WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-18T08:19:57Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Filozof
| regija = Zapadna filozofija
| era = [[Filozofija 20. stoljeća|20. stoljeće]]
| slika = OttoWeiningerspring1903.jpg
| opis_slike =
| veličina = 220px
| ime = Otto Weininger
| rođenje = 3. travnja 1880.
| smrt = 4. listopada 1903.
| škola_tradicija =
| glavni_interesi = [[filozofija]], [[logika]], [[psihologija]], [[genij]], [[spol]], [[religija]]
| poznate_ideje = sva živa bića imaju elemente muškog i ženskog; logika i etika su isto; logika je vezana načelom identiteta (A=A); genij je univerzalni mislilac
| utjecaji = [[Immanuel Kant]], [[Ludwig van Beethoven]], [[Richard Wagner]], [[Henrik Ibsen]]
| utjecao_na =
| potpis =
}}

'''Otto Weininger''' ([[Beč]], [[3. travnja]] 1880. – Beč, 4. listopada 1903.), bio je [[Austrijanci|austrijski]] filozof poznat po svom djelu ''Spol i karakter''.<ref>[http://krlezijana.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2290 krlezijana.lzmk.hr], ''austrijski filozof (Beč, 3. IV. 1880 - Beč, 4. X. 1903), stekao posmrtno priznanje, i gotovo popularnost, svojim jedinim većim djelom, knjigom Spol i karakter (Geschlecht und Charakter, 1903, otad dvadesetak izdanja), u kojoj spekulativno raspravlja o odnosu između »spola i karaktera«, trudeći se da na kulturnopovijesnom obzoru dokaže tezu o dubokoj, neuklonjivoj opreci koja dijeli muškarca od žene, fiziološki i mentalno'', V.Žm.= [[Viktor Žmegač]], pristupljeno 29. prosinca 2015.</ref>

== Životopis ==

Otto Weininger rođen je u [[Beč|Beču]] u imućnoj židovskoj obitelji.<ref name=Britannica>[http://www.britannica.com/biography/Otto-Weininger Otto Weininger]. Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 29. studenog 2015.</ref> Bio je odličan student u gimnaziji, gdje je iskazao poseban talent za društvene znanosti. Imao je i dar za jezike, pa je do 18. godine, uz materinski [[Njemački jezik|njemački]], govorio [[Engleski jezik|engleski]], [[Francuski jezik|francuski]], [[Grčki jezik|grčki]], [[Latinski jezik|latinski]], [[Norveški jezik|norveški]], [[Španjolski jezik|španjolski]] i [[Talijanski jezik|talijanski]]. Sa 16 godina napisao je [[Etimologija|etimološki]] esej o određenim grčkim pridjevima koji su se nalazili samo kod [[Homer|Homera]], te ga je bezuspješno pokušao objaviti u vodećem [[Filologija|filološkom]] časopisu u to vrijeme. Međutim, Weiningerovo ponašanje nije bilo uzorno. Ometao je školsku nastavu i oslanjao se na vlastite sklonosti u učenju, rijetko obraćajući pažnju na učitelje.<ref name=TheAbsolute>[http://www.theabsolute.net/ottow/ottoinfo.html Precious Pieces about Weininger]. The Absolute. Pristupljeno 29. studenog 2015.</ref>

Nakon mature 1898., Weininger se upisao na [[Filozofski fakultet u Beču]], ignorirajući očeve upute da studira jezike. Pridružio se i Filozofskom društvu na sveučilištu koje je organiziralo tjedna predavanja iz raznih (ne samo usko filozofskih) predmeta. Vrlo ozbiljan mladić, Weininger je uživao u raspravama o najdubljim filozofskim temama sa svojim prijateljima. Nije se bavio dnevnim temama.<ref name=TheAbsolute/>

Weininger se 1901. susreo sa [[Sigmund Freud|Sigmundom Freudom]], te mu je dao nacrt svog djela ''Spol i karakter''. Freud, međutim, nije bio impresioniran njegovim djelom, te ga je odbio preporučiti za objavljivanje. Umjesto toga, savjetovao je Weiningera da deset godina skuplja empirijske dokaze za svoje ideje, rekavši mu da svijet "želi dokaze, a ne misli". Weininger mu je uzvratio da će radije u tih deset godina napisati deset knjiga. Unatoč neslaganju s Weiningerovim teorijama, Freud ga je smatrao genijem.<ref name=TheAbsolute/>

Prešao je na [[protestantizam]] isti dan kada je obranio doktorat na [[Sveučilište u Beču|Sveučilištu u Beču]] 1902.<ref name=JVL>[https://www.jewishvirtuallibrary.org/jsource/judaica/ejud_0002_0020_0_20738.html Weininger, Otto]. Jewish Virtual Library. Pristupljeno 29. studenog 2015.</ref> Iduće godine objavio je dijelom znanstveno, a dijelom filozofsko djelo ''Spol i karakter'' (''Geschlecht und Charakter'') koje je promicalo tezu da sva živa bića kombiniraju razne proporcije muškog i ženskog elementa. Muški element je pozitivan, produktivan i moralan, a ženski negativan, neproduktivan i [[Amoralnost|amoralan]]. U poglavlju ''O židovstvu'', okarakterizirao je židovstvo kao ženstveno i amoralno, za razliku od kršćanstva.<ref name=Britannica>[http://www.britannica.com/biography/Otto-Weininger Otto Weininger]. Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 29. studenog 2015.</ref>

Nakon objave knjige, Weininger je pao u depresiju, nakon čega se ubio u 23. godini života. Ubio se u istoj kući u kojoj je umro [[Ludwig van Beethoven]]. Nedugo nakon njegove smrti, njegovi neobjavljeni eseji i aforizmi objavljeni su pod naslovom ''Ueber die letzten Dinge'' (1904.), a za drugo izdanje (1907.), uvodnu biografiju napisao je [[Moriz Rappaport]]. Mnogo kasnije, izašla su i biografska djela ''Otto Weininger, Die Liebe und das Weib'' (1917.) i ''Taschenbuch und Briefe an einen Freund'' (1919.), koja je uredio A. Gerber. Weiningerova sabrana djela i pisma objavljena su pod naslovom ''Eros und Psyche'' (1990.), kojeg je uredio H. Rodlauer.<ref name=JVL/>

== Spol i karakter ==

Weiningerovo djelo ''Spol i karakter'' (''Geschlecht und Charakter''), postalo je vrlo popularno nakon njegove smrti. Nakon rasprave [[Max Nordau|Maxa Nordaua]] u ''Vossische Zeitungu'', knjiga je doživjela 30 izdanja na njemačkom jeziku. U knjizi Weininger piše o fundamentalnom odnosu spola i karaktra. Svako ljudsko biće kombinacija je muških i ženskih elemenata. Muškarca je promatrao kao pozitivnog, produktivnog, logičnog, konceptualnog, etičnog, kao duhovnu silu sposobnu da postane genije. Žena je posmatrana kao negativna, nesposobna za bilo kakve vrline. Ona je zainteresirana ili u čisto seksualno zadovoljstvo (Kurtezana) ili u majčinstvo (Majka). Slijdom toga, idealna Žena ovisi o Muškarcu, ili falusu; a njezina emancipacija, kao i duhovna snaga Muškarca, o snošaju.<ref name=JVL/>

U raspravi o [[Židovstvo|židovstvu]], Weininger je tvrdio da je židovstvo gore od Žene. Židov je snaga koja postoji u narodu, ne samo pojedinačnom Židovu, ali i u drugim nežidovima. Nedostatak Židova u odnosu na Ženu je taj što Žena barem vjeruje u Muškarca, a Židov ne vjeruje ni u što. Stoga, tvrdi Weininger, Židov gravitira [[Komunizam|komunizmu]], [[Anarhizam|anarhizmu]], [[Materijalizam|materijalizmu]], [[Empiricizam|empiricizmu]] i [[Ateizam|ateizmu]]. No [[cionizam]], prema Weiningeru, može se izroditi tek odbacivanjem židovstva, jer Židovi nisu mogli pojmiti ideju države. Židovsku religiju smatrao je nevjerom ni u što, dok je kršćanstvo smatrao pozitivnim.<ref name=JVL/>

Weiningerovi pogledi sadržavaju elemente [[Romanticizam|romanticizma]], [[Vagnerijanizam|vagnerijanizma]], [[Ničeizam|ničeizma]], moderne psihologije, biologije s mnoštvom vlastitih uvida.<ref name=JVL/>

[[August Strindberg]] Weiningerovo djelo smatrao je "zastrašujućom" knjigom koja je "vjerojatno riješila sve najteže probleme". Strindberg je Weiningeru poslao razglednicu u kojoj mu se zahvalio na rješavanju "ženskog problema". [[Ford Madox Ford]] opisao je engleski prijevod knjige kao "najvažniji, kako je najjedinstveniji, od doprinosa modernoj literaturi o pitanju spola".<ref name=TheAbsolute/>

[[Ludwig Wittgenstein]] naveo je Weiningera kao jednog od svojih izvora inspiracija. Entuzijastično je preporučio ''Spol i karakter'' svojim kolegama.<ref name=TheAbsolute/>

U svom poznatom djelu ''Ženski eunuh'', feministica [[Germaine Greer]] opisala je ''Spol i karakter'' kao "iznimno rigoroznu" knjigu napisanu od "običnog dječaka". Marksist [[Ernst Bloch]] izjavio je da je Weininger bio inspiriran "najsnažnijom mizoginijom u povijesti".<ref name=TheAbsolute/>

== Izvori ==

{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Weininger, Otto}}
[[Kategorija:Austrijski filozofi]]
[[Kategorija:Austrijski psiholozi]]

Otto Weininger - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica