Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ommons\|(.)ategory:(.*)}}' u ''

2026-03-05T03:53:58Z

Zamjena teksta - '{{(.)ommons\|(.)ategory:(.*)}}' u ''

←Starija inačica		Inačica od 5. ožujak 2026. u 03:53
Redak 44:		Redak 44:

	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==
	~~{{commons\|Category:Parafuchsine}}~~


	[[Kategorija:Boje]]		[[Kategorija:Boje]]
	[[Kategorija:Organski spojevi]]		[[Kategorija:Organski spojevi]]

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

2025-05-27T13:01:45Z

Zamjena teksta - '' u ''

←Starija inačica		Inačica od 27. svibanj 2025. u 13:01
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Pararozanilin'''-->~~{{Infookvir kemijski spoj		{{Infookvir kemijski spoj
	\| formula = <chem> C19H17N3 </chem>		\| formula = <chem> C19H17N3 </chem>
	\| slika = Pararosaniline.png		\| slika = Pararosaniline.png

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-11T03:18:19Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir kemijski spoj
| formula = <chem> C19H17N3 </chem>
| slika = Pararosaniline.png
| slika_opis = Kemijska struktura pararozanilina
| slika1 =
| slika_opis1 =
| IUPAC nomenklatura = [4-[bis(4-aminofenil) metiliden]-1- cikloheksa-2,5-dieniliden]dianilin
| ostala imena = Pararozanilin p-rosanilin C.I. 42500 Para magenta Bazična crvena 9
| CAS = 569-61-9
| EC = -
| UN = -
| RTECS = -
| molarna masa = 323,83 g·mol−1
| molekulska masa =
| izgled = Zelena kristalna krutina
| gustoća =
| tališteK =
| tališteC = 268 - 270 °C
| vrelišteK =
| vrelišteC =
| tlak para =
| topljivost = Slabo topiv u vodi (10 g·l−1 na 25 °C) <ref> CLH-ECHA, ID=100.008.475, 4,4'-(4-iminocyclohexa-2,5-dienylidenemethylene)dianiline hydrochloride, 30. Dezember 2019., GESTIS, ZVG=105310, CAS=569-61-9, Parafuchsin, 30. Dezember 2019. </ref>
| dipolni moment =
| slika2 =
| slika_opis2 =
| oblik molekule =
| izvor znkops =
| znakovi opasnosti = Opasno po zdravlje
| NFPA 704 =
}}

'''Pararozanilin''' ([[Indeks boje|C.I.]] 42500) je [[organski spoj]] [[Kemijska formula|kemijske formule]] [(H2NC6H4)3C]Cl. Riječ je o [[Krutine|krutoj tvari]] [[boja|boje]] [[magenta]] koja se kao [[bojilo]] koristi na razne načine. <ref> Thomas Gessner and Udo Mayer "Triarylmethane and Diarylmethane Dyes" in ''Ullmann's Encyclopedia of Industrial Chemistry'' 2002, Wiley-VCH, Weinheim.{{DOI|10.1002/14356007.a27_179}}</ref> To je jedna od četiri komponente osnovnog [[fuksin]]a (ostali su rosanilin, novi fuksin i magenta II.) <ref> Horobin RW, Kiernan JA (2002) ''Conn's Biological Stains'', 10th ed. Oxford: BIOS. </ref> Strukturno je povezan s drugim [[Triarilmetanska bojila|triarilmetanskim bojilima]] koje se nazivaju [[metil ljubičasta|metil ljubičaste]], uključujući [[Kristalno ljubičasta|kristalno ljubičastu]], koje sadrže [[metil]]ne skupine na [[dušik]]u. Priprema se [[kondenzacija|kondenzacijom]] [[anilin]]a i para-aminobenzaldehida. Na drugi način nastaje [[oksidacija|oksidacijom]] 4,4'-bis (aminofenil) [[metan]]a u prisutnosti anilina. Koristi se za bojanje poliakrilonitrilnih [[vlakno|vlakana]]. Pararosanilin se koristi kao [[kolorimetrija|kolorimetrijski]] test za [[Aldehidi|aldehide]], u Schiffovom testu. Jedina je osnovna fuksinska komponenta prikladna za stvaranje aldehid-fuksinskog [[močilo|močila]] za beta [[stanica|stanice]] [[gušterača|gušterače]]. <ref>{{cite journal | last1 = Mowry | first1 = RW | last2 = Emmel | first2 = VM | year = 1978 | title = Aldehyde fuchsin staining, direct or after oxidation: problems and remedies, with special reference to pancreatic B cells, pituitaries and elastic fibers | url = | journal = Stain Technology | volume = 53 | issue = | pages = 141–154 | doi=10.3109/10520297809111457}}</ref> Koristi se i kao antišistosomal GB 908634 (1962. ''Parke Davis & Co'').

== Triarilmetanska bojila ==
{{glavni|Triarilmetanska bojila}}

'''Triarilmetanska bojila''' su [[bojilo|bojila]] koja se izvode strukturno od bezbojnog [[trifenilmetan]]a (C6H5)3CH. Najčešća među njima su trifenilmetanska, a manji dio pripada [[derivat]]ima difenil-naftilmetana C10H7·CH·(C6H5)2. U para-položaju prema centralnom [[ugljik]]ovu [[atom]]u moraju se u [[molekula|molekuli]] nalaziti na arilnim grupacijama najmanje dvije [[auksokromne skupine]]. [[Kromofor]] je ove skupine p-kinonoidna grupacija O=C6H4=O , odnosno 0=C6H4=NH. Prema broju i karakteru auksokromnih grupa dijele se ta bojila na trifenilmetanske derivate s dvije amino-grupe, na iste derivate s tri amino-grupe, na hidroksi-trifenilmetanske derivate, aminohidroksi-derivate i derivate difenilnaftilmetana. U svakoj od ovih grupa nalaze se bojila različitih svojstava bojenja: bazna, [[Kisela bojila|kisela]], močilna i bojeni lakovi. Ako molekula bojila sadrži grupu —COOH u o-položaju prema grupi —OH, bojilo je [[močilo|močilno]]. Uvođenjem [[Sulfonska kiselina|sulfonskih]] grupa u molekulu dobivaju se od baznih bojila kisela. Sulfonske grupe koje se nalaze u o-položaju prema centralnom ugljikovom atomu povećavaju postojanost prema [[Alkalije|alkalijama]]. Bojeni [[lak]]ovi nastaju od baznih bojila taloženjem s fosformolibdenskom ili fosforvolframskom kiselinom. Trifenilmetanskim bojilima postižu se neobično živahna, briljantna i čista obojenja crvene, ljubičaste, modre i zelene boje, ali su im postojanosti općenito niske, osobito na svjetlu i prema alkalnoj obradi. Zbog toga im upotreba sve više opada u korist postojanih bojila. Bazni predstavnici se najviše upotrebljavaju za bojenje [[svila|svile]] i močenog [[pamuk]]a, a kiseli i močilni za bojenje [[vuna|vune]]. Najveće količine ovih bojila troše se izvan [[tekstil]]ne upotrebe, i to za bojenje [[papir]]a, [[Drvo (materijal)|drveta]], [[šibica]], u proizvodnji [[Grafičke tehnike|grafičkih boja]], za [[Tinta|tinte]], kao boje u [[kozmetika|kozmetici]] i [[Prehrambeni aditivi|prehrambenoj industriji]].

=== Triamino-derivati trifenilmetana ===
Triamino-derivati trifenilmetana obuhvaćaju niz proizvoda koji su danas izgubili svoju nekad veliku važnost. Tako je na primjer [[fuksin]], C.I. 42510, koji se dobiva grijanjem smjese [[anilin]]a i o- i p-toluidina s nitrobenzenom uz [[željezo]] i [[cink]]ov klorid ili s [[arsen]]skom kiselinom, bio jedno od prvih bojila koja su se proizvodila. Ako se na isti način obradi smjesa jednog mola p-toluidina s dva mola anilina, nastaje derivat 4,4/,4//-triaminotrifenilmetana, pararozanilin, C.I. 42500. Važnu ulogu u industriji tinte, grafičkih boja, hektografskih masa i slično ima [[metil ljubičasta]] (njem. ''Methylviolett''), C.I. 42535, koji nastaje iz dimetilanilina produhavanjem zraka u prisutnosti vode, kuhinjske soli, bakarnog sulfata i fenola kao [[katalizator]]a. Pri tom se jedna metilna grupa oksidira u formaldehid i daje centralni atom ugljika za to bojilo, N-pentametilpararozanilin. Kristalna ljubičasta (njem. ''Krystallviolett''), C.I 42555, upotrebljava se za iste svrhe. Ako se s Michlerovim hidrolom kondenzira N-etil-N-(m-sulfobenzil)-metanilna kiselina, dobije se ''Echtsaureviolett 10B'', C. I. 42571. ''Patentblau AE'', C.I. 42576, nastaje analogno iz N-(m-sulfobenzil)-M-benzilanilina i Michlerova hidrola sulfuriranog u položaju 2. Za tekstilnu upotrebu značajan je ''Brillantindocyanin 6B'', C.I. 42660, koji ima mnogo bolje postojanosti nego druga bojila ove grupe; priprema se kondenzacijom p-klorbenzaldehida sa 2 mola N-(m-sulfobenzil)-N-etilanilina oksidacijom i kondenzacijom s p-fenetidinom. Neka praktički važna bojila ove grupe pripremaju se sulfuriranjem drugih manje važnih bojila. Tako na primjer ''Spritblau T'', C.I. 42775, dobiven feniliranjem fuksina anilinom na 180°C, daje nakon sulfuriranja produkte kojima svojstva zavise od stepena feniliranja i sulfuriranja, a poznati su pod nazivima ''Alkaliblau'' (C.I. 42750), ''Wasserblau'' (C.I. 42755) i ''Tintenblau'' (C.I. 42780). <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Bojila'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
{{commons|Category:Parafuchsine}}

[[Kategorija:Boje]]
[[Kategorija:Organski spojevi]]

Pararozanilin - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ommons\|(.)ategory:(.*)}}' u ''

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica