journal.pbio.0050204 Did Pterosaurs Feed by Skimming? Physical Modelling and Anatomical Evaluation of an Unusual Feeding Method.]" ''PLoS Biol'', '''5'''(8): e204. {{doi|10.1371/journal.pbio.0050204}}</ref> [[Mark Paul Witton]] i [[Darren Naish]] su [[2008.]] objavili pregled mogućih prehrambenih navika i ekologije porodice [[Azhdarchidae]]. Witton i Naish naglasili su da je većina ostataka [[Azhdarchidae]] pronađena u kopnenim naslagama, daleko od mora i drugih velikih vodenih površina, koje bi bile neophodne za ishranu ribom kako to čini vodosjek. Uz to, anatomija kljuna, čeljusti i vrata nisu slične onoj kod bilo koje današnje životinje koja se hrani na taj način. Zaključili su da su se, umjesto toga, [[Azhdarchidae]] najvjerojatnije prikradali plijenu, slično današnjim rodama, te vjerojatno lovili malene kralježnjake na kopnu ili u manjim potocima. Iako je ''Quetzalcoatlus'', kao i ostali pterosauri, hodao na četiri noge, ''Quetzalcoatlus'' i ostali pripadnici [[Azhdarchidae]] imaju proporcije prednjih i zadnjih udova slične današnjim [[Ungulata|ungulatima]] koji trče, što je pokazatelj da su bili jedinstveno prilagođeni životu na kopnu.<ref name="witton&naish2008"/>

=== Let ===
[[Datoteka:Quetzalcoatlus07.jpg|mini|lijevo|Umjetnički prikaz jedinke u letu]]
Priroda leta kod ''Quetzalcoatlusa'' i drugih velikih pripadnika [[Azhdarchidae]] nije bila dobro istražena sve dok u [[21. stoljeće|21. stoljeću]] nisu provedena ozbiljna biomehanička istraživanja. U ranom eksperimentu iz [[1984.]] [[Paul MacCready]] je koristio praktičnu aerodinamiku kako bi testirao let ''Quetzalcoatlusa''. MacCready je konstruirao model leteće mašine ili [[ornitopter]]a, koristeći jednostavno računalno funkcioniranje kao [[automatski pilot|automatskog pilota]]. Model je uspješno letio pomoću kombinacije jedrenja i zamahivanja krilima;<ref name=maccready1985>MacCready, P. (1985). "[http://calteches.library.caltech.edu/596/02/MacCready.pdf The Great Pterodactyl Project]." ''Engineering & Science, California Institute of Technology'', '''49'''(2): 18. - 24.</ref> međutim, model je bio upola lakši od tadašnje procijenjene težine te životinje od 80 kg, što je daleko manje od današnjih procjena, koje daju brojku od preko 200 kg.<ref name=henderson2010/> Metoda letenja kod tih pterosaura većinom ovisi o težini, koja je kontroverzna tema, jer različiti znanstvenici preferiraju različite procijenjene težine. Neki su istraživači predložili da su te životinje koristile spor, jedreći let, dok su drugi zaključili da im je let bio brz i dinamičan.<ref name="witton&naish2008"/> Donald Henderson je [[2010.]] tvrdio da je masa ''Q. northropi'' podcijenjena, čak i u slučaju najviših procjena, te da je on bio pretežak za let s pogonom. U svom članku iz [[2010.]] procijenio je njegovu težinu na 544 kg. Henderson je smatrao da je čak možda bio neletač.<ref name=henderson2010>Henderson, D.M. (2010). "Pterosaur body mass estimates from three-dimensional mathematical slicing." ''Journal of Vertebrate Paleontology'', '''30'''(3): 768. - 785. {{doi|10.1080/02724631003758334}}</ref>

Međutim, većina ostalih procjena sposobnosti letenja ne slažu se sa Hendersonovim istraživanjem, prikazavši umjesto toga životinju odlično prilagođenu dugom letu na velike udaljenosti. Mike Habib, profesor biomehanike na sveučilištu u Chathamu, i Mark Witton, britanski paleontolog, [[2010.]] su proveli daljnje istraživanje sposobnosti letenja kod velikih pterosaura.<ref name=Farrier2010>{{cite web|last=Farrier|first=John|title=Scientists: The Quetzalcoatlus Pterosaur Could Probably Fly for 7-10 Days at a Time|url=http://www.neatorama.com/2010/11/25/scientists-the-quetzalcoatlus-pterosaur-could-probably-fly-for-7-10-days-at-a-time/|work=Neotorama|accessdate=7. lipnja 2012.}}</ref> Nakon što su faktorirali raspon krila, težinu i aerodinamiku, sofisticirani računalni program doveo ih je do zaključka da je ''Q. northropi'' bio sposoban za let "do 80 milja na sat, 7 do 10 dana i na nadmorskoj visini od 15 000 stopa".<ref name="Farrier2010"/> Mike Habib je nadalje predložio maksimalni radijus leta od 8 000 do 12 000 milja za ''Q. northropi''.<ref name="Farrier2010"/> Habib je dodatno kritizirao Hendersonov rad istakavši da su, iako je Handerson koristio odlične procjene mase, one bile temeljene na zastarjelim modelima pterosaura, te da anatomska istraživanja ''Q. northropi'' i drugih velikih pterosaura pokazuju da su im prednji udovi imali veći stupanj robusnosti od očekivanog za potpuno četveronožnu životinju.<ref>{{cite web|last=Habib|first=Mike|title=Too Big to Fly? Giant pterosaurs take wing in PLoS ONE|url=http://pterosaur-net.blogspot.com/2011/02/too-big-to-fly-giant-pterosaurs-take.html|accessdate=7. lipnja 2012.}}</ref> Habib vjeruje da su veliki pterosauri najvjerojatnije koristili kratke nalete leta s pogonom kako bi prešli na termalno jedrenje.

== Značaj za kulturu ==
[[Datoteka:Pterosaurs on South Bank.jpg|mini|Modeli izloženi u South Banku za proslavu 350. godišnjice Royal Societyja]]
''Quetzalcoatlus'' se često prikazuje u dokumentarnim filmovima, u kinima i na televiziji, još od [[1980-ih]]. Projekt Smithsoniana izrade funkcionalnog modela ''Q. northropi'' bio je predmet [[IMAX]] doumentarca ''[[On the Wing]]'' iz [[1986.]] godine, koji je prikazan u Nacionalnom muzeju zrakoplovstva i svemirskih letova u [[Washington D.C.|Washington]]u.<ref name=maccready1985/> Prikazan je također i na televizijskim programima poput [[BBC]]-jevog ''[[Walking with Dinosaurs]]'' iz 1999.. i Dangerous, Ltd.-ovog ''[[Clash of the Dinosaurs]]'' iz 2009. godine. Posljenji je program prikazao osobine koje su režiseri izmislili kako bi učinili emisiju zabavnijom, kao što je prikaz ''Quetzalcoatlusa'' sa sposobnošću da koristi ultraljubičasti spektar zračenja kako bi locirao urin dinosaura pri lovu u zraku.<ref name=wedelblog>Wedel, M. (2009). "[http://svpow.wordpress.com/2009/12/15/lies-damned-lies-and-clash-of-the-dinosaurs/ Lies, damned lies, and ''Clash of the Dinosaurs'']." ''Sauropod Vertebra Picture of the Week'', 15 December 2009. Accessed online 26 September 2010, http://svpow.wordpress.com/2009/12/15/lies-damned-lies-and-clash-of-the-dinosaurs/</ref> Također je prikazan u dokumentarnom filmu ''[[March of the Dinosaurs]]'' iz [[2011.]] godine, gdje je neispravno predstavljen kao dvonožan lešinar bez kandži, a pojavio se i u seriji ''[[Animal Armageddon]]'' iz [[2009.]] godine, gdje je ispravno prikazan s piknovlaknima. U dodatku "Povratak u Jurski park" za Blu-ray izdanje serije ''[[Jurski park]]'' iz [[2011.]] godine, [[John R. Horner]] opisuje ''Quetzalcoatlusa'' kao pterosaura koji je najispravnije predstavljen i usporedio je veličinu pterosaura koji su se pojavili u ta tri filma.

U lipnju [[2010-ih]] je u South Banku u Londonu izloženo nekoliko modela ''Q. northropi'' u punoj veličini kao središnji izložak za proslavu 350. godišnjice [[Kraljevsko društvo za poboljšanje znanja o prirodi|Kraljevskog društva]]. Modeli, među kojima je bilo i jedinki u letu i jedinki na tlu, s rasponom krila od 9 metara, postavljeni su u svrhu povećanja interesiranja za njih među publikom. Modele su napravili znanstvenici sa sveučilišta u Portsmouthu, među kojima su bili David Martill, Bob Loveridge i Mark Witton, te inženjeri Bob i Jack Rushton iz [[Griffon Hoverwork]]a. Modeli koje su predstavili publici bili su najispravniji modeli napravljeni u to vrijeme, uzevši u obzir anatomske osobine kostura i otiske stopala srodnih pterosaura.<ref name=southbank>Anonymous (2010). "[http://www.theengineer.co.uk/mwp/news/engineers-make-dinosaurs-fly/1003083.article Engineers make dinosaurs fly]." ''The Engineer'', 22. lipnja 2010. Pristupljeno 26. rujna 2010: http://www.theengineer.co.uk/mwp/news/engineers-make-dinosaurs-fly/1003083.article</ref>

Godine [[1985.]] su DARPA ([[Defense Advanced Research Projects Agency]]) i [[AeroVironment]] koristili vrstu ''Quetzalcoatlus northropi'' kao temelj za eksperimentalni bespilotni ornitopter. Izradili su upola manji model težine 18 kg, s rasponom krila od 5 metara. Izložena je u Nacionalnom muzeju zrakoplovstva i svemirskih letova.<ref>AeroVironment. 2011. "UAS Advanced Development: Quetzalcoatlus Northropi". World Wide Web: http://www.avinc.com/uas/adc/quetzalcoatlus/ Retrieved 28. srpnja 2011.</ref>

== Reference ==
{{izvori|2}}

[[Kategorija:Pterosauri]]