Suradnik10 u (test) 01:19, 4. studeni 2025.

2025-11-04T01:19:41Z

←Starija inačica		Inačica od 4. studeni 2025. u 01:19
Redak 26:		Redak 26:
	[[Kategorija:Životopisi, Sinj]]		[[Kategorija:Životopisi, Sinj]]
	[[Kategorija:Hrvatski generali]]		[[Kategorija:Hrvatski generali]]
	[[Kategorija:~~Vojni~~ zapovjednici u JNA]]		[[Kategorija:Hrvatski vojni zapovjednici u JNA]]
	[[Kategorija:Partizanski zapovjednici]]		[[Kategorija:Partizanski zapovjednici]]

Suradnik10 u (test) 04:44, 1. studeni 2025.

2025-11-01T04:44:05Z

←Starija inačica		Inačica od 1. studeni 2025. u 04:44
Redak 26:		Redak 26:
	[[Kategorija:Životopisi, Sinj]]		[[Kategorija:Životopisi, Sinj]]
	[[Kategorija:Hrvatski generali]]		[[Kategorija:Hrvatski generali]]
	[[Kategorija:JNA]]		[[Kategorija:Vojni zapovjednici u JNA]]
	[[Kategorija:Partizanski zapovjednici]]		[[Kategorija:Partizanski zapovjednici]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-10T09:17:03Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Petar Bogdan''' zvani Peko ([[Donji Dolac]], [[30. ožujka]] [[1915.]]<ref name=predstavljanje/> — [[Zagreb]], [[31. prosinca]] [[1996.]]), hrvatski pripadnik partizanskog pokreta. Nositelj čina [[general]]-potpukovnika [[JNA]] i naslova [[Narodni heroji Jugoslavije|narodnog heroja]].<ref name=Kozlica>Ivan Kozlica: [http://www.pobijeni.info/userfiles/alkarski-vitezovi.pdf ''Alkarski »vitezovi« odgovorni su za zločine na Širokom Brijegu 1945.''] Stopama pobijenih - glasilo Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, br. 11/siječanj - lipanj 2017.</ref>{{is|25.-26.}}

== Životopis ==
Rodio se je u Donjem Docu u radničkoj obitelji. U Sinju je išao u osnovnu školu.<ref name=monografija>[http://www.znaci.net/00001/108_21.pdf znaci.net ''Pregled komandira i komesara četa koji su prosli kroz 1. dalmatinsku brigadu''], Monografija o 1. dalmatinskoj narodnooslobodilačkoj udarnoj proleterskoj brigadi. Znaci.net. str. 12.</ref> Bio je vanjski učenik na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji od prvog razreda koji je upisao 1926. do šestog razreda 16. siječnja 1933., kada je svojevoljno napustio gimnaziju.<ref name=predstavljanje>(): [https://www.gospa-sinjska.hr/index.php/51-naslovna/932 '' Predstavljanje knjige fra Stjepana Čove ''] Svetište Gospe Sinjske. nedatirano. Pristupljeno 26. kolovoza 2020.</ref>
1937. godine završio je školu pričuvnih časnika u Sarajevu. Po završetku školovanja otišao je studirati u Beograd te je upisao Pravni fakultet.<ref name=monografija/>

Pokretu otpora prišao 1941. godine.<ref name="Analiza-Tito"/> Zaposlio se je u Zagrebu nakon pada Jugoslavije kao poštanski službenik što mu je pružalo mogućnost izvođenja sabotaža. Kolovoza 1941. sudjelovao je na onesposobljavanju telefonskih i brzojavnih uređaja u Pošti u Zagrebu. Potkraj godine vratio se je u Sinj te povezao s rukovodstvom NOP-a. Siječnja 1942. ušao je u [[Dinarski partizanski odred]]. Srpnja 1942. postavljen je za obavještajnog časnika u 2. bataljonu Srednjodalmatinskog partizanskog odreda. Kad je osnovana 1. dalmatinska brigada bio je zapovjednik čete pa zamjenik zapovjednika bataljona. <ref name=monografija/> U KPJ se je učlanio u listopadu 1942. godine. Tijekom rata obnašao je dužnosti zamjenika zapovjednika bataljuna, brigade, korpusa te zapovjednika pozadinskih postrojba JNA.<ref name="Analiza-Tito">Damir Šimić, [http://www.pobijeni.info/news_files/Stopama-pobijenih-7-dio.pdf]: [http://hrsvijet.net/index.php/magazin/28-vijesti/povijesni-identitet/15574-analiza-tito-je-osobno-zapovijedao-zavrnim-partizanskim-napadima-na-iroki-brijeg-i-mostar- ''ANALIZA: Tito je osobno zapovijedao završnim partizanskim napadima na Široki Brijeg i Mostar ''] HRsvijet.net. 16. srpnja 2011. Pristupljeno 26. kolovoza 2020.</ref> Ratovao je protiv ustaša, domobrana i Italijana kod Sinja, Duvna i Livna. Istakao se studenoga 1942. u borbama protiv Trećeg Reicha kod Jajca, nakon čega je postao zamjenik zapovjednika brigade.<ref name=monografija/> Odgovoran je za likvidaciju dvojice sinjskih franjevaca u Hercegovini kod Ravnog u rujna 1943. (fra Stanka Bradarića i fra Milana Lapića).<ref name=Kozlica/>{{is|25.-26.}}
Koncem veljače 1943. godine postavljen je za zamjenika komandanta 4. dalmatinske brigade, koja je bojevala na području Široki Brijeg — Ljubuški — Vrgorac, na planini Čvrsnici. Po prelasku Neretve polovicom ožujka, brigada je nosila ranjenike do Nevesinja. U t.zv. 5. neprijateljskoj ofenzivi vraćen je u 1. dalmatinsku brigadu koja je vodila žestoke bitke za području sjevera Crne Gore i međurječju Pive, Tare i Sutjeske. Nakon proboja u bitci na Sutjesci s 3. bataljonom pošao je u Hercegovinu, gdje su ga odredili za zamjenika zapovjednika 10. hercegovačke brigade, s kojom je ratovao oko Nevesinja, Gacka, Trebinja i Bileća, sve do travnja 1944. godine kad je prešao na dužnost zamjenika zapovjednika 8. korpusa u Dalmaciji.<ref name=monografija/>

Smatra ga se odgovornim za mnoga masovna smaknuća zarobljenika u cetinskom kraju 1944. i inim drugim područjima (Hercegovina, početak 1945.) djelovanja postrojbâ [[Osmi dalmatinski korpus NOVJ-a|Osmog dalmatinskog korpusa]], čijim je tad bio zamjenikom zapovjednika.<ref name=Kozlica/>{{is|25.-26.}} Bilo je to u vrijeme [[Mostarska operacija|Mostarske operacije]], kad je zapovijedao izmještenim zapovjednim mjestom.<ref name="Analiza-Tito"/> Ožujka 1945. godine zapovjednikom je pozadine 4. armije JA.<ref name=monografija/>

Zadnjih mjeseci rata potpukovnik JNA je na partizanskim insceniranim suđenjima zastupao "javne interese". U njegovoj je odluci bila sudbina okrivljenih.<ref name=predstavljanje/> Bio je to pokretni Vojni sud VIII. korpusa, odnosno prijeki sud. Na suđenju dužnosnicima, održanome u Sokolskome domu u Sinju 8. studenoga 1944. godine tužitelj Petar Peko Bogdan<ref name=Šimundić>Mate Šimundić: [http://www.safaric-safaric.si/knjige/2001%20Mate%20Simundic%20Hrvatski%20smrtni%20put%20Karte.pdf ''Hrvatski smrtni put (Prilog novijoj hrvatskoj poviesti) ''] Matica hrvatska, Split, 2001. {{ISBN|9536159503}}, str. 237.</ref> tražio je najstrožu kaznu za skupinu u kojoj su bili domobranski pukovnik Jakob Potočnik (zapovjednik hrvatskih snaga u Sinju) te dužnostnici Mirko Bilobrk, Spasoje Travisi, Mirko Vujanović, Marija Mladina, Luka Labrović i sinjski kapelan fra Stanko Milanović Litre. Svi su strijeljani, a Potočnik je smaknut vješanjem.<ref name=predstavljanje/><ref name=Šimundić/> što je sud prihvatio, priziv nije bio moguć i osuđenici su strijeljani već 10. studenoga.<ref name=predstavljanje/>
Slavio je Staljina.<ref name=Kozlica/>{{is|25.}}<ref name=Ljubičić>Saša Ljubičić: [https://slobodnadalmacija.hr/mozaik/zivot/alkarski-pozdrav-kralju-poglavniku-marsalu-i-vrhovniku-257637 ''Alkarski pozdrav kralju, poglavniku, maršalu i vrhovniku ''] Slobodna Dalmacija. 21. prosinca 2014. Pristupljeno 26. kolovoza 2020.</ref>

Poslije rata obnašao razne dužnosti u Generalštabu JNA. Bio je pomoćnikom zapovjednika za pozadinu, zapovjednik graničnih postrojbi, načelnik Tehničkog središta JNA itd. Završio je vojnu akademiju JNA. Godine 1966. prestala mu je aktivna služba. Proglašen je narodnim herojem<ref name="Analiza-Tito"/> 27. rujna 1953. godine.

=== Alka ===
Marko Bilobrk je bio ustaški logornik i ratni alkarski vojvoda. Peko Bogdan je bio tužitelj u procesu protiv njega. Tražio je za nj smrtnu presudu. Nakon puča u Viteškom alkarskom društvu, postao je Peko Bogdan prvi partizanski alkarski vojvoda. <ref name=milinović>Zdravko Milinović: [https://www.vecernji.hr/premium/sto-su-nam-o-proslosti-zatajili-sinjski-alkari-986558 ''Što su nam o prošlosti zatajili sinjski alkari ''] Večernji list. 28. siječnja 2015. Pristupljeno 26. kolovoza 2020.</ref>

Alkarski je vojvoda postao nakon puča u Viteškom alkarskom društvu preko poslije rata osnovanog Narodnog alkarskog društva 1945. godine. <ref name=Kozlica/> (<ref>Komunisti izvode puč pa Viteško alkarsko društvo postaje Narodno alkarsko društvo.</ref><ref name=milinović/>) U isto to vrijeme gvardijan sinjskog franjevačkog samostana fra Bernardin Topić, koji je pomogao pri sigurnom smještaju alkarske opreme u samostanske prostorije, osuđen je na kaznu teškog prisilnog rada u partizanskom logoru Staroj Gradišci.<ref name=Ljubičić/> Peko Bogdan je uveo veličanje i jugoslavenskog diktatora [[Josipa Broza Tita]] u Alku. Na mjestu alkarskog vojvode naslijedio ga je [[Vice Buljan]] 1957. godine.<ref name=Kozlica/>{{is|26.}}

== Izvori ==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Bogdan, Petar}}
[[Kategorija:Životopisi, Sinj]]
[[Kategorija:Hrvatski generali]]
[[Kategorija:JNA]]
[[Kategorija:Partizanski zapovjednici]]

Petar Bogdan - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 01:19, 4. studeni 2025.

Suradnik10 u (test) 04:44, 1. studeni 2025.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica