Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ikizvor' u '{{HIEizvor'

2026-03-10T01:37:57Z

Zamjena teksta - '{{(.)ikizvor' u '{{HIEizvor'

←Starija inačica		Inačica od 10. ožujak 2026. u 01:37
Redak 9:		Redak 9:
	\|sudionici=između 250 i 320 otaca, od čega samo petorica sa Zapada		\|sudionici=između 250 i 320 otaca, od čega samo petorica sa Zapada
	\|teme=arijanstvo, datum slavljenja Pashe ([[Uskrs]]a), Melecijev raskol, valjanost krštenja heretika, pitanje lapsa.		\|teme=arijanstvo, datum slavljenja Pashe ([[Uskrs]]a), Melecijev raskol, valjanost krštenja heretika, pitanje lapsa.
	\|odluke=Osuda arijanstva, [[Nicejsko vjerovanje]] {{~~wikizvorM~~\|Nicejsko vjerovanje\|tekst}} i oko 20 kanona sabora.		\|odluke=Osuda arijanstva, [[Nicejsko vjerovanje]] {{HIEizvorM\|Nicejsko vjerovanje\|tekst}} i oko 20 kanona sabora.
	\|odbacuju=dva arijanska biskupa i, kasnije Arijevi sljedbenici		\|odbacuju=dva arijanska biskupa i, kasnije Arijevi sljedbenici
	}}		}}
Redak 58:		Redak 58:
	=== Odluke o Ariju i njegovu nauku ===		=== Odluke o Ariju i njegovu nauku ===

	Dvadesetak biskupa isprva je podržavalo Arija, no nakon čitanja dijelova njegovih spisa potakli su ih da mu se usprotive. Euzebije Cezarejski nastojao je predložiti kompromisno rješenje. Na koncu su u potpunosti odnijeli prevagu protuarijanski biskupi, te je nakon mjesec dana zasjedanja sabor donio tekst [[Nicejsko vjerovanje\|Nicejskog vjerovanja]] {{~~WikizvorM~~\|Nicejsko vjerovanje\|tekst}}. Taj tekst nisu potpisala samo dvojica biskupa iz [[Libija\|Libije]] koji su od početka bili usko povezani s Arijem. Unatoč razumijevanju za Arija, Euzebije Cezarejski prihvatio je tekst Vjerovanja. Arijeva su djela trebala biti spaljena, a biskupi koji su ga podržali bili su prognani. Sam je Arije prognan u [[Ilirik]].		Dvadesetak biskupa isprva je podržavalo Arija, no nakon čitanja dijelova njegovih spisa potakli su ih da mu se usprotive. Euzebije Cezarejski nastojao je predložiti kompromisno rješenje. Na koncu su u potpunosti odnijeli prevagu protuarijanski biskupi, te je nakon mjesec dana zasjedanja sabor donio tekst [[Nicejsko vjerovanje\|Nicejskog vjerovanja]] {{HIEizvorM\|Nicejsko vjerovanje\|tekst}}. Taj tekst nisu potpisala samo dvojica biskupa iz [[Libija\|Libije]] koji su od početka bili usko povezani s Arijem. Unatoč razumijevanju za Arija, Euzebije Cezarejski prihvatio je tekst Vjerovanja. Arijeva su djela trebala biti spaljena, a biskupi koji su ga podržali bili su prognani. Sam je Arije prognan u [[Ilirik]].

	=== Odluka o datumu Pashe ===		=== Odluka o datumu Pashe ===
Redak 111:		Redak 111:

	Kratkoročno, sabor nije okončao probleme radi kojih je sazvan. Ponajprije, arijanci i melecijevci su ubrzo ponovno dobili sva prava koja su im bila oduzeta, a arijanstvo se širilo kroz čitavo 4. stoljeće. Euzebije Nikomedijski obilno se služio utjecajem što ga je imao na Konstantina kako bi ga obratio na Arijevu stranu. Uskoro, [[330.]] svrgnut je i prognan Eustatije Antiohijski, Isto se [[335.]] dogodilo i Atanaziju koji je naslijedio Aleksandra na aleksandrijskoj biskupskoj stolici. Sam Arije vratio se u Carigrad kako bi se pomirio s Crkvom, no umro je kratko prije nego što je to moglo biti učinjeno. Car Konstantin umro je sljedeće godine, a malo prije smrti primio je krštenje od arijanskog biskupa.		Kratkoročno, sabor nije okončao probleme radi kojih je sazvan. Ponajprije, arijanci i melecijevci su ubrzo ponovno dobili sva prava koja su im bila oduzeta, a arijanstvo se širilo kroz čitavo 4. stoljeće. Euzebije Nikomedijski obilno se služio utjecajem što ga je imao na Konstantina kako bi ga obratio na Arijevu stranu. Uskoro, [[330.]] svrgnut je i prognan Eustatije Antiohijski, Isto se [[335.]] dogodilo i Atanaziju koji je naslijedio Aleksandra na aleksandrijskoj biskupskoj stolici. Sam Arije vratio se u Carigrad kako bi se pomirio s Crkvom, no umro je kratko prije nego što je to moglo biti učinjeno. Car Konstantin umro je sljedeće godine, a malo prije smrti primio je krštenje od arijanskog biskupa.
	{{~~wikizvor~~\|Simboli vjere}}		{{HIEizvor\|Simboli vjere}}

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-19T01:48:41Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Ekumenski sabor
|naziv=Prvi nicejski sabor
|datum=[[325.]]
|prihvaćen=[[Katolička Crkva]], [[Pravoslavlje|Pravoslavne Crkve]], [[Istočne pravoslavne Crkve]], [[Asirska Crkva Istoka]], [[Engleska crkva]], [[Luteranska Crkva]]
|prethodni=neslužbeno: [[Apostolski sabor u Jeruzalemu]].
|sljedeći=[[Prvi carigradski sabor]]
|sazvao=car [[Konstantin I. Veliki]]
|predsjedao=[[Hozije Kordovski]]
|sudionici=između 250 i 320 otaca, od čega samo petorica sa Zapada
|teme=arijanstvo, datum slavljenja Pashe ([[Uskrs]]a), Melecijev raskol, valjanost krštenja heretika, pitanje lapsa.
|odluke=Osuda arijanstva, [[Nicejsko vjerovanje]] {{wikizvorM|Nicejsko vjerovanje|tekst}} i oko 20 kanona sabora.
|odbacuju=dva arijanska biskupa i, kasnije Arijevi sljedbenici
}}
'''Prvi nicejski sabor''' ujedno je i prvi [[ekumenski sabor|ekumenski crkveni sabor]], a održan je u Niceji u [[Bitinija|Bitiniji]] (današnja [[Turska]]). Sazvao ga je [[Dodatak:Popis rimskih careva|rimski car]] [[Konstantin I. Veliki]] [[325.]] godine kako bi razriješio pitanje neslaganja, poglavito u [[Aleksandrija|aleksandrijskoj]] Crkvi.

== Glavni problemi i izvori ==

Glavno je pitanje bilo ima li Sin ([[Isus Krist]]) istu ili sličnu bit s Bogom Ocem. [[Aleksandar I. Aleksandrijski|Aleksandar Aleksandrijski]] i [[Sveti Atanazije Aleksandrijski|Atanazije Aleksandrijski]] držali su da je Sin iste biti (istobitan) s Ocem, dok je [[prezbiter]] [[Arije]] zastupao mišljenje da je Sin podređen Ocu. Ovaj je nauk nazvan [[arijanstvo]]. Sabor je premoćno podržao istobitnost Sina s Ocem (uz samo dva glasa protiv). Plod je te rasprave bilo i [[Nicejsko vjerovanje]]. Od ostalih pitanja, sabor se bavio određivanjem datuma [[Uskrs]]a.

O saboru u svojim spisima govore njegovi sudionici: Eustatije Antiohijski (protuarijanac), [[Euzebije Cezarejski]] (bivši arijanac) i [[Atanazije Aleksandrijski]] (protuarijanac). Spisi samoga sabora nisu sačuvani. Pretpostavlja se da su ih uništili arijanci koji su naknadno uspjeli odnijeti premoć u [[Carigrad]]u.

== Prethodni događaji ==

Početkom 4. stoljeća u Aleksandrijskoj Crkvi razvila se živa [[kristologija|kristološka]] rasprava. Glavni protagonist bio je svećenik [[Arije]], izuzetno popularan među narodom. Prema njegovom nauku, Sin, premda savršen, bio je tek stvorenje Očevo i Ocu podređen (subordiniran). Tako on nije prihvaćao da bi Otac i Sin bili iste biti (u [[Aristotel]]ovu značenju [[grčki jezik|grčke]] riječi ''ousia'', kako ga je prihvatio [[platonizam]] i [[neoplatonizam]]). U ovome se već jasno vidi utjecaj [[grčka filozofija|grčke filozofije]] i njezinog nazivlja. Stoga Arije nije govorio da je Sin istobitan (''homoousios''), nego da je sličnobitan (''homoiousios'') Ocu.

S druge strane, aleksandrijski biskup Aleksandar i Atanazije Aleksandrijski držali su da je Sin istobitan (homoousios) Ocu, te da nije stvoren, nego da je od vječnosti rođen od Oca.

Zbog toga je [[321.]] u Aleksandriji održan [[sinod]] što ga je sazvao Aleksandar, na kojem je osuđen Arijev nauk, a sam je Arije [[ekskomunikacija|ekskomuniciran]]. Ipak, to nije zaustavilo širenje arijanizma. Sam Arije nastavio je djelovati u [[Palestina|Palestini]], pod zaštitom svoga školskog prijatelja, utjecajnog Euzebija Nikomedijskog.

Tek u 20. stoljeću otkriveni su spisi mjesnog sabora koji je održan pola godine prije Nicejskog sabora u [[Antiohija|Antiohiji]] (današnja [[Antakya]] u Turskoj). Taj bi se sabor mogao nazvati stvarnom prethodnicom Prvog nicejskog sabora, a na njemu je sudjelovalo 59 [[biskup]]a iz Palestine, [[Arabija|Arabije]], [[Fenicija|Fenicije]] i [[Kapadocija|Kapadocije]]. Vodio ga je biskup Hozije iz Cordobe, koji će imati odlučujuću ulogu i na Nicejskom saboru. Povod ovom saboru bio je izbor novog antiohijskog biskupa, no usto je prihvaćeno i jedno protuarijansko Vjerovanje. Trojica biskupa, sudionika ovog sabora, među kojima i Euzebije Cezarejski, odbili su potpisati odluke sabora, te su privremeno ekskomunicirani s mogućnošću da promijene mišljenje na »velikom i svetom saboru u Anciri« (koji se potom ipak održao u Niceji).

Za održavanje crkvenog sabora i postizanje mira među kršćanima zauzimao se i car Konstantin kako bi na taj način osigurao mir u svome carstvu.

== Sudionici sabora ==

Car je sazvao sabor u Niceji, a na njega je pozvao svih 1800 biskupa iz čitave kršćanske Crkve (oko 1000 s Istoka i oko 800 sa Zapada). Ipak, na sabor je stiglo između 250 i 320 saborskih otaca, većinom s Istoka, jer su se na Istoku vodile i najžešće rasprave. Točan broj sudionika nije moguće utvrditi, premda crkvena predaja najčešće govori o broju od njih 318.

Od malobrojnih predstavnika zapadne Crkve, valja napomenuti da je rimski [[papa]] [[Silvestar I.]] poslao je svoje izaslanike (legate) u osobama dvojice svećenika. Uz njih, u saboru su sudjelovali: Hozije iz Cordobe iz [[Iberija|Iberije]], Marko Kalabrijski iz [[Italija|Italije]], Cecilijan Kartaški iz [[Sjeverna Afrika|sjeverne Afrike]], Nikasije Dijonski iz [[Galija (rimska provincija)|Galije]], te Dujam Stridonski iz [[Dunav]]ske provincije.

Među brojnim predstavnicima istočne Crkve najviđeniji bili su nadbiskupi Aleksandar Aleksandrijski, Eustatije Antiohijski i Makarije Jeruzalemski. Neki od okupljenih otaca - primjerice, Pafnucije iz Tebe, Potamon Heraklejski i Pavao Neocezarejski - još su na svome tijelu nosili ožiljke od posljednjih progona kršćana. Ostali značajni sudionici s Istoka bili su: Euzebije Nikomedijski, Euzebije Cezarejski, [[sveti Nikola]] iz Mire, Aristak Armenski i Jakov Nisibijski.

Od biskupa izvan [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] pristigli su: [[perzija|perzijski]] biskup Ivan, [[goti|gotski]] biskup Teofil i Statofil, biskup Picijunta na području današnje [[Rusija|Rusije]] i [[Abhazija|Abhazije]].

== Tijek sabora ==

[[Datoteka:Nicaea_icon.jpg|mini|300px|desno|Car Konstantin sa saborskim ocima i Nicejskim vjerovanjem u rukama (ruska ikona)]]
Sabor je započeo [[20. svibnja]] [[325.]] u nazočnosti cara Konstantina u središnjem dijelu carskoga dvora. Radom sabora predsjedao je Hozije iz Cordobe. Moguće je da je i on bio papin predstavnik, kao i dvojica svećenika. Pozdravni je govor najvjerojatnije održao Euzebije Nikomedijski.

Glavne točke rasprave bile su:

* Pitanje arijanstva;
* Datum proslave Pashe (Uskrsa);
* Melecev raskol;
* Jedinstvo Oca i Sina;
* Krštenje [[heretik]]a;
* Položaj onih koji su popustili prilikom [[Licinije]]vih progona (tzv. ''[[lapsi]]'').

=== Odluke o Ariju i njegovu nauku ===

Dvadesetak biskupa isprva je podržavalo Arija, no nakon čitanja dijelova njegovih spisa potakli su ih da mu se usprotive. Euzebije Cezarejski nastojao je predložiti kompromisno rješenje. Na koncu su u potpunosti odnijeli prevagu protuarijanski biskupi, te je nakon mjesec dana zasjedanja sabor donio tekst [[Nicejsko vjerovanje|Nicejskog vjerovanja]] {{WikizvorM|Nicejsko vjerovanje|tekst}}. Taj tekst nisu potpisala samo dvojica biskupa iz [[Libija|Libije]] koji su od početka bili usko povezani s Arijem. Unatoč razumijevanju za Arija, Euzebije Cezarejski prihvatio je tekst Vjerovanja. Arijeva su djela trebala biti spaljena, a biskupi koji su ga podržali bili su prognani. Sam je Arije prognan u [[Ilirik]].

=== Odluka o datumu Pashe ===

Nakon [[19. lipnja]] počelo se raspravljati o datumu kršćanske Pashe, to jest [[Uskrs]]a. Na Zapadu se vrlo rano ustalio običaj slavljenja Uskrsa u nedjelju nakon [[židovi|židovske]] Pashe, dok su mnoge mjesne Crkve na Istoku zadržale slavlje na sam dan Pashe, to jest 14. nisana, prema židovskom kalendaru (takav je bio slučaj s Crkvama u [[Sirija|Siriji]], [[Cilicija|Ciliciji]] i [[Mezopotamija|Mezopotamiji]]. U [[Rim]]u i [[Aleksandrija|Aleksandriji]] pazilo se, pak, da uskrsna nedjelja ne padne na isti dan kao i židovska pasha. Konačno je odlučeno da će svake godine aleksandrijski biskup javljati rimskom papi datum Uskrsa. To je trebala biti prva nedjelja nakon prvog punog mjeseca poslije proljetne [[ravnodnevica|ravnodnevice]].

=== Melecijev raskol ===

Treće važno pitanje bilo je rješavanje Melecijeva raskola. Odlučeno je da će Melecije ostati u svome gradu Likopolu, no bez ovlasti ređenja novih [[klerik]]a i bez vršenja biskupske vlasti. Usto, bilo mu je zabranjeno obilaženje okolice grada, kao i ređenje u drugim [[dijeceza]]ma. Zadržao je biskupski naslov, no svi koje je on redio trebali su se ponovno rediti, te su njegova ređenja smatrana nevaljanim. U slučaju smrti nemelecijanskog biskupa, njega je mogao naslijediti Melecijev sljedbenik.

Ove blage mjere protiv Melecija nisu urodile plodom, jer su melecijevci kasnije pristupili arijancima, te je [[Atanazije Aleksandrijski]] još dugo bio s njima u sukobu. Melecijanstvo je konačno izumrlo sredinom 5. stoljeća.

=== Ostala pitanja ===

Sabor je izglasao dvadeset novih crkvenih zakona, koji su nazvani [[kanonsko pravo|kanonima]]. Ovako ih navode nicenski i poslijenicenski crkveni oci:

1) zabrana samokastracije;

2) određivanje najmanjeg dozvoljenog vremena [[katekumen]]ata;

3) zabrana boravka mlađih žena u kući [[Kler|klerika]];

4) odredba da na ređenju biskupa moraju biti prisutna bar tri biskupa, te da je potrebna potvrda [[metropolit]]a;

5) odluka da se godišnje održavaju po dva provincijska [[sinod]]a;

6) izvanredna vlast aleksandrijskog i rimskog biskupa (pape) na njihovim područjima;

7) priznanje posebne časti [[jeruzalem]]skom biskupu;

8) odluke o sporazumu s [[novacijanci]]ma;

9-14) odluke o blagom postupanju protiv onih koji su popustili prilikom [[Licinije]]vih progona;

15-16) zabrana smjenjivanja svećenika;

17) zabrana klericima da se bave [[lihva]]rstvom;

18) odluka da prilikom primanja [[euharistija|euharistije]] biskupi i [[prezbiter]]i imaju prednost pred [[đakon]]ima;

19) izjava o nevaljanosti krštenja što ga je podijeljivao Pavao Samosatski, te izjava da se žene [[đakonesa|đakonese]] ima smatrati laicima;

20) zabrana klečanja na liturgiji nedjeljom i u vazmeno vrijeme sve do [[Duhovi (blagdan)|Duhova]].

=== Zatvaranje rada sabora ===

[[25. srpnja]] [[325.]] zaključen je rad sabora, a prisutni saborski oci proslavili su dvadesetu obljetnicu Konstantinova vladanja. U svome zaključnom govoru car je ponovio svoju nakanu da se zadrži mir i jedinstvo u Crkvi, a u pismu koje je prošireno carstvom sljedećeg Uskrsa objavio je da je postignuto jedinstvo čitave Crkve.

== Značenje sabora ==

Dugoročno, ovaj je sabor imao sasvim osobito značenje kao prvi u nizu [[ekumenski sabor|ekumenskih sabora]]. Po prvi puta okupili su se biskupi iz cijele Crkve kako bi se dogovorili oko nekog doktrinalnog pitanja. Prvi je puta i car odigrao vodeću ulogu u sazivanju sabora, te je upotrijebio svoju moć u provođenju odluka sabora. Mnogi to nazivaju Konstantinovim preokretom, koji će kasnije dovesti do onog što će se na Zapadu zvati [[cezaropapizam]].

Kratkoročno, sabor nije okončao probleme radi kojih je sazvan. Ponajprije, arijanci i melecijevci su ubrzo ponovno dobili sva prava koja su im bila oduzeta, a arijanstvo se širilo kroz čitavo 4. stoljeće. Euzebije Nikomedijski obilno se služio utjecajem što ga je imao na Konstantina kako bi ga obratio na Arijevu stranu. Uskoro, [[330.]] svrgnut je i prognan Eustatije Antiohijski, Isto se [[335.]] dogodilo i Atanaziju koji je naslijedio Aleksandra na aleksandrijskoj biskupskoj stolici. Sam Arije vratio se u Carigrad kako bi se pomirio s Crkvom, no umro je kratko prije nego što je to moglo biti učinjeno. Car Konstantin umro je sljedeće godine, a malo prije smrti primio je krštenje od arijanskog biskupa.
{{wikizvor|Simboli vjere}}

{{ekumenski sabori}}

[[Kategorija:Ekumenski sabori|Nicejski 1.]]
[[Kategorija:Kršćanstvo u Turskoj]]

Prvi nicejski sabor - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ikizvor' u '{{HIEizvor'

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica