Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ommons(.*)}}' u ''

2026-03-10T05:18:01Z

Zamjena teksta - '{{(.)ommons(.*)}}' u ''

←Starija inačica		Inačica od 10. ožujak 2026. u 05:18
Redak 73:		Redak 73:

	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==
	~~{{commons\|Oton Iveković}}~~
	* [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=118 Iveković, Oton], hbl.lzmk.hr		* [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=118 Iveković, Oton], hbl.lzmk.hr
	* [http://www.krizevci.net/hr/html/sabor-slika.html Oton Iveković, ''Krvavi Sabor u Križevcima'']		* [http://www.krizevci.net/hr/html/sabor-slika.html Oton Iveković, ''Krvavi Sabor u Križevcima'']

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Likovni umjetnik↵|' u '{{infookvir likovni umjetnik |'

2025-04-28T22:44:30Z

Zamjena teksta - '{{Likovni umjetnik↵|' u '{{infookvir likovni umjetnik |'

←Starija inačica		Inačica od 28. travanj 2025. u 22:44
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Oton Iveković'''-->		<!--'''Oton Iveković'''-->
	{{~~Likovni~~ umjetnik		{{infookvir likovni umjetnik
	\|ime = Oton Iveković		\|ime = Oton Iveković
	\|slika = Oton-ivekovic-portret.jpg		\|slika = Oton-ivekovic-portret.jpg

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

2022-01-02T13:46:19Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 13:46
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Oton Iveković'''-->~~{{izdvojeni članak\|veljača 2020.}}~~		<!--'''Oton Iveković'''-->
	{{Likovni umjetnik		{{Likovni umjetnik
	\|ime = Oton Iveković		\|ime = Oton Iveković

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-20T02:23:07Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{izdvojeni članak|veljača 2020.}}
{{Likovni umjetnik
|ime = Oton Iveković
|slika = Oton-ivekovic-portret.jpg
|veličina = 220px
|opis = Oton Iveković
|rođenje = [[17. travnja]] [[1869.]], [[Klanjec]], [[Hrvatska]]
|smrt = [[4. srpnja]] [[1939.]], [[Klanjec]], [[Hrvatska]]
|nacionalnost = [[Hrvati|Hrvat]]
|period =
|vrsta =
|praksa =
|utjecao =
|utjecali = [[Johannes Clausen]], [[Ferdinand Quiquerez|Ferdo Quiquerez]], [[Vlaho Bukovac]]
|djela = ''Dolazak Hrvata na Jadran'', ''Krunidba kralja Tomislava'', ''Smaknuće Matije Gubca na trgu ispred crkve sv. Marka u Zagrebu'', ''Oproštaj Petra i Katarine Zrinski''
|nagrade =
|potpis =
}}

'''Oton Iveković''' ([[Klanjec]], [[17. travnja]] [[1869.]] – [[Klanjec]], [[4. srpnja]] [[1939.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] slikar [[historicizam|historicizma]].

== Životopis ==
Oton Iveković rođen je u zagorskom mjestu [[Klanjec|Klanjcu]] [[17. travnja]] [[1869.]] godine. U rodnom mjestu pohađao je pučku školu, te od samih početaka iskazivao je zanimanje za crtanje i povijest što će uvelike označiti njegovo daljnje stvaralaštvo. Školovao se u [[Zagreb|Zagrebu]], gdje kod [[Johannes Clausen|Johannesa Clausena]] (dekoraterstvo),<ref>Jasenka Mirenić Bačić, [https://www.hgz.hr/wp-content/uploads/2019/07/Glasilo_HaGeZe_12-13_01.pdf ''Dvorana u novom svjetlu''], ''Glasilo Hrvatskoga glazbenog zavoda'', br.1/2012., str. 1. - 2.</ref> Hafnera i [[Ferdinand Quiquerez|Ferde Quiquereza]] učio je osnove crtanja, a potom i na bečkoj i minhenskoj
akademiji, koju je pohađao na nagovor i uz novčanu pomoć [[Iso Kršnjavi|Ise Kršnjavog]]. Nakon završene specijalizacije u [[Karlsruhe|Karlsruheu]] vratio se u [[Zagreb]] gdje je prvotno imenovan nastavnikom slikanja u Realnoj gimnaziji, a već sljedeće godine postao je nastavnikom slikanja u Obrtnoj školi u kojoj će predavati sve do umirovljenja.<ref name="Ukrainčik">(ur.) Lea Ukrainčik, ''Oton Iveković: retrospektivna izložba, Umjetnički paviljon, 30.11.1995. - 11.02.1996.'', Umjetnički paviljon u Zagrebu, Zagreb, 1995., str. 31., 32., 33., 34., 35., 139., 140., 141., 151.</ref>

Osim slikarstvom, Iveković se bavio [[ilustrator|ilustriranjem]], djelovao je kao [[scenograf]], [[kostimograf]], urednik časopisa i ratni izvjestitelj, organizirao je izložbe i bavio se [[publicist]]ikom. Za sobom je ostavio bogat stvaralački opus koji se odlikuje širokim rasponom tema, donoseći tako prikaze pejzaža, portreta, ''genre scena'', prizora iz vojničkog života, sakralnih kompozicija te povijesnih prikaza, po kojima je ujedno i najpoznatiji.

== Faze stvaralaštva ==

=== Tamna faza (1887. - 1900.) ===
Iako su mu predlagali neka završi soboslikarski zanat, Iveković je imao veliku želju postati slikarom. Stoga se pješice zaputio u [[Beč]] gdje je [[1887.]] godine primljen na tamošnju Akademiju. Kao prijemni rad, posve u maniri svoga učitelja Ferde Quiquereza<ref name="Schneider">Marijana Schneider, ''Historijsko slikarstvo u Hrvatskoj'', Povijesni muzej Hrvatske, Zagreb, 1969., str. 35., 36., 37.</ref> stvara prvu inačicu ''Oproštaja Zrinskog i Frankopana od Katarine''. Zbog inzistiranja na prikazu tema iz života obitelji [[Zrinski]] i [[Frankopan|Frankopan,]] još za vrijeme studiranja dobiva nadimak „''Zrinjimaler''“. Jedan od takvih prikaza je i ''Provala [[Nikola Zrinski Sigetski|Nikole Zrinskog]] iz Sigeta'' u kojem se referira na francusko povijesno slikarstvo postavivši glavni lik u središte kompozicije naglasivši ga svjetlom. U slici nalazimo na karakteristike kojima će slikar ostati vjeran unutar svih povijesnih prikaza. Riječ je o naglašenim pripovjedačkim elementima te bogatoj dekorativnosti u izvedbi likova. Slika koja je uvelike obilježila Ivekovićevo stvaralaštvo je ''Rastanak Zrinskog i Frankopana od Katarine'' iz [[1887.]] godine koju će predstaviti u još dvije inačice, a ona iz [[1901.]] godine, u kojoj ponavlja isti razmještaj likova, ali slika svjetlijom paletom, postat će jedna od najpopularnijih hrvatskih oleografija.<ref name="Ukrainčik"/> U djelu ''Smrt Petra Svačića'' prikazuje dramatičan trenutak kraljeve smrti koju dočarava mnogim romantičarskim motivima, a u sliku unosi i nestvarni element prikazom mlade djevojke.

[[Datoteka:Oton Ivekovic, Smrt kralja Petra Svacica u Gori Gvozdu 1097 god.jpg|mini|300px|Slika: Smrt kralja [[Petar Snačić|Petra Svačića]] na [[Gvozd]]u 1097. godine]]

U europskoj umjetnosti romantizma bio je raširen prikaz mrtvog uglednika na samrtničkoj postelji ili odru.<ref name="Ukrainčik"/> Iveković se priklanja takvomu vidu historicističkih prikaza izradivši djelo ''[[Ante Starčević]] na odru''. Povratak Ivekovića u [[Zagreb]] označio je i početak intenzivnog druženja s [[Vlaho Bukovac|Vlahom Bukovcem]]. Iveković se, protivno željama [[Iso Kršnjavi|Ise Kršnjavoga]],<ref name="Ukrainčik"/> pridružuje [[Vlaho Bukovac|Bukovčevu]] krugu te mu pomaže u izradi zastora za [[Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu|HNK]] u [[Zagreb|Zagrebu]] te ulazi u Društvo hrvatskih umjetnika. Druženje s [[Vlaho Bukovac|Bukovcem]] pridonosi usavršavanju njegove tehnike i rasvjetljavanju palete.<ref name="Schneider"/> Za Hrvatski salon [[1898.]] godine Iveković izvodi dva djela, od kojih se kvalitetom ističe ''Na Kordunu''. Djelo je rađeno na način tonskog slikarstva, slobodnim potezom kista te u njemu [[Grgo Gamulin]] uočava novi primjer realistične vojne slike.<ref name="Gamulin">[[Grgo Gamulin]], ''Hrvatsko slikarstvo XIX. stoljeća. Sv. 2, Hrvatsko slikarstvo na prijelazu iz XIX. u XX. Stoljeće'', Zagreb, Naprijed, 1995., str. 138., 140., 151., 152.</ref> U ranoj fazi Ivekovićeva stvaralaštva nastaje i najveći broj portreta. Figure postavlja u interijer pred tamnu pozadinu kako bi istaknuo njihova lica. Realizam portretiranih lica zamjetan je na dva ponajbolja portreta nastala devedesetih godina – ''Portretu Cecilije German'' i u ''Portretu strica dr. Franje Ivekovića''.<ref name="Ukrainčik"/> Jedinstveno djelo unutar cjelokupnog ciklusa predstavlja ''Portret Ljube'' iz [[1887.]] godine koji donosi prizvuk [[Secesija|secesije]].<ref name="Ukrainčik"/> Portretom vlastite obitelji (''Ljuba s Tomislavom i Marijom na stepenicama klanječke kuće'') iz [[1900.]] godine kao da najavljuje novi pristup u vlastitom slikarstvu. [[Snježana Pintarić]] u spomenutom djelu prepoznaje jak Bukovčev utjecaj u odabiru svijetle i šarene palete te smještaju likova u prirodu.<ref name="Ukrainčik"/>

=== Šarena faza (1900. - 1919.) ===
Početak dvadesetog stoljeća donio je promjenu i na stvaralačkom i privatnom planu. Iveković dolazi u sukob s [[Vlaho Bukovac|Vlahom Bukovcem]] koji rezultira Ivekovićevim napuštanjem Društva hrvatskih umjetnika.<ref name="Ukrainčik"/> Do sukoba, kojega je [[Iso Kršnjavi|Iso Kršnjavi]] okarakterizirao kao sukob „''dva nagla čovjeka''“, dolazi zbog nesuglasica oko postava austro–ugarske izložbe u [[Petrograd|Petrogradu]].<ref name="Gamulin"/> Unatoč razlazu, [[Vlaho Bukovac|Bukovac]] je ostvario izrazit utjecaj na Ivekovićevo stvaralaštvo što se posebno uočava u rasvjetljavanju palete.<ref name="Ukrainčik"/> Te iste [[1900.]] godine Iveković sudjelovao je na Svjetskoj izložbi u [[Pariz|Parizu]] gdje je osvojio grand prix za djelo ''Žena s djetetom''.<ref name="Gamulin"/> Iduće godine radio je na ilustraciji dviju knjiga – u suradnji s Medovićem ilustrirao je [[Marko Marulić|Marulićevu]] ''[[Judita (Marko Marulić)|Juditu]]'', a samostalno oblikuje [[August Šenoa|Šenoino]] ''[[Zlatarevo zlato]]''.<ref name="Ukrainčik"/>

Iveković [[1902.]] godine započinje ciklus kompozicija velikoga formata posvećen radovima na selu. Time je uobičajenim prizorima iz seljačkoga života podario veći značaj uzdigavši ih u razred povijesnihh prikaza. Djela nastala u spomenutom ciklusu karakteriziraju svijetli tonovi žute, zelene i crvene boje. Dok ''Žetelice'' ([[1902.]]) obiluju folklornim motivima, [[Grgo Gamulin]] u ''Oračima (Oranje)'' iz [[1906.]] godine vidi primjer „''[[Jean-François Millet|milletovske]] redukcije na bitne elemente reducirane u širokom prostoru''“.<ref name="Gamulin"/> Uz važne sudionike tadašnje zagrebačke likovne scene – [[Ivan Tišov|Ivana Tišova]], [[Robert Frangeš-Mihanović|Roberta Frangeš-Mihanovića]], Crnčića, Kovačevića – uključuje se u osnivanje likovnog udruženja Lada, gostujući na brojnim svjetskim izložbama spomenutog udruženja.<ref name="Ukrainčik"/> U ovom dijelu stvaralaštva nastaju i najpoznatiji povijesni prikazi. Riječ je o ''Dolasku Hrvata'' i ''Krunidbi Kralja Zvonimira'', djelima nastalim [[1905.]] godine. U djelu ''Dolazak Hrvata'' Iveković nastavlja tradiciju prikaza spomenute teme koju su u hrvatsko povijesno slikarstvo unijeli [[Josip Franjo Mücke]] i njegov nekadašnji učitelj Ferdo Quiquerez. Kompozicijski se nadovezuje na shemu svojih prethodnika, ali u odnosu na njih šȋrī kadar i rastvara pejzaž.<ref name="Ukrainčik"/> Sukladno onome što pokazuju već spomenuta djela šarene faze, sliku ispunjava svjetlošću, svijetlim tonovima te bogatom dekorativnošću u izvedbi likova. ''Krunidbom kralja Tomislava'' umjetnik pristupa sceni krunjenja – popularnom motivu unutar slikarstva 19. stoljeća. Kao jedan od štićenika [[Iso Kršnjavi|Ise Kršnjavog]], Iveković s tada renomiranim mladim umjetnicima dobiva narudžbu za oslikavanje interijera zgrade tadašnjeg [[Hrvatski institut za povijest|Odjela za bogoštovlje i nastavu]] smještenog u Opatičkoj ulici broj 10 u [[Zagreb|Zagrebu]]. Za svečanu ''Zlatnu dvoranu'' izradio je samo jednu kompoziciju – ''[[Pacta conventa|Poljubac mira]]'' hrvatskih velmoža kralju [[Koloman|Kolomanu]], u kojoj tematizira događaj iz [[1102.]] godine kada [[Koloman]] postaje hrvatskim kraljem. Riječ je o posljednjoj u nizu povijesnih slika nastalih za spomenutu dvoranu ([[1906.]] godina). Uz Ivekovića, na uređenju svečane dvorane, konkretno izradom preostalih pet kompozicija koje tematiziraju događaje iz hrvatske prošlosti, sudjeluju [[Vlaho Bukovac|Bukovac]], [[Mato Celestin Medović|Medović]] i [[Bela Čikoš Sesija|Čikoš Sesija]]. U ''Pompejanskoj sobi'' Iveković slika Orfeja i Euridiku, medaljone ukrašava portretima grčkih filozofa [[Sokrat|Sokrata]], [[Platon|Platona]], [[Aristotel|Aristotela]] i Hipolita, a vinjete uz peć oslikava prizorima bitke.<ref name="Ukrainčik"/>

Idućih godina odlazi na dva velika putovanja u [[Italija|Italiju]] i [[Sjedinjene Američke Države]]. Na tim putovanjima nastaju putopisi. Tako u djelu ''S puta u Italiju'' Iveković donosi svoja zapažanja s puta na koji se zaputio s prijateljem slikarom [[Menci Klement Crnčić|Crnčićem]] donoseći nam svoj osvrt na djela firentinske renesanse, iskaze divljenja [[Rafael |Rafaelovim]] slikama, ali i par dovitljivih opaski o napuljskim džeparima.<ref>(pr.) [[Vinko Brešić]], ''Hrvatski putopisi'', Naklada DiVič, Zagreb, 1996., str. 271.</ref> U Sjedinjene Američke Države se zaputio kako bi sudjelovao u oslikavanju novosagrađene hrvatske crkve Sv. Ivana Krstitelja u [[Kansas City|Kansas Cityju]]. Na zidovima i svodovima trebalo je biti izvedeno petnaest prizora koji predočavaju širenje kršćanstva među Hrvatima.<ref name="Ukrainčik"/> Projekt nije dovršen<ref name="Gamulin"/>, a kasnijim preinakama u unutrašnjosti crkve uklonjeni su izvedeni dijelovi. Po povratku s putovanja [[1914.]] godine za trijumfalni luk crkve Sv. Križa u [[Križevci|Križevcima]] izrađuje sliku na platnu ''[[Krvavi sabor križevački|Krvavi sabor Križevački]]''.

U svom slikarskom opusu Iveković se pozabavio i prikazom scena bitaka. Riječ je o podvrsti povijesnog slikarstva poznatijoj po njemačkom nazivu ''Schlachtegemälde''.<ref name="Ukrainčik"/> Jedan od takvih prikaza je i ''Bitka kod [[Gorjani|Gorjana]]'', datirana u [[1906.]] godinu, koja prikazuje pogubljenje braće [[Gorjanski]] te zarobljavanje hrvatske kraljice [[Elizabeta Kotromanić|Elizabete]], punice [[Žigmund Luksemburški|Žigmunda Luksemburškog]], i kćeri joj [[Marija Anžuvinska|Marije]]. Uz nastanak slike veže se i zanimljiva priča o tome kako je slika rađena u duljem vremenskom intervalu jer „''je rad morao biti prekinut zbog prijetnji mađarona na čelu s banom [[Khuen Hedervary|Khuenom]] da autora treba uhapsiti i sliku uništiti''“.<ref>[http://djakovo.com/proslost/ Prošlost], djakovo.com, pristupljeno 11. svibnja 2014.</ref> Sukladno kritičarima, najuspjelijim djelima Ivekovićeve ''šarene faze'' smatraju se pejzaži. Tako Pintarić navodi kako su „''neopterećeni ljudskim figurama, slikani svježe i neposredno gustim, pastoznim namazima boje''“.<ref name="Ukrainčik"/> [[Grgo Gamulin|Gamulin]] hvali izvedbu njegovih snježnih krajolika te monumentalnost kojom odiše prikaz ''[[Velebit|Velebita]]'', dok djelo ''Šuma'' iz [[1900.]] godine doživljava i kao zanimljivu ideju kojom je šumu sazdao od tankih vertikalnih poteza.<ref name="Gamulin"/> Ipak, isti autor navodi i sljedeće: „''Kao da našem slikaru nedostaje ono što je u to vrijeme već dozrijevalo u pejzažnom slikarstvu [[Mato Celestin Medović|Celestina Medovića]]: boja, i još nešto: romantični tonus barbizonaca''“.<ref name="Gamulin"/> Nakon izbijanja [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]] Iveković uz pomoć [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]] odlazi na front gdje će na bojišnicama Soče, Galicije i Srbije tri godine bilježiti scene iz vojničkoga života.

=== Realistička faza (1919. - 1931.) ===
Završetkom rata i povratkom u domovinu Iveković zajedno s obitelji seli u grad [[Veliki Tabor]]. I sām član Družbe Braće Hrvatskoga Zmaja, na taj se korak odlučio vođen romantičarskom željom za obnovom tog starog grada. Novac za kupnju istoga slikar je velikim djelom namaknuo prodajom svojih povijesnih slika. Dok s jedne strane konzervator [[Gjuro Szabo (povjesničar)|Gjuro Szabo]] u predgovoru kataloga jedne od Ivekovićevih izložbi priređenih u dvorcu piše kako „''Novi gazda krpa stari grad, podaje mu opet život...''“<ref name="Gamulin"/>, izražavajući pritom svoju nadu za nekim boljim vremenima i „svitanju sretnijeg doba“ za [[Veliki Tabor]], [[Grgo Gamulin|Gamulin]] je Ivekovićevu kupnju okarakterizirao kao zakašnjelu romantičnu gestu.<ref name="Gamulin"/> Unatoč tome što će se održavanje [[Veliki Tabor|Velikog Tabora]] pokazati znatnim novčanim izdatkom, boravak u njemu izroditi će tzv. ''Tabogradskim ciklusom''. Riječ je o intimističkom ciklusu u kojem nailazimo na prizore iz svakodnevnoga života slikarove obitelji, od prikaza interijera, eksterijera, animalističke motive ili sam krajolik. Spomenuta su djela manjih dimenzija, djeluju skicozno, dok se ispod tankih nanosa boje mogu uočiti potezi olovke.<ref name="Ukrainčik"/> Promjena životne sredine označila je i promjenu u pristupu stvaranja pejzaža. Položaj Tabora omogućio je slikaru izuzetan pogled na zagorske brežuljke. Ivančica postaje njegov glavni motiv (npr: ''Pogled na svetog Ivana'', ''[[Ivančica]] – Pogled s Tabora'', ''Pejzaž s Ivančice''...). Snježana Pintarić ističe kako „''u tim pejzažima nema više likova, nema gestualnosti i heroizma, nema šarenila ni jakih kontrasta''“.<ref name="Ukrainčik"/> U kasnoj fazi dolazi do oscilacija u načinu slikanja i kvaliteti kompozicija povijesnog sadržaja.<ref name="Ukrainčik"/> Nakon završetka rata odlučuje se za prikaze motiva koji nisu bili odobravani u nekadašnjoj [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj]].<ref name="Schneider"/> Jedan od takvih primjera tematizacija je seljačkog ustanka na slici ''Bitka na Stubičkom polju 1573. godine''. [[Seljačka buna]] je ugušena, a njezin vođa [[Matija Gubec]] sproveden na suđenje u [[Zagreb]], što prikazuje djelo ''Smaknuće Matije Gupca na Markovom trgu''. Riječ je o radu koje se ističe kvalitetom u odnosu na preostala djela slikarove kasne faze. Ujedno, Pintarić spomenuti rad ubraja među najbolja ostvarenja autorova slikarskog opusa.<ref name="Ukrainčik"/> Oton Iveković i u kasnoj fazi svoga stvaralaštva nastavlja prikazivati teme iz života Zrinskih. Izrađuje djela ''Katarina Zrinska u Veneciji'' i ''Posljednji Zrinski u tamnici'' u kojima se ponovno vraća tamnoj paleti s dominacijom smeđih i oker tonova.

Godine [[1921.]] nastaju još dvije slike u kojima se vraća motivu rastanka. Tako jednu varijantu smješta u dvorište podno zidina vlastitoga doma, dvorca [[Veliki Tabor|Velikog Tabora]]. Izrađuje i treću, danas najpoznatiju, inačicu ''Rastanaka Zrinskog i Frankopana od Katarine''. Kompozicijski se nastavlja na prve dvije verzije, ali je događaj smjestio u dvorište svoga dvorca. Snježana Pintarić u katalogu Ivekovićeve retrospektivne izložbe održane u Umjetničkom Paviljonu u Zagrebu donosi sljedeće razmatranje: „''S rastankom pod rukom krenuo je mladi i nadobudni Oton u metropolu tadašnje monarhije, s jednom jedinom željom – postati velikim hrvatskim slikarom. S rastankom je završio svoj stvaralački vijek kao veliki, ali zaboravljeni slikar''“.<ref name="Ukrainčik"/> Dvadesetih godina nastaje i alegorijsko djelo ''Lijepa naša domovina'' u kojem prikazuje nastanak hrvatske himne. Neupitna je tu reminiscencija na djelo [[Vlaho Bukovac|Vlahe Bukovca]] ''Gundulićev san'', od kojeg osim ideje preuzima i kompoziciju slike. Među posljednja Ivekovićeva djela ubraja se kompozicija ''Mirna Bosna'' iz [[1931.]] godine u kojoj tematizira jednu od epizoda iz bosanske povijesti – pobjedu vojvode [[Hrvoje Vukčić Hrvatinić|Hrvoja Vukčića Hrvatinića]] nad ugarskom vojskom [[1415.]] godine. Obitelj Iveković napušta [[Veliki Tabor]] [[1935.]] godine, a tri godine kasnije dvor otkupljuje Banska uprava.<ref name="Ukrainčik"/>

Posljednje godine života, iscrpljen bolešću, slikar je proveo kod brata Albina u [[Klanjec|Klanjcu]]. U rodnom mjestu umro je [[4. srpnja]] [[1939.]] godine. Staro klanječko groblje danas je spomen-park u kojem je uz slikara hrvatske povijesti Otona Ivekovića,<ref>[http://www.klanjec.hr/kultura/spomenici-kulture/spoemn-groblje/ Spomen groblje], klanjec.hr, pristupljeno 11. svibnja 2014.</ref> vječno počivalište pronašao i pisac [[Lijepa naša domovino|hrvatske himne]] [[Antun Mihanović]].

== Galerija ==
<gallery>
Slika:Oton Ivekovic, Dolazak Hrvata na Jadran.jpg|''[[Dolazak Hrvata]] na [[Jadran]]''
Slika:Oton Ivekovic, Krunidba kralja Tomislava.jpg|''Krunidba kralja [[Tomislav]]a''
Slika:Poljubac mira Oton Iveković.JPG|''[[Pacta conventa|Poljubac mira]] hrvatskih velmoža kralju [[Koloman]]u 1102. godine''
Slika:Oton Ivekovic, Nikola Subic Zrinski.jpg|''[[Nikola Šubić Zrinski]]''
Slika:Oton Ivekovic, Rakovicka pogibja (smrt Eugena Kvaternika).jpg|''[[Rakovička buna|Rakovička]] pogibija (Smrt [[Eugen Kvaternik|Eugena Kvaternika]])''
Slika:Oton Ivekovic, Smaknuce Matije Gupca (na trgu ispred crkve sv. Marka u Zagrebu).jpg|''Smaknuće [[Matija Gubec|Matije Gubca]] na trgu ispred [[Crkva sv. Marka u Zagrebu|crkve sv. Marka]] u Zagrebu''
Slika:Krvavi sabor križevački.jpg|''[[Krvavi sabor križevački]]''
Slika:Zrínyi Péter búcsúja.jpg|Oproštaj [[Petar Zrinski|Petra]] i [[Katarina Zrinski|Katarine Zrinski]] u Čakovcu [[1670.]] godine.

</gallery>

== Izvori ==
{{izvori}}

== Literatura ==
* Gamulin, Grgo. ''Hrvatsko slikarstvo XIX. stoljeća. Sv. 2, Hrvatsko slikarstvo na prijelazu iz XIX. u XX. Stoljeće'', Zagreb, Naprijed, 1995.
* Ukrainčik, Lea. (ur.) ''Oton Iveković: retrospektivna izložba, Umjetnički paviljon, 30.11.1995.-11.02.1996.'', Zagreb, Umjetnički paviljon u Zagrebu, 1995.
* Schneider, Marijana. ''Historijsko slikarstvo u Hrvatskoj'', Zagreb, Povijesni muzej Hrvatske, 1969.

== Vanjske poveznice ==
{{commons|Oton Iveković}}
* [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=118 Iveković, Oton], hbl.lzmk.hr
* [http://www.krizevci.net/hr/html/sabor-slika.html Oton Iveković, ''Krvavi Sabor u Križevcima'']
* [https://web.archive.org/web/20010505173549/http://www.geocities.com/Paris/8736/ivekovic.htm On-line izložba] {{eng oznaka}}

{{GLAVNIRASPORED:Iveković, Oton}}
[[Kategorija:Hrvatski slikari|Iveković, Oton]]
[[Kategorija:Kostimografi]]

Oton Iveković - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ommons(.*)}}' u ''

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Likovni umjetnik↵|' u '{{infookvir likovni umjetnik |'

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica