<?xml version="1.0"?>
<feed xmlns="http://www.w3.org/2005/Atom" xml:lang="hr">
	<id>https://enciklopedija.cc/index.php?action=history&amp;feed=atom&amp;title=Pobo%C4%8Dnik</id>
	<title>Pobočnik - Povijest promjena</title>
	<link rel="self" type="application/atom+xml" href="https://enciklopedija.cc/index.php?action=history&amp;feed=atom&amp;title=Pobo%C4%8Dnik"/>
	<link rel="alternate" type="text/html" href="https://enciklopedija.cc/index.php?title=Pobo%C4%8Dnik&amp;action=history"/>
	<updated>2026-07-17T23:45:09Z</updated>
	<subtitle>Povijest promjena ove stranice na wikiju</subtitle>
	<generator>MediaWiki 1.42.3</generator>
	<entry>
		<id>https://enciklopedija.cc/index.php?title=Pobo%C4%8Dnik&amp;diff=20377&amp;oldid=prev</id>
		<title>WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica</title>
		<link rel="alternate" type="text/html" href="https://enciklopedija.cc/index.php?title=Pobo%C4%8Dnik&amp;diff=20377&amp;oldid=prev"/>
		<updated>2021-07-30T10:43:16Z</updated>

		<summary type="html">&lt;p&gt;Bot: Automatski unos stranica&lt;/p&gt;
&lt;p&gt;&lt;b&gt;Nova stranica&lt;/b&gt;&lt;/p&gt;&lt;div&gt;&amp;lt;!--&amp;#039;&amp;#039;&amp;#039;Pobočnik&amp;#039;&amp;#039;&amp;#039;--&amp;gt;[[Datoteka:Adjuntant to the Croatian President.jpg|mini|desno|150px|&amp;#039;&amp;#039;&amp;#039;Pobočnik&amp;#039;&amp;#039;&amp;#039; [[pukovnik]] [[Vlado Čulina]] u pratnji [[Predsjednik Republike Hrvatske|Predsjednika Republike]] za vrijeme smotre pripadnika [[OSRH]]]]&lt;br /&gt;
&amp;#039;&amp;#039;&amp;#039;Pobočnik&amp;#039;&amp;#039;&amp;#039; ili &amp;#039;&amp;#039;&amp;#039;ađutant&amp;#039;&amp;#039;&amp;#039; ([[Latinski jezik|lat.]] &amp;#039;&amp;#039;adiutans&amp;#039;&amp;#039;, odnosno od [[glagol]]a &amp;#039;&amp;#039;adiutare&amp;#039;&amp;#039;, što znači &amp;#039;&amp;#039;pomoći&amp;#039;&amp;#039;) je naziv za [[vojni čin]] ili dužnost. U nekim vojskama, pobočnik je [[časnik]] dodijeljen kao pomoćnik visokom časniku ili [[šef države|šefu države]], a u [[monarhija|monarhijama]] i nekim članovima [[dinastija|dinastije]], da im pomaže pri vršenju njihovih službenih ili osobnih poslova. Pobočnik može biti i administrativni djelatni časnik, obično član zapovjednog stožera, koji vrši opće i administrativne poslove i razne stožerne dužnosti dužnosti.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
== Razvoj u [[Kopnena vojska|kopnenoj vojsci]]==&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Iako je sam naziv novijeg datuma s kraja [[17. stoljeće|17. stoljeća]], osobe koje su obavijale pobočničke dužnosti postojale su još u [[Stari vijek|starom vijeku]] gotovo u svim zemljama. U antičkoj Grčkoj, npr., viši zapovjednici (&amp;#039;&amp;#039;sintagmarsi, hilijarsi, melarsi&amp;#039;&amp;#039;) imaju uz sebe posebne osobe za obavljanje pobočničkih poslova. U neposrednoj pratnji rimskih vojskovođa i namjesnika bilo je, također, mladih ljudi-dobrovoljaca (&amp;#039;&amp;#039;contubernalis&amp;#039;&amp;#039;) iz privilegiranih obitelji, koji su, pored svojih [[Mecena|patrona]], učili vojnički zanat, a usporedno obavljali razne administrativne i druge zadatke. &lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Slične osobe postoje i kasnije, u [[Srednji vijek|srednjem vijeku]], ali, pretežno, na dvorovima. Organizacija zapovijedanja je u tom vremenu nerazvijena, a stožeri su imali samo nekoliko ljudi. Tek pojavom najamničkih vojski, u [[15. stoljeće|15.]] i [[16. stoljeće|16. stoljeću]], prvi put se ustanovljuju formacijske dužnosti za obavljanje pobočničkih poslova. Krajem [[16. stoljeće|16. stoljeća]] u francuskoj vojsci prvi put se javljaju nazivi &amp;#039;&amp;#039;aide major&amp;#039;&amp;#039;{{fusg|1}} i &amp;#039;&amp;#039;aide-de-camp&amp;#039;&amp;#039;{{fusg|2}}. Oba su podređena [[General bojnik|general bojniku]] (&amp;#039;&amp;#039;maréchal de camp&amp;#039;&amp;#039;), koji je pomagao zapovjedniku u organizaciji pozadine, pri formiranju marševskog i borbenog poretka, reguliranju unutrašnje službe i dr. Funkcija &amp;#039;&amp;#039;aide majora&amp;#039;&amp;#039; zadržana je kasnije za trupne pobočnike, a &amp;#039;&amp;#039;aide-de-camp&amp;#039;&amp;#039; za osobne pobočnike viših zapovjednika. Taj naziv preuzimaju u [[18. stoljeće|18. stoljeću]] vojske [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velike Britanije]] i [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], i zadržavaju ga do danas. &lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Poslije [[Francuska revolucija|revolucije]] [[1790.]], u sastavu francuske vojske formira se i tzv. korpus (&amp;#039;&amp;#039;corps&amp;#039;&amp;#039;) generalnih pobočnika (&amp;#039;&amp;#039;adjutants&amp;#039;&amp;#039; &amp;#039;&amp;#039;généraux&amp;#039;&amp;#039;), od 17 [[Pukovnik|pukovnika]] i 13 [[Podpukovnik|potpukovnika]], ali su već [[1797.]] oni zamijenjeni tzv. pobočničkim — zapovjednicima (&amp;#039;&amp;#039;adjudants — commandants&amp;#039;&amp;#039;) , što je u stvari bio naziv za načelnike stožera [[divizija]], odnosno za pomoćnike načelnika stožera korpusa. Kad je [[1818.]] stvoren korpus stožernih časnika (&amp;#039;&amp;#039;corpus d&amp;#039;Éat-major&amp;#039;&amp;#039;) funkcije pobočnika zadržane su samo u nižim jedinicama ([[bojna]], [[pukovnija]]), u vojarnama, i kao dočasnički čin (&amp;#039;&amp;#039;adjudant i adjudant-chef&amp;#039;&amp;#039;). &lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Iz Francuske je funkcija i naziv pobočnika ubrzo prenijeta i u neke druge europske vojske. Krajem [[17. stoljeće|17. stoljeća]] pobočnici postoje i u vojskama Prusije, Brandenburga i Austrije, a u ruskoj vojsci uvodi ih [[Petar I. Aleksejevič Romanov|Petar I. Veliki]] jer su do tada funkcije pobočnika obavljali jesauli (есаулы), sinovi bogatih i poznatih vojvoda. U pogledu funkcija koje su obavljali, pobočnici u njemačkoj i austrijskoj vojsci nisu se bitno razlikovali od francuskih. Njihove dužnosti [[1729.|1729. godine]] propisuje Ludwig Andreas von Khevenhüller, kasnije austrijski maršal, a [[1769.]] [[Marija Terezija Austrijska|Marija Terezija]], tzv. Pravilom za generale (&amp;#039;&amp;#039;Generals-Reglement&amp;#039;&amp;#039;) u kojem predviđa da svaki general ima pobočnika i određuje zadatke tzv. &amp;#039;&amp;#039;krilnih&amp;#039;&amp;#039; pobočnika (koji su prenosili naređenja zapovjednicima krila), i general pobočnicima zapovijedinicma armija. Prema propisima Leopold Joseph von Dauna iz [[1757.]], pobočnici su u borbi morali staviti ešarpu preko desnog ramena radi raspoznavanja, a kasnije u svim vojskama dobivaju posebne oznake (akselbendere). &lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Pojavom glavnih stožera pobočnici postepeno gube operativnu funkciju. U francuskoj vojsci pobočnika-zapovjednika zamjenjuju stožerni časnici čina pukovnika, a u Prusiji, i kasnije Njemačkoj, u njihovoj nadležnosti ostaju, uglavnom, administrativni i rutinski poslovi. U vojskama Velike Britanije i SAD pobočnička služba prerasta u osobnu struku, sa znatno širim kompetencijama nego u drugim zemljama. Generalni pobčnik (&amp;#039;&amp;#039;adjutant-general to the forces&amp;#039;&amp;#039;) bio je drugi član Vojnog stožera britanskih oružanih snaga. On je na čelu uprave (departmana) u Ministarstvu rata, odgovoran je za cjelokupnu personalnu politiku. U nižim stožerima (do divizije) postoje posebni organi pobočničke službe (&amp;#039;&amp;#039;assistant-adjutant-generals&amp;#039;&amp;#039;), a u pukovnijama, bojnama i njima ravnim jedinicama pobočnici pomažu zapovjednicima u obavijanju zadataka, a u ratu postaju njihovi osobni pobočnici. Generali imaju osobne pobočnike &amp;#039;&amp;#039;(aides-de-camp&amp;#039;&amp;#039;). U SAD-u prema propisima iz [[1954.]], poslove organa pobočničke službe (&amp;#039;&amp;#039;Adjutant-General&amp;#039;s Branch&amp;#039;&amp;#039;) koordinira pomoćnik načelnika stožera za osobne poslove (G-1), a u stožerima pukovnija i bojni pomoćnik načelnika stožera (S-1) zove se pobočnik. Kao i u britanskoj vojsci, i generali SAD imaju osobne pobočnike (od 1 do 6), u činu od [[Poručnik|poručnika]] do pukovnika.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
U Sovjetskoj vojsci od divizije naviše, pobočnici nemaju određene funkcije, već obavljaju zadatke koje im zapovjednici odrede.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Institucija pobočnika postojala je u srpskoj i u [[Kraljevska jugoslavenska vojska|Jugoslavenskoj kraljevskoj vojsci]]. Prvi pobočnici srpske vojske uvedeni su [[1836.]] u zapovjedništima oblasti, a [[1839.]] postoje i u Glavnom stožeru garnizonske vojske. Načelnici stožera [[brigada]] imaju od [[1874.]] po jednog pobočnika, a [[1883.]] u općem odjeljenju Ministarstva vojske formiran je i poseban pobočnički odsjek. osobne pobočnike imaju kralj i članovi dinastije. U Crnoj Gori pobočnici se uvode [[1908.]] u svim brigadama. Sistem pobočničke službe koji je postojao u srpskoj vojsci, preuzela je, u potpunosti, Jugoslavenska kraljevska vojska.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
U [[Jugoslavenska narodna armija|JNA]] funkcija pobočnika postojala je od [[1945.]] do [[1949.]] u zapovjedništvima pukovnija i divizija pobočnici su obavljali opće kancelarijske i administrativne poslove. U višim zapovjedništvima i ustanovama (upravama) njihove poslove vrše sekretari (šefovi kabineta).&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
== Razvoj u [[Ratna mornarica|ratnoj mornarici]] ==&lt;br /&gt;
U ratnoj mornarici (eng. flag lieutenant; [[Ruski jezik|rus.]] aдъютант), pobočnik je naziv za pomorskog časnika nižeg čina odgovornog za stožerne kancelarijske poslove, pomorski ceremonijal i protokol, a istovremeno on je i osobni tajnik zapovjednika. U ovoj, drugoj funkciji, nalazi se uz zapovjednika za vrijeme njegovih službenih posjeta, na zapovjednom mjestu gdje mu pomaže u obavljanju tehničkih i administrativnih poslova. Međutim, kao i u KoV, funkcije pomorskog pobočnika mijenjale su se i u RM.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
Do [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], pobočnik je bio je odgovoran i za organizaciju signalnih veza, a u [[Europa i svijet između dva svjetska rata|međuratnom razdoblju]] nalazio se u stožeru pomorskog sastava kao pomoćnik zapovjednika operativne poslove. Formiranjem operativnih organa pobočnici se oslobađaju svih tih funkcija, i zadržavaju jedino tajničke i administrativne poslove. &lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
== Bilješke ==&lt;br /&gt;
#{{fusd|1}} Najstariji kapetan u pukovniji koji se brinuo o ljudstvu i unutrašnjoj službi.&lt;br /&gt;
#{{fusd|2}} Raspoređivanje postrojba u logorima i kantonmanima.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
== Literatura ==&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
* ”Ađutant”, U: [[Vojna enciklopedija]], sv. 1., Beograd: Izdanje redakcije Vojne enciklopedije, 1970., str. 12.-13.&lt;br /&gt;
&lt;br /&gt;
[[Kategorija:Vojni činovi i titule]]&lt;/div&gt;</summary>
		<author><name>WikiSysop</name></author>
	</entry>
</feed>