https://enciklopedija.cc/index.php?action=history&feed=atom&title=Pierre_CuriePierre Curie - Povijest promjena2026-08-07T12:22:37ZPovijest promjena ove stranice na wikijuMediaWiki 1.42.3https://enciklopedija.cc/index.php?title=Pierre_Curie&diff=11387&oldid=prevWikiSysop: Bot: Automatski unos stranica2021-07-23T11:18:07Z<p>Bot: Automatski unos stranica</p>
<p><b>Nova stranica</b></p><div><!--'''Pierre Curie'''-->{{Znanstvenik<br />
| ime = Pierre Curie<br />
| slika = PierreCurie.jpg<br />
| slika_širina = 200px<br />
| naslov = <br />
| datum_rođenja = [[15. svibnja]] [[1859.]]<br />
| mjesto_rođenja = [[Datoteka:Flag of France.svg|20px|border|Francuska]] [[Pariz]], [[Francuska]]<br />
| datum_smrti = [[19. travnja]] [[1906.]]<br />
| mjesto_smrti = [[Datoteka:Flag of France.svg|20px|border|Francuska]] [[Pariz]], [[Francuska]]<br />
| prebivalište = <br />
| državljanstvo = <br />
| narodnost = [[Francuzi|Francuz]]<br />
| etnicitet = <br />
| polje = [[Kemija]], [[fizika]]<br />
| radna_institucija = Sveučilište u Parizu ([[Sorbona]])<br />
| alma_mater =Sveučilište u Parizu ([[Sorbona]])<br />
| doktorski_mentor = [[Gabriel Lippmann]]<br />
| doktorski_studenti = [[Paul Langevin]]<br />[[André-Louis Debierne]]<br />[[Marguerite Perey|Marguerite Catherine Perey]]<br />
| poznat_po = [[Radioaktivnost]], <br/> [[Polonij]], <br/> [[Radij]], <br/> [[Curiejeva temperatura]] <br/> [[Curie-Weissov zakon]] <br/> [[Piezoelektrični efekt|Piezoelektrični učinak]]<br />
| nagrade = [[Nobelova nagrada za fiziku]] (1903.)<br />
| religija = <br />
| fusnote = Godine [[1895.]] oženio se [[Maria Skłodowska-Curie|Marijom Skłodowskom]]. Njihova kćer [[Irène Joliot-Curie]] je također dobitnica Nobelove nagrade.<br />
}}<br />
<br />
[[datoteka:Alfa beta gamma radiation.svg|300px|mini|desno|[[alfa-čestica|Alfa-zračenje]] može zaustaviti papir; [[beta-čestica|beta-zračenje]] može zaustaviti [[aluminij]]ski [[Lim (kovina)|lim]] debljine nekoliko [[milimetar]]a; a većinu [[Gama-čestica|gama-zračenja]] može zaustaviti desetak [[centimetar]]a debela [[Olovo (element)|olovna]] ploča.]]<br />
<br />
[[datoteka:Curie and radium by Castaigne.jpg|300px|mini|desno|Marie i Pierre Curie vrše [[pokus]]e s [[radij]]em (crtež napravio André Castaigne).]]<br />
<br />
[[datoteka:SchemaPiezo.gif|mini|desno|300px|[[Piezoelektrični efekt]] ili piezoelektrični učinak je pojava stvaranja [[Električni naboj|električnog naboja]] (a time i [[napon|električnog napona]]) na površini posebno odrezanog [[kristal]]a (čvrsti dielektrik - [[izolator]]), koji je [[elastičnost|elastično]] [[deformacija|deformiran]] vanjskom [[sila|silom]].]]<br />
<br />
'''Pierre Curie''' ([[Pariz]], [[15. svibnja]] [[1859.]] - Pariz, [[19. travnja]] [[1906.]]), [[Francuska|francuski]] kemičar i fizičar. Suprug [[Maria Skłodowska-Curie|M. Curie-Skłodowske]], otac [[Irène Joliot-Curie]]. Radio kratko vrijeme kao [[profesor]] na [[Sorbona]]i (od 1904. do 1906.), jer je rano izgubio život u prometnoj nesreći. Sa suprugom otkrio je (1902.) zakon [[Radioaktivnost|radioaktivnoga raspadanja]]. Zajedno sa suprugom [[Maria Skłodowska-Curie|Marijom Skłodowskom-Curie]] i [[Antoine Henri Becquerel|Antoineom Henrijem Becquerelom]] dobio je [[1903.]] [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu za fiziku]]. Našao je da [[radij]] neprestano stvara [[toplina|toplinu]]; otkrio je načelo simetrije u [[kristalografija|kristalografiji]], aperiodičku analitičku [[vaga|vagu]] i drugo. S bratom Jacquesom otkrio (1883.) pojavu [[Piezoelektrični efekt|piezoelektričnog učinka]]. Formulirao (1895.) Curiejev zakon (nazvan i [[Curie-Weissov zakon]]), koji pokazuje ovisnost [[Magnetska permeabilnost|magnetske susceptibilnosti]] ili [[Permeabilnost vakuuma|električne susceptibilnosti]] ''χ'' nekog materijala o temperaturi:<br />
<br />
:<math> \chi = \frac{C}{T - T_{c}} </math><br />
<br />
gdje je: ''C'' - konstanta ovisna o vrsti [[materijal]]a, ''T'' - [[apsolutna temperatura]], a ''T<sub>c</sub>'' - [[Curiejeva temperatura]] (Curiejeva točka). Iznad Curiejeve temperature [[Feromagnetizam|feromagnetički materijali]] pokazuju [[paramagnetizam|paramagnetička svojstva]] prema Curie-Weissovu zakonu. Pri toj temperaturi magnetska susceptibilnost teži u neizmjernost. Bio je član [[Francuska akademija znanosti|Francuske akademije znanosti]] (od 1905.). U čast bračnomu paru Curie nazvana je mjerna jedinica aktivnosti radioaktivnog izvora [[kiri]], kemijski element [[kurij]], radioaktivni mineral [[kirit]]. <ref> '''Curie, Pierre''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=12995] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref> Pierre Curie umro je tragičnom smrću u 47. godini života, u nesreći [[kočija|kočije]] u Parizu. No, već tada je bio teško bolestan, najvjerojatnije od posljedica pretjeranog izlaganja [[Radioaktivnost|radijaciji]]. <ref>[http://nobelprize.org/nobel_prizes/physics/articles/curie/index.html "Marie and Pierre Curie and the Discovery of Polonium and Radium: Serious Health Problems"] {{eng icon}}</ref> Posmrtni ostaci Pierrea i njegove supruge preneseni su [[1995.]] u [[Panteon u Parizu|pariški Panteon]].<br />
<br />
== Doprinosi ==<br />
Bio je pionir na polju [[Fizika|fizike]] i [[Kemija|kemije]], a poznata su njegova proučavanja na području [[kristalografija|kristalografije]], [[magnetizam|magnetizma]], [[Piezoelektrični efekt|piezoelektriciteta]] i [[radioaktivnost|radioaktivnosti]].<br />
<br />
=== Radioaktivnost ===<br />
{{glavni|Radioaktivnost}}<br />
<br />
'''Radioaktivnost''' je spontano emitiranje [[alfa-čestica]] i [[beta-čestica]] iz [[tvar]]i, često praćeno i emisijom [[Gama-čestica|gama-elektromagnetskih valova]], pri čem se mijenjaju svojstva tvari, to jest [[kemijski element]]i prelaze iz jednih u druge te se oslobađa [[energija]] u obliku [[kinetička energija|kinetičke energije]] emitiranih [[čestica]] ili energije [[Elektromagnetsko zračenje|elektromagnetskih valova]]. Prirodnu radioaktivnost otkrio je [[Antoine Henri Becquerel]] 1896. uočivši da [[uranij]]eve soli emitiraju nevidljivo [[zračenje]] koje djeluje na [[Fotografija|fotografsku]] ploču kroz zaštitni [[papir]] te da pod utjecajem toga zračenja [[elektroskop]] gubi [[električni naboj]]. [[Maria Skłodowska-Curie]] otkrila je 1898. takvo zračenje kod [[torij]]evih spojeva, te da se na zračenje ne može utjecati [[ električna struja|električnom strujom]], zagrijavanjem, kemijskim reakcijama i slično, da se radioaktivni kemijski elementi pretvaraju jedni u druge i da vjerojatnost raspada ne ovisi o starosti pojedinog atoma. [[Ernest Rutherford]] otkrio je 1899. da se zračenje [[radij]]a može podijeliti u dvije komponente, koje se različito apsorbiraju u tvarima. Slabo prodornu komponentu, koja je jako [[Ioniziranje|ionizirala]] zrak, nazvao je [[Alfa-čestica|alfa-zrakama]], prodorniju komponentu [[Beta-čestica|beta-zrakama]]. Francuski fizičar [[Paul Villard]] već je 1900. otkrio još prodorniju komponentu, [[gama-zrake]]. Ernest Rutherford i [[Frederick Soddy]] (1902.) na temelju analize gibanja zrakâ u [[magnetsko polje|magnetskome polju]] objasnili su prirodu radioaktivnosti. [[Wolfgang Pauli]] postavio je 1930. hipotezu o postojanju [[neutrino|neutrina]], tadašnjim [[detektor]]ima neuhvatljive čestice koja odnosi dio energije u [[Beta raspad|beta raspadu]]. [[Enrico Fermi]] postavio je 1933. prvu strogu teoriju beta raspada koja pretpostavlja da prijelaz [[neutron]]a u [[proton]] ili obratno uzrokuje slabo nuklearno međudjelovanje, a pritom dolazi do simultane emisije, odnosno apsorpcije elektrona i neutrina. [[Irène Joliot-Curie]] i [[Frédéric Joliot-Curie]] prvi su 1934. umjetno izazvali radioaktivnost i proizveli umjetni [[radioizotop]] stabilnog elementa. <ref> '''radioaktivnost''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=51474] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref><br />
<br />
=== Radij ===<br />
{{glavni|Radij}}<br />
<br />
'''Radij''' je prirodni radioaktivni kemijski element. Poznata su 4 radijeva prirodna [[radioizotop]]a s masenim brojevima 223, 224, 226, 228 (najstabilniji je <sup>226</sup>Ra, s [[Vrijeme poluraspada|vremenom poluraspada]] 1 600 [[godina]]). Radij je jedan od najrjeđih elemenata u prirodi, gdje ga na 1000 [[tona]] eruptivnoga [[Stijena|stijenja]] ima u prosjeku samo 2 do 3 [[gram|mg]]. Sav radij koji danas postoji u prirodi potječe od radioaktivnoga raspada težih elemenata, [[uranij]]a, [[torij]]a i [[aktinij]]a. Pri radioaktivnom raspadu radija njegovi se atomi pretvaraju u atome [[radon]]a, a oni u atome olovnog izotopa <sup>206</sup>Pb. Radij su 1898. otkrili Pierre Curie i Maria Skłodowska-Curie u uraninitu na temelju njegove specifične aktivnosti, koju nisu mogli protumačiti samo prisutnom količinom uranija i polonija. [[Metal]]ni radij u čistom stanju dobili su prvi put M. Curie-Skłodowska i francuski kemičar [[André Debierne]] (1910.). Uporaba radija zasniva se na njegovoj radioaktivnosti. Do 1950. mnogo se rabio u anti[[tumor]]skoj terapiji i za proizvodnju svjetlećih premaza za brojčanike [[Sat (instrument)|satova]] i različitih [[mjerni instrument|mjernih instrumenata]]. Služio je također kao izvor zračenja u nuklearnim istraživanjima, u radiografiji metala i kao izvor radona. Kako je [[kancerogen]] (najčešće može uzrokovati rak kostiju), u novije je doba u medicini i industriji zamijenjen sigurnijim i jeftinijim izvorima zračenja. <ref> '''radij''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=51448] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref><br />
<br />
=== Polonij ===<br />
{{glavni|Polonij}}<br />
<br />
'''Polonij''' je radioaktivni kemijski element, srebrnobijeli teški metal, koji se pojavljuje u dvije modifikacije različite [[gustoća|gustoće]] (9,32 g/cm³ i 9,4 g/cm³). Poznati su polonijevi radioizotopi s masenim brojevima između 192 i 218 (najstabilniji je <sup>209</sup>Po, s vremenom poluraspada 102 godine), a neki od njih članovi su radioaktivnih raspadnih nizova. Polonij se kao jedan od najrjeđih elemenata u [[Zemljina kora|Zemljinoj kori]] pojavljuje u [[uranij]]evim rudama. Godine 1898. otkrila ga je Maria Skłodowska-Curie sa suprugom Pierreom Curieom, u uranijevu smolincu i nazvala ga po svojoj domovini [[Poljska|Poljskoj]]. Polonij služi kao izvor [[Ionizirajuće zračenje|ionizirajućega zračenja]] i sredstvo za [[Ioniziranje|ionizaciju]], na primjer za uklanjanje statičkog [[elektricitet]]a. <ref> '''polonij''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=49269] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref><br />
<br />
=== Curiejeva temperatura ===<br />
{{glavni|Curiejeva temperatura}}<br />
<br />
'''Curiejeva temperatura''' je [[temperatura]] iznad koje feromagnetična tvar gubi svoja [[feromagnetizam|feromagnetska]] svojstva i postaje [[paramagnetizam|paramagnetična]]. Ime je dobila po francuskom fizičaru Pierru Curieu. Pri temperaturama nižim od Curiejeve [[magnetski moment|magnetski momenti]] [[atom]]a unutar [[magnetska domena|magnetskih domena]] djelomično su jednako usmjereni. Približavanjem temperature Curiejevoj temperaturi, termičko gibanje atoma sve više narušava ovo zajedničko usmjerenje. Pri Curiejevoj temperaturi ukupna [[magnetizacija]] jednaka je nuli tako da materijal postaje [[paramagnetizam|paramagnetičan]].<br />
<br />
=== Piezoelektrični učinak ===<br />
{{glavni|Piezoelektrični efekt}}<br />
<br />
'''Piezoelektrični efekt''' ili '''piezoelektrični učinak''' je pojava [[električni naboj|električnog naboja]] na plohama nekih [[kristal]]a (na primjer [[kremen]]a, [[Turmalini|turmalina]]) ili [[keramika|keramičkih masa]] (na primjer [[barij]]eva titanata) pri mehaničkom stlačivanju ili rastezanju. Tu su pojavu otkrili (1880.) i proučili francuski fizičari i braća Jackues i Pierre Curie, te ustanovili da postoji i obrnuta pojava, to jest da se neki kristali pod djelovanjem [[električno polje|električnoga polja]] stežu ili rastežu (poslije nazvana Lippmannov efekt ili Lippmannov učinak, po [[Gabriel Lippmann|Gabrielu Lippmannu]]). Primjenjuje se u [[mikrofon]]ima i raznim drugim uređajima u kojma je potrebno izazvati i izmjeriti vrlo male pomake. <ref> '''piezoelektrični efekt''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=48174] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref><br />
<br />
==Izvori==<br />
{{izvori}}<br />
<br />
==Vanjske poveznice==<br />
* [http://nobelprize.org/nobel_prizes/physics/laureates/1903/index.html Nobelova nagrada za fiziku 1903.] {{eng icon}}<br />
* [http://alsos.wlu.edu/qsearch.aspx?browse=people/Curie,+Pierre Bibliografija] {{eng icon}}<br />
<br />
<br />
{{Nobelova nagrada za fiziku}}<br />
<br />
{{GLAVNIRASPORED:Curie, Pierre}}<br />
[[Kategorija:Francuski fizičari]]<br />
[[Kategorija:Francuski kemičari]]<br />
[[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za fiziku]]</div>WikiSysop