https://enciklopedija.cc/index.php?action=history&feed=atom&title=Pasko_BaburicaPasko Baburica - Povijest promjena2026-07-18T03:14:29ZPovijest promjena ove stranice na wikijuMediaWiki 1.42.3https://enciklopedija.cc/index.php?title=Pasko_Baburica&diff=71243&oldid=prevWikiSysop: Bot: Automatski unos stranica2021-08-29T07:08:03Z<p>Bot: Automatski unos stranica</p>
<p><b>Nova stranica</b></p><div><!--'''Pasko Baburica'''-->'''Pasko Baburica Šoletić''' (kastiljski: ''Pascual Baburizza Soletich'')<ref name="prikaz knjige">[http://www.memoriachilena.cl/temas/documento_detalle.asp?id=MC0037189 Memoria Chilena - Documentos] La vida de un croata : Pascual Baburizza Soletic .</ref> ([[Koločep]], [[28. travnja]] [[1875.]] - [[Valparaiso]], [[13. kolovoza]] [[1941.]]), [[čile]]anski industrijalac i brodovlasnik [[Hrvatska|hrvatskog]] podrijetla. <br />
<br />
Rođen je u siromašnoj težačkoj i ribarskoj obitelji Ive i Katarine (rođene Šoletić) na najjužnijem hrvatskom naseljenom otoku [[Koločep]]u. U sedamnaestoj godini života s bratom Vickom iselio se u [[Čile]] gdje ubrzo pokazuje svoju sposobnost i stiče bogatstvo proizvodnjom i trgovinom [[salitra|salitre]] (u jednom trenutku je držao 30 posto ukupne proizvodnje čileanskoga 'bijelog zlata'). Godine 1917. je osnovao društvo ''Sociedad Baburizza, Lukinovic y Cia''. Baburica je držao 53&nbsp;% dionica, [[Ivan Lukinović|Jose Lukinovic Orlandini]] 32&nbsp;%, Frane Petrinović 10&nbsp;% i Gazzari 5&nbsp;%. Godine 1922. su ušli Antonio Antoncich i Carlos Wilson koji su zamijenili Gazzarija. Godine 1918. su imali glavnicu od 14,5 milijuna pesosa i dvjesta zaposlenih.<ref> [http://www.memoriachilena.cl/temas/top_descarga.asp?id=MC0037189&tipo=1 Memoria Chilena] [[Isabel Torres Dujisin]]: La vida de un croata : Pascual Baburizza Soletic {{pdf}}, 22,2 MB; str. 41.</ref><br />
<br />
Imao je tridesetak tvornica i zapošljavao je desetke tisuća radnika. Ne staje na tome, nego širi svoje poslovno carstvo. 1924. zajedno s [[Božo Banac|Božom Bancem]], braćom Mihanović i [[Frane Petrinović|Franom Petrinovićem]] osniva ''Jugoslavensku-amerikansku plovidbu''. To društvo se 1929. god. spojilo s ''Atlantskom plovidbom [[Ivo Račić]]'' u novo društvo ''[[Jugoslavenski Lloyd]]'' koje je imalo 26 brodova sa 130.000 [[brt]]. Bio je veliki rodoljub i dobrotvor. Osnovao je iseljeničku organizaciju [[Jugoslavenski narodni odbor]], bio je član i financijer [[Jugoslavenski odbor|Jugoslavenskog odbora]]. <ref> [http://www.studiacroatica.org/lupis/lupis004.htm Putovanja Ivana Lupisa Vukića]</ref> Nikada nije uzeo čileansko [[državljanstvo]], a često je i obilno pomagao rodnu zemlju, posebno za vrijeme [[Prvi svjetski rat|Prvoga]] i [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]]. Obnovio je zvonik na [[Stradun]]u u [[Dubrovnik]]u 1929. godine, financirao je gradnju kamenog pristaništa, čekaonice i šetališta uokolo [[Donje Čelo|Donjeg Čela]]. Blizu [[Valparaiso|Valparaisa]] u Čileu utemeljio je poljoprivredni institut ''Pasqual Baburizza'' koji se financira iz njegove zaklade, a njegova je vila u istom gradu pretvorena u spomen-muzej. Utemeljio je zakladu za pomoć i školovanje djece siromašnih i bolesnih Hrvata. Umro je bez nasljednika u prvoj liniji, a većina njegovog bogatstva je podijeljena u donacije. Ime mu nose ulice u [[Dubrovnik]]u, [[Metković]]u, [[Zagreb]]u i [[Santiago de Chile|Santiagu]].<br />
<br />
O njemu je [[Isabel Torres-Dujisin]] napisala djelo ''La vida de un croata : Pascual Baburizza Soletic '', objavljeno u [[Valparaiso|Valparaisu]] 2003. godine.<ref name="prikaz knjige"/><br />
<br />
== Izvori ==<br />
{{izvori}}<br />
<br />
{{GLAVNIRASPORED:Baburica, Pasko}}<br />
[[Kategorija:Hrvati u Čileu]]<br />
[[Kategorija:Životopisi, Hrvatska]]<br />
[[Kategorija:Koločep]]<br />
[[Kategorija:Životopisi, Čile]]</div>WikiSysop