Suradnik10: preuzeto s hr.wikipedije

2025-12-01T16:48:31Z

preuzeto s hr.wikipedije

Nova stranica

[[Datoteka:Cigoli, san francesco.jpg|240px|mini|desno|[[Cigoli]]: Sveti [[Franjo Asiški]], oko 1600.]]
'''Pjesma stvorova''', poznata i kao '''Pjesma bratu Suncu''' ili ''Laudes Creaturarum'' (''Pohvala stvorenjima''), religiozna je [[pjesma]] koju je skladao [[Sveti Franjo Asiški]]. Napisana je na [[Umbrijski dijalekt|umbrijskom dijalektu]] [[talijanski jezik|talijanskog jezika]], ali je od tada prevedena na mnoge jezike. Vjeruje se da je to prvo književno djelo napisano na talijanskom jeziku s poznatim autorom. Skladana je u crkvi Svetog Damjana u [[Asiz]]u i u Vescovadu (zadnje dvije strofe).<ref>L'anniversario. Il Cantico delle Creature, da 800 anni voce di speranza. Avvenire (in Italian). 2025.</ref>

== Pregled ==
''Pjesma stvorova'' u svojoj hvali [[Bog]]u zahvaljuje za stvorenja poput „Brata [[vatra|Vatre]]” i „Sestre [[voda|Vode]]”. To je potvrda Franjine osobne teologije, jer je često [[životinje]] nazivao braćom i sestrama čovječanstva, odbacivao materijalno gomilanje i senzualne udobnosti u korist „Gospođe Siromaštva”.

Kaže se da je sveti Franjo veći dio himna skladao krajem [[1224.]] godine dok se oporavljao od [[bolest]]i u [[San Damiano (Asiz)|San Damianu]], u maloj kućici koju su za njega sagradile [[Sveta Klara Asiška|sveta Klara]] i druge žene njezina [[Klarise|Reda siromašnih gospođa]]. Prema predaji, prvi put ju je u cijelosti otpjevao Franjo i braća Angelo i Leo, dvojica njegovih izvornih pratitelja, na samrtnoj postelji, a posljednji stih u kojem se hvali „Sestra Smrt” dodan je samo nekoliko minuta prije njegove smrti.

[[Legenda]] koja naglašava topos „sjaja” kaže da nije fizički napisao himnu zbog sljepoće uzrokovane očnom bolešću; već ju je diktirao i to je učinio gledajući prirodu „okom uma”. Otac Eric Doyle je napisao:
„Iako fizički slijep, mogao je vidjeti jasnije nego ikad unutarnjim okom svog uma. S neusporedivom jasnoćom percipirao je osnovno jedinstvo svega stvorenja i svoje vlastito mjesto kao fratra među Božjim stvorenjima. Njegova bezuvjetna ljubav prema svim stvorenjima, velikim i malim, prerasla je u jedinstvo u njegovom vlastitom srcu. Bio je toliko otvoren stvarnosti da je ona pronašla mjesto kod kuće u njegovom srcu i on je bio kod kuće svugdje i na svakom mjestu. Bio je središte zajedništva sa svim stvorenjima.<ref>Doyle, Eric (1996). St. Francis and the Song of Brotherhood and Sisterhood. Franciscan Institute. ISBN 978-1576590034.</ref>

''Pjesma stvorova'' prvi put se spominje u ''[[Vita Prima]]'' [[Tomo Čelanski|Tome Čelanskoga]] 1228. godine.

== Utjecaj i nasljeđe ==
''Pjesma stvorova'' imala je snažan utjecaj na kršćansku duhovnost, [[književnost]] i [[ekologija|ekologiju]]. Smatra se jednim od prvih tekstova koji prikazuju sve stvoreno kao međusobno povezano i vrijedno u Božjim očima, što je utemeljilo ideju „ekološke duhovnosti”.

[[Tekst]] je poslužio kao nadahnuće brojnim [[skladba]]ma, liturgijskim pjesmama i modernim glazbenim obradama. Njegov duh hvale prirodi i Stvoritelju prepoznat je i u [[enciklika|enciklici]] pape [[Franjo (papa)|Franje]] ''[[Laudato si]]'' (2015.), koja u naslovu i duhu izravno upućuje na ''Pjesmu stvorova''. U toj enciklici papa ističe kako [[Franjo Asiški]] pokazuje „posebnu brigu i ljubav prema svemu što postoji”, pozivajući vjernike na obnovljen osjećaj odgovornosti prema okolišu.

U [[književnost]]i i [[umjetnost]]i, ''Pjesma stvorova'' često se navodi kao jedno od prvih poetskih izraza renesansnog duha u srednjem vijeku — slavljenja ljepote [[svijet]]a, prirode i čovjekove povezanosti s božanskim kroz stvorenje.

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Franjevci]]
[[Kategorija:Talijanska književnost]]

Pjesma stvorova - Povijest promjena

Suradnik10: preuzeto s hr.wikipedije