Suradnik10 u (test) 22:00, 17. ožujak 2026.

2026-03-17T22:00:38Z

←Starija inačica		Inačica od 17. ožujak 2026. u 22:00
Redak 1:		Redak 1:
	~~{{Wikiprojekt 10000/Ikona}}~~
	[[Datoteka:DSC2343 (8231039731).jpg\|250px\|mini\|desno\|Pekinška opera]]		[[Datoteka:DSC2343 (8231039731).jpg\|250px\|mini\|desno\|Pekinška opera]]
	'''Pekinška opera''' ([[kineski]]: 京剧; [[pinyin]]: Jīngjù) najdominantniji je oblik [[kineska opera\|kineske opere]] koji kombinira [[glazba\|glazbu]], [[vokal]]nu izvedbu, [[mimika\|mimiku]], [[ples]] i [[akrobat]]iku. Nastala je u [[Peking]]u, sredinom [[dinastija Qing\|dinastije Qing]] (1636. – 1912.), a potpuno se razvila i postao prepoznatljiva sredinom 19. stoljeća. Ovaj je oblik bio iznimno popularan na dvoru Qing i smatra se jednim od kulturnih blaga [[Kina\|Kine]].<ref>Mackerras, Colin Patrick (1976). „Theatre and the Taipings”. Modern China. 2 (4): 473—501. JSTOR 188958. doi:10.1177/009770047600200404.</ref> Glavne izvedbene trupe nalaze se u: Pekingu, [[Tianjin]]u i [[Šangaj]]u.<ref>Wichmann, Elizabeth (1990). „Tradition and Innovation in Contemporary Beijing Opera Performance”. TDR. 34 (1): 146—178. JSTOR 1146013. doi:10.2307/1146013.</ref> Ova umjetnička forma također je sačuvana u [[Tajvan]]u, gdje je poznata kao Guoju Guójù (kineski: 國劇; doslovno: "nacionalna opera"). Također se proširila na druge regije kao što su [[SAD\|Sjedinjene Države]] i [[Japan]].		'''Pekinška opera''' ([[kineski]]: 京剧; [[pinyin]]: Jīngjù) najdominantniji je oblik [[kineska opera\|kineske opere]] koji kombinira [[glazba\|glazbu]], [[vokal]]nu izvedbu, [[mimika\|mimiku]], [[ples]] i [[akrobat]]iku. Nastala je u [[Peking]]u, sredinom [[dinastija Qing\|dinastije Qing]] (1636. – 1912.), a potpuno se razvila i postao prepoznatljiva sredinom 19. stoljeća. Ovaj je oblik bio iznimno popularan na dvoru Qing i smatra se jednim od kulturnih blaga [[Kina\|Kine]].<ref>Mackerras, Colin Patrick (1976). „Theatre and the Taipings”. Modern China. 2 (4): 473—501. JSTOR 188958. doi:10.1177/009770047600200404.</ref> Glavne izvedbene trupe nalaze se u: Pekingu, [[Tianjin]]u i [[Šangaj]]u.<ref>Wichmann, Elizabeth (1990). „Tradition and Innovation in Contemporary Beijing Opera Performance”. TDR. 34 (1): 146—178. JSTOR 1146013. doi:10.2307/1146013.</ref> Ova umjetnička forma također je sačuvana u [[Tajvan]]u, gdje je poznata kao Guoju Guójù (kineski: 國劇; doslovno: "nacionalna opera"). Također se proširila na druge regije kao što su [[SAD\|Sjedinjene Države]] i [[Japan]].

Suradnik10: preuzeto s hr.wikipedije

2026-03-17T22:00:02Z

preuzeto s hr.wikipedije

Nova stranica

{{Wikiprojekt 10000/Ikona}}
[[Datoteka:DSC2343 (8231039731).jpg|250px|mini|desno|Pekinška opera]]
'''Pekinška opera''' ([[kineski]]: 京剧; [[pinyin]]: Jīngjù) najdominantniji je oblik [[kineska opera|kineske opere]] koji kombinira [[glazba|glazbu]], [[vokal]]nu izvedbu, [[mimika|mimiku]], [[ples]] i [[akrobat]]iku. Nastala je u [[Peking]]u, sredinom [[dinastija Qing|dinastije Qing]] (1636. – 1912.), a potpuno se razvila i postao prepoznatljiva sredinom 19. stoljeća. Ovaj je oblik bio iznimno popularan na dvoru Qing i smatra se jednim od kulturnih blaga [[Kina|Kine]].<ref>Mackerras, Colin Patrick (1976). „Theatre and the Taipings”. Modern China. 2 (4): 473—501. JSTOR 188958. doi:10.1177/009770047600200404.</ref> Glavne izvedbene trupe nalaze se u: Pekingu, [[Tianjin]]u i [[Šangaj]]u.<ref>Wichmann, Elizabeth (1990). „Tradition and Innovation in Contemporary Beijing Opera Performance”. TDR. 34 (1): 146—178. JSTOR 1146013. doi:10.2307/1146013.</ref> Ova umjetnička forma također je sačuvana u [[Tajvan]]u, gdje je poznata kao Guoju Guójù (kineski: 國劇; doslovno: "nacionalna opera"). Također se proširila na druge regije kao što su [[SAD|Sjedinjene Države]] i [[Japan]].

Pekinška opera ima četiri glavne vrste [[uloga]]: sheng (džentlmen), dan (žene), jing (grubi muškarci) i chou ([[klaun]]ovi). Izvođačke družine često imaju nekoliko [[glumac]]a svake vrste, kao i brojne sekundarne i tercijarne izvođače. koji su sa svojim dorađenim i živopisnim [[kostim]]ima, jedina središnja točka na karakteristično uglavnom praznoj [[pozornica|pozornici]] pekinške opere. Glumci koriste vještine [[govor]]a, [[pjesma|pjesme]], [[ples]]a i [[borba|borbe]] u [[pokret]]ima koji su simbolični i sugestivni, a ne realistični. Prije svega, [[vještina]] izvođača ocjenjuje se po [[ljepota|ljepoti]] njihovih pokreta. Izvođači se također pridržavaju raznih [[stil]]skih konvencija koje pomažu publici da se snađe u produkcijskom planu. Slojevi značenja unutar svakog pokreta moraju biti izraženi u [[korak]]u s glazbom. [[Glazba]] pekinške opere može se podijeliti na stilove kipi xīpí (西皮) i èrhuáng (二黄). [[melodija|Melodije]] uključuju [[arija|arije]], stalne melodije i uzorke [[udaraljke|udaraljki]]. Repertoar pekinške opere uključuje više od 1400 djela temeljenih na [[Povijest Kine|kineskoj povijesti]], [[folklor]]u i, sve više, suvremenom [[život]]u.

Tradicionalna pekinška opera proglašena je "feudalističkom" i "buržoaskom" tijekom [[Kulturna revolucija|Kulturne revolucije]] (1966. – 1976.) i zamijenjena je revolucionarnim operama kao sredstvom propagande i indoktrinacije.<ref> Lu, Xing (2004). Rhetoric of the Chinese Cultural Revolution. University of South California Press. pg. 143—150.</ref> Nakon Kulturne revolucije te su transformacije uvelike poništene. Posljednjih je godina Pekinška opera pokušala provesti brojne reforme kao odgovor na sve manji broj [[gledatelj]]a. Ove reforme, koje uključuju poboljšanje kvalitete predstava, prilagodbu novih izvedbenih elemenata i postavljanje novih i originalnih [[predstava]], imale su mješovit [[uspjeh]].

== Galerija ==
<gallery>
Beijingfeb06CNY 135 (2721531289).jpg|Likovi iz pekinške opere.
Beijing opera (307062649).jpg|Scena iz pekinške opere.
Beijing opera02.jpg|Pekinška opera.
Fearther03.jpg|Izvođači pekinške opere.
</gallery>

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Svjetska baština u Kini}}

[[Kategorija:Kineska umjetnost]]

Pekinška opera - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 22:00, 17. ožujak 2026.

Suradnik10: preuzeto s hr.wikipedije