WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-22T08:20:18Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Znanstvenik
| ime = Peter Higgs
| slika = Higgs, Peter (1929)3.jpg
| slika_širina = 200px
| naslov =
| datum_rođenja = [[29. svibnja]] [[1929.]]
| mjesto_rođenja = [[Newcastle upon Tyne]], [[North East England]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]]
| datum_smrti =
| mjesto_smrti =
| prebivalište =
| državljanstvo = [[Britanci|Britanac]]
| narodnost =
| etnicitet =
| polje = [[Teorijska fizika]]
| radna_institucija = [[Sveučilište u Edinburghu]], Kraljevski koledž u Londonu
| alma_mater = Kraljevski koledž u Londonu
| doktorski_mentor =
| doktorski_studenti =
| poznat_po = [[Higgsova čestica]] Spontano narušavanje [[elektroslaba teorija|elektroslabe simetrije]] [[Higgsov mehanizam]]
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
| nagrade = [[Nobelova nagrada za fiziku]] (2013.) Član [[Kraljevsko društvo za poboljšanje znanja o prirodi|Kraljevskog društva]] (1983.) [[Copleyeva medalja]] (2015.)
| religija =
| fusnote =
}}

[[datoteka:Standard_Model_of_Elementary_Particles_hr.svg|mini|desno|300px|[[Standardni model]] [[elementarna čestica|elementarnih čestica]], s [[baždarni bozoni|baždarnim bozonom]] i [[Higgsov bozon|Higgsovom česticom]].]]

[[datoteka:CMS Higgs-event.jpg|mini|desno|300px|Simulacija hipotetskog raspada [[Higgsova čestica|Higgsove čestice]].]]

'''Peter Higgs''' ([[Newcastle upon Tyne]], 29. svibnja 1929.), britanski teorijski [[fizičar]]. [[Diploma|Diplomirao]] (1952.) i [[doktor]]irao (1954) na Kraljevskom koledžu u Londonu. Bio zaposlen na Sveučilištu u Edinburghu (od 1954. do 1956. i od 1960. do 1996.). Član [[Kraljevsko društvo za poboljšanje znanja o prirodi|Kraljevskog društva]] ([[Engleski jezik|eng]]. ''Royal Society'') od 1983. Objašnjavajući podrijetlo [[Relativna atomska masa|mase]] [[Elementarna čestica|elementarnih čestica]], u [[Standardni model|standardni model čestica]] uveo je spontano narušavanje [[elektroslaba teorija|elektroslabe simetrije]], takozvani [[Higgsov mehanizam]] (1960.). Predvidio je postojanje nove čestice ([[Higgsov bozon|Higgsova čestica]]). Za otkriće mehanizma koji pridonosi razumijevanju podrijetla mase [[Subatomska čestica|subatomskih čestica]] što je pronalaženjem predviđene elementarne čestice potvrđeno [[pokus]]ima u [[CERN]]-u, s [[François Englert|F. Englertom]] dobio [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu za fiziku]] 2013. <ref> '''Higgs, Peter''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=69565] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>

== Standardni model čestica ==
{{glavni|Standardni model}}

'''Standardni model čestica''' je opis [[Subatomska čestica|subatomskih čestica]] i [[Elektromagnetska sila|elektromagnetskoga]], [[Slaba nuklearna sila|slabog]] i [[Jaka nuklearna sila|jakoga međudjelovanja]], koji omogućava objašnjavanje pojava koje se uočavaju u pokusima u velikim [[Akcelerator čestica|akceleratorima]]. Osnovne su sastavnice standardnoga modela temeljne čestice tvari ([[fermion]]ska polja tvari, [[spin]]a 1/2), prijenosnici sila (baždarni [[bozoni]], spina 1) i područje lomljenja baždarne simetrije (skalarna polja, Higgsove čestice, spina 0).

Područje prijenosnika sila opisano je s 12 baždarnih bozona ([[subatomske čestice]]). Četiri od njih: bezmaseni [[foton]], dva masivna W-bozona i masivni neutralni Z-bozon, vežu se na nabijene i neutralne struje slaboga međudjelovanja. Preostalih osam bezmasenih baždarnih bozona obojeni su [[gluoni]]. Baždarnomu području standardnoga modela pridruženo je područje lomljenja baždarne simetrije, da bi se prijenosnicima kratkodosežnih slabih sila mogla pridijeliti odgovarajuća masa. Riječ je o spontanom lomljenju simetrije i s njim povezanim takozvanim Higgsovim mehanizmom. Razjašnjenje toga područja jedan je od ciljeva budućih pokusa na LHC sudarivaču u CERN-u kraj Ženeve.

Spektar temeljnih čestica tvari čini dvanaest točkastih čestica bez podstrukture, naboji kojih služe kao izvori [[sila]]. Riječ je o šest [[kvark]]ova i šest [[lepton]]a, koji su fermioni (čestice polucijeloga spina). Gotovo je sva tvar dijela svemira u kojem živimo građena od kvarkova i leptona prvoga naraštaja (u-kvarkova i d-kvarkova, [[elektron]]a i elektronskoga [[neutrino|neutrina]]), dok su preostale temeljne čestice i čestice izgrađene od njih otkrivene u [[Kozmičke zrake|kozmičkom zračenju]] i u pokusima u akceleratorima čestica. Odgovore koji se odnose na ulogu [[gravitacija|gravitacije]], [[Tamna tvar|tamne tvari]] i tamne energije treba potražiti na [[Kozmologija|kozmološkom]] planu. <ref> '''standardni model čestica''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=57761] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>

=== Higgsova čestica ===
{{glavni|Higgsov bozon}}

'''Higgsova čestica''' ili '''Higgsov bozon''' je [[elementarna čestica]] uvedena u [[Standardni model|standardnu teoriju čestica i sila]] (1964.) radi objašnjenja kako je prilikom [[Veliki prasak|nastanka svemira]] narušena elektroslaba simetrija i zašto čestice imaju masu. Najjednostavniji je mehanizam za lomljenje elektroslabe simetrije Higgsovo polje, a postojanje Higgsove čestice upozorava na postojanje Higgsova polja i potvrđuje točnost standardnog modela čestica. Higgsova je čestica opažena u [[pokus]]u sa sudarima čestica na vrlo visokim energijama u LHC sudarivaču ([[Veliki hadronski sudarivač]]) u [[CERN]]-u (2012.), a za njezino teorijsko otkriće i otkriće mehanizma koji pridonosi razumijevanju podrijetla mase subatomskih čestica dobili su [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu za fiziku]] P. Higgs i [[François Englert|F. Englert]] (2013.). <ref> '''Higgsova čestica (Higgsov bozon)''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=25457] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>

=== Elektroslaba teorija ===
{{glavni|Elektroslaba teorija}}

'''Elektroslaba teorija''' je teorija ustanovljena pri pokušajima formulacije konzistentne teorije slabih međudjelovanja, po uzoru na [[Kvantna elektrodinamika|kvantnu elektrodinamiku]]. Konstrukciju takve teorije započeli su u 1960-ima [[Sheldon Lee Glashow|S. L. Glashow]], [[Abdus Salam|A. Salam]] i [[Steven Weinberg|S. Weinberg]], temeljeći je na četirima prijenosnicima sile od kojih su dva nabijena, a dva neutralna. Eksperimentalna potvrda dodatne, neutralne slabe struje, koju ta konstrukcija predviđa, donijela je tim autorima Nobelovu nagradu za fiziku 1979. Za samu matematičku formulaciju te teorije, koja omogućuje i njezinu iscrpnu eksperimentalnu provjeru, 1999. dodijeljena je još jedna Nobelova nagrada za fiziku [[Gerardus 't Hooft|G. ’t Hooftu]] i [[Martinus Veltman|M. Veltmanu]]. <ref> '''elektroslaba teorija''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17669] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Nobelova nagrada za fiziku}}

{{GLAVNIRASPORED:Higgs, Peter}}
[[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za fiziku]]
[[Kategorija:Britanski fizičari]]
[[Kategorija:Teoretski fizičari]]

Peter Higgs - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica