Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ommons\|(.)ategory:(.*)}}' u ''

2026-03-05T03:52:36Z

Zamjena teksta - '{{(.)ommons\|(.)ategory:(.*)}}' u ''

←Starija inačica		Inačica od 5. ožujak 2026. u 03:52
Redak 108:		Redak 108:

	== Literatura ==		== Literatura ==
	~~{{commons\|Category:Pelješac}}~~
	*Nikola Glamuzina:Pelješac, Naklada Bošković, 2009., {{ISBN\|978-953-263-094-7}}		*Nikola Glamuzina:Pelješac, Naklada Bošković, 2009., {{ISBN\|978-953-263-094-7}}
	*Nenad Jasprica, Sanja Kovačić: Raznolikost vegetacije na Pelješcu, 1998., Matica Hrvatska, Dubrovnik, {{ISBN\|9789536316915}}		*Nenad Jasprica, Sanja Kovačić: Raznolikost vegetacije na Pelješcu, 1998., Matica Hrvatska, Dubrovnik, {{ISBN\|9789536316915}}

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-08T05:57:43Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{ otok |
|Ime = Pelješac
|zemljovid = [[Datoteka:Croatia_-_Peljesac.PNG|250px|]]
|smještaj = Jadransko more
|otočje =
|koordinate =
|država = Hrvatska
|gl.naselje = [[Ston]], [[Orebić]], [[Trpanj]], [[Janjina]]
|površina =
|stanovništvo =
|slika =
}}

'''Pelješac''' ([[čakavski]]: ''Pelišac'') je drugi po veličini hrvatski poluotok (nakon [[Istra|Istre]]) koji se smjestio na jugu [[Hrvatska|Hrvatske]] u [[Dubrovačko-neretvanska županija|Dubrovačko-neretvanskoj županiji]]. Ime Pelješac najvjerojatnije potječe od imena brijega Pelisac smještenog povrh [[Orebić]]a, i relativno je novijeg datuma. Tijekom povijesti su se upotrebljavala razna imena, najčešće Stonski rat (lat. ''Puncta Stagni'', tal. ''Ponta di Stagno'') ili talijanski naziv Sabbioncello.

== Zemljopis Pelješca ==
[[Slika:Rt Lovište1121177.JPG|mini|200px|rt Lovište kraj naselja [[Lovište]]-najzapadniji dio Pelješca. U pozadini se vidi otok Hvar]]
[[Datoteka:Pelišac i otoci-ISS028-E-14628.JPG|mini|200px|satelitska snimka Pelješca i okolnih otoka]]
[[Datoteka:Panorama Mali Ston04243.JPG||mini|200px|Prevlaka kod Malog Stona]]
Pelješac je smješten na južnom dijelu Hrvatske. Omeđen je [[Neretvanski kanal|Neretvanskim kanalom]], [[Malostonski zaljev|Malostonskim zaljevom]], [[Mljetski kanal|Mljetskim kanalom]] i [[Pelješki kanal|Pelješkim kanalom]]. Pruža se skoro usporedno sa smjerom pružanja obale, od svog spoja s kopnom u Malom Stonu pa do krajnjeg rta [[Lovište]] dug je 77 [[km]].<ref>http://www.viamichelin.com/web/Itineraires?strStartLocid=31NG90ZnUxMGNORE11TURJeU1UWT1jTVRjdU1ETXpNUT09&strDestLocid=31NHp0ZnUxMGNOREl1T0RRMk5UTT1jTVRjdU56QTBOams9&intItineraryType=1&caravaneHidden=false&vh=CAR&strVehicle=0&itineraryCarType=0&itineraryFuelType=0&isFavoriseAutoroute=false&isAvoidPeage=false&isAvoidVignette=false&isAvoidLNR=false&isAvoidFrontiers=false&dtmDeparture=29%2F11%2F2012&distance=mi&devise=1.0|EUR&indemnite=&carbCost=1.6&autoConso=6.8&villeConso=6&routeConso=5.6</ref> Površina Pelješca je 348 km2. S kopnom je spojen Stonskom prevlakom koja je na najužem dijelu široka 1450 m. Prevlaka je pretežno pjeskovita i očigledno je da je nastala nanosima, što pokazuje da je Pelješac nekada bio otok. Građa Pelješca je brdovita s dosta krških polja. Građa je pretežno vapnenačka, tj. prevladava kredni [[vapnenac]], [[dolomit]] i eocenski [[fliš]]. Od svih brda najviši je [[Sveti Ilija (Pelješac)|Sveti Ilija]] (961 m) kojeg još nazivaju i Zmijsko brdo ili ''Monte vipera''. Vrh se nalazi na tromeđi i čini prirodnu granicu između općine Orebić i općine Trpanj. Obalna crta Pelješca dugačka je oko 200 km.

=== Klima ===
[[Datoteka:Brdo sv.ilija06246.JPG|230px|lijevo|thumb|Križ na vrhu brda [[Sveti Ilija (Pelješac)|Sveti Ilija]] – najviši vrh Pelješca (961 m) s pogledom na [[Hvar]]]]
Pelješac pripada jadranskom tipu mediteranske [[klima|klime]] koju karakteriziraju duga, suha i topla ljeta s vedrim i mirnim danima. [[Zima]] je blaga i vlažna. [[temperatura|Temperature]] zraka su relativno visoke tijekom cijele godine, a samo tijekom [[siječanj|siječnja]] i [[veljača|veljače]] su temperature ispod 10 °C. Zbog toga na Pelješcu rijetko pada snijeg a kad i pada rijetko se zadrži na nadmorskim visinama ispod 400 m. Najveće padaline bilježe se tijekom listopada i ožujka a najmanje tijekom srpnja i kolovoza.<ref>Glamuzina str. 60</ref> Valovi za vrijeme juga na Pelješcu su najveći i visoki su između 1,5 i 4 metra.<ref>Glamuzina, str. 85</ref> Udari juga često zimi znaju načiniti značajnu štetu u priobalnim područjima uzrokujući nanose po cestama i oštećujući ih. Bura zimi donosi najhladnije vrijeme, no većinom vedro i gotovo uvijek bez oborina. Prosjek sunčanih sati na Pelješcu iznosi i preko 2500 na pojedinim mjestima, što govori o velikom broju sunčanih dana koji je među najvećima u Hrvatskoj. Prozirnost morske vode varira. Godine 1963. i 1964. mjerna je prozirnost u Malostonskom zaljevu i utvrđeno je kako se njene vrijednosti kreću između 5,5 m i 11 m.<ref name="Glamuzina, str. 84">Glamuzina, str. 84</ref>

[[Salinitet]] mora koje okružuje Pelješac iznosi između 38,48‰ i 38,60‰ (i općenito južnog Jadrana) nešto je viši od prosjeka Jadranskog mora 38,3‰.<ref name="Glamuzina, str. 84"/>

===Biljni pokrov===
Biljni pokrov Pelješca je mediteranski, bogat i raznolik. Na njemu je zabilježeno više od 1100 biljnih vrsta i podvrsta.<ref>[http://www.imp-du.com/downloadRadovi/Zbornik%20u%20cast%20Ivici%20Zili.pdf Raznolikost vegetacije na Pelješcu], Nenad Jasprica, Sanja Kovačić. Matica Hrvatska, Dubrovnik, 2011</ref> Iznimno raznolika vegetacija objašnjavamo se relativno velikom površinom (355 km2) i razlikom u nadmorskoj visini (1 do 961 m).<ref>Jsprica-Kovačić, str.263</ref> Pelješac je jedno od 94 važna područja u Republici Hrvatskoj. Sveprisutna su [[crnogorica|crnogorična]] stabla [[alepski bor|alepskog bora]] (''pinus halepensis''), [[pinija|pinije]] (''pinus pinea''), dalmatinskog [[crni bor|crnog bora]] (''pinus nigra Dalmatica''), [[čempres]]a (''cypressus'') i dr. [[Makija]] koja prekriva dio Pelješca uglavnom sadrži sljedeće biljke: [[planika]], [[vrijes]], [[smrčika]], [[grahorac]], i ostale. Postoje i šume česvine [[crnika|crnike]] (''querxus ilex''), raste rogač, lovorika. Krška polja i obronci mnogih brda su obrađeni i prekrivaju ih maslinici i vinogradi a ponegdje i južno voće: [[Obični mogranj|mogranj]], [[mandarina]], [[smokve]], [[badem]], [[naranča]]... Ponad Orebića raste šuma [[čempres]]a, najveća te vrste u Hrvatskoj. Klima i položaj uzrokovali su da na Pelješcu raste dosta ljekovitog i aromatičnog bilja: [[metvica]], [[ružmarin]], [[kadulja]], [[lavanda]], [[mažuran]].
[[Datoteka:Forest above Orebić05756.JPG|mini|200px|čempresova šuma]]

Brdo [[Sveti Ilija (Pelješac)|Sveti Ilija]] na zapadu poluotoka je jedino mjesto na svijetu gdje raste [[dalmatinska iglica]] (''Geranium dalmaticum'') a jedno je od rijetkih područja gdje možemo naći [[kratkozuba kadulja|kratkozubu kadulju]] (''salvia brachyodon''), [[oštrika|oštriku]] (''quercus crocifera''), [[dalmatinski crni bor]] (''pinus nigrad subsp. dalmatica'') i dr.
Obronci brda su jedno od najbogatijih nalazišta samoniklih orhideja unutar Hrvatske. Dio planine od oko pola hektara sa zapuštenim travnjacima i proplancima je područje gdje rastu 3 ugrožene vrste orhideja.

U svako godišnje doba na brdu možemo naći neku biljku u cvatu, no naznačajnije razdoblje su svibanj i lipanj. Tada cvatu [[modro lasinje]] (''[[moltkia petraea]]''), [[trnovita žućica]] ili ježinac (''[[Chamaecytisus spienscens]]''), [[srcolika glavulja]] (''[[Globularia cordifolia]]''), [[ljubičina]] (''matthiola tristis var. Italica''), [[srebrnasta tila]] (''[[argyrolobium zanonii]]''), [[zeljasta bjeloglavica]] (''[[Dorycnium herbaceum]]''), [[ljekovita kadulja]] (''[[Salvia officinalis]]'') i mnoge druge.

===Životinjski svijet===
Osim bogatog [[biljke|biljnog]], postoji i životinjski svijet. [[Čagalj]] (''canis aureus dalmaticus''), je specifična vrsta, koja je raširena na poluotoku. Velik je i broj divljači kao što su: [[muflon]]i, [[divlja svinja|divlje svinje]], [[zec|zečevi]], [[fazan]]i i kornjače (zakonom zaštićene), a posebno jedan došljak iz [[Azija|Azije]] – [[indijski mali mungos]] (''Herpestes javanicus''). Muflon je uvezen na Pelješac 1970. iz nacionalnog parka [[Brijuni]]. Početnih 2 mužjaka i 6 ženki su se vremenom namnožili jer se ovo područje pokazalo pogodnim staništem za njih pa je već za nekoliko godina bilo grla za odstrel. U odstrelu u razdoblju 1977. - 1995. dali su lovcima 94 trofeja (58 zlatnih , 22 srebrna i 14 brončanih) što su najbolji svjetski rezultati. Može ih se vidjeti uglavnom na najstrmijim padinama brda.

== Prometna povezanost ==
Pelješcom prolaze dvije državne ceste: [[Državna cesta D414|D414]] koja se spaja kod [[Zaton Doli|Zatona Doli]] s [[Državna cesta D8|D8]], a na drugoj strani završava u Orebiću i [[Državna cesta D415|D415]]. [[Županijska cesta 6215]] spaja Orebića s najzapadnijim naseljem-Lovištem.
Orebić je povezan autobusnom linijom sa Dubrovnikom te sa par okolnih mjesta. Orebić je povezan s gradom Korčulom trajektnom linijom. Druga trajektna linija spaja Trpanj s [[Ploče|Pločama]]. Linija iz [[Prapratno]]g (između Stona i Ponikava) vodi na otok [[Mljet]]. Putničke brodice povremeno povezuju Orebić i Trstenik s Korčulom, tj. Mljetom. Na poluotoku na nekoliko mjesta postoje improvizirani [[helidrom]]i. Od 2007. godine u planu je izgradnja [[Pelješki most|Pelješkog mosta]].

== Povijest ==
=== Antičko doba ===
[[Datoteka:Peljesac, vinice u vsi Dubrava a vinarska usedlost.jpg|230px|desno|thumb|Vinogradi na Pelješcu, selo Dubrava]]
Pelješac je naseljen vrlo rano, postoje ostaci koji datiraju u mlađe kameno doba ([[neolit]]).<ref>Glamuzina, str. 12</ref> Brojni ostaci su pronađeni po raznim špiljama na Pelješcu (Gudnja na Poraču, Spilja na Kopnju Prinčeva spilja na Zabradi). Doseljavanje tzv. Protoilira počinje metalno doba na Pelješcu.<ref name="Glamuzina, str. 13">Glamuzina, str. 13</ref> Pelješac kasnije nastanjuju [[Iliri]] iz plemena [[Plereji|Plereja]] koji su također ostavili mnoge tragove postojanja. U jednoj spilji nadomak zaselka [[Nakovanj (Orebić)|Nakovane]] pronađeno veliko ilirsko svetište.

Iako su antički Grci osnivali kolonije po Korčuli i delti Neretve, nema dokaza o njihovoj prisutnosti na Pelješcu.<ref name="Glamuzina, str. 13"/> Grci su, pak, trgovali s Ilirima na Pelješcu iako se ne može utvrditi da je to imalo velik značaj. Oslonac ilirskog gospodarstva na Pelješcu je bilo stočarstvo i zbog prostora za ispašu stoke su se vodili i oružani sukobi. Iliri su gradili utvrde (gradine). Ratarstvo je bilo kod Ilira od sekundarnog značaja.

Drugo Ilirsko pleme Ardiljerci došlo je na Pelješac oko 370 pr. Kr. pod pritiskom Kelta sa sjevera, pomiješalo se s Plerejima te utvrdilo svoju vlast od Neretvanskog kanala do Grčke.<ref name="Glamuzina, str. 13"/> Za vrijeme Ardiljeraca su ojačali ilitski gusarski napadi na grčke trgovačke brodove.
[[Rimljani]] dolaze na Pelješac u drugom stoljeću pr. Kr. pod krinkom pomoći Grcima. Nakon niza ratova (koji su uglavnom zaobišli Pelješac) Rimljani uspostavljaju vlast koja će trajati sve do podjele [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]]. Tada Pelješac dolazi pod vlast [[Bizant]]a.

=== Srednji vijek ===
U ranom srednjem vijeku krojenje granica se vršilo ratovima i pravo vlasništva na Pelješac su polagali mnogi. Slabljenjem Rimskog Carstva, posebno njegovog zapadnog dijela u čijem je sastavu bio Pelješac, na to područje počinju se doseljavati Slaveni koji formiraju svoje političke tvorevine zvane [[sklavinije]]. Pelješac je potpao pod [[Zahumlje]] koje je bilo svojevrsna [[tampon zona]] između Hrvatskog Kraljevstva, [[Raška (država)|Raške]] i Dubrovnika.<ref>Glamuzina, str. 15</ref> Zahumlje je uspjelo održati svoju samostalnost balansiranjem između okolnih sila te je Pelješac bivao pošteđen velikih ratnih pustošenja. Od 11. stoljeća Pelješcem i Zahumljem vladaju dukljanski, raški, bizantski i ugarsko-hrvatski vladari.

Godine 1326. [[Dubrovačka Republika|Dubrovnik]] je sklopila savez sa Kraljevinom Bosnom te nakratko osvojila Pelješac. Godine 1331. izbija rat za prijestolje u Raškoj, a bosanski ban Stjepan II. Kotromanić provaljuje u Zahumlje i nanosi velike štete dubrovačkoj imovini na Pelješcu.<ref name="Glamuzina, str. 22">Glamuzina, str. 22</ref> Iduće godine Dubrovčani sa svojom diplomacijom uspijevaju dogovoriti mir i ishoditi dokument kojim godine 1333. kupuju Pelješac od srpskog cara [[Dušan Nemanjić|Dušana]] i bosanskog bana [[Stjepan II. Kotromanić|Stjepana Kotromanića]].<ref name="Glamuzina, str. 22"/> Dolaskom Pelješca pod vlast Dubrovnika svo stanovništvo biva proglašeno dubrovačkim kmetovima. Kako je u to doba Pelješac kopneno bio odvojen od Dubrovnika, trebalo je organizirati obranu te upravu.<ref>Glamuzina, str. 29</ref> Ispod brda Podzvizd gradi se grad [[Ston]] čije zidine štite solanu u Stonu jer Dubrovnik nije imao kopnenu vezu s Pelješcem (područje [[Dubrovačko primorje|Dubrovačkog primorja]] ostalo je pod kontrolom cara Dušana do 1399.). Solana je bila drugi najveći izvor prihoda za Republiku nakon pomorstva. Razvija se feudalna poljoprivreda, a također brodogradnja (Stonski arsenal je bio drugi po veličini u Dubrovačkoj Republici) za ratne potrebe, ali i za trgovinu. Pelješac je dobio status "knežije" kao i ostali dijelovi Republike van grada. Kneza je biralo Veliko vijeće, a sjedište mu je bilo u Stonu. Godine 1343. Pelješac se upravno dijeli na 2 dijela: upravno područje Stona te upravno područje Trstenice (današnji Orebić i okolna sela [[Podgorje (Orebić)|Podgorje]] i Karmen). Ovaj potonji je naročito teško funkcionirao zbog slabe komunikacije uslijed nepristupačnog reljefa. Zbog toga je vlast 1465. izdvojila središnji dio poluotoka iz Trstenice u zaseban kapetanat sa sjedištem u Janjini.<ref>Glamuzina, str. 30</ref> Pelješka vina su se već tada isticala svojom kvalitetom tako da je vlast 1333. zabranila njihov izvoz u druge dijelove Republike osim samog grada, a iduće godine su čak zabranili daljnju sadnju vinograda.<ref>Glamuzina, str. 31-32</ref>

Brodogradnja je na Pelješcu doživjela nagli razvoj u 15. i 16. stoljeću u Stonu. Najveći razvoj će doživjeti u Orebiću u drugoj polovici 16. stoljeća.<ref name="Glamuzina, str. 32">Glamuzina, str. 32</ref> Orebić u 17. stoljeću postaje glavno pomorsko središte poluotoka i jedno od najvećih u Republici.<ref name="Glamuzina, str. 32"/>

Kako Dubrovačka Republika nije imala značajnu vojsku oslanjala se na savezništvo sa susjednim Osmanskim Carstvom kojem je plaćala danak. To formalno savezništvo s Turcima dalo je izliku okolnim državama za pljačku i gusarenje po Republici čemu je naročito bio izložen Pelješac. No, tu je vjera ionako bila samo izlika jer je Pelješac i prije toga savezništva bio pljačkan od istih država.

===Novi vijek i suvremeno doba===
Dubrovačka vlast nad Pelješcom je trajala do 1808. kada [[Francuska]] okupira, a zatim i ukida Dubrovačku Republiku. Francuska vlast je bila kratka i nije ostavila traga na Pelješcu na kojem su ostali feudalni odnosi iz doba Republike. Francuzi su sagradili par putova od kojih su neki i danas u uporabi. 1814. godine Pelješac ulazi u sastav [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] i postaje dio [[Kraljevina Dalmacija|Kraljevine Dalmacije]]. Poslije prvog svjetskog rata postaje dio Kraljevine Jugoslavije. Najprije biva uklopljen u [[Zetska banovina|Zetsku banovinu]], a godine 1939. u Banovinu Hrvatsku. U doba Nezavisne Države Hrvatske biva dio županije Dubrovnik koja je uključivala dobar dio [[istočna Hercegovina|istočne Hercegovine]]. U SFRJ upravno biva podijeljen između Općine Korčula (manji, zapadni dio) te Općine Dubrovnik (veći istočni dio). Uspostavom neovisne Republike Hrvatske postaje dio [[Dubrovačko-neretvanska županija|Dubrovačko-neretvanske županije]] i biva razdijeljen na četiri općine.

== Mjesta na Pelješcu ==
[[Datoteka:Pelješac-podjela_po_općinama.PNG|mini|300px|Podjela po općinama]]

Pelješac je podijeljen na četiri općine i to:
:[[Ston]] - 2.605 stanovnika
:[[Janjina]] - 593 stanovnika
:[[Trpanj]] - 871 stanovnik
:[[Orebić]] - 4.165 stanovnika

Osim u ova četiri mjesta, stanovništvo je smješteno i u sljedećim selima:
:[[Boljenovići]] • [[Brijesta]] • [[Broce]] • [[Česvinica]] • [[Dančanje]] • [[Duba Stonska]] • [[Dubrava (Ston)|Dubrava]] • [[Hodilje]] • [[Luka (Ston)|Luka]] • [[Mali Ston]] • [[Metohija (Ston)|Metohija]] • [[Putniković]] • [[Sparagovići]] • [[Ston]] • [[Tomislavovac]] • [[Zabrđe (Ston)|Zabrđe]] • [[Zaton Doli]] • [[Žuljana]] - u općini Ston
:[[Drače]] • [[Janjina]] • [[Osobjava]] • [[Popova Luka]] • [[Sreser]] - u općini Janjina
:[[Duba Pelješka|Duba]], [[Donja Vrućica]], [[Gornja Vrućica (Trpanj)|Gornja Vrućica]] - u općini Trpanj
:[[Donja Banda]] • [[Kućište (Orebić)|Kućište]] • [[Kuna Pelješka]] • [[Lovište]] • [[Nakovanj (Orebić)|Nakovanj]] • [[Orebić]] • [[Oskorušno]] • [[Pijavičino]] • [[Podgorje (Orebić)|Podgorje]] • [[Podobuče]] • [[Potomje]] • [[Stankovići (Orebić)|Stankovići]] • [[Trstenik (Orebić)|Trstenik]] • [[Viganj]] - u općini Orebić

Od Lovišta u općini Orebić (krajnji zapad) do Malog Stona je udaljenost 77 km.<ref>[http://www.viamichelin.co.uk/viamichelin/gbr/dyn/controller/Itineraires?strStartLocid=31NG90ZnUxMGNORE11TURJeE9Uaz1jTVRjdU1ETXpNemc9&strDestLocid=31NHp0ZnUxMGNOREl1T0RRMk1qTT1jTVRjdU56QTBPRFU9strStartLocid=31NG90ZnUxMGNORE11TURJeE9Uaz1jTVRjdU1ETXpNemc9&strDestLocid=31NHp0ZnUxMGNOREl1T0RRMk1qTT1jTVRjdU56QTBPRFU9&empriseW=315&empriseH=275&intItineraryType=1&caravaneHidden=false&vh=CAR&distance=km&strVehicle=0&devise=1.0|EUR&carbCost=1.3&isAvoidFrontiers=false&isFavoriseAutoroute=false&isAvoidPeage=false&isAvoidVignette=false&isAvoidLNR=false&autoConso=6.8&villeConso=6&routeConso=5.6&dtmDeparture=1%2F10%2F2009&indemnite=0&itineraryCarType=0&itineraryFuelType=0 Michelin]</ref>
Na Pelješcu prema popisu stanovnika iz [[2001.]] živi 8.234 stanovnika.<ref>[http://www.dzs.hr/hrv/censuses/census2001/Popis/H01_01_01/h01_01_01_zup19.html DZS-Stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, popis 2001.]</ref>. Gustoća naseljenosti iznosi 23,7 stanovnika po četvornom kilometru što je znatno niže od državnog prosjeka (84,6 st. /km2).<ref>Nikola Glamuzina,Pelješac, str. 7</ref>

Iako je dio sredozemnog svijeta vezanog uz more, najveći dio današnjih naselja nije osnovan na obali mora. Za to su bila presudna dva faktora: višestoljetna poljoprivredna osnova koja je okretala stanovništvo prema unutrašnjosti te dugotrajna izloženost pljačkaškim pohodima gusara.<ref name="Glamuzina, str. 163">Glamuzina, str. 163</ref>
Lovište je najmlađe naselje na Pelješcu. Osnovali su ga Hvarani koji su između iseljavanja u Ameriku i odlaska na Pelješac odabrali ovo drugo. prvi doseljenik u Lovištu (1878.) bio je Ante Visković iz Hvarskog sela Gdinj.<ref name="Glamuzina, str. 163"/>

==Stanovništvo==
[[Datoteka:Demografija Pelišca 1857-2011.1.png|minijatura|kretanje broja stanovnika Pelješca u razdoblju 1857.-2011.]]
Demografska povijest Pelješca u globalu može se podijeliti na tri faze: predtranzicijsku, tranzicijsku i posttranzicijsku fazu.
Predtranzicijska faza je trajala sve do kraja 18. stoljeća. Tranzicijska faza je trajala dugo od tada do 1970-ih godina.<ref>Glamuzina, str. 155</ref> U tranzicijskoj fazi zbog visokog prirodnog prirasta došlo je do velikog porasta broja stanovnika. "Višak stanovništva je bio prisiljen na iseljavanje. Najviše ih se selilo u prekomorske zemlje: Australiju, Argentinu i SAD. Duga tranzicijska faza je posljedica ranog početka (s obzirom da je Dubrovačka Republika bila među najrazvijenijim državama svog doba) i kasnog završetka (s obzirom da je pripojena Dalmaciji koja je bila na znatno nižoj razini. Drugi značajni pad broja stanovnika bilježi se 1960-ih i 1970-ih zbog gospodarske politike SRH. Tadašnja politika je prebacivala težišta gospodarskog razvoja u općinska središta zbog čega su periferni dijelovi nazadovali. Pelješac je bio većinom u sastavu Općine Dubrovnik, a manjim dijelom u stastavu Općine Korčula te je u oba slučaja bio na periferiji. Od 1970-ih jedino područje Orebića (tzv. Pelješke rivijere) bilježi rast broja stanovnika.<ref>Glamuzina, str. 153</ref>

Na području Pelješca postoji veliki broj vikendica. Većina njih (preko 50%) je u vlasništvu državljana BiH.<ref>Glamuzina, str. 133-134</ref> Glavnina ih je podignuta 1980-ih nakon [[XIV. Zimske olimpijske igre - Sarajevo 1984.|Olimpijade u Sarajevu]].

== Jezik ==
Poluotok je jezično podijeljen na dva dijela. Na istočnom dijelu se govori štokavsko-ijekavski govor (tzv. [[dubrovački dijalekt]]) koji se nastavlja do granice s Crnom Gorom. Na zapadu Pelješca se tradicionalno govorio čakavsko-ikavski, tj. [[južnočakavski dijalekt]] koji je zajednički s otokom Korčulom. Zbog iseljavanja stanovništva i doseljavanja iz Zagore i [[Zapadna Hercegovina|zapadne Hercegovine]] sve više gubi čakavske elemente i postaje [[štokavsko]]-[[ikavski]] poput većine priobalnih područja Dalmacije.

== Gospodarstvo ==
[[Datoteka:Panorama Pelišac4020454.JPG|mini|230px|Terasasti [[vinograd]]i na Pelješcu]]
[[Datoteka:Vino Plavac s Pelješca.jpg|mini|230px|Vino [[Plavac mali|Plavac]] iz Vinogorja Pelješac]]
Tradicionalne gospodarske grane na Pelješcu su poljoprivreda, ribarstvo i pomorstvo. Pomorstvo se počelo razvijati krajem srednjeg vijeka i nakon niza nepogoda koje su se dogodile u Dubrovniku, poput potresa koji je pobio velik broj stanovništva te uništio velik dio flote. Od poljoprivrednih grana najizraženije su maslinarstvo i vinogradarstvo. Sve te grane su danas dobrim dijelom u sjeni turizma koji se počinje razvijati od 1960-ih godina 20-og stoljeća. S turizmom je počeo Viganj gdje se već 1947 prihvaćaju prve skupine gostiju (djeca iz BiH i Makedonije).<ref>Glamuzina, str. 121</ref> Turizam na Pelješcu je doživio svoj vrhunac drugoj polovici 1980-tih i još, a naglo je prekinut Domovinskim ratom. Prijeratne brojke noćenja nisu ponovljene ni skoro 20 godina nakon kraja rata. Zbog turizma i iseljavanja stanovništva na Pelješcu se mogu naći brojni nekadašnji vinogradi i maslinici obrasli u šumu, makiju i garig ili pak pokriveni građevinama. Pelješac je najznačajnije područje u Hrvatskoj za uzgoj školjaka. Najznačajnija područja uzgoja školjaka su obala kod [[Brijesta|Brijeste]] te [[malostonski zaljev]].

==Voda i vodno gospodarstvo==
Na Pelješcu ne postoji riječno-jezerska mreža. Na poluotoku postoji određeni broj manjih izvora i jedino zahvaljujući tomu ne vlada potpuna bezvodnost. Zbog toga je bila izuzetno bitna gradnja čatrnja za skupljanje kišnice. Najveće skupljalište kišnice je polje oko Potomja.
Nedostatna vodoopskrba je bila dugo ograničavajući faktor razvoja.<ref>Glamuzina, str. 87</ref> Zbog toga je tijekom 1960-ih izgrađen sustav vodoopskrbe vode iz rijeke Neretve.

== Izvori ==
{{izvori|3}}

== Literatura ==
{{commons|Category:Pelješac}}
*Nikola Glamuzina:Pelješac, Naklada Bošković, 2009., {{ISBN|978-953-263-094-7}}
*Nenad Jasprica, Sanja Kovačić: Raznolikost vegetacije na Pelješcu, 1998., Matica Hrvatska, Dubrovnik, {{ISBN|9789536316915}}

[[Kategorija:Pelješac| ]]
[[Kategorija:Hrvatski poluotoci]]
[[Kategorija:Poluotoci Jadranskog mora]]

Pelješac - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ommons\|(.)ategory:(.*)}}' u ''

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica