WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-06T00:30:09Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:August Šenoa poprsje dan.jpg|mini|200px|August Šenoa]]
Razdoblje hrvatske književnosti od pedesetih do osamdesetih godina, tj. od [[1849.]] g. kada završava [[Hrvatski narodni preporod|ilirizam]], do [[August Šenoa|Šenoine]] smrti ([[1881.]]), naziva se '''protorealizmom''' (noviji naziv), a za to razdoblje rabe se još stariji nazivi -'' od ilirizma prema realizmu'' ili ''Šenoino doba''.

== Društveno - politički okvir ==
Poraz građanske revolucije u [[Mađarska|Mađarskoj]] [[1848.]] g. i učvršćivanje [[Austrija|Austrije]] na cijelom području koje je ona u to vrijeme obuhvaćala vodi novim političkim odnosima. Bio je to kraj hrvatskog nacionalnog i kulturnog preporoda ([[hrvatski narodni preporod|ilirizma]]) i početak ponovne neprikrivene [[germanizacija|germanizacije]]. U Hrvatskoj je uveden ''[[Bachov apsolutizam]]'' ([[1850.]]). Tim činom Hrvatska gubi sva ustavna prava koja je do tada imala.
Istodobno, na društvenom području nastaju velike promjene. Ukidaju se feudalno-kmetski odnosi. Stvara se širok birokratski, činovnički aparat, sastavljen uglavnom od plemića koji su ostali bez posjeda, i građana, uglavnom njemačkog podrijetla.
Nasuprot tom novom vladajućem sloju stoji seljaštvo, istina oslobođeno, ali posve osiromašeno. Započinje proces raspadanja većih seljačkih zadruga.

== Pitanje nacionalne opstojnosti ==
U gotovo bezizlaznoj situaciji pojavilo se pitanje hrvatske opstojnosti. U vrijeme žestoke [[mađarizacija|mađarizacije]] vođe [[hrvatski narodni preporod|ilirizma]] priklanjaju se Austriji. Nekad gorljivi protivnici Mađara ([[Ljudevit Vukotinović]] i Bogović) postaju istaknuti [[mađaroni]], misleći da je to prikladan način borbe protiv germanizacije.
Godine [[1860.]] objavljena je ''Listopadska diploma'' koja vraća u Hrvatsku parlamentarni život i nacionalno-političku aktivnost. Mjesec dana nakon proglašenja ''Diplome '' (24. studenog 1860.) hrvatska mladež je "isfućkala" njemačko kazalište i izbacila njemački jezik s hrvatske pozornice. Na banskoj konferenciji (26. studenog 1860.) iznesen je politički program: ujedinjenje svih hrvatskih zemalja, uvođenje hrvatskog jezika u javne poslove, ostvarivanje hrvatskog dvorskog ureda u Beču, imenovanje dvorskog kancelara koji će kralju predložiti sedam velikih župana za Hrvatsku.
U Hrvatskoj djeluju političke stranke. Nekadašnji ilirci osnivaju Narodnu stranku ([[Josip Juraj Strossmayer]], [[Ivan Mažuranić]], [[Ivan Kukuljević Sakcinski]] i dr.). Manjinsku stranku čine unionisti (nekadašnji mađaroni).
Na političkoj pozornici pojavljuje se Stranka prava. Ona traži teritorijalnu cjelovitost i potpuni suverenitet hrvatske države. Poziva se na hrvatsko državno pravo. Uz Stranku prava prišao je i velik dio hrvatske mladeži. Njezin vođa bio je [[Ante Starčević]] koji zastupa radikalno [[hrvatstvo]], suprotstavlja se ilirstvu, jugoslavenstvu i srpstvu.
Hrvatski sabor [[1861.]] je donio nekoliko važnih zakona: o upravnom uređenju, o nastavnom programu za osnovnu i srednju školu, o narodnome muzeju, o akademiji znanosti i umjetnosti, kazalištu itd. Posebna pozornost pridana je hrvatskome jeziku, tj. njegovu imenu u uporabi. [[Ivan Kukuljević]] je prvi održao govor na hrvatskome jeziku u [[Hrvatski sabor|Hrvatskom saboru]] [[1843.]] Dotad se govorilo latinskim jezikom.
[[1868.]] sklopljena je [[Ugarsko-hrvatska nagodba]], prema kojoj je kraljevina Ugarska i Erdelj, zajedno s [[Trojedna kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|kraljevinom Dalmacijom, Hrvatskom i Slavonijom]], čine istu državnu zajednicu.

== Književni život ==
[[Datoteka:Knjizevni casopis Neven Rijeka 0308.jpg|mini|250px|Spomen ploča književnom časopisu ''Neven'' u [[Rijeka|Rijeci]]]]
Kad je [[1849.]] g. prestala izlaziti ''Danica'', isto tako i ''Zora dalmatinska'', Hrvatska je ostala bez književnih časopisa. Tek [[1852.]] [[Mirko Bogović]] pokreće časopis ''Neven'', koji je u pedesetim godinama jedini književni časopis.
Pedesetih godina nastaje smjena književnih naraštaja. Ilirci se povlače iz književnog života, neki od njih su umrli, a neki se uključuju u politički život ([[Ivan Mažuranić]]). Novi književni naraštaj objavljuje u ''Nevenu''. Među predstavnicima toga naraštaja ističe se [[Mirko Bogović]], pripovjedač, pjesnik i dramatičar. U dramama ''Frankopan'', Stjepan'', posljednji kralj bosanski'' i ''Matija Gubec, kralj seljački'' obrađuje motive iz [[Povijest Hrvatske|hrvatske povijesti]], tj. njeguje nacionalnu [[drama|dramu]].
Novo ime je [[Janko Jurković]], pripovjedač, pjesnik, feljtonist i dramatičar. Osobito je značajan njegov novelistički rad. Građu za svoje novele Pavao Čuturić i dr. uzimao je iz svakidašnjeg života. Jurković je bio pristaša [[realizam (književnost)|realizma]] u književnosti. Likove svojih djela stvarao je prema živim modelima.
[[Ante Starčević]] započeo je kao pjesnik u ''Danici'', kasnije je pisao [[feljton|feljtone]], putopise, kritike i drame. Najizrazitiji je kao feljtonist - ''Pismo magjarolacah''.
Za razvoj dramske književnosti i hrvatskog kazališta zaslužni su [[Dimitrija Demeter]], [[Josip Freudenreich]], kazališni pisac, glumac i redatelj.
Godine [[1868.]] [[August Šenoa]] postaje dramaturgom [[Hrvatsko narodno kazalište|Hrvatskog narodnog kazališta]] i u repertoar uvrštava slavensku i francusku dramu te zastupa realistički pravac. Za njegova je ravnanja u Kazalištu ustanovljena i stalna [[opera]] pod vodstvom [[Ivan Zajc|Ivana Zajca]]. Šezdesetih godina je Šenoa ušao u književnost, te je on središnja osoba po čijem se imenu to razdoblje naziva ''Šenoinim dobom''.

[[Kategorija:Hrvatska književnost]]

Protorealizam - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica