WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-23T00:01:34Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''''Pjesma o Cidu''''' (španjolski ''El cantar de mio Cid'') je [[španjolska]] [[srednji vijek|srednjovjekovna]] [[ep]]ska pjesma temeljena na životu narodnog junaka po imenu [[Rodrigo Díaz de Vivar]], također poznatom kao ''El Cid Compeador'' (Cid Osvajač). Sačuvan je jedan [[rukopis]] iz [[14. stoljeće|14. stoljeća]] koji se čuva u Nacionalnoj knjižnici u [[Madrid]]u. Prva stranica originalnog rukopisa se izgubila i danas nam je poznat početak samo zahvaljujući nadopisivanjima napravljenim u srednjem vijeku. U toj izgubljenoj stranici nalazi se razlog Cidove svađe s [[kralj]]em i na kraju, njegovog izganstva.

Pjesan o Cidu ep je koji se sastoji od preko 3700 [[stih]]ova. Prvih nekoliko stranica nedostaje, a ostatak počinje El Cidovim progonstvom od strane kralja, a završava njegovom smrću. [[Datum]] nastajanja epa bio je dugo tema rasprava, a danas je zastupljeno mišljenje da je nastao polovicom [[12. stoljeće|12. stoljeća]]. Iako je zasnovan na stvarnim događajima i činjenicama, ep je također velikim dijelom [[legenda]]ran. Ep je od iznimne vrijednosti jer nosi slike i običaje tih dana, i što je najvažnije, pisan je jezikom kojim se sam El Cid služio, jezikom koji se polako odvajao od [[latinski|latinskog]], ali nije još bio sasvim razvijen. Pisan je aleksandrijskim stihom, s pauzom iza osmog sloga, no stihovi često dosegnu i do 20 slogova, a nekad imaju samo deset. Ipak, to se može pripisati nemarnom kopiranju djela.

Ova je priča poslužila kao predložak za mnoge [[film]]ove i [[drama|drame]], ali jedna od najpoznatijih interpretacija je svakako [[tragikomedija]] u 5 činova [[Pierre Corneille|Pierrea Corneilla]].

== Radnja ==
=== Prvo pjevanje ===

Sačuvani tekst počinje kada ožalošćeni Cid sa svojim [[vazali]]ma, isprovociran kraljevim lažnim optužbama napušta Burgos gdje mu nitko nije želio pomoći protiv kraljeve teške kazne. Zbog toga, Cid, pomoćnik Martína Antolíneza, odani burgunški vojnik posuđuje od dva [[lihvarenje|lihvara]], Rachela i Vidasa dva kovčega navodno puna [[zlato|zlata]], ali zapravo je unutra bio [[pijesak]]. Nakon što je uzeo novac, Cid se uputio u [[samostan]] San Pedro de Cardena, gdje se nalazila njegova žena, Dona Jimena sa dvije kćeri, Elvirom i Sol. Tamo organizira da njegovoj obitelji bude pruženo sve što im je potrebno i potom odlazi na bojišnicu.

Noć prije ulaska na [[islam|muslimanski]] teritorij u snovima mu se pojavljuje [[Gabriel|arkanđeo Gabrijel]] i ulijeva mu sigurnost u dobru budućnost. Od tog trenutka počinju njegovi podvizi iz progonstva koji će jedan za drugim postajati sve slavniji. U početku se sa svojom [[vojska|vojskom]] spušta na jug i upada na zemlju Henaresa u kojoj je pokorio Castejon i položio pravo na [[rat]]ni plijen, dok je u međuvremenu njegov zamjenik Alvar Fánez vodio pljačkaški pohod koji je opustošio Hitu, Guadalajaru i [[Alcalá de Henares|Alcalu]]. Budući da se radi o muslimanskom teritoriju koje je bilo pod zaštitom kralja Alfonsa, Cid ju je brzo napustio da se ne morao suočiti sa vojskom kojom je do nedavno zapovjedao i zaputio se prema sjeveru kako bi zavladao bogatom dolinom Jalón u kojoj je okupirao dvorac Alcocer. Ovaj pohod je bio vrlo opasan, jer su stanovnici [[Calatayud|Calatayuda]] tražili pomoć kralja Tamída od Valencije koji je na Cida poslao veliku vojsku predvođen generalima Farizom i Galvom koju su na kraju porazili [[kršćani]]. Bez sumnje je ova situacija iznimno teško i Cid odlučuje promjeniti strategiju. Ovaj put utaborio se u El Poyu, između [[Daroca|Daroce]] i [[Teruel|Teruela]] što mu je omogućilo da kontrolira pokrajinu Donji Aragon.

U međuvremenu se njegov zamjenik Alvar Fánez uputio u [[Kraljevina Kastilija|Castillu]] noseći važan dar za kralja Alfonsa s ciljem da dobije njegov oprost. Nije postigao željno, ali je dobio određene ustupke i prvu promjenu stava od strane kralja. Kada su se ponovo našli, Cid i Alvar premjestili su svoj tabor u Tevar, koji je bio orijentalna zona Maestrazga, što je izazvalo srdžbu grofa [[Barcelona|Barcelone]], Ramona Berenguera jer je to područje držao svojim protektoratom. Da bi se osvetio, grof napada Cida što je jedini put u djelu da se priča o međusobnoj bitci između kršćanskih vojski. Bitka je završila porazom [[grof]]a i njegovim zarobljavanjem. Malo kasnije, oslobodio ga je njegov nasljednik.

=== Drugo pjevanje ===

U ovom pjevanju, Cid zauzima za cilj prisvajanje [[Valencija|Valencije]]. Nakon što je pokorio istočni teritorij, Valencija je ostala izdvojena i bez saveznika da se brani u trenutku Cidovog opsjedanja. Kralj [[Sevilla|Seville]] je ostao braniti grad, međutim njegova vojska je ostala zbunjena i smjesta pobjegla na prvi znak nevolja. Nakon pokoravanja Valencije, Cid šalje drugi dar kralju Alfonsu i moli ga da dopusti ponovno okupljanje njegove obitelji u Valenciji.

Nedugo nakon što Jimena sa svojim kćerima stigne u Valenciju, kralj Yúcef de Marruecos se obrušava na grad sa svojom vojskom. U prvom sukobu, korisnim se pokaže za Cidove ljude zatočenje Alvara Savadoreza, jednog od plemića, što je jedni slučaj u djelu. Bez sumnje, iz druge bitke, Cid izlazi kao pobjednik. Raspolažući bogatim ratnim plijenom, Cid kralju Alfonsu šalje treći i zadnji dar. Kralj na kraju odlučuje potpuno oprostiti izgnaninku.

U tom trenutku, slava i [[bogatsvo]] Cida doseže svoj vrhunac. Ponukani veličinom Cidovog imena, dvojica mladih plemića koji pripadaju uskom krugu Grandes d'Espana, prose Cidove kćeri, Elviru i Sol, čime završava drugo pjevanje.

=== Treće pjevanje ===

Provodeći vrijeme sa svojim svekrom, u jednom trenutku plemići pokažu svoj kukavičluk bježeći pred [[lav]]om koji je pobjegao iz kraljevske tvrđave. I dok oni obeshrabreno bježe, Cid se hvata u koštac s lavom i ubija ga. Situacija se nastavlja kada vojska [[Maroko|marokanskog]] generala Buccara dolazi u Valenciju u novom pokušaju osvajanja grada. U bitci, plemići bjehu napadnuti i ispadne da se njihova djela kose sa pravilima onih što sebe nazivaju Grande d'Espana. Plemići postaju objektom općeg rugla i Cid ih otjera.

Da bi se osvetili, otputuju sa svojim [[žena]]ma natrag u svoj dom Carion, međutim kada stignu u blizinu [[groblje|groblja]] Corpes, okrutno ih zlostavljaju i tamo ih ostavljaju da se same snađu. Srećom, za njima se iz Valencije uputio Felez Munoz, Cidov nećak, naslućujući nesreću i odvodi ih natrag ocu. Cid dolazi pred kralja Alfonsa koji saziva vijeće u [[Toledo|Toledu]] gdje Cid izaziva mlade plemiće na dvoboj. Plemići nastoje opravdati svoje postupke staleškom razlikom između kćeri jednog običnog nižeg plemića i njih koji pripadaju Grandes d' Espana. Cidovi vojnici podsjećaju vijeće da [[plemstvo]] nije samo pitanje podrijetla, već također i djela.

Vijeće presuđuje u korist Cida, te u dvoboju u Carrionu, trojica najboljih Cidovih vojnika pobjeđuju dva mlada plemića i njihovog starijeg brata dok Cid za to vrijeme ženi svoje kćeri za prinčeve Navarre i [[Aragon]]a. Ovim činom pjevanje završava.

[[Kategorija:Španjolska književnost]]
[[Kategorija:Epovi]]
[[Kategorija:Srednjovjekovna književnost]]

Pjesma o Cidu - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica