WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-30T09:41:53Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Pero Budmani''' ([[Dubrovnik]], [[27. listopada]] [[1835.]] – [[Castel Ferretti]] pokraj [[Ancona|Ancone]], [[27. prosinca]] [[1914.]]), hrvatski jezikoslovac i leksikograf.
Bio je gimnazijski [[profesor]], urednik Akademijina "Rječnika" i jedan od naših najvećih [[poliglot]]a. Važan je njegov rad o dubrovačkom [[dijalekt]]u, u kojem se prvi put cjelovitije opisuje jedan [[Štokavsko narječje|štokavski govor]]. Posebno valja istaći njegov opsežan i objektivan "Pogled na istoriju naše gramatike i leksikografije od [[1835.]]", u kojem s priznanjem govori i o radu [[Bogoslav Šulek|Bogoslava Šuleka]]. U mladim danima i u mirovini bavio se [[matematika|matematičkim]] pitanjima.

== Životopis ==

Pero je Budmani jedan od najznačajnijih hrvatskih [[filolog]]a zadnje trećine [[19. stoljeće|19. stoljeća]]. Pod snažnim utjecajem publikacija i fizionomije jezika [[Vuk Karadžić|Vuka Karadžića]], neko se vrijeme i izjašnjavao Srbinom-katolikom, dok nije prešao u jugoslavensko unitaristički tabor. Nakon školovanja Budmani položi ispit za "gimnazijskoga kandidata", te je u tom svojstvu stupio u službu u dubrovačkoj gimnaziji. Odmalena je pokazivao talent za jezike i matematiku, pa je zarana naučio i [[talijanski jezik|talijanski]], [[njemački jezik|njemački]], [[francuski jezik|francuski]], [[engleski jezik|engleski]], [[latinski jezik|latinski]], [[grčki jezik|grčki]],...što je tijekom života dopunio ovladavanjem [[ruski jezik|ruskoga]], [[poljski jezik|poljskoga]], [[sanskrt]]a, [[perzijski jezik|perzijskoga]], [[arapski jezik|arapskoga]], a slabije [[turski jezik|turskog]], [[kineski jezik|kineskoga]], [[finski jezik|finskoga]], [[norveški jezik|norveškoga]], [[mađarski jezik|mađarskog]] i [[Svahili (makrojezik)|svahilija]].

Kao plod nastave na Dubrovačkoj gimnaziji nastala je njegova poznata "Grammatica della lingua serbo-croata (illirica)", u [[Beč]]u [[1867.]] Ta se gramatika spominje kao prvo djelo u naslovu kojeg se pojavljuje pojam "[[srpsko-hrvatski jezik|srpsko-hrvatski]]", a moderna ju [[leksikografija]] svrstava među slovnice na razmeđu gramatičkih djela Zagrebačke škole i hrvatskih vukovaca (mladogramatičara). Iako je Budmani bio vukovac, njegova je talijanski pisana gramatika delikatno unijela oblike u porabi u obje jezikoslovne škole (npr. "[[fonetika|fonetski]]" i "[[etimologija|etimološki]]" [[pravopis]]; stariji i noviji štokavski oblici u sklonidbi). Budmanijeva je [[gramatika]] bila namijenjena poglavito [[učenik|učenicima]] [[Dalmacija|dalmatinskih]] škola u kojima je nastavni jezik bio još [[talijanski]]; jer je u njoj izložen cjelovit materijal, od fonetike do [[sintaksa|sintakse]], mnogi ju drže našom prvom kompletnom gramatikom na talijanskom. U stručnoj je javnosti pobrala uglavnom pohvale.

[[Autor]] je neko vrijeme bio i poslanikom u Dalmatinskome saboru, no zbog stanovitih nesuglasica odrekao se [[1873.]] bečkoga političkog mandata, a tri godine kasnije i članstva u Dalmatinskom saboru. No, njegovi su jezikoslovni radovi koje je objavljivao u [[Dubrovnik]]u (Nešto o postanju slova z u slavljanskijeh jezika, [[1873.]]/[[1874|74.]]), a poglavito [[dubrovački dijalekt]], "kako se sada govori" (Rad JAZU, knj. 65., Zagreb [[1883.]]) privukli pozornost Akademije i hrvatskih filologa, te se nakon Daničićeve smrti i kratkotrajnoga djelovanja [[Matija Valjavac|Matije Valjavca]], Budmani u [[proljeće]] 1883. preselio u Zagreb i preuzeo redakciju Akademijina Rječnika.

Iako se u glavnim crtama (izgovorni [[pravopis]], koji je u to vrijeme počeo odnositi pobjedu u [[hrvatska|Hrvatskoj]]) Budmani držao Daničićevih smjernica, u nekim je postupcima došlo do većih promjena, napose u modernizaciji i povijesnoj kroatizaciji rječnika: Budmani je u korpus za obradbu uveo i Šulekove [[rječnik]]e o kojima je imao najbolje mišljenje, i time probio okvire zamišljenoga pučkoga jezika; dao je ispisati i veći broj djela starije hrvatske književnosti na čakavskome narječju; također, uveo je [[fonem]] /dz/ koji je u to doba još postojao u njegovu rodnom kraju, a i u nekim situacijama i dubrovačko naglašavanje. Niz je pohvalnih svjedočanstava o Budmanijevoj radišnosti, no našlo se i prigovora-napose Maretićevih- njegovoj opširnosti u kojoj je nadmašio i Daničića (Daničić je imao do 100 primjera za riječi, dok Budmani za /hud/ ima 122, za /jezik/ 120 itd.).

Od [[1884.]] pa sve do [[1907.]] radio je kao profesor u [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnoj gimnaziji]] u [[Zagreb]]u.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. – 2007.), Zagreb, 2007., {{ISBN|978-953-95772-0-7}}, str. 893.</ref>

Kad je [[25. srpnja]] [[1907.]] nakon dvadeset i četiri godine neprekidnog rada prestao obrađivati rječnik, imao je iza sebe prevaljeno vrijeme od 72 godine i više od četiri debele knjige rječničke obradbe s 4176 stranica. Osim leksikografskim radom, Budmani je i prevodio stranu književnost, priredio za tisak djela Gleđevićeva, Sasinova, Zoranićeva, Zlatarićeva, Barakovićeva,..pisao o književnom djelu Držićevu ("Pjerin Marina Držića", Rad JAZU, knj. 148, Zagreb [[1902.]]), dao pregled hrvatske gramatike i leksikografije o obljetnici Hrvatskoga narodnoga preporoda (50-godišnjica "prieporoda hrvatske knjige") u studiji "Pogled na istoriju naše gramatike i leksikografije od [[1835.]] godine (Rad JAZU, knj. 80, Zagreb [[1885.]]), napisao "Praktičnu gramatiku ruskoga jezika (za samouke)", [[1888.]], koja je doživjela laskave ocjene i ubrzo drugo izdanje.

Posljednje je godine života Budmani posvetio matematici. U Akademiji je [[5. srpnja]] [[1906.]] čitao prvi dio svoje rasprave o Bernoullijevim brojevima. Bijaše to početak velikoga rada o diferencijalnom računu što ga je u Zagrebu počeo pisati na talijanskom jeziku. Rad je nastavio i nakon odlaska iz Zagreba na obiteljsko imanje Castel Ferretti blizu Ancone, no nije ga dovršio. Tuga za izgubljenom suprugom (umrla je [[1908.]]), zdravstvene teškoće i opća malaksalost ponukali su Budmanijevu djecu – imao ih je jedanaestero – da ga vrate u Dubrovnik da operira [[oko]]. Pola godine nakon toga došlo je do nereda koji su doveli do [[1. svjetski rat|1. svjetskog rata]], pa Budmanija odvedoše opet na imanje u Castel Ferretti, gdje je i preminuo [[27. prosinca]] [[1914.]]

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==

*[http://www.google.hr/books?id=MS0tAAAAYAAJ&printsec=frontcover&dq=Budmani+%2Bserbo-croata&lr= Grammatica della lingua serbo-croata (illirica)]

{{GLAVNIRASPORED:Budmani, Pero}}
[[Kategorija:Hrvatski jezikoslovci]]
[[Kategorija:Dubrovački srbokatolički pokret]]
[[Kategorija:Leksikografija]]

Pero Budmani - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica