Suradnik10: nije uvezlo s hr.wikipedije

2025-04-30T01:12:14Z

nije uvezlo s hr.wikipedije

Nova stranica

[[Datoteka:Atlas pittoresque pl 037 (cropped).jpg|240px|mini|desno|[[Mapuche]] su bili izvorni stanovnici središnjeg i južnog Čilea.]]
'''Povijest Čilea''' seže duboko u [[prošlost]], zbog ima tragova naselja koja datiraju oko 10 500 godina prije Krista.

Prije otprilike 10 000 godina, migrirajući [[domorodački narodi|domorodački]] [[Indijanci]] naselili su se u plodnim [[dolina]]ma i obalnim područjima današnjeg [[Čile]]a. Ovo je područje bilo dom za više od desetak različitih indijanskih društava prije španjolske ere. Trenutačno prevladavajuće teorije su da se prvi dolazak ljudi na [[kontinent]] dogodio duž pacifičke obale prema [[jug]]u, u prilično brzom širenju davno prije kulture Clovis, ili čak preko transpacifičke migracije.

[[Carstvo Inka]] nakratko je proširilo svoj [[teritorij]] na ono što je sada sjeverni Čile, gdje su prikupljali danak od malih skupina [[ribar]]a i farmera u [[oaza]]ma, ali nisu uspjeli uspostaviti jaku kulturnu prisutnost na tom području.<ref> Minnis, Natalie (2002). Chile. Langenscheidt Publishing Group. pg. 381. ISBN 978-9812348906.</ref> Inke su naišle na žestok otpor i stoga nisu mogle uspostaviti kontrolu na jugu. Tijekom svojih pokušaja osvajanja 1460. i ponovno 1491., Inke su uspostavile utvrde u središnjoj dolini Čilea, ali nisu uspjele kolonizirati regiju.

Osvajanje od strane [[Španjolska|španjolskih]] [[konkvistador]]a datira iz 16. stoljeća. Domorodačko stanovništvo Čilea uporno se opiralo [[Španjolsko kolonijalno carstvo|španjolskoj kolonizaciji]] zemlje, toliko da je učestalo ugrožavalo sam opstanak kolonije. Karakteristike nepristupačnosti velikog dijela teritorija, prekrivenog planinskim lancima, zapravo nisu omogućile [[Španjolci]]ma da potpuno pokore lokalno stanovništvo. No unatoč neprestanom antišpanjolskom gerilskom ratovanju Indijanaca, između 17. i 18. stoljeća kolonija je doživjela umjeren gospodarski razvoj zahvaljujući velikoj potražnji za čileanskom [[pšenica|pšenicom]] i rastućoj važnosti [[stočarstvo|uzgoja stoke]].

Povjesničari nagađaju da je ukupna araukanska populacija u Čileu mogla brojati najviše 1,5 milijuna ljudi kada su Španjolci stigli 1530-ih, a nakon stoljeća europskih osvajanja i [[bolest]]i, njihov [[broj]] je smanjen za najmanje polovicu. Tijekom osvajanja, Araukanci su brzo nabavili [[konj]]e i europsko [[oružje]] u svom arsenalu [[toljaga]], lukova i [[strijela]]. Postali su vješti u pljačkanju španjolskih naselja i, iako u sve manjem broju, uspjeli su držati Španjolce i njihove potomke podalje do kraja 19. stoljeća. Hrabrost Araukanaca nadahnula je [[Čileanci|Čileance]] da ih pozdrave kao prve nacionalne [[heroj]]e, [[status]] koji, međutim, nije nimalo podigao bijedni životni standard njihovih potomaka.<ref> Jarpa, Francisco Fantini (2007). Patagonia chilena: Historia. Patagonia Media. ISBN 978-9563107746.</ref>

Na kasniji razvoj Čilea snažno su utjecala njegova mineralna bogatstva, posebno [[bakar]] te natrijevi i kalijevi [[nitrati]] koji su s jedne strane omogućile su značajan [[gospodarski rast]], ali su s druge strane bile izvor sukoba sa susjednim zemljama. Početkom 19. stoljeća ovaj gospodarski rast pogodovao je razvoju lokalne aristokracije europskog podrijetla, [[Kreoli|Kreola]], koji su postali protagonisti pokreta za [[neovisnost]] protiv Španjolske. Kako bi se oslobodili španjolske vladavine, čileanski nezavisni zastupnici predvođeni [[Bernardo O'Higgins|Bernardom O'Higginsom]] udružili su snage s onima generala [[José de San Martín|Joséa de San Martína]], jednog od arhitekata latinoameričke neovisnosti. Godine 1817. San Martín je s vojskom od oko 6000 ljudi prešao [[Ande]] i, porazivši španjolsku vojsku, zauzeo [[Santiago de Chile| Santiago]], glavni grad [[Čile]]a. Dok je O'Higgins bio proglašen čelnikom Čilea, rat se nastavio sa Španjolcima, koji su definitivno poraženi 1818., godine kada je proglašena čileanska neovisnost.

[[Datoteka:Escena Patriótica-Rugendas.jpg|240px|mini|lijevo|Čileanski domoljubi, slika Johanna Moritza Rugendasa.]]
Tijekom 19. stoljeća nova čileanska država, predsjednička [[republika]], krenula je visoko autoritarnim putem, sankcioniranim konzervativnim ustavom iz 1833., i doživjela je dugo razdoblje političke stabilnosti i ekonomske sigurnosti. Čak je i [[Pacifički rat]] (1879.-'83.), dobiven na štetu [[Peru]]a i [[Bolivija|Bolivije]], omogućio Čileu da se teritorijalno proširi osvajanjem rudarskih regija, bogatih nalazištima [[salitea|salitre]] (kalijeva nitrata), i važnih obalnih pokrajina. Međutim, [[1891]]. izbio je sukob između suprostavljenih domaćih snaga i zemlja je utonula u krvavi građanski rat koji je ostavio neriješene snažne društvene napetosti.

U prvoj polovici 20. stoljeća Čile je nekoliko puta bio na rubu [[bankrot]]a i građanskog rata, a parlamentarni život doživio je učestale intervencije vojske, pokušaje državnih udara i [[štrajk]]ove. U drugoj polovici 20. stoljeća, između 1970-ih i kraja 1980-ih, Čile je proživio dugo razdoblje diktature, iz koje se mukotrpno izvukao da bi nastavio svoj demokratski put. Pobjeda socijalista [[Salvador Allende|Salvadora Allendea]] na predsjedničkim izborima 1970. odredila je, nakon desetljeća obilježenih imobilističkom politikom konzervativnog bloka, uvođenje radikalnih reformi u zemlji u korist niže klase. Nacionalizirane su važne industrije, a na međunarodnoj razini pokrenuta je politika otvaranja prema [[Kuba|Kubi]] i socijalističkim zemljama. Neprijateljstvo prema tim izborima od strane ekonomskih elita i krupnog stranog [[kapital]]a, posebice [[SAD|Sjedinjenih Država]], te sve veće ekonomske poteškoće u zemlji potaknuli su napetosti u Santiagu, gdje je u rujnu 1973. krvavim državnim udarom, [[general]] [[Augusto Pinochet]] preuzeo vlast bombardiranjem predsjedničke palače. Uslijedilo je petnaest godina brutalne diktature u kojoj su deseci tisuća protivnika režima nestali. Krajem 1980-ih, nakon što je propao Pinochetov pokušaj da referendumom ostane na vlasti, zemlja je započela proces tranzicije iz diktatorskog režima u demokraciju u kojem je, unatoč brojnim poteškoćama i proturječjima, uloga vojske bila znatno smanjena u politički život.

Godine [[2000]]., Čile su karakterizirali dobri ukupni gospodarski rezultati, ponovna uspostava diplomatskih odnosa s Kubom i ulazak zemlje ulaskom zemlje u [[Mercosur]]. Godine 2004. čileansko [[pravosuđe]] stavilo je Pinocheta u [[kućni pritvor]] zbog zločina počinjenih protiv čovječnosti.

Daleke [[1864.]] počelo je prvo [[doseljavanje]] hrvatskog stanovništva u Čile. U to su vrijeme [[Hrvati u Čileu]] bili navedeni kao "Austrijanci", jer je Hrvatska bila dio [[Habsburška Monarhija|Habsburške Monarhije]]. Procjenjuje se da u Čileu živi 120,000 [[Hrvati|Hrvata]] i osoba hrvatskog podrijetla i to poglavito u [[Antofagasta|Antofagasti]] i u [[Punta Arenas]]u.

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Povijest Južne Amerike}}

[[Kategorija:Povijest Čilea| ]]

Povijest Čilea - Povijest promjena

Suradnik10: nije uvezlo s hr.wikipedije