WikiSysop: bnz

2022-03-23T21:06:24Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 23. ožujak 2022. u 21:06
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Pogrom u Sumqayıtu'''-->'''~~Pogrom u Sumqayıtu''' ([[Armenski jezik\|arm]]. Սումգայիթի ջարդեր) bio je [[pogrom]] proveden nad [[Armenci]]ma u pomorskom gradu [[Sumqayıt]]u u [[Azerbajdžanska Sovjetska Socijalistička Republika\|sovjetskom Azerbajdžanu]] krajem veljače 1988. Pogrom se dogodio u ranom razdoblju [[Karabaški pokret\|Karabaškog pokreta]]. Gomile Azera organizirale su se u skupine 27. veljače 1988., i napale te ubijale Armence na ulicama i u njihovim stanovima. Raširena pljačka i općenito zanemarivanje od strane policije, omogućilo je da se takva situacija nastavi sljedeća tri dana.		Pogrom u Sumqayıtu''' ([[Armenski jezik\|arm]]. Սումգայիթի ջարդեր) bio je [[pogrom]] proveden nad [[Armenci]]ma u pomorskom gradu [[Sumqayıt]]u u [[Azerbajdžanska Sovjetska Socijalistička Republika\|sovjetskom Azerbajdžanu]] krajem veljače 1988. Pogrom se dogodio u ranom razdoblju [[Karabaški pokret\|Karabaškog pokreta]]. Gomile Azera organizirale su se u skupine 27. veljače 1988., i napale te ubijale Armence na ulicama i u njihovim stanovima. Raširena pljačka i općenito zanemarivanje od strane policije, omogućilo je da se takva situacija nastavi sljedeća tri dana.

	Idući dan, manja skupina milicajaca ušla je u grad, no bezuspješno je pokušala ugušiti pobunu. Nakon njih, idućeg dana, pristiglo je više profesionalnih vojnih postrojbi s tenkovima i oklopnom posadom. Vladine snage uvele su izvanredno stanje i policijski sat, čime je okončana kriza. Službena brojka poginulih koju je objavio sovjetski glavni tužitelj, a koja se temeljila na popisu poimeničnih žrtava, iznosila je 32, od čega 26 Armenaca i 6 Azera. No, neki su osporili ovu brojku tvrdeći da su poginule desetine ili stotine.		Idući dan, manja skupina milicajaca ušla je u grad, no bezuspješno je pokušala ugušiti pobunu. Nakon njih, idućeg dana, pristiglo je više profesionalnih vojnih postrojbi s tenkovima i oklopnom posadom. Vladine snage uvele su izvanredno stanje i policijski sat, čime je okončana kriza. Službena brojka poginulih koju je objavio sovjetski glavni tužitelj, a koja se temeljila na popisu poimeničnih žrtava, iznosila je 32, od čega 26 Armenaca i 6 Azera. No, neki su osporili ovu brojku tvrdeći da su poginule desetine ili stotine.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-12T23:40:26Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Pogrom u Sumqayıtu''' ([[Armenski jezik|arm]]. Սումգայիթի ջարդեր) bio je [[pogrom]] proveden nad [[Armenci]]ma u pomorskom gradu [[Sumqayıt]]u u [[Azerbajdžanska Sovjetska Socijalistička Republika|sovjetskom Azerbajdžanu]] krajem veljače 1988. Pogrom se dogodio u ranom razdoblju [[Karabaški pokret|Karabaškog pokreta]]. Gomile Azera organizirale su se u skupine 27. veljače 1988., i napale te ubijale Armence na ulicama i u njihovim stanovima. Raširena pljačka i općenito zanemarivanje od strane policije, omogućilo je da se takva situacija nastavi sljedeća tri dana.

Idući dan, manja skupina milicajaca ušla je u grad, no bezuspješno je pokušala ugušiti pobunu. Nakon njih, idućeg dana, pristiglo je više profesionalnih vojnih postrojbi s tenkovima i oklopnom posadom. Vladine snage uvele su izvanredno stanje i policijski sat, čime je okončana kriza. Službena brojka poginulih koju je objavio sovjetski glavni tužitelj, a koja se temeljila na popisu poimeničnih žrtava, iznosila je 32, od čega 26 Armenaca i 6 Azera. No, neki su osporili ovu brojku tvrdeći da su poginule desetine ili stotine.

Nasilje nad civilima u Sumqayıtu u svom razmjeru je bilo presedan, a veliku pažnju posvetio mu je zapadni tisak. U Armeniji i ostatku Sovjetskog Saveza izraženo je veliko zapanjenje jer je nacionalne sukobe zatomljavala vlada, koja je promicala politike kao što su internacionalizam i domoljublje kako bi se oni izbjegli. Pokolj, zajedno sa sukobom oko [[Autonomna oblast Gorskog Karabaha|Gorskog Karabaha]], predstavljala je veliki izazov reformama koje je provodio glavni tajnik KP SSSR-a [[Mihail Gorbačov]]. Gorbačova su kasnije kritizirali zbog njegove sporosti u reagiranju na krizu.

Brojni međunarodni i sovjetski izvori opisali su pogrom kao čin genocida nad armenskim pučanstvom.

== Uvod ==
[[Datoteka:Azerbaijan map sumqayit.png|minijatura|Položaj Sumqayıta]]
Grad [[Sumqayıt]] nalazi se na obali [[Crno more|Crnog mora]], 30-ak km od glavnog grada [[Baku]]a. U početku mali gradić, doživio je veliki rast i razvoj poslije [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]].<ref name="Bolukbasi 2011">Suha Bolukbasi: Azerbaijan: A Political History (na engleskom). London: I.B. Tauris, 2011. {{ISBN|9781848856202}}</ref>{{is|str. 87.}} Zbog svojih naftnih rafinerija i petrokemijskih postrojenja postao je vodeći industrijski grad, odmah iza Bakua po industrijskoj važnosti.<ref>Wesley Shoemaker: Russia and The Commonwealth of Independent States 2013 (na engleskom). Lanham, Maryland: Rowman & Littlefield, 2013. {{ISBN|9781475804911}}, str. 226.</ref> S pučanstvom veličine 6 tisuća ljudi prije Drugog svjetskog rata, do 1988. imao je oko 223 tisuće.<ref>Malkonian, 1996., str. 51.</ref> U gradu su bili prisutni veliki problemi stambenog zbrinjavanja, kao i velika stopa nezaposlenosti te kriminala.<ref>Viktor Krivopuskov: Мятежный Карабах. Из дневника офицера МВД СССР (na ruskom). Moskva: Golos-Press, 2007. {{ISBN|5711701630}}, str. 198.</ref>

Političke i gospodarske reforme koje je 1985. proveo glavni tajnik Gorbačov započele su decentralizaciju sovjetske vlasti. Armenci, u Armeniji i Groskom Karabahu, u Gorbačovljevim reformama vidjeli su priliku za ujedinjenjem dvaju entiteta. Tesetci tisuća Armenaca okupili su se 20. veljače 1988. u demonstracijama u [[Stepanakert]]u na Lenjinovom trgu i tražili da se oblast ujedini s Armenijom. Isti dan, Vrhovni sovjet Gorskog Karabaha glasovao je za pridruživanje [[Armenska Sovjetska Socijalistička Republika|Armenskoj SSR]], no tomu su se oštro usprotivila sovjetska azerska vlast. Gorbačov je odbacio armenske zahtjeve pozivajući se na članak 78 sovjetskog Ustava, u kojemu se navodi da se republičke granice ne mogu mijenjati bez prethodnog odobrenja. Glasovanje karabaškog Vrhovnog sovjeta i prosvijede poslije toga, osudili su i sovjetski državni mediji, no oni su ostavili jači odijek među Azerima.<ref name="De Waal 2003">Thomas De Waal: Black Garden: Armenia and Azerbaijan Through Peace and War (na engleskom). New York: New York University Press, 2003. {{ISBN|9780814719459}}</ref>{{is|str. 14.}}

=== Okupljanja ===

Na okupljanja u Armeniji odgovoreno je demonstracijama u [[Baku]]u, u kojima je došlo do izražaja anti-armenskog osjećanja građana i službenika. Takav ispad napravio je i predsjednik odjela Centralnog komiteta AzKP [[Məhəmməd Əsədov]], kada je 14. veljače 1988. izjavio da su "stotine tisuća Azera spremne su napasti Karabah u bilo koje vrijeme i organizirati pokolj tamo".<ref>Samvel Shahmuratian: The Sumgait tragedy: pogroms against Armenians in Soviet Azerbaijan (na engleskom), tom 1. New York: Aristide D. Caratzas, 1990. {{ISBN|9780892414901}}, str. 2.</ref>

Nekoliko mladića 26. veljače stiglo je busom u Sumqayıt i pokrenulo prvi niz anti-armenskih demonstracija. Uskoro su im se pridružili učenici od 14 do 17 godina, od kojih je većina živjela u domovima i bila nezaposlena. Mjesni Armenci pozivali su MUP, KGB i druge vladine urede radi zaštite, no bili su ignorirani. Azerske izbjeglice iz [[Kapan]]a širile su priču o poklanim Azerima, a preuveličanim glasinama bodrili su sunarodnjake da im se pridruže u Sumqayıtu.<ref>Mark Malkasian: Gha-ra-bagh!: The Emergence of the National Democratic Movement in Armenia (na engleskom). Detroit: Wayne State University Press, 1996. {{ISBN|9780814326046}}, str. 53.</ref>

Idućeg dana, u demonstracijama je sudjelovalo nekoliko stotina ljudi. Zamjenica glavnog tajnika KP u Sumqayıtu, Bayramova, obratila se demonstrantima i zahtijevala protjerivanje Armenaca iz Azerbajdžana.<ref name="Bolukbasi 2011"/>{{is|str. 88.}} Dio demonstranata na večer se odao nasilju, no mjesna milicija, kojom su dominirali Azeri i koja je imala samo jednog uposlenog Armenca, nije reagirala. Nasilju je doprinijela i izjava sovjetskog glavnog tužitelja [[Aleksandar Katuzov|Aleksandra Katuzova]] na sovjetskoj državnoj televiziji i radiju u Bakuu, da je u [[Sukobi u Askeranu|sukobima u Askeranu]] poginulo dvoje ljudi, navodeći njihova čisto azerska prezimena.<ref name="De Waal 2003"/>{{is|str. 33.}} Bijesni demonstranti ponovno su okupirali Lenjinov trg 28. veljače. Glavni tajnik KP u Sumqayıtu, Cahangir Müsəlm-zadə, pokušao je smiriti demonstrante tvrdeći da Karabah nikad neće biti predan Armeniji, no pokušaj nije uspio. Potom je izjavio kako Armence treba pustiti da "slobodno napuste grad", no demonstranti se i dalje nisu smirivali. Müsəlm-zadə se potom našao među demonstrantima sa zastavom Azerbajdžanse SSR te ih je počeo voditi s trga prema obali. No, to je omogućilo sitnim skupinama da se odvoje i pođu raditi nerede u središtu grada i tražiti Armence.<ref name="De Waal 2003"/>{{is|str. 33.-34.}}

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Progoni]]
[[Kategorija:Rat u Gorskom Karabahu]]

Pogrom u Sumqayıtu - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica