WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

2021-11-29T11:46:19Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 29. studeni 2021. u 11:46
Redak 111:		Redak 111:

	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==
	~~{{Commonscat\|Ovens}}~~


	[[Kategorija:Tehnologija]]		[[Kategorija:Tehnologija]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-20T10:40:01Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[datoteka:Heat-Treating-Furnace.jpg|mini|desno|300px|Peć za [[Toplinska obrada|toplinsku obradu]] na 980 [[°C]].]]

[[datoteka:Open fireplace with icon.jpg|mini|desno|300px|Moderni otvoreni [[kamin]].]]

[[datoteka:Kachelofen als Warmluftzentralheizung.jpg|mini|desno|300px|[[Kaljeva peć]] koja se koristi za [[centralno grijanje]], sagrađena oko 1959.]]

[[datoteka:30kw resistance heating coil.JPG|mini|desno|300px|[[Električna grijalica]] [[Električna snaga|snage]] 30 [[vat|kW]].]]

[[datoteka:Iron stove.jpg|mini|desno|300px|[[Željezna peć]] na [[ogrjevno drvo]] koristila se nekad i za [[kuhanje]].]]

[[datoteka:Gas heater 1970s.jpg|mini|300px|desno|[[Plinska peć]] na [[ukapljeni naftni plin]] (LPG ili UNP) iz 1970-tih.]]

[[datoteka:JapaneseKeroseneBurner.jpg|mini|desno|300px|[[Uljna peć]].]]

[[datoteka:Alto horno antiguo Sestao.jpg|mini|desno|300px|[[Visoka peć]] u mjestu Sestao, [[Španjolska]].]]

[[datoteka:Siemensmartin12nb.jpg|mini|desno|300px|[[Siemens-Martinova peć]] iz 1895.]]

[[datoteka:Allegheny Ludlum steel furnace.jpg|mini|desno|300px|Elektroindukcijska peć je peć koja ostvaruje [[toplina|toplinu]] [[Električni induktivitet|električnim induktivitetom]].]]

{{dz}}

'''Peć''' je [[uređaj]] za stvaranje [[toplina|topline]] i za postizanje visokih [[temperatura]] izgaranjem različitih vrsta [[goriva]] ili s pomoću [[električna energija|električne energije]]. Peć se koristi ponajprije za zagrijavanje prostorija ([[grijanje]]) i u [[industrija|industrijske]] svrhe: za provedbu [[Kemijska reakcija|kemijskih reakcija]], u preradbi [[Mineralne sirovine|ruda]], za dobivanje i [[Toplinska obrada|toplinsku obradu]] [[metal]]a, u proizvodnji [[vapno|vapna]], [[cement]]a, [[gips]]a, [[dolomit]]a, sinter[[magnezit]]a, [[staklo|stakla]], [[keramika|keramike]], [[opeka|opeke]], [[guma|gume]], [[polimer]]nih materijala, u spaljivanju [[otpad]]a i drugdje. <ref> '''peći''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=47264] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.</ref>

== Povijest ==
Najstariji oblik grijanja drvima jest '''otvoreno ložište''', smješteno na prikladnoj podlozi u sredini prostorije s otvorom u [[strop]]u. Tu se toplina prenaša pretežno [[toplinsko zračenje|toplinskim zračenjem]] od [[plamen]]a i žara. Nedostatak je tog loženja za[[dim]]ljenost cijele prostorije. Taj način zagrijavanja prostorija usavršava se prelaženjem na grijanje pomoću [[drveni ugljen|drvenog ugljena]] smještenog u posebne metalne zdjele. Drveni ugljen, koji se izvan prostorije užario, naslaže se u tankom sloju na zdjele (pladnjeve), gdje izgara polako pri neznatnom dovodu zraka s niskom temperaturom izgaranja. Već su stari Grci upotrebljavali grijanje drvenim ugljenom, koje se proširilo u šumovitim krajevima u većini južnih naroda sve do Azije. Te zdjele za grijanje imaju različite nazive, tako na primjer u Španjolskoj ''brazero'', u Italiji ''scaldino'', u srednjoj Aziji ''mangal''.

Nedostatak grijanja s otvorenim ložištem ublažio se najprije smještajem [[Ložište (kotao)|ložišta]] pored [[zid]]a, te njegovim obzidavanjem u obliku [[kamin]]a i zidanjem [[dimnjak]]a za odvod dima. Tokom vremena taj se način grijanja sve više usavršava gradnjom posebnih zidanih peći s kamenim, odnosno keramičkim pločicama, koje su još i danas u upotrebi ([[kaljeva peć]]). Već u 17. stoljeću upotrebljavaju se za grijanje prostorije [[Željezna peć|željezne peć]]i ložene [[ugljen]]om. Peći se stalno dalje razvijaju i usavršavaju korisnijim oblikovanjem, boljim odavanjem topline i [[regulacija|regulacijom]] temperature.

Znatne prednosti pružaju usavršene peći za loženje uljem ([[uljna peć]]) i plinom ([[plinska peć]]), te se njihova upotreba u novije vrijeme veoma proširila.

=== Centralno grijanje ===
{{glavni|Centralno grijanje}}

Kao prvo [[centralno grijanje]] može se smatrati [[hipokaust]], antički uređaj za grijanje. Ispod prostorija, koje su se trebale grijati, bio je posebni podrum, takozvani hipokaust sa [[stup]]ovima ([[Latinski jezik|lat]]. ''pilae'') visokim 740 mm od opeke ili glinenih cijevi. Na stupovima su bile postavljene ploče od opeke koje su nosile od 150 do 200 mm debeli [[strop]]. Ložište je bilo postavljeno pored zgrade. Gorivo je bilo [[drvo]] ili [[drveni ugljen]]. Vrući [[dimni plin]]ovi [[Strujanje|strujali]] su između stupova hipokausta i odvodili se kroz otvore u zidovima. Kad su stupovi, a djelomično i strop bili dovoljno zagrijani, obustavilo se loženje, zatvarali su se otvori za odvod [[dim]]a, a otvarali otvori u podu ili u zidovima prostorije. Tada se dovodio u prostoriju svježi vanjski zrak, koji se zagrijao pri prolazu pored usijanih stupova hipokausta.

=== Grijanje parom ===
{{glavni|Parno grijanje}}

Grijanje parom potječe iz Engleske (1745.). Prvo se upotrebljavala odušna [[vodena para]] s [[tlak]]om oko 2 [[Bar (jedinica)|bara]]. Grijači su bili u obliku cijevnih okvira ili rebrastih [[cijev]]i. Kasnije se posebno proizvodila niskotlačna para od 1,1 do 1,3 bara u posebnim [[kotao|kotlovima]] od [[Lijevano željezo|lijevanog željeza]] (1870.), a grijači su sastavljeni od članaka iz lijevanog željeza, takozvani [[radijator]]i.

=== Grijanje toplom vodom ===
{{glavni|Toplovodno grijanje}}

Grijanje toplom vodom izumio je Francuz Bonnemain već 1777., ali dalji razvoj i proširenje upotrebe ovog sustava slijedi tek poslije 1850. Grijanje vrelom vodom iznad 100 °C izumio je Englez Loftus Perkins. To je bio zatvoreni cijevni sustav posebne izvedbe za visoki tlak do 200 bara. Upotrebljavao se uglavnom u industriji. U novije vrijeme upotrebljava se tlačna vrela voda za daljinsko grijanje gradskih četvrti s temperaturama vode najviše oko 150 do 180 °C i s tlakovima oko 10 bara.

=== Električne peći ===
{{glavni|Električno grijanje}}

Prve [[pokus]]ne električne peći pojavile su se s prvim primjenama [[električna struja|električne struje]]. Grijači [[otpornik]] prvi je patentirao Amerikanac G. B. Simson 1861., ali tek izum [[Dinamo|dinama]] osigurao je dovoljno [[električna energija|električne energije]] za električne peći. Svojom su [[konstrukcija|konstrukcijom]] električne peći krajem 19. stoljeća bile jako slične današnjim žarnim pećima. U početku se za izradu grijača upotrebljavala [[željezo|željezna]] [[žica]], a tek kasnije su željezo zamijenile različite otpornije [[Legura|legure]], na primjer [[krom]]-[[nikal]]. Radna [[temperatura]] prvih peći bila je prilično niska, oko 200 [[°C]]. Među prve objekte koji su se grijali potpuno električki idu [[Električna lokomotiva|električni vlakovi]]. Do Drugog svjetskog rata smatralo se da je električno grijanje prostorija prikladno samo kao dodatno, mada je već dvadesetih godina 20. stoljeća, kad se [[elektrifikacija]] raširila, bilo pokušaja s [[Termoakumulacijska peć|termoakumulacijskim pećima]], pa čak i s električnim otpornim, lučnim i induktivnim grijanjem vode [[centralno grijanje|centralnog grijanja]] koristeći jeftiniju noćnu tarifu električne energije. Tek poslije Drugog svjetskog rata počelo se ponegdje upotrebljavati električno grijanje kao glavno i jedino.

== Peći za grijanje ==

=== Kamini ===
{{glavni|Kamin}}

Kamini su najstarije peći za grijanje s otvorenim [[Ložište (kotao)|ložištem]]. Zagrijavanje prostorije nastaje pretežno [[Toplinsko zračenje|zračenjem topline]]. [[Stupanj iskoristivosti]] ovog grijanja jest svega od 10 do 15%, jer se najveći dio [[toplina|topline]] odvodi s [[Dimni plin|dimnim plinovima]] kroz [[dimnjak]]. Grijanjem kaminom postizava se dobro provjetravanje, ali nedovoljno zagrijavanje prostorije. Kamini se danas rijetko upotrebljavaju, i to samo kao dodatno grijanje, a ponekad radi [[ukras]]a ([[Dekoracija|dekoracije]]).

=== Peći s velikom akumulacijom topline ili kaljeve peći ===
{{glavni|Kaljeva peć}}

'''Kaljeve peći''' se grade od posebnih [[keramika|keramičkih]] pločica i [[šamot]]nih [[opeka]] (odnosno ploča) u oblicima koji su prilagođeni različitim uvjetima i zahtjevima. Značajka je ovih peći da su stvaranje [[toplina|topline]] i odavanje topline vremenski pomaknuti. Dnevno se jedanput ili dva puta naloži [[Ložište (kotao)|ložište]] [[Goriva|gorivom]], koje će razmjerno u kratkom vremenu [[gorenje|izgorjeti]]. Pri tome će se oslobođena toplina izgaranja upija (akumulirati) u [[zid]]ovima peći. S povišenjem površinske temperature peći počinje postepeno odavanje topline zraku prostorije. Trajanja odavanja topline ovisi o debljini akumulacijske mase i veličini vanjske površine peći. Zbog velike [[masa|mase]] koja sudjeluje pri izmjeni topline nije moguće s ovim pećima brzo ugrijati prostoriju, a niti su podesne za brzu regulaciju odavanja topline.

=== Peći s malom akumulacijom topline ===
{{glavni|Željezna peć}}

'''Željezna peć''' je [[peć]] s plaštem od [[Lijevano željezo|lijevanog željeza]] ili [[čelik|čeličnog]] [[Lim (kovina)|lima]] koja je s unutarnje strane obložena [[šamot]]om kako bi se zaštitila od prekomjernog zagrijavanja. [[Regulacija]] [[emisija|emisije]] [[toplina|topline]] u željeznim pećima postiže se reguliranjem dovoda [[zrak]]a u [[Ložište (kotao)|ložište]], čime se pospješuje ili usporava izgaranje [[goriva]]. Željezne su peći prikladne kako za kratkotrajni tako i za trajni [[pogon]]. Željezne se peći stalno usavršavaju. Nova nastojanja teže za što višim iskorištenjem topline dimnih plinova, i to različitim načinom njihovog vođenja.

=== Peći za loženje plinom ===
{{glavni|Plinska peć}}

'''Plinska peć''' ima prednosti grijanja [[prostorija]] [[plin]]om, prema grijanju s [[goriva|čvrstim gorivima]], a one su sljedeće: posluživanje je jednostavno, brzo ugrijavanje i čisti [[pogon]], otpada doprema goriva i odstranjivanje [[pepeo|pepela]], regulacija temperature može biti automatska prema vanjskoj [[temperatura|temperaturi]], te mogućnost točnog određivanja potroška plina pomoću [[plinomjer]]a. Nedostaci su takvog grijanja: visoki pogonski troškovi, opasnost trovanja kad su naprave neispravne i ponekad poteškoće pri gradnji odvodnih kanala za [[Dimni plin|plinove izgaranja]]. <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Grijanje'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>

=== Peći na loživo ulje ===
{{glavni|Uljna peć}}

'''Uljna peć''' se loži lakim [[Loživa ulja|loživim uljem]] ([[mazut]]). Iz spremnika ([[rezervoar]]a) teče ulje [[Slobodni pad|slobodnim padom]] do nivo-posude s [[plovak|plovkom]], gdje se održava stalna (konstantna) razina ulja. Odatle ulje struji kroz regulacijski [[ventil]] u komoru za [[izgaranje]]. Nakon paljenja, zbog djelovanja [[toplina|topline]] [[plamen]]a, ulje ispari, miješa se sa [[zrak]]om, koji se dovodi kroz otvore u posudu [[gorionik]]a, te izgara. Nastali [[Dimni plin|plinovi izgaranja]] prolaze kroz komoru gorionika oko [[Izmjenjivač topline|izmjenjivača topline]] ili izravno uz vanjski [[plašt]] [[peć]]i u odvodni vod plina i u [[dimnjak]]. Ugrijane površine predaju toplinu zraku [[prostorija|prostorije]] pretežno [[konvekcija|konvekcijom]] ([[strujanje]]m), a samo djelomice [[Toplinsko zračenje|toplinskim zračenjem]].

==== Električni uređaji za grijanje ====
{{glavni|Električna peć}}

'''Električna peć''' ili '''električna grijalica''' je [[uređaj]] i industrijsko elektrotoplinsko postrojenje u kojem se [[električna energija]] pretvara u [[toplina|toplinsku energiju]], a [[toplina]] se iskorištava za dobivanje [[metal]]a, njihovu [[Toplinska obrada|toplinsku i termokemijsku obradu]] te općenito za pečenje, zagrijavanje ili [[sušenje]], i to u [[industrija|industriji]], [[Ugostiteljstvo|ugostiteljstvu]] i [[kućanstvo|kućanstvu]].

== Industrijske peći ==
'''Industrijske peći''' razlikuju se na temelju više pokazatelja:
* prema industrijskoj grani u kojoj se koriste (na primjer [[Metalurgija|metalurške]] peći, peći za [[keramika|keramiku]], za taljenje [[staklo|stakla]]);
* prema industrijskom postupku (peći za zagrijavanje, [[taljenje]], [[žarenje]], [[prženje]], [[sinteriranje]], [[sušenje]]);
* prema odvijanju procesa (s isprekidanim ili nekontinuiranim radom, kao što su komorne peći, ili s kontinuiranim radom, kao što su rotacijske peći);
* s obzirom na izvor energije za zagrijavanje razlikuju se peći koje koriste [[goriva]] (čvrsta, tekuća ili plinovita) ili električnu energiju. Među električnim pećima važne su otporne, [[Elektrolučna peć|elektrolučne]] i [[Elektroindukcijska peć|elektroindukcijske peći]] (električna peć), a zagrijavanje je moguće i elektronskim snopom, plazmom i laserskim zrakama;
* u pećima koje koriste goriva zagrijavanje može biti izravno, kada je materijal za obradu u peći (sirovine ili međuproizvodi) u izravnom dodiru s gorivom, odnosno s plinovima izgaranja, ili neizravno, posredstvom dodirne stijenke. Neizravan način omogućuje da se zagrijavanje po potrebi provodi i u inertnoj atmosferi ili uz smanjeni [[tlak]].
* industrijske se peći mogu podijeliti ovisno o tome kreće li se materijal tijekom zagrijavanja kroz njih (protočne peći) ili u njima miruje, a posebna su vrsta peći one za kemijske reakcije u [[fluidizacija|fluidiziranom]] sloju.

=== Peći s pokretnim materijalom ===
Peći s pokretnim materijalom su:
* rotacijske ili okretne peći u procesnoj se industriji najčešće primjenjuju jer su pogodne za mnoge vrste sirovinskih materijala i goriva. Peć se sastoji od vrlo dugačke [[cijev]]i promjera od 1 do 8 metara. Duljina nekih peći iznosila je i do 200 metara, ali se u novije doba na ulazu u peć ugrađuju [[izmjenjivač topline|izmjenjivači topline]], pa su današnje rotacijske peći znatno kraće. Plašt peći [[ležaj|uležišten]] je preko dvaju ili više okretnih prstena oslonjenih na valjke pod kutom od 2° do 8°, pa se materijal neprestano valja kroz cijev u protustruji plinova izgaranja. Služe za pečenje, [[sinteriranje]] i [[prženje]] finozrnatih i brašnastih tvari, ponajprije u proizvodnji [[cement]]a;
* jamske peći (peći s trupom, šahtne peći) imaju oblik okomite jame, a služe za taljenje ili pečenje velikih količina materijala u krupnim grudama. Materijal lagano propada vlastitom [[težina|težinom]] ususret plamenoj zoni i plinovima izgaranja prema ispustu na dnu. Ovamo se ubrajaju peći za dobivanje sirovoga željeza ([[visoka peć]]) i nekih neželjeznih metala, kupolne peći za [[taljenje]] [[lijevano željezo|lijevanoga željeza]], peći za prženje [[vapno|vapna]], [[dolomit]]a i sinter[[magnezit]]a;
* tunelske peći služe uglavnom za pečenje [[keramika|keramike]] i [[porculan]]a. Kolica s materijalom polako prolaze kroz tunel duljine od 65 do 80 metara, u kojem vlada određeni raspored [[temperatura]], [[tlak]]ova i ostalih uvjeta, tako da se materijal provodi kroz utvrđeni režim pečenja. Peći se lože [[ugljen]]om, [[plin]]om ili zagrijavaju električno, a brzina pečenja regulira se brzinom prolaženja kolica;
* Kadne peći za kontinuirano taljenje [[staklo|stakla]] vrsta su plamenih regenerativnih peći. Staklena se masa ubacuje s jedne strane velike kade i zagrijava zračenjem plamena gorućih plinova i ugrijanoga svoda peći. Putujući do druge strane, masa se rastali, očisti i ohladi na temperaturu prikladnu za daljnju preradbu;
* etažne peći zatvoreni su sklopovi od više kružnih ognjišta ili etaža (promjer od 2 do 8 metara) smještenih u okomitom nizu. Materijal se na jednoj etaži prevrće grabljama i giba od oboda prema sredini, a na sljedećoj od sredine prema obodu i pritom pada na nižu etažu. Peći služe za prženje [[ruda]], a za zagrijavanje iskorištavaju reakcijsku toplinu ili plinove izgaranja.

=== Peći s nepokretnim materijalom ===
Peći s nepokretnim materijalom su:
* plamene peći sadrže nepokretni [[materijal]] koji se u njima može nalaziti u izravnom dodiru s [[plamen]]im plinovima, i to smješten na ravnoj ili udubljenoj plohi ([[Siemens-Martinova peć]] za proizvodnju [[čelik]]a, peći u proizvodnji bakra, nikla i kositra), ili u loncima za taljenje (za manje količine specijalnih stakala);
* mufolne peći zagrijavaju se plinovima izgaranja neizravno, kada materijal treba biti u čistoj ili posebnoj atmosferi, na primjer pri destilaciji metala ili u proizvodnji malih količina proizvoda posebnih svojstava (fina [[keramika]] i slično);
* u komorne peći ubrajaju se ponajprije [[Kovanje|kovačke]] peći koje služe pri izradbi velikih [[strojni dio|strojnih dijelova]], [[valjanje|valjaoničke]] peći za zagrijavanje [[ingot]]a prije valjanja te okrugle peći kakve se na primjer primjer za pečenje [[porculan]]a, a sastoje se obično od dviju komora; u gornjoj, s nižom temperaturom, peče se obični porculan, a u donjoj se, pri višoj temperaturi, peče porculan s [[glazura|glazurom]];
* zagrjevne peći koriste se za obradu metala u čvrstom stanju. U njih se blokovi ili kontinuirano [[lijevanje|lijevani]] poluproizvodi mogu ulagati u hladnom ili u vrućem stanju. Pri vrućem ulaganju valjaonička se postrojenja nastavljaju izravno na postrojenja za kontinuirano lijevanje. Pritom se koristi zaostala [[toplina]] iz prijašnjega procesa i uložak se samo dogrijava do temperature potrebne za [[valjanje]];
* peći s putujućom vatrom nastaju spajanjem više peći, radi što boljeg iskorištenja topline, tako da je samo jedna peć pod punom vatrom, a plinovi izgaranja prolaze kroz sljedeće peći, u kojima zagrijavaju materijal. Kada je materijal u komori pod vatrom ispečen, prebaci se [[vatra]] u sljedeću komoru (na primjer kružne peći za pečenje keramičkih opeka).

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
{{Commonscat|Ovens}}

[[Kategorija:Tehnologija]]

Peć - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica