WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-01T08:50:44Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Povijest Grčke}}
'''Povijest Grčke''' je povijest prostora današnje [[Grčka|Republike Grčke]], ali i naroda [[Grci|Grka]] od prapovijesti do danas. Grčka je jedna je od najstarijih [[država]] na svijetu s neobičnom i bogatom poviješću.

[[Datoteka:Pregnant Cycladic figurine Getty Villa 90.AA.114.jpg|mini|lijevo|150px|[[Cikladi|Cikladski idol]], oko 2700.-[[2300. pr. Kr.]], [[mramor]], Vila Getty, [[Malibu]], [[Kalifornija]]]]
==Prapovijesna Grčka==
{{glavni|Prapovijesna Grčka}}
Područje današnje Grčke naseljeno je od [[prapovijest]]i. Iz [[Neolit|mlađeg kamenog doba]] najpoznatiji su arheološki nalazi iz [[Tesalija|Tesalije]] ([[Dimini]], [[Sesklo]]) i s [[Kreta|Krete]].

===Egejska kultura===
{{Glavni|Egejska kultura}}
''Egejska kultura'' je zajednička [[Civilizacija Kiklada|Civilizaciji Kiklada]], [[Minojska civilizacija|Minojskoj (Kretskoj)]] i [[Mikenska civilizacija|Helenskoj (Mikenskoj) civilizaciji]] koje su cvale u širem području [[Egejsko more|Egejskog mora]] oko [[2200. pr. Kr.|2200.]] – [[1200. pr. Kr.]] Preteča kulture [[Stara Grčka|stare Grčke]].

===Minojska kultura===
[[Datoteka:Akrotiri minoan town.jpg|mini|200px|<center>''Minojski grad'', oko [[1600. pr. Kr.]], [[freska]] iz [[Akrotiri]]ja, [[Santorini]], [[Grčka]]<center>]]
{{glavni|Minojska kultura}}
Oko [[3000. pr. Kr.]] na Kreti je započelo [[bakreno doba]], a oko [[2600. pr. Kr.]] i [[brončano doba]], čime započinje razdoblje minojske kulture. Vladari iz [[Knossos]]a su u 16. st. pr. Kr. ujedinili plemena Krećana pod samostalnu vlast. Živjeli su mirno, bez straha od neprijatelja jer su imali dobro državno uređenje i jaku mornaricu; gradove i naselja nisu opkoljavali sa zidinama. Također nisu gradili [[hram]]ove nego su žrtve božanstvima prinosili pod vedrim nebom.

Gradovi [[Knossos]], [[Akrotiri]] ([[Thera]]) i [[Festoss]] svjedoče o urbanom (sofisticiranom, moćnom i centraliziranom) društvu pod utjecajem istoka (posebice [[Drevni Egipat|Egipta]]). Oni su imali karakteristično asimetričnu, ali geometrijsku osnovu, zanimljivo zidno slikarstvo i bogatu keramiku.

===Mikenska kultura===
[[Datoteka:Lion Gate Mykene with Wilhelm Dörpfeld and Heinrich Schliemann.jpg|mini|<center>[[Heinrich Schliemann]] na ''[[Lavlja vrata|Lavljim vratima]]'' u [[Mikena|Mikeni]], oko [[1885.]]<center>]]
{{glavni|Mikenska kultura}}
Oko [[1900. pr. Kr.]] započinje doseljavanje grčkih plemena ([[Ahejci]]), koja pod utjecajem s Krete stvaraju na [[Peloponez]]u ''Mikensku kulturu''. Vrhunac joj je bio oko [[1600. pr. Kr.|1600.]] - [[1100. pr. Kr.]], a glavni centri ove kulture su gradovi: [[Mikena]], [[Tyrins]] i [[Arg (grad)|Arg]]. Za razliku otmjenosti, otmjenosti i lakoći kojom odiše kretska kultura, [[mikenska kultura]] (nazvana po glavnom gradu na [[Peloponez]]u – [[Mikena|Mikeni]]), odiše snagom, čvrstinom i stabilnošću. U Mikenskim grobnicama pronađene su mnoge dragocjenosti, među kojima: mačevi sa [[zlato]]m okovanim drškama, zlatni pehari, prstenje i ukrasi za odjeću i neobične zlatne posmrtne maske.

===Prijelazno doba===

U drugoj polovici 1. tisućljeća pr. Kr. dolazi do nove doseobe grčkih plemena [[Eonjani|Eonjana]], [[Jonjani|Jonjana]] i [[Dorani|Dorana]], koji predindoeuropskom stanovništvu ([[Pelazgi]]) nameću svoj jezik i postupno se stapaju preuzimajući brojne kulturne sastavnice. Seoba Dorana i njihovo osvajanje Peloponeza, prilikom kojeg je uništena mikenska civilizacija, u tradiciji je poznata pod nazivom ''povratak Heraklovića'', jer su svojim pretkom proglasili ahejskog mitskog junaka [[Heraklo|Herakla]]. Ti događaji korespondiraju s početkom obrade željeza ([[željezno doba]]).

U prijelazno doba (oko [[1000. pr. Kr.|1000.]] – [[800. pr. Kr.]]) dolazi do nastanka ''[[polis]]a'' ili gradova država, tipičnog oblika političke organizacije u kasnijim razdobljima, kao i do [[Kolonizacija|kolonizacije]] egejske obale [[Mala Azija|Male Azije]].

==Stara Grčka==
[[Datoteka:Acropolis.JPG|mini|200px|<center>[[Akropola (Atena)]] je bila vjersko središte [[Atena (grad)|Atenskog]] [[polis]]a<center>]]
[[Datoteka:Hoplites.jpg|mini|200px|<center>Grčki [[hopliti]] iz [[5. stoljeće pr. Kr.]]<center>]]
[[Datoteka:Peloponeskirat.svg|mini|200px|<center>[[Peloponeski rat]]<center>]]
{{glavni|Stara Grčka}}
===Arhajsko razdoblje (oko [[800. pr. Kr.|800.]] – [[480. pr. Kr.]])===

U ''arhajsko doba'' dolazi do značajne [[Kolonizacija|kolonizacije]] na obalama [[Sredozemno more|Sredozemnog]] ([[Sicilija]], [[Korzika]], južna Italija ili [[Magna Graecia]], južne Francuske i istočne Španjolske), [[Mramorno more|Mramornog]] i [[Crno more|Crnog mora]] te stupanjem u tijesne veze s itočnjačkim razvijenim civilizacijama. Ujedno se dovršava formiranje polisa i njihovo definitivno razgraničavanje u samoj Grčkoj, kao i zameci budućih makropolitičkih formacija. Tako [[Sparta]] uspijeva nametnuti svoju hegemoniju većim dijelom Peloponeza ([[mesanijski ratovi]] od 740.-720. pr. Kr. i 660.-640. pr. Kr.; stvaranje [[Peloponeski savez|Peloponeskog saveza]] oko [[550. pr. Kr.]]), a [[Atena (grad)|Atena]] uspijeva sjediniti pod svojom vlašću cijelu [[Atika (pokrajina)|Atiku]].

U istom razdoblju dolazi i do obaranja [[monarhija]] u većini polisa, te stvaranja [[Oligarhija|oligarskog]] (npr. u [[Korint]]u), [[demokracija|demokratskog]] (najpoznatiji u [[Atena (grad)|Ateni]]) ili aristokratskog poretka (najpoznatija [[Sparta]]), prekidanih čestim vladavinama [[tiran]]a (npr. [[Pizistrat]] u Ateni; [[Perijander]] u Korintu i dr.). Dolazi i do jačanja novčanog gospodarstva i do kodifikacije običajnog prava; najpoznatiji zakonodvaci su [[Drakon]] ([[621. pr. Kr.]]) i [[Solon]] ([[594. pr. Kr.]]) u Ateni, te [[Likurg]] u Sparti ([[8. stoljeće pr. Kr.]]).

U posljednjim desetljećima arhajskog razdoblja dolazi do sukoba s [[Ahemenidsko Carstvo|Perzijskim Carstvom]] ([[jonski ustanak]] od 500. – [[494. pr. Kr.]], i [[grčko-perzijski ratovi]] od 490. – [[480. pr. Kr.]]) s [[Kartaga|Kartagom]] i [[Etrušćani]]ma, koji su svi uspješno okončani.

===Klasično razdoblje ([[480. pr. Kr.|480.]] – [[336. pr. Kr.]])===

''Klasično ili zlatno doba'' stare Grčke karakterizira vrhunac kulturnog i gospodarskog razvoja Stare Grčke, nastavak sukoba s [[Ahemenidsko Carstvo|Perzijskim Carstvom]] (do povoljnog [[Kraljevski mir|Kraljevskog mira]] [[387. pr. Kr.]]), te sukobi između najmoćnijih grčkih država Atene, Sparte i Tebe ([[Peloponeski rat]] od 431. – [[404. pr. Kr.]] te rat Sparte i [[Beotski savez|Beotskog saveza]] [[371. pr. Kr.]]).

Potkraj razdoblja u sukobe u Grčkoj upleće se [[Makedonija]], te je makedonski kralj [[Filip II.]], pobjedom kraj [[Bitka kod Henoreje|Henoreje]] ([[338. pr. Kr.]]), nametnuo grčkim polisima makedonsku [[Hegemonija|hegemoniju]], čime zapravo prestaje njihova nezavisnost.

[[Datoteka:NAMABG-Colored Alexander Sarcophagus 1 retouched.JPG|mini|200px|<center>Retuširani reljef [[Bitka kod Isa|bitke kod Isa]] ([[333. pr. Kr.]]) s [[Aleksandar Veliki|Aleksandrovog]] [[sarkofag]]a, [[Istanbul]]<center>]]

===Helenističko razdoblje ([[336. pr. Kr.|336.]] – [[146. pr. Kr.]])===

Helenističko razdoblje karakterizira politička premoć Makedonije, te širenje grčke kulture na istok zahvaljujući osvajanjima makedonske vojske [[Aleksandar Veliki|Aleksandra Velikog]], ali i intenzivan prodor istočnjačkih utjecaja u grčku kulturu i umjetnost.

Nakon makedonskog poraza od [[Rimljani|Rimljana]] kraj Kinoskefale ([[197. pr. Kr.]]) dolazi do stvaranja dvaju saveza grčkih državica ([[Ahajski savez|ahajski]] i [[etolski savez]]) koji se upleću u borbe Rima protiv Kartage ([[Punski ratovi]]), te Makedonije i helenističkih država na [[Bliski istok|Bliskom istoku]]. Razdoblje je završilo porazom obiju tvorevina i pretvaranjem Grčke u rimsku provinciju ([[146. pr. Kr.]]).

[[Datoteka:DionysiusTheater.jpg|mini|200px|lijevo|<center>Rimsko [[Dionizijevo kazalište]] u [[Atena (grad)|Ateni]] rekonstrukcija iz njemačke enciklopedije ([[1891.]])<center>]]

==Rimsko razdoblje==

U ''rimskom razdoblju'' (od [[146. pr. Kr.]] do početka [[6. stoljeće|6. st.]]), iako dolazi do širenja grčke kulture na Rim i do njihova stapanja, grčke zemlje gube političko značenje i gospodarski slabe. Tijekom [[1. stoljeće|1. stoljeća]] započinje širenje [[Kršćanstvo|kršćanstva]] (dovršeno formalnim zabranama poganskih kultova potkraj [[4. stoljeće|4. st.]] te ukidanjem atenske [[Akademija|Akademije]] [[529.]] god.).

Podjelom [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] [[395.]] god. Grčka dolazi pod vlast njegova [[Istočno Rimsko Carstvo|istočnog dijela]] te dalje slijedi njegovu političku sudbinu. Grčko stanovništvo se sve više miješa s romaniziranim i neromaniziranim [[balkan]]skim narodima, a tijekom doseobe naroda u Grčku se naseljavaju i brojne [[Slaveni|slavenske skupine]]. Unatoč miješanjima, [[Grci]] su se uspjeli etnički održati i asimilirati navedene skupine.

[[Datoteka:Byzantine Empire animated.gif|mini|250px|<center>[[Bizantsko Carstvo]]<center>]]
==Bizantsko razdoblje==

U ''srednjovjekovnom razdoblju'' (početak [[6. stoljeće|6. st.]] do [[1460.]] god.) grčke zemlje su bile sastavni dio [[Bizantsko Carstvo|Bizantskog Carstva]].

Nakon [[Četvrti križarski rat|Četvrtog križarskog rata]] ([[1204.]]) dolazi do podjele Grčke na niz državica pod bizantskom ([[Epirska Despotovina]], [[Nicejsko Carstvo]] i [[Trapezuntsko Carstvo]]), [[Križari|križarskom]] ([[Latinsko carstvo]]), [[Mletačka Republika|mletačkom]] ili [[Genova|genoveškom]] vlašću, a to će stanje potrajati do [[Turci|turskih]] osvajanja posljednjeg ostatka bizantske vlasti na Peloponezu ([[Morejska Despotovina]] sa sjedištem u [[Mistras|Mistri]]) 1460. god.

==Tursko razdoblje ([[1460.]] – [[1821.]])==

[[Datoteka:Greek Janissaries - Greek youths who are being converted to Islam - Young Greeks at the Mosque - oil painting on canvas - Jean Léon Gérôme - 1865.JPG|mini|150px|lijevo|<center>''Grčki [[janjičar]]i u džamiji'' [[Jean Léon Gérôme]] ([[1865.]])<center>]]
[[Datoteka:Eastern Mediterranean 1450 .svg|mini|200px|<center>Grčka [[1450.]] god.<center>]]Turska vladavina u Grčkoj obilježena je gotovo trajnim ratovanjem turskih i kršćanskih (u prvom redu mletačkih) vojnih postrojba na grčkom prostoru. Turci su postupno do [[1540.]] god. zauzimali preostala mletačka i genoveška uporišta u Grčkoj ([[Arg (grad)|Arg]], [[Halkida|Negropont]], [[Pteleon]], [[Lepant]], [[Modon]], [[Koroni]], [[Nauplion|Nafplion]], [[Monemvasia]]) te [[Rod (otok)|Rod]](os) ([[1522.]]). God. [[1566.]] zauzeto je posljednje genoveško uporište [[Hij]] ([[Khios]]), te mletačko [[Naksos (otok)|Naksos]]. God. [[1571.]] Mlečani su izgubili i [[Cipar]], a [[1669.]] god. i [[Kreta|Kretu]].

Privremeni mletački uspjesi u tzv. [[Morejski rat|Morejskom ratu]] doveli su do uspostavljanje njihove vlasti nad većim dijelom Peloponeza, no oni su ubrzo poništeni idućim ratom ([[1797.]]).

Stalno stanje nesigurnosti utjecalo je na pojačanu emigraciju grčkog stanovništva u južnu Italiju, na Siciliju i jonske otoke. Ujedno se u plodne dijelove Grčke naseljavaju turci [[Juruci]] i useljenici iz [[Anatolija|Anadolije]], a starosjedilačko stanovništvo potiskuje se u brdske krajeve [[Makedonija|Makedonije]], [[Tesalija|Tesalije]],[[Epir]]a, središnje Grčke i [[Peloponez]]a.

Slabljenjem turske središnje vlasti i jačanjem lokalne turske aristokracije dolazi do jačanja [[Hajduci|hajdučkog]] pokreta (''[[klefti]]''). S druge strane mnogi su Grci surađivali s turskim vlastima, osobito oni nastanjeni u [[carigrad]]skoj četvrti [[Fanari]], te zauzimali visoke položaje u turkoj upravi ili stekli znatna bogatstva trgujući diljem [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]].

U održavanju protuturskog raspoloženja značajnu ulogu je imala i [[Pravoslavna crkva]] koju je podržavala [[Rusija]] želeći iskoristiti protuturske pokrete na [[Balkan]]u za svoje političke interese. Kao rezultat nezadovoljstva turkom vlašću i promidžbene djelatnosti Rusije, izbijali su tijekom [[18. stoljeće|18. st.]] mnogobrojni ustanci, od kojih je najvažniji bio onaj na Peloponezu [[1770.]] godine. Iako su ustanci krvavo ugašivani, nastavljen je oslobadilački pokret predvođen pjesnikom [[Riga od Fere|F. K. Rigasom]] (smaknut [[1798.]]) i učenjakom [[A. Koraisom]].

[[Datoteka:Eugène Ferdinand Victor Delacroix 030.jpg|mini|200px|<center>''[[Masakr kod Chiosa]]'' [[Eugène Delacroix]] ([[1824.]])<center>]]
[[Datoteka:Dimitrios Ypsilantis.JPG|mini|100px|lijevo|<center>[[Dimitrios Ypsilantis]]<center>]]
[[Datoteka:Germanos of Patras-1.jpg|mini|100px|lijevo|<center>[[Arhiepiskop Germanos]]<center>]]
===Grčki rat za neovisnost (1821. - 1829.)===
{{glavni|Grčki rat za neovisnost}}
God. [[1814.]] [[Alexandros Ypsilantis]] osnovao je u [[Ukrajina|ukrajinskom]] gradu [[Odesa|Odesi]] revolucionarno društvo ''Philikē Hetaireia'' ([[Heterija]]). Ypsilantis je u ožujku [[1821.]] god. upao s 2000 ljudi u tursku [[Moldavija|Moldaviju]] te podigao neuspješan ustanak u [[Iaşi]]ju.

[[Datoteka:Russians at navarino.jpg|mini|200px|<center>''[[Bitka kod Navarina]] ([[1927.]])'' [[Ivan Aivazovsky]]([[1846.]])<center>]]
U travnju iste godine na [[Peloponez]]u je izbio ustanak pod vodstvom [[arhiepiskop]]a [[Germanos]]a, koji se ubrzo proširio na ostale grčke krajeve te je uskoro oslobođena čitava srednja i južna Grčka, čime je započeo ''rat za neovisnost''. Taj se rat (1821.-1829.) odvijao u nekoliko etapa:
# ''U prvome razdoblju'' (1821.-[[1824.]]) ustanici su, potpomognuti europskim dobrovoljcima i potporom velikih sila, postigli značajne uspjehe te u siječnju [[1822.]] god. na saboru u [[Epidaur]]u proglasili neovisnost, donijeli ustav i osnovali vladu.
# ''U drugom razdoblju'' (1824.-1827.) nedisciplinirana grčka vojska, razjedinjena političkim sukobima među ustaničkim vođama, počinje doživljavati poraz za porazom u sukobu s turskim postrojbama i pojačanjima koje im je poslao [[egipat]]ski [[paša]] [[Mehmed Ali]]. Na kraju, [[Turci]] osvajaju gotovo čitavu kopnenu Grčku.
# ''U trećem razdoblju'' (1827.-1829.) dolazi do otvorenijeg miješanja velikih sila ([[Rusija]], [[Engleska]] i [[Francuska]]). Nakon što je pred njihovim pritiskom ''sabor u [[Trezen]]u'' u ožujku [[1827.]] god. izglasao novi ustav i izabrao predsjednika vlade, [[grof]]a [[Capodistrias]]a, velike sile su uputile [[Turska|Turskoj]] zahtjev da Grčkoj prizna autonomiju. Nakon odbijanja [[Visoka Porta|Porte]] da to učini saveznička flota je u listopadu [[1827.]] god. porazila tursko-egipatsku mornaricu kod rta [[Navarin]]a ([[Bitka kod Navarina]]). Rusija je također ušla u rat te prisilila Tursku ''[[Mir u Drinopolju 1829.|mirom u Drinopolju]]'' ([[1829.]]) priznati neovisnost Grčke.

[[Datoteka:1st greek constitution.jpg|mini|150px|<center>Prvi grčki ustav iz 1922. god.<center>]]
==Kraljevina Grčka==

Moderno razdoblje Grčke povijesti traje od [[1829.]] god. do danas.

[[Londonski ugovor|Londonskim ugovorom]] u svibnju [[1832.]] god. Grčka je proglašena kraljevstvom, a prvim kraljem je postao [[bavarska|bavarski]] [[princ]] [[Otto von Wittelsbach]], kao [[Grčki kralj Oton I.]] (1832.-1862.). Sljedeće godine ([[1833.]]) [[Atena (grad)|Atena]] je proglašena prijestolnicom. Nastavljene unutarnjo-političke borbe, poticane od velikih sila, kulminirale su ''rujanskim ustankom'' u Ateni [[1843.]] god., te je kralj Oton bio prisiljen donijeti novi [[ustav]] kojim je uspostavljen dvodomni [[parlament]].

God. [[1862.]] izbila je ''vojna pobuna u [[Nauplion]]u'', koja se ubrzo proširila na druga mjesta, te je Oton I. svrgnut, a na njegovo mjesto, pod utjecajem Engleske, Francuske i Rusije, postavljen je [[Danska|danski]] kraljević Vilim kao kralj [[Đuro I., kralj Grčke|Đuro I.]] (1863.-1913.). [[Engleska]] je ujedno Grčkoj predala jonske otoke, koje je držala od razdoblja ratova protiv [[Napoleon]]a. God. [[1864.]] donesen je novi ustav i ponovno je uspostavljen parlament. Upletanje Grčke na ''ustanak na [[Kreta|Kreti]]'' ([[1866.]]) spriječili su Engleska i [[Francuska]].

Vanjsko-političke prilike postale su povoljnije izbijenjem [[Rusko-turski rat|rusko-turskog rata]] (1877.-1878.) te je na [[Berlinski kongres|Berlinskom kongresu]] ([[1878.]]) [[Turska]] bila prisiljena Rusiji predati [[Tesalija|Tesaliju]] i dio [[Epir]]a. Prilikom izbijanja novog ustanka na Kreti ([[1896.]]) [[Grčka]] je uputila svoje postrojbe na otok i anektirala ga, čime je izazvan [[Grčko-turski rat 1897.|grčko-turski rat]] u kojem su [[Grci]] doživjeli neuspjeh. Unatoč tome, pod pritiskom velikih sila postignut je [[kompromis]] te je mirovnim ugovorom Kreta dobila samo autonomiju pod nominalnim suverenitetom [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]]. Samo godinu dana poslije ([[1898.]]) turske su postrojbe, pod engleskim pritiskom, povučene s otoka te je osnovana nacionalna vlada, a kao visoki predstavnik određen je grčki kralj Đuro.

[[Datoteka:Ελευθέριος Βενιζέλος.jpg|mini|100px|lijevo|<center>[[Eleuterios Venizelos]]<center>]]

Sudjelovanjem u [[Prvi balkanski rat|I.]] i [[Drugi balkanski rat|II. balkanskom ratu]] ([[1912.]] – [[1913.]]) Grčka je ostvarila proširenja u [[Makedonija (regija)|Makedoniji]] i [[Tračka (regija)|Traciji]], te pripojila Kretu i egejske otoke (osim [[Imbros]]a, [[Ténedos]]a i [[Dodekanez]]a).

===Grčka u I. svjetskom ratu===

[[Datoteka:2.75inchMountainGunKamberliSalonikaFrontJune1918.jpg|mini|200px|<center>Britanski vojnici na Solunskom frontu 1918. god.<center>]]
[[Konstantin I.]] (1913.-1917., 1920.-1922.), pronjemački usmjeren, pokušavao je izbjeći ulaz Grčke u [[I. svjetski rat]] na strani [[Antanta|Antante]]. God. [[1916.]] politički vođa panhelenističkog pokreta [[Eleuterios Venizelos]], uz potporu Antante, uspostavio je vladu u [[Solun]]u, a postrojbe Antante okupirale su neke dijelove Grčke.

Grčka je u lipnju pristupila Antanti i objavila rat [[Centralne sile|Centralnim silama]], a kralj Konstantin ubrzo je prinuđen abdicirati u korist sina [[Aleksandar|Aleksandra]]{{newdsm}} (1917.-1920.).

===Grčka između dva svjetska rata===

[[Datoteka:ParisPeace-Venizelos-Map.png|mini|200px|lijevo|<center>[[Grčka]] nakon mira u [[Neuilly]]ju ([[1919.]])<center>]]
[[Datoteka:Turk-greek11.jpg|mini|150px|<center>Karikatura iz grčko-turskog rata<center>]]
''Mirom u [[Neuilly]]ju'' s [[Bugarska|Bugarskom]] ([[1919.]]) i [[Sèvres]]u s [[Turska|Turskom]] ([[1920.]]) došlo je do novih teritorijalnih proširenja u korist Grčke ([[Egejska Makedonija|Južna Makedonija]] i [[Tračka (regija)|Tračka]], otoci [[Imbros]] i [[Ténedos]] te petogodišnji mandata nad [[Izmir|Smirnom]] i okolicom). Usprkos tim uspjesima, Venizelosova vlada je poražena na izborima i nakon Aleksandrove smrti na prijestolje se vratio Konstantin I.

Turska je ubrzo odbacila nepravedni ''[[Sèvreski mir]]'' te je izbio novi [[grčko-turski rat 1919.-1922.]]. Konstantin I. je [[1922.]] god. zbačen s prijestolja vojnim udarom generala [[Plastiras]]a, te je na prijestolje postavljen [[Đuro II.]] (1922.-1924., 1935.-1947.). U ratu s Turskom Grčka je pretrpjela odlučan poraz pa je novim ''mirovnim ugovorom u [[Lausanne]]i'' ([[1923.]]) bila prinuđena vratiti istočnu Traciju i Smirnu iz kojih je protjerano oko 1 400 000 Grka.

Razdoblje od [[1922.]] do [[1936.]] god. obilježeno je sukobima monarhista i republikanaca, te mnogobrojnim vojnim udarima: [[1924.]] god. proglašena je [[republika]], a [[1935.]] vojnim udarom generala [[Joannis Metaxas|Joannisa Metaxasa]] obnovljena je monarhija.

God. [[1934.]] Grčka je sklopila s [[Turska|Turskom]], [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslavijom]] i [[Rumunjska|Rumunjskom]] [[Balkanski pakt]] usmjeren protiv [[Bugarska|Bugarske]]. God. [[1936.]] Metaksas raspušta parlament i zavodi [[Fašizam|fašističku]] diktaturu (1936.-1941.).

[[Datoteka:British soldiers in a trench.jpg|mini|150px|<center>Britanski vojnici u rovu na [[Kreta|Kreti]] (svibanj [[1941.]])<center>]]
===Grčka u 2. svjetskom ratu===

Izbijanjem [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] [[Italija]] je Grčkoj uputila ultimatum da joj ustupi uporišta na svojem teritoriju. Kada je to odbijeno, Italija je je potkraj listopada [[1940.]] god. iz [[Albanija|Albanije]] započela operacije protiv Grčke. Nakon početnih talijanskih uspjeha, Grci su ih u protunapadu potisli iz Grčke te čak zauzeli približno trećinu Albanije.

U ožujku [[1941.]] god. talijanska vojska je započela novi napad, a u Bugarsku su pristigle [[Nacistička Njemačka|njemačke]] postrojbe za intervenciju u Grčkoj. One su u travnju pojačane postrojbama uključenjim u kratkotrajni rat protiv [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] te brzom akcijom prisilile Grčku na kapitulaciju.

Pod talijanskom i njemačkom okupacijom u Grčkoj je djelovalo nekoliko ustaničkih skupina od kojih je najznačajnija bila ''Grčka narodnooslobadilačka fronta'' (''Ethnikos Apeleftherotikon Metopon'', ili skraćeno [[EAM]]) sa svojom ''Narodnooslobodilačkom vojskom'' (''Ethnikos Laikos Apeleftherotikon Stratos'', ili skr. [[ELAS]]), i do ljeta [[1944.]] god. oslobodile su velik dio zemlje, iako nisu prerasle okvire gerilskog ratovanja.

[[Datoteka:G Papanreou on the Prince David 1944.jpg|mini|150px|lijevo|<center>Grčki premijer [[Georgios Papandreu]] drži govor na palubi britanskog broda ''King David'' [[16. listopada]] [[1944.]] god.<center>]]
===[[Grčki građanski rat]]===

Dana [[20. svibnja]] [[1944.]] god. predstavnici emigrantske vlade, oslobodilačkih pokreta i političkih stranaka osnovali su u [[Bejrut]]u koalicijsku vladu nacionalnog jedinstva pod predsjedništvom [[Georgios Papandreu|Georgiosa Papandreua]]. U rujnu 1944. god. vlada je nakon iskrcavanja britanskih postrojbi prešla u Grčku. ''Sporazumom u Varkizi'' ([[12. veljače]] [[1945.]]) vlada se sporazumjela s EAM-om da se formacije ELAS-a raspuste te da se budući oblik vladavine odredi [[plebiscit]]om. Plebiscit je uz pritisak [[Velika Britanija|Velike Britanije]] proveden u rujnu [[1946.]] god. i obnovljena je monarhija.

Pripadnici ELAS-a, koji su odbili da se razoružaju, pod vodstvom generala [[Markos Vafiadis|Markosa Vafiadisa]] započeli su ratovanje protiv britanskih postrojba i vlade. U kolovozu [[1947.]] god. proglašena je republika, a u prosincu uspostavljena privremena vlada. Iako su u pokretu prevladavali [[Komunizam|komunistički]] elementi, velik dio boraca se pridružio pokretu potaknut obećanjima o obustavi socijalnog i nacionalnog ugnjetavanja (egejski [[Makedonci]], epirski [[Albanci]]) koje je provodila rojalistička vlada. Otpor ustanika (koji su se organizirali kao ''Demokratska armija Grčke'', skr. [[DAG]]) ugušen je nemilosrdnim terorom rojalističkih i britanskih postrojba (koji su pouprli i bivši profašistički odredi [[EDES]]-a) nakon što su velike sile (u prvom redu [[Velika Britanija]] i [[SSSR]]) postigle međusobni sporazum o podjeli interesnih sfera na [[Balkan]]u<ref>Prema mnogima, ovo je bilo prvo uplitanje velesila u unutanju politiku neke zemlje nakon Drugog svjetskog rata. Noam Chomsky, ''Svjetski poredak, stari i novi'', Pluto Press London, [[1994.]]</ref>. U međuvremenu je smrću kralja Đure II. na prijestolje stupio njegov brat [[Grčki kralj Pavao I.|Pavao I.]] ([[1947.]] – [[1964.]]).

==Moderno razdoblje==

[[Datoteka:Coat of arms of Greece.svg|150px|lijevo]]
U razdoblju 1950-ih i 1960-ih, Grčka se uz pomoć [[SAD]]-a brzo razvijala. [[Marshallov plan]] je omogućio pomoć i kredite koji su razvili turistički sektor. God. [[1967.]] grčka vojska je izvela državni udar zbacivši s vlasti vladu premijera [[Panagiotis Kanellopoulos|Kanellopoulosa]] i ustanovila vlast vojne hunte (1967.-[[1974.]]), poznate kao "Pukovnički režim". NATOva Organizacija "LOK" je učestvovala u ovom vojnom udaru, kao i američka [[CIA]] (za koji se kasnije ispričao predsjednik [[Bill Clinton]])<ref>[http://www.danieleganser.ch/e/zeitungsartikel/pdf/Ganser_ISN_Gladio_Security_Watch_15.12.04.pdf Daniele, Ganser, "NATOva tajna vojska terorista?", 2004.]</ref>. God. [[1973.]], vojna vlada je ukinula monarhiju i nakon drugog državnog udara 1974. zbačen je [[diktator]] [[George Papadopoulos]], a pukovnik [[Dimitrios Ioannides]] je postao novim [[predsjednik]]om države. Njega drže odgovornim za državni udar protiv predsjednika [[Makarios]] a na [[Cipar|Cipru]] koja je prethodila turskoj invaziji 1974. god.Nakon krvavo ugušene pobne na Atenskom politehničkom fakultetu došlo je do raspada vojnog režima. Političar u izgnanstvu, [[Konstantinos Karamanlis]], vratio se iz [[Pariz]]a i postao premijer prijelazne vlade od [[23. lipnja]], [[1974.]]<ref>[http://www.nato.int/docu/update/70-79/1974e.htm NATO 1974]</ref> te kasnije pobijedio izborima osvojivši dva mandata svojoj Konzervativnoj stranci ''Nea Dimokratia''. Dana [[14. kolovoza]], [[1974.]], grčka vojska se povukla iz NATO saveza u protestu protiv turske okupacije sjevernog Cipra<ref name="ReferenceA">Adam Hart-Davis, Povijest Grčke, izdavač: Dorling Kindersley Limited, {{ISBN|9781856130622}}</ref>.

God. [[1975.]], nakon referenduma kojim je vraćen na vlast kralj [[Konstantin II., kralj Grčke|Konstantin II.]], ustanovljena je i demokratski republikanski sustav. [[Andreas Papandreou]], još jedan ranije prognan političar, vratio se u zemlju i osnovao [[socijalizam|socijalističku]] stranku [[PASOK]], koja je pobijedila na izborima [[1981.]] god. i od tada dominirala političklom scenom skoro dva stoljeća.

[[Datoteka:Bill Clinton and Andreas Papandreou.jpg|mini|200px|<center>Premijer [[Andreas Papandreou]] i [[Bill Clinton]] [[1994.]] god.<center>]]
Od ponovne uspostave demokracije, stabilnost i gospodarski prosperitet Grčke je bio zavidan. Grčak je ponovno primljena u [[NATO]] [[1980.]] god.<ref name="ReferenceA"/> Grčka je pristupila [[EU|Europskoj Uniji]] [[1981.]] god. i prihvatila je [[euro]] kao valutu [[2001.]] god. Nova infrastruktura, fondovi od EU i rastući prihodi od turizma, brodoprometa, telekomunikacija i lake industrije učinili su da [[Grci]] imaju najveći standard života do sada. Još uvijek postoje neriješena pitanja između Grčke i [[Turska|Turske]] oko [[Cipar|Cipra]], kao i oko granica u Egejskom moru. Odnosi su donekle popravljeni nakon obostrane pomoći uslijed katastrofalnih potresa, najprije u Turskoj, a potom u Grčkoj.

==Bilješke==
{{izvori}}

==Izvori==

* ''Opća i nacionalna enciklopedija br. 9.'', [[Večernji list]] d. d., [[Zagreb]] 2006. I{{ISBN|978-953-7224-09-0}}
* ''Povijest svijeta'', The Times, Hena com, Zagreb, 2002. {{ISBN|953-6510-62-6}}

==Poveznice==
* [[Grčka umjetnost]]
*
{{commonscat|History of Greece}}

==Vanjske poveznice==
*[http://eudocs.lib.byu.edu/index.php/History_of_Greece:_Primary_Documents Povijest Grčke: Izvorni dokumenti]

{{Povijest Europe}}

[[Kategorija:Povijest Grčke| ]]

←Starija inačica		Inačica od 3. studeni 2021. u 03:22
Redak 168:		Redak 168:
	* [[Grčka umjetnost]]		* [[Grčka umjetnost]]
	*		*
	~~{{commonscat\|History of Greece}}~~

	==Vanjske poveznice==		==Vanjske poveznice==

Povijest Grčke - Povijest promjena

WikiSysop: no summary specified

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica