https://enciklopedija.cc/index.php?action=history&feed=atom&title=Otonska_renesansaOtonska renesansa - Povijest promjena2026-10-14T14:38:28ZPovijest promjena ove stranice na wikijuMediaWiki 1.42.3https://enciklopedija.cc/index.php?title=Otonska_renesansa&diff=49297&oldid=prevWikiSysop: Bot: Automatski unos stranica2021-08-23T01:41:02Z<p>Bot: Automatski unos stranica</p>
<p><b>Nova stranica</b></p><div><!--'''Otonska renesansa'''-->[[Datoteka:St Michaels Church Hildesheim.jpg|mini|desno|250px|<center>[[Crkva Svetog Mihovila u Hildesheimu]]<center>]]<br />
'''Otonska renesansa''' je razdoblje preporoda za vrijeme vladavine prva tri cara Otonske dinastije. Sva trojica nosili su ime Oton: [[Oton I. Veliki|Oton I.]] (936.–973.), [[Oton II., car Svetog Rimskog Carstva|Oton II.]] (973.–983.), i [[Oton III., car Svetog Rimskog Carstva|Oton III.]] (983.–1002.), a razdoblje procvata uvelike je ovisilo o njihovom pokroviteljstvu. <br />
<br />
Otonska [[renesansa]] započela je nakon Otonovog vjenčanja s Adelaidom (951.) kad su ujedinjena kraljevstva [[Italija|Italije]] i [[Njemačka|Njemačke]] čime je došlo do približavanja Zapada i [[Bizant|Bizanta]], što je nadalje povelo ka kršćanskom (političkom) jedinstvu predstavljenim njegovom carskom krunidbom 962.godine.<br />
<br />
Ovo se razdoblje ponekad proširuje i na vladavinu [[Henrik II. Sveti|Henrika II.]] a rjeđe i na Salijsku dinastiju. Općenito se termin ograničava na imperijalnu dvorsku umjetnost provođenu na latinštini u Njemačkoj.<br />
<br />
Otonska renesansa naročito je prepoznatljiva u [[umjetnost|umjetnosti]] i [[arhitektura|arhitekturi]], ojačana obnovljenim kontaktima s [[Istanbul|Konstantinopolom]], što se ogleda u oživljavanju [[katedrala|katedralnih]] škola (radionica). To je vidljivo primjerice u radu Bruna iz [[Köln]]a, u proizvodnji [[iluminacije|iluminiranih rukopisa]] iz nekoliko elitnih pisarnica poput Quedlinburga, utemeljenoga od Otona 936. godine, kao i u političkoj ideologiji.<br />
<br />
Carski dvor je postao centar religioznog i duhovnog života kojega su predvodile žene-uzori iz kraljevske obitelji poput Matilde od Ringelheima, literarne majke Otona I., njegove sestre Gerberge od Saksonije, njegove supruge Adelaide, ili carice Theophano.<br />
<br />
Nakon carske krunidbe Otona I. godine 962., pojavila se obnovljena odanost ideji Carstva u Otonovom najbližem krugu kao i u reformiranoj Crkvi, što je stvorilo razdoblje velikoga kulturnog i umjetničkog zanosa.<br />
Otonska je umjetnost prvenstveno bila dvorska umjetnost, stvorena da bi potvrdila direktnu svetu i carsku liniju kao izvor legitimne moći proizašle od [[Konstantin|Konstantina]] i [[Justinijan|Justinijana]].<br />
U takvoj atmosferi, remek-djela su spajala tradiciju na kojoj se temeljila nova umjetnost: slike kasne [[antika|antike]], [[Karlo Veliki|karolinško]] razdoblje, i umjetnost Bizanta.<br />
Na ovaj način, termin se koristio kao analogija [[karolinška renesansa |karolinškoj renesansi]] koja je popratila krunidbu [[Karlo Veliki|Karla Velikog]] godine 800.-te.<br />
<br />
<br />
Mala grupa otonskih [[samostan|samostana]] primala je direktno sponzorstvo cara i [[biskup|biskupa]], što je omogućilo stvaranje veličanstvenih srednjovjekovnih iluminiranih rukopisa - ujedno najcjenjenije umjetničke forme toga doba.<br />
<br />
U samostanu Corvey nastali su neki od najranijih rukopisa, za kojima su uslijedili radovi pisarnice u Hildesheimu nakon 1000. godine.<br />
<br />
Najpoznatija otonska pisarnica je ona otočkoga samostana Reichenaua na jezeru Constance, čije su minijature najizrazitije oblikovale sliku otonske umjetnosti.<br />
Jedan od najznačajnijih radova iz Reichenaua jest ''Codex Egberti'' koji sadrži narativne minijature s prikazom [[Krist|Kristovog]] života, što je ujedno najraniji takav ciklus, a koji u sebi spaja utjecaje karolinške umjetnosti kao i tragove otočkih i bizantskih utjecaja.<br />
Drugi poznati rukopisi su Reichenauski Evangelistar, Liuther Codex, Pericopes Henrika II., Bamberška Apokalipsa i Hitda Codex.<br />
<br />
Izraz vremena očituje se u stvaralaštvu redovnice Hroswithe iz Gandersheima, čije su drame i stihovi bazirani na radovima antičkih pisaca.<br />
<br />
Arhitektura ovog razdoblja također je bila inovativna te prethodi kasnijoj [[romanika|romaničkoj]] arhitekturi.<br />
U politici su se razvijale teorije kršćanskoga jedinstva i carstva, kao i oživljavanje klasičnih ideja o carskoj moći na zapadu.<br />
Supruga Otona II. bila je [[Grčka|Grkinja]] Theophano, uslijed čega je bizantska [[ikonografija]] postala prisutna u zapadnoj umjetnosti.<br />
<br />
Globus s križem (globus cruciger) postao je simbol kraljevske moći, a sveti rimski carevi prikazivani su kao okrunjeni od Krista u bizantskom stilu. Na pokušaj povratka slavi [[Sveto Rimsko Carstvo|carskoga Rima]] ukazuje činjenica da je Oton III. svoju prijestolnicu smjestio u [[Rim]] te uključio grčko-rimsku modu u dvorskim ceremonijama.<br />
<br />
<br />
<br />
==Najznačajnije osobe otonske renesanse==<br />
<br />
*Hroswitha iz Gandersheima<br />
*Oton I., Oton II., Oton III., Henrik II.<br />
*Hermannus Contractus<br />
*Gerbert iz Aurillaca- papa Silvestar II.<br />
*Theophano<br />
*Gvido iz Arezza<br />
*Liutprand iz Kremone, autor ''Historie Ottonis'' <br />
*Bruno I., nadbiskup Cologne<br />
*Widukind iz Corveya, autor «Res gestae Saxonicae»<br />
*Adelaide, nadstojnica Vilicha<br />
<br />
== Izvor ==<br />
en. Wikipedia<br />
<br />
{{Zapadnaumjetnost}}<br />
{{srednjovjekovna umjetnost}}<br />
[[Kategorija:Povijest Njemačke]]<br />
[[Kategorija: Predromanika]]</div>WikiSysop