Suradnik10 u (test) 23:18, 17. lipanj 2023.

2023-06-17T23:18:44Z

←Starija inačica		Inačica od 17. lipanj 2023. u 23:18
Redak 4:		Redak 4:

	== O petkovcima ==		== O petkovcima ==
	Okupili su se kao grupa za vrijeme robije u [[Lepoglava\|Lepoglavi]]. Bili su poznati kao "lijeva frakcija" unutar KPJ. Među njima je bio i [[Milovan Đilas]], koji će kasnije, [[1950-ih]] godina, postati jedan od najpoznatijih [[komunist]]ičkih disidenata u svijetu. Vođe tzv. "desne frakcije" na robiji bili su [[Andrija Hebrang (otac)\|Andrija Hebrang]] i [[Moša Pijade]].		Okupili su se kao grupa za vrijeme robije u [[Kaznionica Lepoglava\|Lepoglavi]]. Bili su poznati kao "lijeva frakcija" unutar KPJ. Među njima je bio i [[Milovan Đilas]], koji će kasnije, [[1950-ih]] godina, postati jedan od najpoznatijih [[komunist]]ičkih disidenata u svijetu. Vođe tzv. "desne frakcije" na robiji bili su [[Andrija Hebrang (otac)\|Andrija Hebrang]] i [[Moša Pijade]].

	Miletić i njegovi pristaše zastupali su dokrinarni fanatizam i radikalna politička rješenja. Zastupali su '"herojski komunizam"', propovijedajući nemilosrdnu borbu protiv svih nekomunističkih stranaka. Odbijali su svaku suradnju s umjerenim radničkim strankama ([[socijaldemokrati]]ma, protiv kojih je [[Kominterna]] u to doba vodila žestoku kampanju nazivajući ih [[socijalfašisti]]ma), kao i drugim lijevim i antirežimskim strankama, kao što je u Hrvatskoj bio [[Hrvatska seljačka stranka\|HSS]]. Na robiji su također odbijali svako popuštanje zatvorskoj upravi i zastupali nepomirljivo izazivanje sukoba bez obzira na posljedice.		Miletić i njegovi pristaše zastupali su dokrinarni fanatizam i radikalna politička rješenja. Zastupali su '"herojski komunizam"', propovijedajući nemilosrdnu borbu protiv svih nekomunističkih stranaka. Odbijali su svaku suradnju s umjerenim radničkim strankama ([[socijaldemokrati]]ma, protiv kojih je [[Kominterna]] u to doba vodila žestoku kampanju nazivajući ih [[socijalfašisti]]ma), kao i drugim lijevim i antirežimskim strankama, kao što je u Hrvatskoj bio [[Hrvatska seljačka stranka\|HSS]]. Na robiji su također odbijali svako popuštanje zatvorskoj upravi i zastupali nepomirljivo izazivanje sukoba bez obzira na posljedice.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-02T05:30:27Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{dz|[[Petkovci (Zvornik, BiH)]]|naselje u [[BiH]]}}

Imenom '''petkovci''' nazivali su se pristaše radikalnog revolucionara [[Petko Miletić|Petka Miletića]] unutar [[KPJ|Komunističke partije Jugoslavije]] [[1930-ih]] godina.

== O petkovcima ==
Okupili su se kao grupa za vrijeme robije u [[Lepoglava|Lepoglavi]]. Bili su poznati kao "lijeva frakcija" unutar KPJ. Među njima je bio i [[Milovan Đilas]], koji će kasnije, [[1950-ih]] godina, postati jedan od najpoznatijih [[komunist]]ičkih disidenata u svijetu. Vođe tzv. "desne frakcije" na robiji bili su [[Andrija Hebrang (otac)|Andrija Hebrang]] i [[Moša Pijade]].

Miletić i njegovi pristaše zastupali su dokrinarni fanatizam i radikalna politička rješenja. Zastupali su '"herojski komunizam"', propovijedajući nemilosrdnu borbu protiv svih nekomunističkih stranaka. Odbijali su svaku suradnju s umjerenim radničkim strankama ([[socijaldemokrati]]ma, protiv kojih je [[Kominterna]] u to doba vodila žestoku kampanju nazivajući ih [[socijalfašisti]]ma), kao i drugim lijevim i antirežimskim strankama, kao što je u Hrvatskoj bio [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]. Na robiji su također odbijali svako popuštanje zatvorskoj upravi i zastupali nepomirljivo izazivanje sukoba bez obzira na posljedice.

Inzistirali su također na rigidnom poštovanju discipline unutar Partije (tzv. [[demokratski centralizam]]), negirajući pravo na vlastito mišljenje; zbog toga su od članova "desne frakcije" nazvani [[vahabiti]], po [[islam]]skoj sekti. Nisu prezali ni od fizičkih napada i atentata, pa su tako pokušali, [[6. kolovoza]] [[1937.]] godine, izvršiti atentat na [[Andrija Hebrang (otac)|Andriju Hebranga]],<ref>[[Pavle Kalinić]], ''Andrija Hebrang - svjedoci govore'', 3. izd., Profil International, Zagreb, 2008., {{ISBN|978-953-12-0761-4}}, str 18.:{{citat2|Nastavak verbalnih sukoba odlučio je prekinuti Petko Miletić naručivši atentat na Hebranga. Napadu dvojice "Petkovaca" motkama 6. kolovoza 1937. uspješno se odupro džepnim nožićem.}}, preuzeto 28. svibnja 2013.</ref><ref>Pavle Kalinić, ''Andrija Hebrang - svjedoci govore'', 3. izd., Profil International, Zagreb, 2008., {{ISBN|978-953-12-0761-4}}, [[fusnota]] 32, str 18.:{{citat2|Atentat na Hebranga izveli su Hivzija i Benko po izričitoj zapovjedi Petka Miletića.}}, preuzeto 28. svibnja 2013.</ref> napali u dvorištu srijemskomitrovačke kaznionice (obranio se prijeteći nožem). Hebrang i nekolicina drugih "desničara", koji su bili u manjini, neko su vrijeme, kako bi se zaštitili, dobrovoljno boravili u samici.

Bliži od umjerenijih "desničara" unutar vlastite stranke na robiji bili su im hrvatski frankovci (tzv. "hrvatski nacionalni revolucionari" - naziv "ustaše" još nije bio općeprihvaćen) na čelu s [[Juraj Rukavina|Jurjem Jucom Rukavinom]], vođom [[Lički ustanak|Ličkog ustanka]]. U njima su vidjeli primjer kako se treba boriti protiv režima; [[Milovan Đilas]] u svojim [[memoari]]ma piše kako je s Rukavinom postao osobito dobar prijatelj.<ref>Zvonko Ivanković-Vonta, ''Hebrang'', Scientia Yugoslavica, Zagreb, 1988., {{ISBN|86-81183-03-6}}, str. 117.:{{citat2|Rukavina i ja smo postali pravi prijatelji, što nije bila iznimka. Drugi komunisti sprijateljili su se s "nacionalistima" i takva prijateljstva često su preživjela zatvorske godine.}}, fusnota 106 na str. 330 i fusnota 7 na str. 323. (Milovan Đilas, ''Memoir of a revolutionary'', Harcourt Brace Jovanovich, New York, 1973. str. 131.-135.)</ref> Nasuprot tome, [[Andrija Hebrang (otac)|Andrija Hebrang]] pokazivao je određene simpatije za [[pacifizam|pacifističke]] HSS-ovce. Iako su imali isti cilj radikalne političke i socijalne revolucije ([[lenjinizam]]), trezveniji "desničari" odbijali su kao neodgovorni avanturizam podizanje brzopletih oružanih akcija kao što je bio Lički ustanak i izazivanje tjelesnih sukoba s upravom kaznionice.

[[Josip Broz Tito]], koji je robijao u Lepoglavi samo do [[1931.]] godine, prije nego što su tamo došli Miletić i njegova grupa, u jednom je članku u ilegalnom partijskom glasilu [[1934.]] godine osudio bespotrebno izazivanje sukoba. Radikalni stav petkovaca postao je [[Anakronizam|anakron]] kada je Sedmi kongres [[Kominterna|Kominterne]], održan [[1935.]] godine, odbacio strategiju "svjetske revolucije" i izdao direktivu da je najvažniji zadatak obrana demokracije od fašizma, u čemu treba stvarati [[pučki front]] s drugim lijevim strankama. Stav i ponašanje petkovaca osuđeno je kao "frakcionaštvo" i "pseudoreovlucionarstvo".

Na sastanku privremenog rukovodstva KPJ u Bohinjskoj Bistrici [[15. ožujka|15.]]-[[18. ožujka]] [[1939.]] godine izbačeni su iz Partije Miletić i glavni "petkovci": Ivo Baljkas, Vicko Jelaska, Labud Kusovac i [[Ivan Marić]].

I nakon što je Miletić nestao u [[staljin]]ističkim [[čistka]]ma, nastavili su djelovati unutar [[KPJ]]. Nakon podizanja ustanka u Srbiji i Crnoj Gori [[1941.]] godine, [[Milovan Đilas]] odbijao je primiti "petkovce" u [[partizani|partizane]], te su oni lutali zemljom dok ne bi bili uhićeni, zatvoreni i strijeljani. U jesen 1941. godine, na željezničkom kolodvoru blizu [[Užice|Užica]], partizani su strijeljali 34 "petkovca".{{fact}}

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Jugoslavenski komunisti do 1945.]]

Petkovci - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 23:18, 17. lipanj 2023.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica